Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Bez promjene pojedinaca, nema promjene hrvatske politike

 
 
Nekako mi se čini kako od svih opisa, predodžbi, poimanja, shvaćanja, spoznaje i postojanja naše današnje političke i društvene  zbilje, najbolje odgovara sintagma konvergencija bifurkacije. Može li to uopće postojati? Očigledno može, ali opstati sigurno nikako ne može i ne će, barem ne za dulji vremenski period. Što dulje traje, sve više se urušava iznutra i na kraju u agoniji nestane, bez obzira o kakvoj se konvergenciji i bifurkaciji radilo,općenitoj ili specifičnoj. Konvergencija je kao što znamo, u najopćenitijem smislu određeno uzajamno približavanje k nečemu, radi nečega. Temeljna definicija konvergencije, bilo koje (biološke, fizikalne, meteorološke, kemijske, lingvističke…) ima korijen u matematici i temelji se na svojstvu niza ili reda da teži k nekoj konačnoj graničnoj vrijednosti i svojstvu dvaju ili više pravaca da se sastanu (presijeku) u nekoj točki, sasvim svejedno u kakvoj ravnini ili  kojem prostoru.
http://writerunboxed.com/wp-content/uploads/2014/04/convergence-logo.jpg
Pojam konvergencija se prvi puta spominje u XVIII. stoljeću i pod njim se podrazumijevalo kretanje k ujedinjenju  ili jednoobraznosti. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća se multidisciplinarno izučavao taj pojam i sve što je  može biti u vezi s njim, u mnogim područjima, naročito u politici. Usuglašavanjem stavova i potkrjepljenjem teorijsko-praktičnim spoznajama došlo se do jedinstvene definicije po kojoj, najkraće rečeno, politička konvergencija znači postizanje zajedničkog cilja (ciljeva) korištenjem različitih političkih sredstava, taktika i  strategija. To je bilo idealno zamišljeno i smišljeno, dok je u praksi to vrlo često bila utopija.
 
Da bi se k nečemu stremilo ili nastojalo se sastati u istoj točki, trebalo bi znati što je to – trebalo bi definirati temeljni primarni cilj, koji je planiran, programiram, jasan, jezgrovit, realan, svima dan i zadan. Postavljanje takvog cilja samo po sebi nameće i određuje strategiju i taktiku svakog sudionika, pomoću koje će se doći do realizacije ili se barem dovoljno približiti tom ostvarenju. To je moguće samo onda i jedino onda kad je taj cilj zajednički projekt i do njegova prihvaćanja i usvajanja se došlo bez pritiska, slobodnim odabirom, zajedničkom voljom, željom, potrebom, usuglašavanjem i eventualno konsenzusom, a ne nikakvom neprincipijelnom koalicijom, trgovanjem, pogodovanjem, ucjenjivanjem ili politiziranjem.
 
Ciljevi bi trebali proizlaziti iz društvenih potreba (primarnih i sekundarnih), a njihovo ostvarenje bi moralo donijeti boljitak u ekonomskom i društvenom smislu, kako za pojedince, tako i za cijelu društvenu zajednicu, u svim područjima rada i života. Iz kratkoročnih ciljeva bi se trebali formirati dugoročni ciljevi u svakom području i u cjelini, s presjecima i komplementima, horizontalno i vertikalno, imajući u vidu varijable (zavisne i nezavisne) kao i konstantu, pojedinačnu i zajedničku, te njezinu ulogu u stagnaciji, nazadovanju ili pak napredovanju.
 
Stranačka politika je u tome najmanje važna, potrebna i efikasna. To bi trebali raditi eminentni stručnjaci iz mnogih područja. Na temelju provedenih istraživanja i čvrstih spoznaja nakon sustavne analize i sinteze, mogli bi se napraviti realni planovi i programi. Za njihovu realizaciju su najvažniji operativci, velikog znanja, razvijenih sposobnosti i vještina, spremni na žrtve i odricanja, za svoj narod i državu,bez obzira na svoju stranačku pripadnost, filozofiju, svjetonazor, vjeru i opredjeljenje. Takvih ljudi sigurno ima, prepoznati su i trebalo bi ih na neki način okupiti, dati im povjerenje i postaviti ih u funkciju ozdravljenja društva i pokretanja proizvodnje, gdje god za to postoje uvjeti.
https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQ20XVqGWGZvuPFa7mRQH8-HXjNwMfOFPRsQ8jpce1Mj0_9xKCq
Čini se kako je to gotovo nemoguće, jer kud god se okreneš vidi se i osjeća određena bifurkacija, kako u društvu, tako i u pojedinim skupinama i pojedincima, naročito kod onima koji su dobili povjerenje građana da umjesto njih odlučuju i o njima se brinu. Ta se bifurkacija  stvorila i razvijala na ne baš prirodan način, već dosta izvještačeno,  umjetno i utilitaristički. Pritom se da naslutiti nekakva logistička jednadžba sa svojim privlačnim, odbojnim i neutralnim točkama, koje nisu čvrste, ni stabilne, nego variraju po potrebi i mijenjaju svoja mjesta, prema očekivanoj učinkovitosti i bifurkaciji identiteta osoba koje donose programe, strategije i taktike, ili pak onih koji odlučuju ad hoc. Bifurkacija identiteta je svakodnevno prisutna i odaje neke oksimoronske likove različitih dvojnosti, primjerice kako jedan dan svojim ponašanjem i djelovanjem inkliniraju Titi i partizanima, a drugi dan braniteljima i Crkvi. Ponekad se to događa isti dan, ujutro i popodne, zavisi o situaciji i osobnoj potrebi nekog samozvanca ili pak nečijeg lidera.
 
Želimo li postići barem u tragovima, konvergenciju bifurkacije, bilo osobne ili društvene, trebali bi jednom za svagda napustiti balkanske gudure, izaći iz zadimljene balkanske krčme i Platonove špilje. Za to su nužno potrebne učinkovite i temeljite promjene. Za početak bi svatko trebao krenuti od sebe samoga. Dobro bi bilo poslušati savjete i upute pape Franje. Dovoljno je stati pred ogledalo i upitati se: „Tko sam ja? Što želim? Kamo idem?“ Spoznatu samosvijest bi bilo dobro prenijeti u svoju obitelj, najbližu okolinu i društvenu zajednicu i u skladu s tim se ponašati, a ne jedno misliti, drugo govoriti, a treće raditi. Promjenom sebe i djelovanjem u određenoj okolini pomoći ćemo promjenu te okoline. Proces će se dalje odvijati i razvijati sasvim spontano, sukcesivno i prirodno.
 
Da bi se barem djelomice takvim promjenama približili trebali bi pokušati iskorijeniti nabujalu egomaniju, egocentrizam, bahatost, oholost, pohlepu, sklonost prijevarama i lažima, petrificiranu korupciju, lihvarenje, stranačku podobnost, nepotizam, klijentilizam, strategijsku detronizaciju svakog tko je drugačiji i drugačije misli, diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, vjersku netrpeljivost, grijeh struktura (koje se uvijek spominju kad su „nepodobni“ na vlasti), partiokraciju, meritokraciju, politikanstvo, kritizerstvo… copy-paste filozofiju i politiku…, traženje kruha bez motike…, opravdanja i uvjeravanja u stilu argumenata ad hominem i ad populum.
 

Ankica Benček

Henry Kissinger: Predsjedniče Tuđmanu, Vi ste zadužili svoj narod

 
 
Bivši američki predsjednik Bill Clinton kao i današnji predsjednik Barack Obama tvrde da je Franjo Tuđman živ da ne bi završio u Haagu, posebno ne s optužbom da je bio ratni zločinac. Obojica predsjednika, kao i cijela diplomacija SAD-a i vodstvo NATO-a, drže da je Franjo Tuđman bio tvrda poveznica Hrvatske sa zapadnim vrijednostima i da je kao takav vodio opravdani i pošteni rat za neovisnost Hrvatske. Svi odreda jasnog su stava da je politika Franje Tuđmana pomogla u stabilizaciji i gašenju rata u BIH, i nitko od pripadnika SAD-a i NATO-a nikada nije kazao da je Franjo Tuđman želio podijeliti BIH.
http://trace09.com/wp-content/uploads/2013/07/bill-clinton.jpg
Dva pisma predsjednika Billa Clintona Franji Tuđmanu
 
“Dolazim kako bih zahvalio predsjedniku Tuđmanu i hrvatskom narodu što potpomažu mirovni proces u Bosni. Došao sam izraziti podršku ne samo mirovnom procesu, nego i federaciji u Bosni između Muslimana i Hrvata, mirnom dogovoru o povratku Hrvatskoj zemlje u istočnoj Slavoniji i konačno partnerstvu Hrvatske ne samo sa SAD, nego i s drugim zapadnim zemljama koje vjeruju u slobodu, ljudska prava i demokraciju, u mir i napredak, i koje sve na tome rade zajedno“. (Predsjednik Bill Clinton veljače 1996.)
 
“Dragi gospodine Predsjedniče, prošli smo dugi put do postizanja mira u regiji i stvaranju uvjeta da jaka, neovisna i cjelovita Hrvatska zauzme svoje mjesto u zapadnoj obitelji nacija. Vaše osobno vodstvo posljednje dvije godine bilo je apsolutno presudno za okončanje sukoba u nekadašnjoj Jugoslaviji i postavljanju temelja trajnog mira i pomirenja. Uvjeravam Vas da ćemo učiniti sve što možemo i nastaviti Vam pomagati u ovom teškom trenutku.” (predsjednik Bill Clinton u pismu predsjedniku Tuđmanu)
 
Sve navedeno jasno ukazuje da je SAD vrlo jasno i nedvosmisleno izrazio svoj službeni stav o Franji Tuđmanu, pa je doista smiješno slušati pojedine političare u Hrvatskoj ili inozemstvu koji tvrde sasvim nešto suprotno. Hrvatska je danas članica EU-a i NATO-a i svima je jasno da je nemoguće da se stvori nekakva nova Jugoslavija, kako to žele svi oni koji zagovaraju nekakvu “regiju” i koji ime “regije” spominju svaki dan. Jugonostalgičari toliko snažno zagovaraju nekakva nova udruženja pod krinkom “regije” tvrdeći da smo svi mi isti, tj. “naši”. Franjo Tuđman je i mrtav jasna prepreka jugonostalgičarima “regionalistima”, pa je sasvim logičan napad na njegov lik i djelo na svakodnevnim razinama.
 
I kako je kazao Henry Kissinger, dobitnik Nobelove nagrade za mir: “Gospodine predsjedniče Tuđmanu, Vi ste zadužili svoj narod jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Ali kao i svi veliki ljudi, niti Vi ne ćete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom…“ Demokratski svijet kao i Katolička Crkva su poštivali Franju Tuđmana, pa doista nema niti jedan razlog da i svi mi u Hrvatskoj ne učinimo isto i to potpuno slobodno i glasno.
 

www.kigo.hr

Do kada će hrvatski branitelji plaćati za tuđe grijehe?

 
 
Novi zakon o mirovinskom osiguranju po kojemu će se mirovine branitelja i članova njihovih obitelji podijeliti na opći i posebni dio, donesen u tišini i pomno skriven od šire javnosti, nedopustiv je pokušaj dovođenja stradalnika Domovinskog rata u potpunu ovisnost o državnom proračunu, odnosno o milost vladajućih. Osim što su skrivene od javnosti, ove zakonske izmjene od strane resornog ministarstva obrazlažu se tobožnjom brigom za mirovine stradalnika koje bi se na ovaj način zaštitile od budućih smanjenja, što je osim notorne laži, demagogija bez presedana. Naime, prema novom zakonu opći dio mirovine izračunavat će se sukladno radnom stažu i uplatama doprinosa, a posebni dio koji bi nadoknađivao razliku u iznosu do mirovine ostvarene prema ZOPHBDR-u, isplaćivao bi se iz državnog proračuna. Prema riječima ovlaštenih predstavnika resornog ministarstva visina posebnog dijela pratit će sudbinu državnog proračuna, što u prijevodu znači da će ga Vlada RH smanjivati ili povećavati ovisno o tome koliko novca ima u državnoj riznici ili kako već bude raspoložena.
http://www.hkv.hr/images/stories/slike13/abh0.jpg
Ako uzmemo u obzir kako je velika većina hrvatskih branitelja u rat otišla u ranoj mladosti ili s vrlo malo radnog staža, a iz rata se vratila bez mogućnosti zapošljavanja te nasilno umirovljena, lako je zaključiti da opći dio mirovine ili uopće neće imati ili će biti sramotno mali dok će posebni dio pripasti pod proračunsku kategoriju javne potrošnje čije smanjenje uvjetuju Europska unija i strane kreditne agencije. Obitelji smrtno stradalih branitelja još su u nepovoljnijem položaju jer njihove mirovine će u pravilu u potpunosti postati javna potrošnja koju treba smanjiti na minimum jer državu za koju su njihovi pokojni dali život trenutno vode oni koji ju nikad nisu htjeli. Je li ovaj udar na egzistenciju branitelja i njihovih obitelji osveta jer su se usudili stvarati Hrvatsku ili pokušaj trajnog ušutkavanja branitelja da se više ne bi događali prosvjedi? Da li je ovo upozorenje braniteljima da se ubuduće ne usude pokretati nikakve inicijative ili referendume?
 
Ovu državu, koju su hrvatski branitelji stvorili svojim životima i zdravljem, uništili su nesposobni političari, lopovi i veleizdajnici, koji svaki puta kada se država nađe u problemima ponovno traže od istih ljudi novu žrtvu sa spas Hrvatske, a smanjivanje braniteljskih prava je prvo što im padne na pamet kao rješenje. Do kada će hrvatski branitelji plaćati za tuđe grijehe dok oni koji su grijeh počinili uživaju u opljačkanom smatrajući se društvenom elitom? Niz je pitanja na koje nema odgovora niti od Ministarstva branitelja, niti od vođa krovnih braniteljskih udruga niti od najveće oporbene stranke. Svi oni koji su trebali brinuti o pravima branitelja pobrinuli su se samo za svoje osobne interese i takvim ljudima i takvoj politici treba jednom zauvijek reći dosta. Hrvatsku državu trebaju voditi oni koji su ju stvorili i koji ne će dopustiti njeno daljnje uništavanje i ponižavanje hrvatskog naroda, posebno ne ponižavanje onih koji su u njene temelje utkali ono najvrednije što su imali.
 

Odbor za branitelje Akcije za bolju Hrvatsku

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Utorak, 22/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1038 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević