Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Tata, kada ćeš kući, pitaju djeca Veljka Marića i Borislava Piličića!

 
 
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata '91. (UHBDR'91.) se pita: što hrvatski političari i ini kojih se to tiče, čine za optužene i osuđene hrvatske branitelje, a koje je, kakvog li slučaja, osudila Srbija, odnosno Republika srpska, tim prije kad se zna da je riječ o agresorima na Republiku Hrvatsku? To bi isto tako bilo da se dozvolilo Njemačkoj nakon Drugoga svjetskog rata da sudi onima protiv koje se borila, ili pak da Izraelci ili Amerikanci sude vojnicima koje su te države poslale u rat. Ali, sad imamo dva "slična" događanja, a vezana su uz nevine hrvatske branitelje.
http://www.vecernji.hr/media/cache/d2/ca/d2caf620629af1a9adc9ccf813ea27d6.jpg
Borislav Piličić
 
Riječ je o Veljku Mariću, koji je u Beogradu osuđen na 12 godina robije, te Borislavu Piličiću koji je u Banjoj Luci također osuđen na istu kaznu zatvora, od 12 godina (kasnije mu je Vrhovni sud tzv. Republike srpske ipak smanjio kaznu na 10 godina robije!) Zanimljivo je da su Marić i Pilipčić godinama nesmetano putovali u Srbiju i Republiku srpsku, a da su onda Piličića 2009. uhitili na hrvatsko-slovenskoj granici, a Marića godinu dana kasnije na srpsko-bugarskoj! Prvoga su Slovenci na temelju Interpolove potjernice otpremili u Banja Luku, a Srbi Marića u Beograd.
 
Piličića, kao pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) su lažno optužili da je s još dvojicom pripadnika HVO-a (čujte sad ovo!) "za vrijeme oružanog sukoba od prve polovine travnja 1992. pa najkasnije do listopada 1995., kad se odvijao rat na prostoru BiH između organiziranih oružanih snaga  Vojske Republike Srpske s jedne strane i Armije BiH i HVO-a s druge strane"(stoji u presudi)"prema civilnim i ratnim zarobljenicima, nečovječno postupao",itd. te da je"ubio dva ratna zarobljenika",dok su Marića, pripadnika Hrvatske vojske (HV), samo u Beogradu, optužili i osudili za slična djela, da je 1991. učinio ratni zločin nad civilnim stanovništvom i ubio jednog civila na području Grubišnog Polja. Svjedoke, koji su i kod jednog i drugog slučaja išli u prilog optuženima, sudovi, naravno, nisu uzimali u obzir. Marićeva presuda napisana je na ćirilici, a od  Piličića na – latinici. Piličića je pustila Republika srpska (sic!) da kaznu zatvora odsluži u Hrvatskoj (Glini), a Marić je i dalje u nekom logoru u Srbiji, i prema svemu sudeći nema nikakvih izgleda da ga premjeste u neki hrvatski zatvor. (Ministar branitelja Predrag Matić kad je prije nekoliko mjeseci boravio u Beogradu navodno je uspio jedino u tome da Marića prebace iz jednog logora u drugi!).
 
Katica, supruga Borislava Piličića, nam je rekla da se status njezina muža nakon dolaska u Hrvatsku gotovo i nije izmijenio, već je ovdje, u Glini (lani) doživio i teški srčani infarkt, a da (u zatvoru) nema odgovarajuću zdravstvenu zaštitu. (Nije on Čačić ili Zagorec, kojeg su puštali i kod privatnog stomatologa!) U svome tome nije pomogao ni nedavni javni poziv njegova, Piličićeva šestogodišnjeg sina Ivana upućenog predsjedniku države Ivi Josipoviću da zbog bolesti oslobodi njegova teško bolesnog oca. Gdje se god javila, veli Katica, nailazila je i nailazi na – zid šutnje. Boji se da njezin suprug ne umre u hrvatskom zatvoru te se s pravom čudi da i pojedini veliki srpski kriminalci imaju bolji tretman od onih koji su branili i obranili Hrvatsku. Slično opet prolazi i supruga Veljka Marića. Malo joj tko pomaže, a i njezin suprug je bolestan, a njihovo troje djece također pita - kad će se vratiti tata?
 
Ova dva gotovo "ista" slučaja traže odgovor na pitanje - kad će Hrvatska napokon osuditi srpske ratne zločince, od Kadijevića, Vasiljevića, članova bivšeg Predsjedništva SFRJ, pa do tisuće drugih, koji su ubijali starce, žene, djecu, rušili bolnice (tko je osuđen primjerice za rušenje vukovarske ratne bolnice?), dječje vrtiće, katoličke crkve, palili sela, itd.? Kad će Hrvatska napokon osuditi one srpske zločince koji su iz obiteljskih domova protjerali na desetine tisuća nevinih Hrvata, odnosno kad će tzv. Republika srpska osuditi one koji su ubijali, mučili i istjerali iz te tzv. "republike" oko 200 tisuća ljudi hrvatske nacionalnosti? Također nas zanima, što je dosad učinila Hrvatska da se Hrvati vrate u bosansku Posavinu, ili da im se platiti odšteta, jer ništa ili malo činiti po tim pitanjima ravno je zločinu! Znam, sad će neki početi zbrajati koliko je dosad osuđeno Hrvata, a koliko Srba. (Za one koji ne znaju, osuđeno je gotovo podjednako!?) To nije ništa drugo nego izjednačavanje agresora i žrtve.
http://www.novilist.hr/var/novilist/storage/images/vijesti/hrvatska/veljko-maric-osuden-na-12-godina-zatvora/818774-1-cro-HR/Veljko-Maric-osuden-na-12-godina-zatvora_ca_large.jpg
Veljko Marić
 
U ratu koji se vodio u Hrvatskoj i BiH nismo svi ipak bili isti. Jedni (Srbi, Crnogorci, JNA i domaće izdajice) bili su agresori, a ostali branitelji i žrtve te okupacije. Sada bi neki da se sve zaboravi i da se okrenemo budućnosti. Nitko nema ništa protiv, dapače, ali... gospodo i gospođe, drugovi i drugarice – tko je prvi počeo rat, tko je kome prvi ušao u dvorište, tko je bio napadač, a tko napadnut? Već i djeca u školi znaju na kojoj je strani bio Broz, a na kojoj svi ostali. No, znaju li baš svi na kojoj je strani bio Franjo Tuđman, a na kojoj oni drugi? Tako jednostavno,(zar ne razni pupovci i stanimirovići), a tako "komplicirano"!
 
Zašto hrvatsko pravosuđe ne traži da se preispitaju ove dvije presude (a takvih drugih možda ima i na stotine!?), već se dopušta da hrvatski branitelji "umiru" po zatvorima, dok srpski i ini ratni zločinci slobodno šeću Vukovarom i drugim hrvatskim gradovima? Ratnih nevolja sigurno ne bi bilo (zar ne razni pusići!) da Srbi nisu napali i počeli razarati Hrvatsku. A što smo mogli mi? Mogli smo se jedino braniti! A to smo, unatoč slaboj ili nikakvoj vojnoj i inoj opremi i učinili. Hrvatska je pobijedila treću ili četvrtu vojsku u Europi, a to očito onima koji "zbrajaju" koliko je na kojoj strani poginulo te da treba suditi "jedne i druge" očito ne odgovara, oni su bili i jesu za – Broza i – Jugoslaviju!
 
Naše je pitanje prije svega nadležnim službama u Hrvatskoj: ima li nade da se spase Marić i Piličić? Supruga Piličića nam kaže da je psihičko stanje Borislava iznimno loše, ali da sve čini da  mu bude bolje, ali bez nekih većih uspjeha. Sredinom travnja odslužio je polovicu kazne, znači li to da će se nešto ipak i pozitivnoga dogoditi ne zna. Sa svojim malim sinom redovno ga posjećuje (živi u Njemačkoj). Šestogodišnje dijete  još ne razumije za što tata toliko pati, te svaki puta sa suzama u očima pita: hoće li uskoro s nama i kući?
 
Molim vas za pomoć, jer ne znam u kojem smjeru više ići. Ne znam što dalje činiti da dokažem nevinost svoga supruga. Obzirom na njegovo teško zdravstveno stanje bojim se da ne će izdržati, a što onda?  Javili su mi i iz Svjetskog kongresa u Berlinu da će se također založiti za njega. Svaki dan molim Boga da se vrati – kazala je  Katica Piličić, koja se ne će smiriti dok njezin suprug ne izađe iz zatvora i dok se ne dokaže istina,  da je nevin.
 
Nama ne preostaje ništa drugo nego da i mi pitamo – zašto se adekvatno ne pomogne Borislavu Piličiću, (sjetimo se samo kako je hrvatski branitelj Đuro Brodarac umro u zatvoru, a progonjeni general Janko Bobetko u bolnici) te kada će Veljko Marić iz srpskog biti premješten u neki hrvatski zatvor, ako drugo ne može? (Zašto se uostalom Marić ne zamijeni za neke srpske ratne zločince koji služe kaznu u Hrvatskoj?) Da, i poglavito nas zanima, što je sa srpskim ratnim zločincima koji slobodno šeću, dok hrvatski branitelji, neopravdano osuđeni, trunu u zatvorima? Je li to pravda ili nepravda?
 

Mladen Pavković, predsjednik UHBDR-a '91.

Majka Domovina

 
 
Ne znam, je l' bilo u snu, il' na javi;
Suze su mi licem i ne htijuć tekle,
Misli na Nju kao mač su dušu sjekle
I biće mi cijelo treslo se u stravi.
 
Nemoćan sam gled'o u stoljeća prošla
I trnovu krunu na Njezinoj glavi,
Mislio o Njenoj nekadašnjoj slavi...
Negda tako slavna, na što mi je došla.
http://public.carnet.hr/dragotadic/slike/graf/sahovnica.gif
Krivio sam sebe o preda mnom druge,
Razmišljao što bih učiniti mog'o,
Krivio sam povijest za propusta mnogo,
Za godine ropstva zlokobne i duge.
 
Odjednom..., na čelo spusti mi se ruka
I pojava Njena preda mnom se stvori;
U ruci Joj srce u plamenu gori,
Trobojni Joj pojas svijen oko struka.
 
Zaprepašćen ostah, kao nijemi kamen,
Ne znajući što se zbiva oko mene.
Zanijela me slika te prelijepe žene,
Zbunilo me srce ovito u plamen.
 
Pružila je ruke, da me na grud svine,
Darujuć mi srce, da u njemu gorim
I čekala nije, da išta prozborim,
Šaptala je istom: "Vrati mi se,sine!"
 
Vrati mi se brzo, vrati se što prije,
Ne vrludaj stazom, koja nema cilja,
Vrati se u cvijeće, u poljane smilja,
Da u mome srcu tvoje srce bije.
 
Ostao si skršen u neznanu kraju,
Nemoćan k'o ptica podrezanih krila,
Ali ja sam za te u svom njedru svila
Toplo gnijezdo, što ga samo majke daju.
 
Vrati mi se danas, nemoj čekat sutra,
Tajnovitim krilim nečujno se spusti
Nad gudure snene, kad ih oblak gusti
Uspavane skriva u tišini jutra.
 
Vrati mi se, sine, iz svijeta daleka
U perivoj cvijeća, koji za te cvjeta
U najljepšem vrtu ovoga planeta,
Gdje te ljubav moja razdragano čeka,
 
Gdje trobojni barjak ponosno se vije,
Gdje okrutna prošlost u zaborav pada,
Gdje se ljubav budi uzdignutih nada,
Gdje u mome srcu tvoje srce bije.
 
...Stoljeća su prošla preko mojih leđa,
Stezali se lanci oko mojih ruku,
Al' se još i danas uzaludno vuku
Krvožedni vuci oko mojih međa.
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSPMhx_Zvk6iUW4uDBvrbQThrvtq-d--S96KkABhR7gmqe-M9Oopw
Ja ostadoh gorda, stasita i vitka,
Čista kao suza na nevinu oku
I onda, kad sablja na krvničkom biku
Prijetila je strepnjom krvava i britka.
 
Vrati mi se, sine, iz daleka svijeta,
Primi ovo srce ovito u plamen,
Brani ovu grudu, ljubi svaki kamen
U najljepšem vrtu ovoga planeta.
 
Skupa ćemo patit, ako patit treba,
Skupa ćemo sadit perivoje sreće
I ništa nas više razdvojiti ne će,
Dokle sunce sije s hrvatskog neba.
 
Ne znam je l' bilo u snu, il' na javi
Kada me je zvala ta prelijepa žena,
Ta Hrvatska moja, krvlju oblivena
I biće mi cijelo treslo se u stravi.
 
...I tad Joj se zakleh na grob slavnih pređa,
Da, dok srce živo u grud'ma mi bije,
Ljubit ću Je žarče nego ikad prije
I čuvarom biti Njenih svetih međa.
 

Žarko Dugandžić (iz zbirke Hrvatska dio raja)

Zapadne liberalne vrijednosti zastupaju manje više svi naši političari

 
 
Postoji plemstvo mača, plemstvo novca (trgovina, industrija, banke) i plemstvo činovništva, tj. političko plemstvo. Plemstvo duha je upitno; prvo jer se ne nasljeđuje, drugo jer ljudi duha u političkoj močvari gube svoju duhovnu čistoću i moć, postaju ljudi svijeta; svijet od svijeta. Ako postoji san koji vodi HNS to je prije svega američki san. Nije slučajno da je gđa Pusić svoje formativne godine provela u SAD-u; a i cijela naša politička "elita" je zadojena zapadnim vrijednostima. Djeca "avangarde radničke klase" postaju, kako Milovan Đilas reče "crvena aristokracija" - tako da potomci revolucionara vjeruju zapravo liberalne vrijednosti.
http://media.treehugger.com/assets/images/2011/10/grey-wolf-illinois.jpg
Mladi Ivica Račan je čitao zapadne književnike, nosio dugu kosu i pušio joint; predsjednik Zoran Milanović je ulazak u NATO doživio slavodobitno kao ulazak u elitni klub. Liječniku Vlahi Vlahušiću je siromaštvo nešto odiozno predviđeno za drečeće askete, kao što je protestantima noćna mora biti "luzer", tj. ne uživati u plodovima rada. Zapadne vrijednosti zastupaju manje više svi naši političari, da se samo prisjetimo Nadana Vidoševića, dr. Ive Sanadera, gđe Marine Lovrić Merzel, „newdealovca“ Rade Čačića...
 
HNS po svojim vrijednostima (liberalizam, karijerizam, feminizam, sloboda pobačaja, slobodno poduzetništvo, elitizam, pogodovanje manjinama, istospolni brakovi) jako sliči Demokratskoj stranci u SAD-u, s tim da HNS glumi da njeguje socijalne (lijeve) osjećaje. Nizak rejting (oko 5 posto biračkog tijela) rezultat je nekadanje snage SDP -a i pojave laburista, kojima je čelnik (štogod o njemu mislili) Dragutin Lesar čovjek iz naroda koji osjeća bilo malog čovjeka i izuzetno spretno taktizira.
 
Glasači su prepoznali HNS kao elitno tehnokratsku stranku s vrlo neugodnim aferama bivšeg šefa Čačića, koji je usto silno bahat čovjek. Da bi se razumjelo jednog čovjeka treba voditi računa o okruženju u kojem je odrastao, tj. o sredini i o precima. Osobno nastojim suditi čovjeka po njegovim djelima i smatram da nije fer spominjati pretke; ipak napominjem da su preci gđe Pusić bili vrlo snalažljivi u svom vremenu (otac Eugen, braća Anđelinovići) i vrlo odlučni u obrani svog interesa. Takva je i ona, intelektualka jasnih stavova, oštra jezika, odrješita poput "alfa vučice", koja je u skladu s nemilosrdnim zakonima prirode uklonila dotadašnjeg suradnika i prijatelja ing. Čačića, koji je svojom liberalnom strankom vladao "neprikosnoveno" u maniri socijalističkih faraona. I u svojem znanstvenom radu dr. Pusić se još u doba socijalizma zalagala za razvoj materijalnog položaja tehnokrata, tj. stvaranje društvene piramide nejednakosti.
 
U svojoj karijeri znala je prelaziti granice dobrog ukusa, npr. kada je igrajući na kartu straha podsjetila umirovljenike da bi mogli ostati bez mirovina ako projekt EU-a ne prođe, ili kada je javno optužila Hrvatsku za agresiju na BiH. Ja to ne ću nazvati beskrupuloznošću, iako ne vidim mnogo sličnih primjera u drugim državama, tj. da netko od političara svjesno odašilje tako rezolutne poruke u javnost. U poslovanju njena supruga s HTV-a nije uočen sukob interesa. Naša politička elita (Picula, Šimonović, Pusić) vrlo je rezolutno podržala interese Zapada u Siriji (Društvo prijatelja Sirije), Ukrajini i Rusiji - potpuno zaboravljajući osnove diplomacije malih država, među kojima neutralnost, nemiješanje u odnose Velikih sila i vođenje računa o vlastitim ekonomskim probicima jesu politička abeceda. Moja prognoza da će Picula zamijeniti Milanovića, a gđa dr. Pusić biti izgledan kandidat za šefa UN-a, ili neko visoko mjesto u diplomaciji, vjerojatno će se ostvariti. Talentiranim ljudima samo nebo je granica.
 

Teo Trostmann

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1160 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević