Zašto se Hamburgu isplati graditi brodove, a Hrvatima ne?

 
 
Strabag AG uložio je žalbu Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) jer smatra da je njihov konkurent koji je dobio natječaj za izgradnju Pelješkog mosta, tvrtka China Road and Bridge Corporation(CRBC), primao državnu potporu NR Kine, što nije u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. Žale se (<https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/strabag-smatra-da-su-kinezi-primili-drzavnu-potporu-sto-nije-u-skladu-s-pravilima-eu-foto-20180122>) i na Hrvatske ceste da kao naručitelj nisu ispitale kako i zašto kineska tvrtka nudi tako povoljnu ponudu pa se spominje da stavka u Strabagovoj ponudi za iskop pilota mosta iznosi 33,69 milijuna eura, a kineska ponuda tek 1,93 milijuna eura. Unutrašnjost pilota Strabag bi pak naplatio 60,5, a Kinezi 13,2 milijuna eura.Žalili su se i talijanski Astaldi i turski CT Ictas. Lobist Malus tvrdi da je tender koji je, uzgred rečeno, financirala Europska komisija bio pod povećalom i kako je nemoguće da bi se ikakve nepravilnosti pojavile u ponudi. Tijekom procesa kandidiranja na natječaj lobiranje je bilo na vrhuncu, a navodno je kineska tvrtka pod svaku cijenu trebala biti izgurana iz cijele priče, priče koja im preko Pelješkog mosta otvara vrata drugim velikim projektima u Europi. No lobirali su i Kinezi. CRBC je tvrka kćer jedne od najvećih deset kineskih kompanija,kaže Malus i dodaje da kineska ponudamože biti niža jer se u toj zemlji drugačije formira cijena čelika,a i njihova cijena rada je znatno niža od europske.
https://pbs.twimg.com/media/DUoU4qWWkAE0DFx.jpg
Ovdje dolazimo do krucijalnog pitanja; kako je kineska cijena  značajno niža od Strabagovih 390 milijuna eura? Prihvatiti u slobodno tržišno natjecanje Indiju i Kinu i sl., gdje je cijena rada i sirovine znatno niža znači američku i europsku radničku klasu onemogućiti da bude radno konkurentna u sektorima brodogradnje, tekstila, metalurgije, dijelova kemijske i kožarske industrije itd. Naravno i engleski kapitalizam je započeo tako da su radnici ljudi živjeli poput pantagana, gradovi izgledali čađavo sa zgradama od opeke malo bolje građenim od čuvene Tomine kolibe i rimskih insula, a okolna priroda nalikovala na mjesečev krajolik. Kako će reagirati EU i SAD? Logično, podizat će tvornice u Meksiku, Maleziji i drugdje gdje će manje trošiti na plaće, zdravstveno, okoliš i sl. Uvoziti radnu snagu iz Arabije se pokazalo kao čista ludost. U Bruxellesu, gdje živi oko pola milijuna Marokanaca, primijetio sam da ti južnjački ljudi vole raditi kao trgovci, taksisti, voditi slastičarnice i kafiće, te restorane, ponekad i biti obrtnici, rijeđe građevinari; a kao industrijske radnike ih teško mogu zamisliti. I usput budi rečeno vrlo čuvaju svoju kulturu i nacionalnu posebnost, uz visoku stopu nataliteta i slabu zaposlenost ženske populacije. Postat će zanimljivo kada zemlje sa niskom cijenom radne snage počnu proizvoditi sofisticirane proizvode, zanimljivo kao u knjizi Karela Čapeka "Rat sa daždevnjacima".
 
Vratimo se našoj prekrasnoj, maloj, napaćenoj državi sa prevelikim brojem indolentnih mužeka. Čitam već dugo sjajne članke Marijana Ožanića koji je radio u Končaru, kasnije vodio Tehnološki park Zagreb. Vrlo je iskusan, bistar i educiran čovjek te se pitam što mi Hrvati možemo proizvoditi? Za vrijeme pokojne SFRJ postojalo je tržište od preko 20 milijuna ljudi koje se državnom intervencijom zatvorilo za uvoz, te je osrednja i loša roba mogla postići cijenu i plasirati se. U to doba Azija je bila nerazvijena (osim Japana), a "nesvrstani" su radije uzimali za građevinsku infrastrukturu tvrtke iz SFRJ, bojeći se utjecaja SAD i SSSR-a. Naravno ljudi su stjerani u gradove kao ribe na suho, jer je već osamdesetih industrija odumirala a birokracija se gomilala, rezultat svega su krvavi ratovi devedesetih! Ipak JUS (državni standard) nije bio loš u građevinarstvu (strah nakon katastrofalnog potresa u Skoplju), ili što se tiče duhana, zato BAT (britansko američka korporacija) nije mogla preuzeti TDR, za tako malo tržište nije im se isplatilo podići standardnu kakvoću.
 
E, sad me zanima što će Europska unija učinila, jer ona bi najradije kreditirala europsko poduzeće Strabag, istodobno ne bi kvarila odnose sa Kinom koja joj je strateški partner jer bi povezivanjem euroazijskog prostora dobili najveću žilu kucavicu svjetske ekonomije i geopolitike. Zanima me imamo li mi kruzere zato jer tako drugi zarađuju na našem resursu (lijepoj obali), i zato jer se brodovi grade u Hamburgu. Zašto se Hamburgu isplati graditi brodove, a Hrvatima ne, čak i dobra teta EU savjetuje da ugase brodogradilišta.
 
Hoćemo li ruske investicije gledati kroz (geo)političko povećalo i tražiti Belvedereu dlaku u jajetu? Proizvođači mandarina i drugih agruma jako žale za gubitkom ruskog tržišta, dok istodobno Siemens prodaje velike turbine na Krimu, sada pripojenom Rusiji. Quod licet Iovi non licet bovi. Što je dopušteno Jupiteru nije volu. Možemo li odbiti investicije koje su najpovoljnije ako nečiji utjecaj smatramo štetnim? Što ćemo sa kupovinom oružja, možemo li oružje kupovati od nekoga tko nije u NATO-u? Što se tiče državnih subvencija, za koje se optužuje Kineze, nije li Italija više puta spašavala FIAT, SAD prešao na državni kapitalizam u doba Velike krize, zar EU i SAD ne stimuliraju svoje poljoprivrednike itd.?
 
Na kraju i Agrokor, ako ga saniramo, neka bude hrvatska država većinski vlasnik; ako ga netko ne želi prepustiti Rusima neka sam kešne lovu, a ne da ulazimo u nove dugove radi igre velikih sila! Hrvatskoj preostaje da podrži financijski seoski turizam, na taj način će mladi ljudi otkriti da na selu barem nisi gladan, a ako si bistar, možeš usput imati svoj obrt ili kvalitetnu proizvodnju za tržište.  Što se prostora tiče na selu možeš imati kuću kakvu želiš, a i problema sa parkingom nema. Ne treba biti prorok da se zaključi kako naš narod više voli kancelariju, a "prekobrojni" Irsku ili Kanadu i dr. Može biti da sam lupetao svašta jer ekonomija nije moje područje
 

Teo Trostmann