Žao mi je ministra Božinovića i ravnatelja Miline

 
 
Nedavni događaj u Splitu, kada je na "divljozapadni" način riješeno ono što splitska policija nije htjela riješiti, jer da nije mogla to riješiti naprosto je nevjerojatno, potaknuli su ministra policije Davora Božinovića i glavnog ravnatelja policije Nikolu Milinu, većinom radi medijskog pritiska da se objasni ovaj događaj, da javno nastupe i objasne što se dogodilo, i zašto se to dogodilo. I upravo mi je žao i ministra Božinovića, i ravnatelja Miline, jer su se trudeći objašnjavati ulogu policije u ovom događaju, zapravo nisu objasnili ništa, dapače samo su posredno potvrdili ono što većina građana, već neko vrijeme misli, a to je da naše institucije ne funkcioniraju uspješno. Naime, ministar Božinović je u klasičnom maniru naših aktualnih političara, da puno govore, a malo kažu, na sva je pitanja odgovarao sa frazom -"...kako sam obaviješten...", ali ni na jedno pitanje nije odgovorio da nešto odista zna! Ali je svejedno tvrdio da policija u Hrvatskoj odlično obavlja svoj posao, i da građani nemaju razloga za zabrinutost za svoju imovinu i fizički integritet u sigurnosnom smislu?!
Slikovni rezultat za a civilian walks around town with a Kalashnikov
O tomu zašto policija nedostatno ispunjava svoju funkciju prevencije kaznenih djela, nije rekao ništa, dapače tvrdio je da je u medijima često navedena tvrdnja da je počinitelj nekog kaznenog djela "poznat policiji od ranije" kao kršitelj zakona, neistina i isključivo medijska manipulacija. Uz ovakvu "filozofiju" ministra MUP-a, nije čudo da se neki počinitelji protuzakonitih djela brane frazom - "neka institucije rade svoj posao", znajući da oni to ne rade, bar ne prema 'krupnim ribama', već samo u slučaju 'kokošara'. Bilo mi ga je žao dok je mušto govorio ono što vjerojatno i sam znao da nije istina. No glavni ravnatelj policije Nikola Milina je bio u još većoj neprilici, jer su mu postavljena konkretna pitanja u vezi događaja u Splitu, na koje imao većinom nesuvisle odgovore. Na pitanje zašto policija nije reagirala na dojave da se gradom šeće osoba s kalašnjikovom u rukama, on je odgovorio nešto nevjerojatno - "nije svatko sa oružjem počinitelj zločina"! Nije demantirao da je policija dobila dojavu od građana, već se pohvalo da je splitska policija nakon dva i pol sata uhitila trostrukog ubojicu. Za njega očito, kao i za splitsku policiju, šetnja građanina gradom s kalašnjikovim u rukama nije za njih razlog za djelovanja.
 
Na pitanje zašto policija nije djelovala protiv likvidiranih dilera odnosno kriminalaca, čije maltretiranje počinitelj više nije mogao trpjeti, Milina zapravo nije odgovorio ništa suvislo, već se pravdao podacima o uspjesima splitske policije u oduzimanju droge, o dva i pol sata nakon kojih je uhićen počinitelj, ali bez odgovora na to zašto je trebalo za to dva i pol sata, kada je policiji dojavljeno da on mirno sjedi u obližnjem kafiću čekajući policiju. Za razliku od svoga ministra, Milina, glavni ravnatelj policije, ipak je bio nešto razumniji ili neoprezniji, pa se usudio reći, na pitanje što to znači da je za neke počinitelja policija zna od ranije, da među njima ima dosta recidivista, koji se slobodno šeću radi neučinkovitosti sudova i to mu vjerujem, jer je veoma destimulirajući boriti se protiv kriminala, kada na sudovima ovi budu ili blago, ili nikako kažnjavani.
 
Konačno izjave sa institucionalne strane u vezi splitskog slučaja sliče na scene iz western filmova, kada šerif ne kažnjava profesionalnog revolveraša koji nekoga ubije, jer "nije on prvi potegao oružje, već onaj koga je on ubio"! Na sličan način i ministar i glavni ravnatelj policije opravdavaju djelovanje policije kao uspješno, u pronalaženju počinitelja, ali glede preventivnog djelovanja se brane da ne mogu djelovati dok se zločin ne počini. Zato mi je žao i ministra i glavnog ravnatelja policije, što su svjesni da policija nije dovoljno efikasna, ali su radi politika koja je inaugurirala politiku toleriranja korupcije u sudstvu i odnosima u društvu, pa je time na određeni način učinila policiju manje efikasnom nego što bi ona mogla biti.
 
Uostalom tko je smijenio izvrsnog policijskog istražitelja, koji je došao do podataka o ratnim zločincima, i zabranio mu rad po tom predmetu? Formalno možda netko iz policijskog sustava, ali stvarno je tu najveći utjecaj imala politika, koju je policija bila dužna provoditi! I zašto policija uglavnom hvata dilere, koji su 'sitne ribe' u sustavu organiziranog kriminala, a nikada ne uhićuje one koji su na vrhu organizacije. Očito je da politika na neki način štiti te "velike igrače"! I zato mi je žao što Božinović i Milina moraju opravdavati nešto, što se ne može opravdati na logičan način.
 

Laslo Torma