Get Adobe Flash player
Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Siguran sam da nije ni retka napisao o pobijenoj osječkoj djeci od strane...

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

U Istri i ostatku Hrvatske vladajući i dalje brane jugokomunističke...

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

KPJ je bila islamska država u Hrvatskoj     Možda...

Mamac za naivne i neobaviještene

Mamac za naivne i neobaviještene

Kako čovjek bez karaktera može biti "Predsjednik s...

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

Zastupnike bi trebalo zatvoriti u sabornicu i da 24 sata gledaju film...

  • Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 15:49
  • Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:38
  • Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:30
  • Mamac za naivne i neobaviještene

    Mamac za naivne i neobaviještene

    srijeda, 06. studenoga 2019. 08:14
  • HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:27

Podobni izgurali djecu, mlade, njihove roditelje, stručnjake…

 
 
U svakom sustavu (režimu), svjetovnom i duhovnom društvu, od pamtivijeka da bi  bez većih poteškoća i problema napredovao u životu, jeo kruh bez motike, postao netko ili nešto, penjao se po ljestvici uspjeha, obogatio se i stekao nekakvu moć, moraš biti podoban, što znači. Biti s onima koji su na vlasti, imati nekoga na vlasti, pri vlasti, na bilo kojoj razini, biti  sin ili kći podobnog i “zaslužnog” oca (matere), brat, sestra, rodijak, stric,  nećak, kum, ljubavnik(ca)... Tako je bilo, tako je sad i tako će biti, dokle god ovdje “caruje” naš balkanski, socijalistički, bizantijski, osmanlijski, rodijački, kumski, ortački, makronski, prostitucijski, megalomanski, provincijski, klijentelistički, konzumeristički, jalnuški… mentalitet, uz manjak elementarnih znanja, odgoja svih vrsta, naročito građanskog i vjerskog, uz nezajažljivu pohlepu, gomilanje materijalnog bogatstva, na račun države, naroda ili nekog trećeg koji nije podoban.
https://www.chicagocatholic.com/documents/290621/1164211/SacredHeart04_RS.jpg/d38afc58-60d1-40c1-bc7a-f40f1b8fc6ac?t=1525280180691
Postoje vječno podobne osobe, bez obzira na promjenu sustava, režima, politike, svjetonazora, filozofije, smjernica, prioriteta… Takve se osobe preko noći formiraju, preokrenu kaput, promijene mišljenje, ponašanje, djelovanje i stil života. Poznata je ona priča iz jednog sela, koja se može sasvim slobodno smjestiti u bilo koji kutak Lijepe naše. Ranih devedesetih su nekadašni praktični katolički vjernici koji su stalno bili u crkvi, imali svoje “klecalo” (mjesto), malo pomalo prestali ići redovito u crkvu, a s vremenom i za stalno. “Strina čujem da više nejdeš k meši“, upitala je nećakinja, došavši na vikend iz grada, vremešnu seosku ženu.
- Nejdem.
• A za kaj nejdeš?
- Bogu se svukud može moliti, ne samo u crkvi, odgovorila joj je rođakinja, izvadivši krunicu iz džepa.
• To se moglo i prije, pa si stalno išla v crkvu, kapelicu, na proštenja po celoj fari i dalje, na Mariju Bistricu, k Majki Božjoj Gorskoj, v Preseku,  v Gradec, v Ludbreg…
- Kad baš hoćeš, bum ti rekla, makar me zaprli. Nejdem v crkvu, niti i k meši, jer tam sad sede partizani.
• Kakvi partizani? Nema više partizana.
- Nek kaj su? Nemaju uniforme, al’ ih ja dobre poznam. Onaj kaj sedi na mojem mestu v klecalu, nam je svu šenicu s tavan odvezel, nam je krave s dvorišta zvlačil, kad smo kesnili s porezom, nam je kral v polju i v goricami.
• Strina i predsjednik Tuđman je bil partizan.
- To je nekaj sasvim druge. Nemoj ti mene tu navlačiti da nekaj velim kaj se nesmi.
• Sad se sve sme reći, jer je demokracija.
- Aha, reci ti to nekom drugom. Nikad se ni smele sve reći i nikad ne bu.
Ja bum ipak rekla velečasnome one kaj ga ide.
Više takvih partizana nema u crkvama. Sad su njihovi potomci, koji su krstili ranih devedesetih, koji ne izmještaju bakice iz njihovih “klecala”, koji imaju u prvim redovima crkava svoja mjesta, naročito katedralama, kojima se klanjanju mnogi svećenici i uvažava ih visoki kler. To su ti pravi uvijek podobni. Svaka čast pravim vjernicima. Takvih ima i među ovim pokondirenim tikvama, “domoljubima”, velikim Hrvatima, ali oni ne dolaze do izražaja, jer su ih podobni izgurali.
 
Tako su podobni izgurali djecu, mlade, njihove roditelje, stručnjake, znanstvenike, u svemu i svuda, kako u prošlom sistemu, tako i u ovom. Badava su neki očevi “krvavo” i krvavo radili  za vrijeme Tita, kao i danas, njihova djeca, s najboljim mogućim ocjenama znanja, sposobnosti i vještina, nisu mogla ići na školovanje izvan Juge, ako nisu nekog imali pri vrhu vlasti, najbolje strica pukovnika ili generala. Postoje valjda negdje nekakvi podaci o tome tko se sve natjecao za neko mjesto, školu, funkciju. Nije prošao, jer nije bio podoban po rođenju i opredjeljenju predaka. Po istom kriteriju su se dodjeljivale i stipendije. U tom smislu se ipak mnogo toga promijenilo, ali podobnost je parametar broj jedan u jednadžbi osobnog napredovanja. U mnogim ministarstvima sjede tajnici, službenici i dužnosnici s boljim referencijama od aktualnih ministara, ali po nečemu, najviše po stranačkoj pripadnosti nisu podobni.
 
Smiješno je gledati kako se aktualni “gobradi” ministar snalazi u pregovorima s “brkatim” sindikalistom, koji ima na tisuće pregovora, dogovora, znanja, sposobnosti, vještina, prakse  u glavi, rukama i nogama.
 
Plašenje crvenima i komunizmom još uvijek pali. Međutim, tu je sad doktor Miroslav Škoro, koji je daleko od crvenih i komunizma. On mnogima ne paše, jer je obrazovan, sposoban, sa čvrstim stavovima, dokazani domoljub. želi se žrtvovati za narod i državu Hrvatsku, odnosno za ono što je od naroda i države ostalo. I na drugoj strani političkog dipola (ako to još uvijek postoji) je respektabilan kandidat, što god tko o njemu mislio. Izgleda da podobnost, naročito ona umjetana nije više dovoljna, a nema niti gospodina Karamarka i njegove ekipe, da natjeraju poslušno stado na izbore. Niti Crkva još nije sasvim opredijeljena, kao zadnji put. Oni dobro znaju razliku između vjernika i “vjernika, “domoljuba” i domoljuba kao i od naravnog i fabriciranog (umjetnog). Podobnog doktora Škoru sad treba napraviti nepodobnim, kako ne bi došao u drugi krug. Škoro nije kukavica, niti prodana duša. Dobro je on znao u što se upušta i što će mu raditi. Međutim, nije niti sanjao da bi ga jedna najfrizerka mogla ugrožavati ženom Srpkinjom, što njegova supruga nije, ni po čemu. Da i je, što onda? Zar samo zato što si Hrvat(ica) vrijediš?
 
Ne će ići, pogotovo ne s pljuvanjem, difamiranjem i izmišljanjem. Predsjednička kampanja bi trebala biti proaktivna, maksimalno pozitivna, utemeljena na dosadašnjem radu, ishodima rada i djelovanja, državničkim predispozicijama, nužno potrebnim kompetencijama, širokom znanju, svestranim sposobnostima, vještinama upravljanja, komunikacije, dijaloga, na povezivanju svih, toleranciji drugih i drugačijih, poštovanju svakog čovjeka, poštivanju i uvažavanju povijesnih činjenica,  na istini, poštenju, pravnoj jednakosti i pravednosti. Ne govorite što ćete napraviti. Pokažite što ste napravili, da biste nas mogli zastupati i predstavljati doma i vani. Dosta je bilo cirkusa, vodvilja, farsi, operetta, dramoleta, glumatanja, manekenstva, estrade, estradizacije predsjedničke funkcije, prisvajanja nezakonitih ovlasti, neznanja, nesposobnosti, obmana, laži, neprimjerenog i sramotnog ponašanja, u smislu slobode, demokracije, sveznanja, svemoći i mesijanstva.
 
Mislim da smo nadrasli tračeve, niskosti svake vrsti, tko je čiji, tko je što, gdje je bio kada, s puškom, bez puške, u rovu, diplomaciji, logistici, lobiranju, usavršavanju (bilo kakvom), stručnom, političkom, špijunskom, ala mata Hari, vojnom, svjetovnom, duhovnom… tko je kako zarađivao i probijao se, makar to bilo i na duplericama magazina, bivšeg predsjednika vlade. Bitno i važno je tko koliko vrijedi, tko je dobar, tko je najbolji, tko je pošten i iskren, a tko želi biti predsjednik sebe radi, svoje osobne koristi, po preporuci, nalogu ili naredbi naših gazda izvana ili nekog Gazde iznutra. Bitno je i važno komu je Hrvatska prava domovina, a ne nekakva rezerva, tko se za Hrvatsku želi žrtvovati, a ne mjesto gdje će odraditi dobivene zadaće.
 
Bilo je što je bilo. Podvucimo crtu. Idemo dalje bez laži, sijanja mržnje, dijeljenja društva, plašenja naroda bilo čime, bez dokazivanja domoljublja i hrvatsva mržnjom prema Srbima, izazivanjem netrpeljivosti, soljenja još nezacijeljenih rana, proročanstvom o crvenoj opasnosti koja dolazi, o komunistima koji dižu glavu? Gdje su ti komunisti? Gdje su ustaše? Nema ih. Koji su desni, lijevi, ultra s jedne i druge strane. Nema ih. Svi se guraju u centar, koji zapravo ne postoji. Manite se ćorava posla i primite se pravog posla. Svatko  na svom radnom mjestu, u školi, na fakultetu, obitelji, svakom području i dijelu rada i djelovanja, naročito u gospodarstvu i politici. Dajmo maksimum od sebe, za sebe, svoju djecu i unučad, za Domovinu. Prokažimo lažljivce, lopove, nesposobne, nekompetentne, kukavičja jaja, prodane duše, korumpirane dužnosnike, one koji ne znaju popuniti imovinsku karticu, one koji nam se rugaju i smiju, a mi ih plaćamo. Borimo se za sposobnost. Podobnost je glavna hrana korupciji. Od podobnosti korupcija raste, buja, impementira se i petrificira.
 

Ankica Benček

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Četvrtak, 14/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1079 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević