Podignut spomenik dragovoljcima Bošnjacima koji su poginuli u obrani Hrvatske

U četvrtak, 21. lipnja 2012. u blizini  nove zagrebačke džamije otkriven je u Parku sjećanja spomenik Bošnjacima, hrvatskim vojnicima, koji su poginuli tijekom Domovinskog rata braneći Hrvatsku. Iako je bio radni dan, otkrivanju spomenika nazočilo je više od tisuću ljudi koji su za tu prigodu došli iz cijele Hrvatske. Stigli su branitelji, obitelji poginulih i njihovi prijatelji iz Poreča, Pule, Labina, Rijeke, Zadra, Splita, Dubrovnika, Siska, Gunje, Vukovara te iz Tuzle, Bihaća, Prijedora, Krupe i drugih mjesta Bosne i Hercegovine. Uz bivšeg zagrebačkog muftiju Ševka Omerbašića, sada u mirovini, nazočni su bili: novi zagrebački muftija dr. Aziz Hasanović te dvojica muftija iz Bosne: Hasan Makić muftija bihaćki i Edhem Čamdžić, muftija banjolučki.

Muftije banjolučki, bihaćki, zastupnik u Hrvatskom saboru Hodžić, u prvom redu. U drugom redu: Aleksandar Tolnauer, predstavnik židovske zajednice, bivši muftija Ševko Omerbašić, zastupnica HDZ-a Jadranka Kosor i zamjenica gradonačelnika Zagreba

Predsjednika države Ivu Josipovića, zastupao je general pukovnik Marijan Mareković koji je zajedno s generalnom Armije BiH Atifom Dudakovićem otkrio spomenik braniteljima. Sve rodove Hrvatske vojske predstavljao je počasni vod a Bošnjake, u ratnim odorama hrvatskih specijalaca, vod dragovoljaca, veterana pod zapovjedništvom pukovnika Fahrudina Jašarevića.

Inicijativa za izgradnju spomenika potekla je od zagrebačkog muftije Ševka Omerbašića a podržao ju je prvi predsjednik Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Sead Okanović, heroj Domovinskog rata a nastavio s radom drugi predsjednik udruge Hamdija Malić. Punu potporu u svakom pogledu dao je grad Zagrebu u osobi gradonačelnika Milana Bandića te Jadranka Kosor, bivša potpredsjednica Vlade i ministrica branitelja. Cijeneći njihovu pomoć, branitelji su zahtjevali da se nazočnim obrate svojim govorima. Prema ocjenama mnogih koji su pisali o spomeniku Bošnjacima braniteljima Hrvatske, taj spomenik je remek djelo arhitekta Mesuda Bužimkića najveći i najljepši spomenik braniteljima Bošnjacima.

Spomeniku Bošnjacima braniteljima Hrvatske, nije međutim tek sjećanje na poginule branitelje i izraz zahvalnosti za njihov doprinos obrani od agresora i uspostavi slobodne, suverene Hrvatske, nego i zalog budućnosti hrvatske nacije čiji su sastavni dio i pripadnici bošnjačkih zajednica u Hrvatskoj. Bošnjaci su u Hrvatskoj uspješno integrirani bez gubitka svoga narodnog, kulturnog i vjerskog identiteta. Hrvatski sabor je bez ičijeg tutorstva 1916. islam proglasio jednom od službenih vjera u Hrvatskoj a Zagrepčani se i dan danas sjećaju džamije na Trgu hrvatskih velikana koja je srušena nakon pada Hrvatske 1945.

Hamdija Malić, aktualni predsjednik Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske u svom govoru nazvao je spomenik povijesnim objektom i naglasio da se radi i o povijesnom projektu koji vodi civilizacijskim tokovima i dostignućima ujedinjene Europe nasuprot ideji nadahnutoj Memorandumom SANU-a. Hamdija Malić je spomenuo i one koji su htjeli zapriječiti put napretku, demokraciji, civilizaciji i nacionalnom osjećaju ali nisu u tomu uspjeli jer im to nisu dopustili oni koji su poginuli i neće im dopustiti oni koji nastavljaju tamo gdje su oni stali. „Borili smo se i izborili za Hrvatsku u kojoj će sve teologije i svi njeni građani bez obzira kojoj pripadaju, moći nesemetano prakticirati svoju vjeru i uživati dostignute slobode civilizacije.“ Poručio je onima koji i dalje pokušavaju narušiti dostignute standarde da ne će u svojim nastojanima uspijete pa ih poziva da u istupima govore jezikom ljubavi čovjeka prema čovjeku, snaošljivosti, poštivanju razlika, poštivanju tuđeg puta i vjerovanja u jednakost ljdi i prava na život u zajednici s razlikama.

U Domovinskom ratu pokazala se upućenost jednih na druge i obrani od agresora ali ta upućenost jednih na druge nije tek od 1991. i 1992. Počinje još iz davnih vremena. Hamdija Malić je potsjetio Husein Kapetana Gradaščevića koji je nakon pobune pred sultanovom vojskom sklonište i zaštitu našao u Slavoniji. Slavnoci su zaprimili i od sultanove sablje zaštitili. Bez ikakove sumnje najveći doprinos integraciji Bošnjaka islamske vjere ali i drugih pripadnika islamske zajednice u Hrvatskoj dao je bivši muftija Ševko Omerbašić a rezultat toga je slobodan suživost bez robovanja predrasudama i strahovima i bez gubitka identiteta.

U svojoj brizi za vjeski život muslimana koji žive u Hrvatskoj, on se čak usudio razmišljati da muslimani nedjeljom idu u džamiju kad, kao i pripadnici drugih vjera, imaju slobodan dan za obitelji i molitvu. Njegovim stopama ide i njegov nasljednik koji je u svom govoru istaknuo domoljublje koje proizlazi iz vjere zajedno s čovjekoljubljem. Molitvom za žrtve Bleiburške tragedije zajedno s katoličkim svećenicima u Bleiburgu, svake godine pokazuje svoju dosljednost usprkos svim pritiscima koji tu tragediju nastoje prekriti šutnjom i zaboravom.

U suradnji s novim zagrebačkim muftijom nastavlja se suradnja Hrvatske vojske s Islamskim centrom u Zagrebu kako bi hrvatski vojnici, koji odlaze u mirovne misije, upoznali vjerske običaje pripadnika islama. Nitko se na svečanosti otkrivanja spomenika nije usudio spomenuti Drugi svjetski rat ni djedove i pradjedove Bošnjaka dragovoljaca Domovinskog rata koji su borili u postrojbama Hrvatskih oružanih snaga ali svi su to znali. Znaju to sigurno i muftije bihaćki i banjolučki kao što to itekako dobro zna bivši muftija zagrebački Ševko Omerbašić rođen u Ustikolini. Sigurno to dobro znaju i svi Bošnjaci dragovoljci počasnog voda. Jedan od njih i u počasnom vodu Bošnjaka veterana, dragovoljaca, na rukavu svoje odore nosio je  oznaku pripadnika HOS-a.

Jedan od novinara potiho je upitao zašto ni jedan govornik nije spomenuo Hrvate islamske vjere. U Hrvatskoj je međutim već odavno prihvaćena činenica slobodnog odabira vjerske i narodne pripadnosti. Svi hrvatski državljani u Hrvatskoj, pripadnici su hrvatske nacije neovisno o vjeskoj i etiničkoj pripadnosti i podrijetlu. Dr. Franjo Tuđman, utemeljitelj moderne hrvatske nacije, za prvog ministra znanosti, imenovao je dr. Osmana Muftića koji se uvijek izjašnjavao Hrvatom islamske vjere pa i kad je bio profesor u zagrebačkoj medresi.

Iz govora Hamdije Malića dalo se razabrati da unutar islamskih zajednica u Hrvatskoj a sigurno i u Bosni i Hercegovini, postoje otpori izjašnjavanju bosanskohercegovačkih muslimana Bošnjacima. Nekim od njih neprihvatljiv je čak i ljiljan kojeg je na svojim zastavama nosila Stranka demokratske akcije i Armija BiH jer je u njemu vide stilizirani znak križa. Nije im prihvatljiv ni Muhamed Filipović zbog svog podrijetla od zagrebačkog arhiđakona Franje Muhameda Filipovića.

Hrvatska je u svoj Ustav zadnjim izmjenama i dopunama uvrstila Bošnjake kao jednu od manjina u Hrvatskoj i osigurala im sva prava državljana te zastupljenost u Hrvatskom (državnom) saboru. Bošnjaci, dragovoljci Domovinskog rata, ratovali su u Hrvatskoj ali nije mali broj njih koji su ratovali i u Bosni i Hercegovini bilo kao pripadnici hrvatskih brigada koje su ratovale u BiH bilo kao pripadnici postrojbi Armije BiH. Njihov doprinos obrani Hrvatske istovremeno je bio doprinos obrani Bosne i Hercegovine.

Velika je  šteta što na svečanost nije došao reis ul ulema Cerić iz Sarajeva. Možda bi ga primjer iz Zagreba potakao da pokrene izgradnju spomenika Hrvatima pripadnicima hrvatske brigade Kralj Tvrtko koja je sudjelovala u obrani Sarajeva.

Tahir Alagić – satnik Hrvatske legije

Satnik Tahir Alagić (Sanski Most, 13. listopada 1898. - Zagreb, kolovoz 1948.) stupio u Hrvatsku legiju 7. 7. 1941. kao zapovjednik 14. protuoklopne satnije. Promaknut u čin satnika 12. 3. 1942. Preživio Staljingrad, više puta ranjavan. Do 1948. živio u Beču, Kao dio Kavranove skupine od 96 povratnika (skupina 10. travanj), vraća se u Hrvatsku iste godine ali je zajedno s ostalim pripadnicima uhićen od strane UDB-e. Cilj grupe bilo je podizanje ustanka u Hrvatskoj radi ponovne uspostave hrvatske države. Alagić i ostali osuđeni su na smrt vješanjem a kazna je izvršena u kolovozu 1948. Odlikovan: Željeznim križem I. stupnja, Željeznim križem II. stupnja, Srebrenom ranjiničkom značkom, Medaljom za zimske borbe na Istočnom bojištu 1941./42., Velikom srebrnom kolajnom P.A.P. za hrabrost. Vojničkim redom Željeznog trolista IV. stupnja s hrastovim grančicama, Vojničkim redom Željeznog trolista IV. stupnja, Redom krune Kralja Zvonimira III. stupnja s mačevima. Tahir Alagić jedan je od brojnih dragovoljaca Hrvatskih oružanih snaga koji su pokazali svoje domoljublje i istakli se vojničkim vrlinama. (Preuzeto iz: Hrvatska legija, 369. pojačana hrvatska pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943.)

Pavao Blažević