Usvajanjem konvencije se gubi nacionalni suverenitet

 
 
Hrvatska udruga Benedikt protivi se svakom nasilju, a posebno nasilju nad ženama i djevojčicama, koje su češće žrtve nasilja. Poziv da se usvoji Istanbulska konvencija kao alat protiv nasilja nad ženama nije točan jer se ne sudi temeljem Istanbulske konvencije već temeljem zakona. Hrvatska ima zakonodavstvo koje štiti od nasilja i koje sankcionira nasilje kao oblik ponašanja prema ženama, djeci i muškarcima.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2018/01/istina-o-istanbulskoj.png
Navodimo hrvatske zakone koji sankcioniraju nasilje nad ženama kao i općenito: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji,  N.N. br. 70/2017.; Zakon o suzbijanju diskriminacije, N.N. br. 85/08 i 112/12.; Zakon o ravnopravnosti spolova, N.N. br. 82/08., Obiteljski zakon, N.N. br. 103/15. (Načelo ravnopravnosti žene i muškarca, članak 3.); Kazneni zakon, N.N. br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, (Kaznena djela protiv braka, obitelji i djece: Prisila na sklapanje braka, članak 169.; Protupravni prekid trudnoće, članak 115.; Sakaćenje ženskih spolnih organa, članak 116.; Tjelesna ozljeda, članak 117.; Teška tjelesna ozljeda, članak 118.; Povreda ravnopravnosti, članak 125.; Zabrana približavanja, članak 73.; Ratni zločin, silovanja članak 91.); Prekršajni zakon, N.N. br. 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15, te više Protokola i Pravilnika.
 
Sve ono što se navodi u Istanbulskoj konvenciji po pitanju zaštite žena već se nalazi u hrvatskom zakonodavstvu pa nije potrebno usvajati Istanbulsku konvenciju jer se na taj način ne će ništa promijeniti. Nije poteškoća u nedostatku zakona već u neučinkovitosti pravosuđa! Oni koji u Hrvatskoj traže usvajanje Istanbulske konvencije kao alata za zaštitu žena od nasilja nisu ništa napravili da bi pomogli ženama koje su bile silovane tijekom Domovinskoga rata već su ih isti ismijavali i vrijeđali. Kazneni zakon RH u članku 91. propisuje kažnjavanje za silovanje u vrijeme rata, ali hrvatsko pravosuđe procesuiralo je vrlo mali broj silovatelja, a udruge i pojedinci koji su jako glasni za ratifikaciju Konvencije nisu ništa poduzeli da se zločinci kazne već su ignorirale žene koje su bile silovane u ratu! Promotore Konvencije to ne zanima kao da se nije dogodilo, kao da se ne radi o ratnom zločinu, kao da se ne radi o ženama (za koje se oni navodno zalažu)!?
Pojedinci i udruge traže usvajanje Istanbulske konvencije jer očekuju da se uhljebe u novim udrugama i komisijama koje će pratiti provedbu Konvencije, koji će tužakati Republiku Hrvatsku komisiji GREVIO koja ima povlastice i imunitet!
 
Glavni cilj Istanbulske konvencije nije zaštita žena od nasilja već uvođenje rodne ideologije u obrazovni sustav, primjenu te ideologije u društvenim odnosima i športu pri tome ukidajući tradiciju, kulturu i običaje naroda (članak 4., članak 12., članak 14.). Budući da se Istanbulska konvencija ne može djelomično usvojiti (ono što se odnosi na borbu protiv nasilja nad ženama), već se usvaja po načelu uzmi sve ili ostavi  (članak 78.) moramo izraziti protivljenje usvajanju Istanbulske konvencije zbog sljedećih razloga:
 
1. Uvođenje rodne ideologije u obrazovni sustav, zakonodavstvo, kulturu, društvene odnose i šport (članak 3., 4., 12. i 14.) jer je to strano našem društvu, kulturi i tradiciji.
2. U Istanbulskoj konvenciji ima niz nejasnoća, nedorečenosti pa će u praksi biti proizvoljnih tumačenja skupine GREVIO što je neprihvatljivo (članak 12.).
3. Usvajanjem konvencije se gubi nacionalni suverenitet jer članovi komisije GREVIO su iznad zakona države Hrvatske i uživaju povlastice i imunitet kao da se nadljudi (članak 66., 67. i 68. te Dodatak – Povlastice i imunitet – članak 66.).
4. Usvajanjem Istanbulske konvencije traži se od države koja je ratificira da formira nove timove uhljeba koji će pratiti primjenu konvencije (članak 15., članak 28.).
5. Zahtjeva se da država osigura dodatna financijska sredstva za primjenu konvencije (članak 8.). Također je propisano da država osigura naknadu štete (članak 30.) osobama koje su žrtve nasilja (koje ne mogu dobiti odštetu na drugi način). Nitko nije ponudio izračun koliko bi to opteretilo državnu blagajnu i koji učinci bi se postigli.
Ne možemo pristati na gubitak nacionalnog identiteta, nacionalnog suvereniteta i nametanje oblika ponašanja koji su strani našem društvu, našim pozitivnim kulturnim i tradicijskim običajima. Ne možemo pristati da neka komisija (GREVIO) piše što želi i da je iznad zakona naše države.
 

Hrvatska udruga Benedikt