Get Adobe Flash player
Bit će joj teško

Bit će joj teško

Hodajući naumili udariti na...

Umjesto reforme javne uprave razrađuje se strategija

Umjesto reforme javne uprave razrađuje se strategija

Nakon tri i pol godine aktulna Vlada donosi neke neutralne...

Nezaustavljivi

Nezaustavljivi "premijerov" pad!

Josipović je prvi zatražio smjenu prgavog...

Radio Sljeme se pretvorio u Radio 101 broj 2

Radio Sljeme se pretvorio u Radio 101 broj 2

Nakon Silvije Šeparović, i Nevenka Rodić Erdelja otvoreno provodi...

Pobjeda koje još uvijek nismo dovoljno svjesni

Pobjeda koje još uvijek nismo dovoljno svjesni

Pozitivni državnički iskorak Tomislava...

  • Bit će joj teško

    Bit će joj teško

    petak, 27. veljača 2015. 08:52
  • Umjesto reforme javne uprave razrađuje se strategija

    Umjesto reforme javne uprave razrađuje se strategija

    srijeda, 25. veljača 2015. 18:09
  • Nezaustavljivi

    Nezaustavljivi "premijerov" pad!

    srijeda, 25. veljača 2015. 17:53
  • Radio Sljeme se pretvorio u Radio 101 broj 2

    Radio Sljeme se pretvorio u Radio 101 broj 2

    srijeda, 25. veljača 2015. 15:15
  • Pobjeda koje još uvijek nismo dovoljno svjesni

    Pobjeda koje još uvijek nismo dovoljno svjesni

    srijeda, 25. veljača 2015. 16:36

Poslije Drugoga svjetskog rata izrabljivanje i osiromašenje hrvatskoga svekolikog bogatstva nastavilo se i na nogometnom polju

 

Novinar Dragan Grozdanić pod provokativnim naslovom „HNS-u bliža NDH od Juge“ piše u Pupovčevom „srpskom samostalnom tjedniku Novosti“, koji se redovito financira iz državnoga proračuna i koji se puni novcem hrvatskih poreznih obveznika, o nasljeđivanju jugoslavenske nogometne vrste i najavi da će Srbija naslijediti sve rezultate od nastanka „Kraljevine Slovenaca, Hrvata i Srba“ 1918. Jednostavno rečeno spomenuti Grozdanić širi neistine.
 
Pišući o uspjesima početkom pedesetih godina Grozdanić spominje samo neke hrvatske igrače, i to: Vladimira Bearu (Hajduk, Crvena Zvezda, Alemania, 59 utakmica), Bernarda Vukasa (Hajduk, 59 utakmica, 22 gola), Ivicu Horvata (Građanski, Dinamo, 60, -), Slavka Lušticu (Hajduk, 3, -), Tomislava Crnkovića (Dinamo, 51, -), Branka Zebeca (Borac Zagreb, Partizan i Crvena Zvezda, 65, 17), Vladimira Čonča (Građanski, Dinamo, 1, -), Vladimira Firma (Građanski, Partizan, 3, -) i Zlatka Čika Čajkovskoga (Građanski, Dinamo i Partizan, 55, 7) ali ne i Zlatkovoga brata Željka Čajkovskoga (Građanski, Dinamo, 19, 12) koji nikada nije oprostio Zlatku što je popustio i iz Dinama prešao u Partizan.
 
Ne spominje Grozdanić ni brata Ivice Horvata Dragu (Dinamo, 1, -). Isto tako nije spomenuo prije neki dan preminuloga u Beogradu u 87. godini vjerojatno najvećega hrvatskog nogometaša svih vremena Stjepana Bobeka (Velebit, Lika, Građanski, Partizan, 63, 38), koji je, da bi zaštitio sebe i braću Ota i Vilka, morao također otići u Partizan.
 
Tu su još ostali nespomenuti i drugi veliki hrvatski nogometaši toga vremena, koji su „dekretom“ tadašnjih jugoslavenskih vlasti morali iza rata 1945. prijeći iz Hrvatske u favorizirani vojni klub Partizan iz Beograda: Bruno Belin (Partizan, 25, -, Rudijev brat), vratar Franjo Šoštarić (Građanski, Partizan, 18, -), Franjo Rupnik (Partizan, Proleter Osijek, 6, 1), Anton Herceg (Partizan, 12, 2), Anton Rudinski (Spartak, Partizan, 1, -), Miroslav Brozović (Građanski, Partizan, 17, -), Božidar Senčar (Dinamo, Partizan, 3, 1), Mladen Koščak (Partizan, Dinamo, 4, -), koji su svi ne svojom voljom također završili u Partizanu.
 
Spomenimo i ove hrvatske nogometaše koji nisu igrali u Partizanu i Srbiji, a iskazali su se u svojim klubovima do šezdesetih godina prošloga stoljeća i igrali za Jugoslaviju: Aleksandar Benko (Dinamo, 1, -), Ljubomir Kokeza (Hajduk, 2, -), Vladimir Klaić (Zagreb, 1, -), Zlatko Papec (Lokomotiva, Hajduk, 6, 4), Dionizije Dvornić (Dinamo, 6, 1), Lav Mantula (Dinamo, 1, -), Nikola Radović (Hajduk, 3, 1), Luka Lipošinović (Dinamo, 13, 3), Ilijas Pašić (Željezničar, Dinamo, 8, 1), Joško Vidošević (Hajduk, 3, -), Franjo Wölfl (Građanski, Dinamo, 12, 6), Muhamed Mujić (Velež, Dinamo, 32, 17), Dragutin Lojen (Dinamo, 3, -), Mladen Koščak (Dinamo, 4, -), Zvonko Bego (Hajduk, 6, 2), Petar Radaković (Rijeka, 19, 3),
 
Ivan Šantek (Zagreb, Dinamo, 6, -), Željko Perušić (Dinamo, München 1860, 27, -), Ante Žanetić (Hajduk, 15, 2), Vladimir Lukarić (Rijeka, 6, 1), Fikret Mujkić (Željezničar, Dinamo, 5, 1), Ivan Ožegović (Lokomotiva, 2, -), Zlatko Papec (Lokomotiva, Hajduk, 6, 4), Branko Pleše (Građanski, Dinamo, 6, 3), vratari Branko Stinčić st. (Dinamo, 1, -), Ante Vulić (Hajduk, 1, -), Branko Kralj (Dinamo, 3, -), Zvonimir Cimermančić (Građanski, Dinamo, 9, 3) i dr. Tu su i veliki igrači koji nisu igrali za Jugoslaviju, što ne znači da nisu zaslužili: Florijan Matekalo (Slavija Sarajevo, Partizan, 1, -), Stipan Kopilović, Zvonko Strnad, Zvonko Canjuga, Vladimir Ruman, Mladen Stipić, Milan Kranjčić, Ivan Rajić, Anton Tapiška, Josip Duvančić, Miroslav Rede, te kasniji poznati i nepoznati Hrvati u redovima vojnoga kluba Partizana: Josip Pirmajer, Ivan Ćurković (Velež, Partizan, Saint Étienne, 19, -), Ivica Pogarčić, Ilija Katić (Osijek, Partizan, 4, - ), Zvonko Varga, Dragan Mance (Partizan, 4, -), Srećko Katanec (Olimpija, Dinamo, Partizan, Stuttgart, Sampdoria, 29, 4), Ivan Golac (Partizan, 1, -) …
 
Osim Hrvata i hrvatskih igrača u Partizanu, veliki ih je broj igrao i u Crvenoj Zvezdi i drugim srbijanskim klubovima - reprezentativci Franjo Glazer (BSK, Građanski, 35, -), Frane Matošić (Hajduk, BSK, 16, 6), Tomislav Ivković (Dinamo, Crvena Zvezda, Tirol, Wiener SK, Genk, Sporting, 31, -), Boro Cvetković (Dinamo, Crvena Zvezda, Ascoli, 11, 1), Milivoj Bračun, Rajko Janjanin (Dinamo, Crvena Zvezda, 2, -), Goran Jurić (Velež, Crvena Zvezda, Dinamo, Croatia, 4,0), Stanislav Karasi, Crvena Zvezda, 10, 4), Zlatko Krmpotić (Crvena Zvezda, 8, -), Robert Prosinečki (Dinamo, Crvena Zvezda, Barcelona, Real Madrid, 10, 3), Mirko Stojanović (Dinamo, Crvena Zvezda, 4, -), Milan Čop (Borovo, Crvena Zvezda, 10, -), …), pa i u OFK Beogradu poput Josipa Skoblara (OFK Beograd, Olympik, 34, 11), jednoga od najvećih hrvatskih nogometaša u povijesti loptanja u Hrvatskoj i Ilije Petkovića (Dinara, OFK Beograd, Troaux, 43, 6).

 

Tomislav Pavelić

Komentari   

0 #1 PartyZan 2013-12-12 06:46
Ali jos i pre drugog svetskog rata je podosta hrvata dolazilo da igra u Beogradske klubove, recimo Matija i Nikola Perlic, Rudolf Dobrijevic, Lojancic, Stankovic, Valok, Ladislav Zmara, Ajbl u Jugoslaviju, ili Percl, Rodin, Glaser, Surdonja, Bruno Knezevic, Lehner, Mrkusic, Puhar, Dubac u BSK, mnogi u Vojvodinu,bilo ih je i u BASK-u i Jedinstvu beogradskom, a da ne pricam o tome da su skoro svi hrvati iz Slavonije i Srijema kad tad igrali u nekom srpskom klubu. Problem je sto je bilo previse dobrih hrvatskih igraca a ne toliko klubova i mnogi su prihvatali da igraju za srpske klubove jer su znali da ce u njima imati sansu da osvoje titule i lakse dodju do reprezentacije.
Citat

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Što će promicati serija "Crno-bijeli svijet"?

Utorak, 03/03/2015

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 265 gostiju i nema članova online

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević