Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Sve možeš dirati, ali jugokomunističke zločince ne!

 
 
Bahatost politike i brutalnost hrvatskih političara toliko je prešla granice demokracije i odgovornosti da danas ne samo pljuju već i gaze i ne priznaju hrvatsku samostalnost i neovisnost, čime joj najbrutalnije ubijaju budućnost. I zato u toj hrvatskoj sadašnjosti, koju čak i ne grade kao temelj budućnosti, a do koje, zapravo, i nije stalo vladajućim, gotovo da ulica vlada hrvatskim društvom. A to je kriminal, droga, šverc, prijetnje, ucjene, lihvarenje i, nažlost ubijanje. Koalacija političara i ulice funkcionira uzorno, te kada bi na drugim  poljima hrvatskog društva bilo tolike sloge i zajedništva, razumijevanja i tolerancije, uvažavanja i strpljivosti, pomaganja i opraštanja, Hrvatska bi bila pozitivan uzor u svijetu.
http://www.svet.rs/wp-content/uploads/2013/09/kontejner.jpg
Kada bi se tako ujedinile sve hrvatske političke razlike Lijepa Naša bi bila uistinu zemlja po volji naroda, te iznad svega po želji njenih branitelja. Bila bi to Hrvatska za koju su se borili, ginuli, i žrtvovali goloruki i bosi branitelji. Od te volje naroda i želje branitelja politika i političari su Hrvatsku udaljili sunčane godine daleko. Danas se ne vidi nikakav znak  na putu koji bi usmjeravao prema toj volji naroda i želji branitelja. Porušeno je sve. Stavljaju se novi smjerokazi koji vode u povratak na Balkan, u neku novu zajednicu iste ideologije iz koje se Hrvatska olujno izvukla, tsunamijsko razarajućim posljedicama i u odnosu na broj stanovnika, sa hirošimskim brojem ljudskih žrtava. Gotovo nikoga od političara, bilo porbe ili oporbe, to ne zabrinjava. Sve se zaboravilo i sve se čini da se ta tragična prošlost zaboravi. Čak tu hrvatsku stradalničku obrambenu prošlost politika i političari nastoje izjednačiti sa velikosrpskom rušilačko ubojitom agresijom.
 
Jedina briga hrvatskih političkih skorojevića je kako izvući, isisati što više vlastite koristi. Svi su više zaokupljeni juprošlosti koju vjerno njeguju i čuvaju negoli hrvatskom budućnosti. Život u Hrvatskoj odvija se u sadašnjosti za prošlost, što je svjetski unikat, te nikako i ni po čemu se ne primjećuje život u sadašnjosti za budućnost. Hrvatska je jedina zemlja u svijetu u kojoj se u sadašnjosti gradi prošlost, a ne budućnost. Budućnost Hrvatskoj ne žele oni koji joj ni jučer nisu željeli ovu izborenu samostalnost i neovisnost iz koje je ušla u Europu, a Europi i dalje ne daju da uđe u Hrvatsku. Stoga je Hrvatska najveći svjetski talac prošlosti.
 
Protagonisti stanja bez budućnosti su oni političari koji su je čvrsto držali u prošlosti i  koju nastoje označiti kao bezalternativnu budućnost. Stoga je danas jedino još u Hrvatskoj zabranjeno i kažnjivo kritički govoriti o zločinačkoj komunističkoj prošlosti. Sve je, tako se čini, donekle dodirljivo i na sve je moguće staviti neki katalizator povijesti, dovesti pred sud pravde, ali komunizam i komuniste, partizane i partizansku terorističku prošlost nikako i ni pred koga. To je još uvijek nedodirljivo kao i u prošlosti. Kao i prošlosti tako i danas vlada ona izreka u narodu „sve smiješ dirati i kritizirati, samo struju i komunistički zločinački režim ne, jer obadvoje ubijaju kada ih se i malo dotakne.“
 
Danas je gotovo isto vrijeme. Jest da nema onolikog broja političkih zatvorenika, nema Golog otoka, ali zato ima zatvorenika u velikom siromaštvu kakvo Hrvatska ne pamti stoljećima i ima jedan velik goli otok, to je Hrvatska. Siromaštvo pokradenog i opljačkanog, prevarenog i rasprodanog, hrvatskog naroda postaje nacionalni logo. Velik je broj onih koji preživljavaju od kontejnera do kontejnera. No vlast im hoće zabraniti i tu poštenu djelatnost preživljavanja. Bit će kažnjeni oni koji uzimaju kruh iz kontejnera kao i oni koji skupljanjem smeća i boca kruh svagdašnji zarađuju. I umjesto da ih se nagradi za čišćenje okoliša, vlast će ih kažnjavati. Valjda stoga što je svaka hrvatska vlast bila i jest u prljavštini, političkoj, moralnoj, gospodarskoj.
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikad. 
 

Vinko Đotlo

Plač za režimom

 
 
Ljudi su stado.
U bjesomučnoj, nemoćnoj potrazi za vođom
Ulogu pastira igrali su od Isusa do Hitlera.
Bijelo, crno, crveno
- Nosim zastave svih boja.
https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRRvYxjfdxyDsKzbP9wAx8taE0IqVugsULT98a84da182PCzG3g9g
Ipak, trebaju ti boje.
U mraku,
U mraku se samo tuđe ruke traže.
Zuriti ćemo jednog dana
Kroz okno svemira na svijet
I glasno, najglasnije glasno
Plakati za režimom.
 

Angela Bugarin

       Bijesna rijeka

 
 
        Rijeka rijeku bijesnu stiže.
        Uzburka ju. I prestiže.
        Razlije se. Uzobijesti.
        U domove ljudske smjesti.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQdJHEV3-I1WmxyMzbZ9I2FAI-XDbCUrh99kWj0yjVTMTuCALBI
        Ceste, polja, brijege, doli
        Poplavile rijeke već su.
        Nekom sreću, nekom boli
        U nepovrat sve odnesu.
 
        Otmu muljem, nespokojem
        Sve što čovjek odvajkada
        Stvarao je na tlu svojem.
 
        Što će čovjek, što će djeca
        Kad i u snu budni čuju
        Kako rodna zemlja jeca?!
 
 

Malkica Dugeč, 28. 5. 2014.

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Ponedjeljak, 20/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1133 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević