Za razliku od Mađarske i Poljske, Hrvatska ima vlast podložnu globalizatorima

 
 
Slušajući ovu gospodu iz Davosa, trebalo bi povjerovat (barem oni to žele) da put u blagostanje vodi kroz globalizaciju (pitanje je samo kako će se to blagostanje raspodjelivati)?! Je li EU također jedna tvorevina na tom putu k sveopćoj globalizaciji? Zasigurno jest, jer sve što rade i zahtijevaju od članica EU-a je globalizacija na nivou Unije, prema naputcima vodećh zemalja u EU-u, a budimo iskreni i prema interesima tih zemalja. Budući da je takozvana globalizacija na svjetskoj razini, pa i na razini EU-a, dobrano odmakla u svom globalizacijskom naletu, nije zgoreg promotriti jdnu od bitnih „rezultata“ globalizacije, a to je globalna raspodjela svjetskog bogatstva, koja izgleda ovako:
http://katehon.com/sites/default/files/poland.jpg
- Oko 0,7 %  svjetske populacije raspolaže sa 45 % bogatstva
- Oko 8,2 %  svjetske populacije raspolaže sa 95 % bogatstva
- Oko 11 % svjetske populacije što iznosi oko 800.000.000 ljudi živi u stanju trajne pothranjenosti
- Oko 30.000.000 osoba godišnje umire od gladi
- Oko  6.000.000 djece umire svake godine od gladi
- Oko 0,5 $ dnevno bi bilo dovoljno za preživljavanje te djece!
 
Može se govoriti bilo što o „blagodatima“ globalizacije, ali ovi podaci su brojke koje nemilosrdno i šokantno pokazuju što se zapravo događa na putu k toj globalizaciji koja treba donijeti blagostanje, i koji pokazuju kako se to buduće blagostanje raspodjeljuje među svjetskom populacijim. Ovo su nepobitne činjenice, koje naravno bogati siromasi interpretiraju na svoj način. Bogati govore da su siromasi lijeni neradnici, a siromasi govore da su siromasi jer ih bogati iskorištavaju. Istina je kao i uvijek negdje na sredini, ali to nije sve što globalizacija donosi.
 
Naime, nekada se jasno znalo i to se nije skrivalo, da imperijalističke sile porobljavaju narode u onim zemljama u kojima su imali svoje interese u izvlačenju bogatstava iz njih, i  nije se ništa skrivalo pod izgovorom „donošenja“ kulture, prosperiteta ili slobode narodima tih zemalja. Globalizacija je promijenila tu „zastarjelu filozofiju“, pa radi to isto pod sofisticiranijom parolom „uvođenje/donošenja demokracije“ u zemlje u kojima imaju neke svoje opipljive materijalne interese. Afganistan, Irak, Libija su zorni primjeri zemalja gdje je nakon globalističkog uvođenja demokracije i slobode narodu tih zemalja, nastao pravi pakao i kaos, a od slobode nema ni „s“, a narod bježi iz njih. Ta globalizacijska politika je prvi puta u povijesti stvorila privatne tvrtke koje se bave davanjem usluga u ratovima koje zamisle ili započinju „globalisti“, putem svojih plaćenika koji se bore gdje im se kaže i protiv bilo koga ako im se to dobro plati.
 
A na gospodarskom planu ta globalistička filozofija/politika funkcionira tako da se potiče uvoz u zemlje koje se žele gospodarski uništiti, a uništava domaće gospodarstvo na račun uvoza, a sve se to financira iz globalističkih novčarskih institucija, koje su nekada sluge, a nekada gazde onih koji vode tu globalizacijsku politiku, bilo da su to određene malobrojne moćne države, bilo moćne multinacionalane odnosno iznadnacionalane korporacije. A u Davosu se redovito sastaju da razmotre donosi li im ta globalizacija dovoljno profita ili treba poduzeti nešto da povećaju profite. Ništa nije drugačija slike ni kod te EU-ove „globalizacije“, jer se i u okviru nje prikriveno, ali uporno i konstantno iskorištava većina članica u korist nekoliko 'vodećih' članica osnivača. A gubljenje nacionalnog, državnog suvereniteta je samorazumljiva poslijedica takve globalizacijske politike.
 
No ima zemalja, ako imaju sreću imati poštene i domoljubne političare, koje uviđaju pravi smisao globalizacije, pa su zato svjetskim 'globalizatorima' kost u grlu Rusija i Kina, a EU-ovim globalizatorima Mađarska i Poljska, koje ne žele bespogovorno slijediti upute, direktive i naredbe 'globalizatora', ako smatraju da to nije u njihovom nacionalnom interesu. Kakvi političari trenutno „žare i pale“ po Hrvatskoj, nama se ne piše dobro, jer ćemo postati zemlja konobara, sobarica, modernih smetlara i državnih uhljebnika, a ostali će otići iz nje, dok će političari na vlasti uvjeravati onu šaku jada od preostalih Hrvata u Hrvatskoj, o tome da im je sjajno i dobro, i da im je danas bolje nego što je bilo jučer, i da ima i onih kojima je gore nego njima, pa trebaju biti presretni što su u EU-u, i što mogu slobodno otići iz svoje zemlje bez da ih netko tu zadržava! Quo vadis Svijete, quo vadis Croatia?
 

Laslo Torma