Get Adobe Flash player
Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Cilj mu je ujediniti sve desne europske stranke i srušiti Europsku...

Komunisti + četnici = antifašizam

Komunisti + četnici = antifašizam

Josip Broz i Draža Mihailović na istoj slamarici u...

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Daniel Sponza: Slika Arene obišla je cijeli svijet. Atmosfera je...

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

U Boga se može vjerovati i kad se ne vjeruje u papu...

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Pofuk je prešutio Predsjedničinu izjavu: Osuđujem svaki totalitarni...

  • Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 10:37
  • Komunisti + četnici = antifašizam

    Komunisti + četnici = antifašizam

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:46
  • Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:43
  • Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    srijeda, 01. kolovoza 2018. 13:49
  • Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 12:30

Komunistima ma kako se zvali

 
 
Kada sam bio mlad
sâm sam odlučio
braniti Domovinu
od ukorijenjenog drača
koji je stoljećima
gušio moje pretke
i ponovno se raširio,
ojačao u svome zlu.
http://www.24sata.hr/image/na-okupljanju-u-srbu-prvi-put-su-vrijeali-josipovica-504x335-20100730-20101019014544-326146.jpg
Sada sam ostario
od godina i pljuvanja
po poštenom Hrvatu,
ali ona snaga iz '91.
još gori u meni!
 

Robert Tomšić

Kao i ja, Bogdan Malešević kao književnik suprotstavlja se novim vladarima svijeta, koji ne dozvoljavaju da čovjek bude Sin Božji

 
 
Izlaganje na predstavljanju Sabranih djela književnika Bogdana Maleševića i Zagrebu, 20. svibnja 2014. u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Preradovićevoj 5.
Na kraju ovog mog izlaganja pročitat ću Vam ulomak iz moje nove knjige "U zrcalu ljudskih duša" koju pripremam u kojoj pišem kako se moja životna borba održavala u ljudskim dušama. Evo kako me je opisao i vidio Bogdan Malešević jer naša borba bila je vrlo slična. Ono što sam ja izražavao u svojim knjigama kao politolog i političar Bogdan je još snažnije  jasnije izražavao svojim umjetničkim jezikom u svojim sjajnim knjigama u kojima kao vizionar istovremeno govori o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ne kao odjeljenim vremenima nego kao vječnosti koja stalno traje. Evo dijela Bogdanovog opisa naše zajedničke borbe za duhovnost i vrlo slične ciljeve.
http://croatia.ch/tjedan/images/bogdan2.jpg
 
Političaru treba duhovna snaga
 
Izvodi iz dnevnika hrvatskog katoličkog književnika Bogdana Maleševića
„Da je Bog želio zajednički nastup dra Tomca i mene, pokazao je i jednim znakom: dr. Tomac je u Narodnoj knjižnici Pleternice, na poziv prof. Franje Novaka gostovao tjedan dana prije mene. Naša svjedočenja su se počela ispreplitati, kao znak jednog duhovnog susretanja intelektualaca hrvatskog naroda. Povod tome bijaše gostovanje dra Tomca u TV emisiji novinara Tihomira Dujmovića, gdje je on demaskirao sramni odnos bruxelleske elite prema hrvatskom narodu i državi. No, pokazalo se, da bi on to mogao razumjeti, bilo je potrebno da progleda duhovnim očima, bilo je potrebno da se iza karakternog političara javi i duhovna snaga. To se zbilo dru Tomcu, o čemu svjedoče njegove dvije posljednje knjige, Predsjednik protiv predsjednika i Ponoćne misli.
 
I jedna i druga su predstavljene u Pleternici. A potom, tjedan dana kasnije, i moj roman "Dva svjedoka". Kao da te tri knjige korespondiraju, a one doista korespondiraju. Lapidarno je rekao dr. Tomac: "Bogdan je umjetnički izrazio u romanu "Dva svjedoka", ono što sam ja kao političar na svoj način izrazio u Predsjednik protiv predsjednika" i "Ponoćnim mislima".
 
Predstavljajući dra Tomca u Matici hrvatskoj, kao promotora moga romana "Dva svjedoka", pročitao sam već citirana dva odlomka iz knjige Predsjednik protiv predsjednika. Onaj tko je dublje ušao u svijet romana, naslutit će da se u komparaciji, psihološkoj i metafizičkoj, Prvog i Drugog predsjednika Kroacije ustvari krije jedna globalna shema dvije vrste ljudi, koji biraju stranu, lijevu ili desnu, gubitničku ili pobjedničku, ne samo u politici, nego i u sferama kulture, religije, Crkve, ekonomije, svih aspekata društvenog života. Tako da bi "ne" Uniji iz Bruxellesa automatski povlačilo biranje "gubitničke strane", makar se radilo o dobitku u Vječnosti.
http://www.ri-exlibris.hr/media/knjige/0/017651.jpghttp://www.knjigolov.hr/slike/slika9761).jpg
U svojem romanu "Dva svjedoka", opisujem više takvih lica (makar samo pozadinski), koji ne umiju biti gubitnici, radilo se o pjesniku, ambasadoru, novinaru, ili osobi koja je pozvana u ekumenski institut u Rimu... Ima mnogo ljudi koji ne misle sebe i svoje poslanje, nego svoju poziciju, pa i unutar crkve, u molitvenim zajednicama, u katoličkim medijima... Tako mi je bilo stalo da u liku romana, Dimitriju, književniku, pokažem osobit tip "esencijalista", koji priznaje samo ono što je u njemu, esenciju, a ne zna misliti dobitno", kako u društvu, tako unutar crkve. Dakle, kao što meni vele "katolici" da sam "osobenjak" to bi se moglo reći i za Dimitrija. Radi se dakle o jednom imanentnom, duboko unutarnjem stavu prema realnosti današnjeg "doba krivokletnika", gdje je moderno, "in", biti – Judom. Mislim da u ovom slučaju trebam samo s audio zapisa skinuti govor dra Zdravka Tomca na prezentaciji u zagrebačkoj Matici hrvatskoj, 11. svibnja 2006.“
 
Izlaganje Zdravka Tomca o romanu "Dva svjedoka"
 
"Dopustite da izrazim svoje veliko zadovoljstvo što mi je ukazana čast da kažem  nekoliko riječi o sjajnom romanu "Dva Svjedoka" kolege Bogdana Maleševića. Mislim da se radi o izuzetnom djelu, kakvog u zadnje vrijeme nismo imali prilike čitati u Hrvatskoj. Možda uopće nismo imali prilike u Hrvatskoj čitati takav roman, u kome se miješa sadašnjost, prošlost i budućnost, u kojem se istovremeno govori o realnosti hrvatskoj, balkanskoj, europskoj i svjetskoj, ali isto tako se kroz misterije, na jedan mističan način, govori o tome što će se dogoditi s ovim čovječanstvom i svima nama.
 
Ja nisam književni kritičar, ovdje mogu govoriti kao intelektualac koji je pročitao mnogo knjiga, i moram reći da je ovo bila jedna od onih koju sam čitao s najviše strasti, najviše zadovoljstva, da me duboko potresla. Glavni lik djela je Dimitrije, vjerojatno autor, hrvatski književnik koji doživjevši progon u vlastitoj domovini Hrvatskoj, radi odlučnog 'ne' Uniji, odnosno ideji Bruxellesa i globalizacije, krenuo je suprotnim smjerom od službene politike svoje zemlje, koja je željela Zapad, a on je pošao u dubinu Balkana, duboko, u podzemlje, krenuo je u Pravoslavlje, u Grčku, Istambul, i do legitimnog duhovnog pastira Carigradskog patrijarha. Na tom putu miješaju se prošlost, sadašnjost i budućnost, stvarnost i jedna sjajna fikcija, autor govori o posljednjim vremenima, o tome kako je Zvijer, a to je taj personalizirani globalizam, ubila i Papu, i Carigradskog patrijarha.
 
Kako je Zvijer zavladala svijetom, i kako progoni, a to se u romanu sjajno opisuje, katolike, kršćane, duhovne ljude, sve one koji se suprotstavljaju jednoobraznosti Zla i njihovoj vlasti. Kaže autor: Orao ne leti zato jer ima krila, nego jer ima Zvijezdu u svojem srcu. I autor ustvari pokušava ovu zbilju, i u Hrvatskoj i na Balkanu, u Europi, svijetu, gledati s pozicija Orla koji visoko leti, jer Orao vidi Cjelinu. A Istina je u Cjelini, i autor nam daje sjajnu viziju onoga što nam prijeti, što će se događati. Na kraju knjige, on kaže da svaki čovjek treba tražiti svoju Zvijezdu, i knjiga završava sugestijom: "Idemo van – da gledamo zvijezde." Zvijezde u duši čovjeka, on misli da je spas čovječanstva u duši čovjeka, u duhovnosti čovjeka, i u otporu vladavini Zvijeri hedonizma i globalizma.
Mislim da je knjiga s velikom umjetničkom snagom razobličila globalizam, i sve ono što nas muči. Autor ustvari, na umjetnički način, opisuje istu zbilju ateističko-hedonističkog svijeta, slično koju ja u svojoj knjizi kao politolog, i političar analiziram i opisujem. Autor smatra da se ljudi mogu ujediniti u Isusu, a ne protiv Isusa. I zato je ideja njegove knjige ekumenizam, da se Katolička i Pravoslavne crkve ujedine u Isusu, te da na taj način počnu stvarati jedno novo jedinstvo, nasuprot jedinstvu masona, Zvijeri, krupnog kapitala, globalizma, tajnih službi, koje čovjeka žele pretvoriti u jednu malu ciglicu: bespomoćno biće.
 
Svaki od nas, Bogdan Malešević kao književnik, a ja kao politolog, suprotstavljamo se novim vladarima svijeta, koji ne dozvoljavaju da čovjek bude Sin Božji. Ja sam u svojoj knjizi "Ponoćne misli" napisao da će kršćani uskoro morati ponovo bježati u katakombe, kao što su bježali u Starom Rimu. Malešević u svom romanu "Dva svjedoka" u svojoj umjetničkoj mašti taj progon sjajno opisuje.
 
I jedan i drugi svaki na svoj način pokazujemo kako "Zvijer", osim što ne dopušta čovjeku da bude sin Božji (posinovljeno dijete Božje), ne dopušta ni da bude sin svojeg oca i majke. Žele ukinuti čovjeku emocionalnu i svaku povezanost sa svojim precima, sa svojim krajem, narodom. Prema tome, umjesto konkretnog čovjeka, osobnosti, oni žele stvoriti apstraktnog pojedinca koji je malena, nemoćna ciglica tih velikih globalnih sistema. Njima treba poslušan potrošač, zato ga čine ovisnikom ne samo drogama nego i mas medijima stvarajući virtualni svijet dobrovoljnih robova.
 
Kao vrhunac slobode nameću lažnu slobodu kao prava na ostvarivanje najnižih i najjadnijih strasti i poriva čovjeka. I sad, takvom jednom modelu društva suprotstavlja se autor svojom vizijom, i to na jedan zanimljiv, sjajan način. Čestitam što je to uspio vrlo jasno izraziti. Doduše, knjiga je pesimistička, završava progonom kršćana, ubojstvom Pape i Patrijarha, stvara se Nad-država, Unija, oni koji to ne prihvaćaju se progone kao u nekim noćnim morama. Stvara se Piramida nove moći koja je apokaliptička Zvijer, koja je konačno pobijedila duhovnost u čovjeku.
 
I zadnje, knjiga je sjajna jer pokazuje prilike u Hrvatskoj na umjetnički način. Pokazuje zašto i kako je srušen mit o Prvom hrvatskom predsjedniku. Kako je i zašto srušen mit o Domovinskom ratu. Kako smo došli u ovu situaciju, u kojoj se sada nalazi Hrvatska, da je jedan dio naših ljudi, ne govorim o dijelu hrvatskih elita, političkih, medijskih i drugih, prihvatio, i to provodi, da je i ova Hrvatska utemeljena na zločinu, da je ova Hrvatska ustvari nastala kroz zločinački pothvat i zločinačku organizaciju.
 
U tom smislu, autor vrlo fino opisuje na koji se način ruši mit o Prvom hrvatskom predsjedniku, i zašto, a isto tako sjajno opisuje koja je uloga Drugog hrvatskog predsjednika, i onih koji ga podržavaju u rušenju toga mita o Prvom hrvatskom predsjedniku, i ja bih rekao u diskreditiranju svega onoga što je u Domovinskom ratu napravljeno. Zato ova knjiga ne će biti medijski podržana, neće biti popularizirana, dapače, ali je upravo tu njena vrijednost. Mediji su u Hrvatskoj zatvoreni, u funkciji su rušenja Hrvatske kao nacionalne države, u funkciji obezvređivanja vjere i Crkve, kaže autor u knjizi. Žele srušiti Crkvu, moramo je srušiti, moramo je obezvrijediti, vele oni, i s obzirom da živimo u takvom svijetu, mediji, kako kaže autor, osim par listova čiji su urednici u Haagu, ili optuženi iz Haaga, provode tu jednu politiku ispiranja  mozga hrvatskom narodu. I u tom smislu, mislim da trebamo svi zahvaliti autoru, što je napisao tako sjajnu knjigu, a svi mi, bez obzira koliko smo u manjini, trebamo je preporučiti svojim prijateljima, neka je čitaju, jer izgleda da ovoj manjini hrvatskoj, koja se suprotstavlja toj globalnoj politici, koja želi rušiti Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, – ostaje još jedina mogućnost da piše knjige. Iako knjige ne čita puno ljudi, kada je nešto napisano, kada se zna da je to napisano, i kada je jasno dana jedna vizija kako se tome suprotstaviti – onda će se to ipak postepeno širiti.
 
Evo, kolega Bogdane, stvarno iz srca govorim, dugo vremena nisam pročitao nešto što me toliko fasciniralo, što mi je toliko pokazalo da ne smijemo šutjeti, da moramo pisati, da moramo tražiti izlaz iz ove situacije. Hvala lijepo!"
Zaorio se pljesak.
 
Poslije kraće šutnje, odgovorio sam spontano: "Hvala doktore Tomac, iz jednog dubljeg razloga. Za jedan kontinuitet od devedesetih godina do danas, hvala za Božji zahvat u vašoj duši, vi ste nekoć bili u Komunističkoj partiji, pokazali ste da oni koji bijahu s one strane pretekoše danas mnoge, mnoge koji rade u "katoličkim" medijima, a nisu večeras ovdje. Hvala na svemu, a predstoji da nastavimo veliko djelo uz neprocjenjive žrtve, trošenje, jer sve što radimo radimo za Isusa Krista. Hvala velika. Evo idemo dalje..."
 
Nadam se da će današnja promocija Bogdanovih knjiga biti nastavak naše suradnje i da ćemo u ovim presudnim sudbinskim danima za budućnost Kroacije opet zajedno djelovati svaki na svoj način jer moralna kriza je izvor svih ostalih kriza jer je gubljenje duhovnosti i odustajanje od deset zapovjedi Božjih najveći problem. Zato je borba za duše, za duhovnost, za smisao je najbolja borba za rješavanje gospodarske i svake druge krize. Zahvaljujem  Bogdanu na sjajnim knjigama i još jedanput čestitam a Vama preporučujem da ih čitate iako se radi o vrlo debelim knjigama i opsežnim neće vam biti žao što ćete provesti mnoge sate čitajući ono što je Bogdan napisao.
 
(Svršetak)

 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac

Ne nasjedajmo na manipulacije Frljića i sličnih kojima ništa sveto, pa ni život Aleksandre Zec

 
 
Nedavno je u riječkome HKD teatru izvedena predstava 'Aleksandra Zec' autora Olivera Frljića. Mediji su uporno isticali kako su predstavi nazočili ministrica Zlatar Violić, Milorad Pupovac, Rade Šerbedžija i još niz likova koji u svojim životopisima imaju sive zone za razdoblje trajanja srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku. Već sama ta činjenica pokazuje da se radi o jeftinoj politizaciji smrti jedne djevojčice, dakle najtežega zločina koji ljudska ruka može počiniti.
http://www.b92.net/news/pics/2013/10/18/24748570452612cef4ee4a647739347_640x437.jpg
Oliver Frljić
 
Posebno mi je drago da se Frljić i njegovi ofrljići brinu o sudbinama nevino ubijene djece, to čini svaki moralno ispravan čovjek. Ostaje, međutim, otvoreno i strašno pitanje zašto se ti dežurni dušobrižnici politički prepoznatljiva predznaka ne brinu i o tragičnim sudbinama djece koje su bile cilj udruženoga topništva bivše JNA i naoružanih srpskih civila? Zar su životi te djece manje važni jer su ubijena od spodoba koje su na kapama ponosno nosile crvenu zvijezdu petokraku?
 
Osudu o takvim manipulatorima dječjih stradanja dat će povijest, a da bi se ona mogla objektivno ispisati, treba reći cjelovitu istinu o stradanjima djece. Ne na temelju političke svijesti analitičara, nego temeljenu na evidencijama i dokazanim istinama. A kakve je istina o djeci ubijenoj u srpsko-crnogorskoj agresiji? Posegnimo za nedavno objavljenim podatcima evidencije Glavnoga stožera saniteta RH u Domovinskom ratu u knjizi 'Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku'.
 
Prema podatcima registriranima temeljem identifikacija i obdukcija, do završetka rata 1998. godine agresor je ubio ukupno 7263 civila, od čega 345 djece (4,8 posto svih ubijenih civila). Na žalost, tome broju treba dodati i oko 800 ubijenih ali još nepronađenih civila, među kojima će biti još djece. Isto tako, tome broju treba dodati i djecu koja su poginula poslije rata od pronađenih eksplozivnih naprava, a takvih je bilo više od 50.
 
Naravno da se ti podatci ne mogu naći u našim medijima ni udžbenicima, a njihovo tajenje jedan je od važnih poluga sijanja laži o Domovinskome ratu kao i bezočnome izjednačivanju agresora i žrtve. Istine radi, treba iznijeti sve podatke o stradanjima djece. Od agresorskih granata teško je ranjeno 1184 djece ili 12 posto od svih ranjenih civila! Takve podatke nalazimo samo u analizama najkrvoločnijih ratova, u kojima je agresor uperio topovske cijevi u civilne nastambe, a ne na vojne ciljeve.

Protiv manipuliranja
 
Tome u prilog govori i podatak da je od njihovih cijevi ubijeno više civila nego vojnika, a od svih ubijenih civila 47 posto bili su stariji od 60 godina života, a čak 45 posto su bile žene! Treba li snažnijega podatka o genocidnosti agresora? Može li se s takvim podatcima falsificirati povijest? Može, ako ju pišu gubitnici, a to se ne smije dopustiti.
http://www.sbplus.hr/_Data/Slike/132_2012052792625247.jpg
Sjećanje na poginulu djecu u Slavonskom Brodu od strane srpskog agresora
 
Dalja analiza stradanja djece u srpsko-crnogorskoj agresiji pokazuje da je 108 djece ostalo teškim invalidima, preko dvjesto tisuća protjerano ih je s ognjišta, bez jednog roditelja ostalo je 4 285 djece, dok ih je 54 ostalo bez obaju roditelja. U srpskim logorima, prema dostupnim podatcima, bilo je zatočeno 219 djece. Svi ovi strašni podatci ne nalaze niti djelić prostora u medijima ni u udžbenicima i zato se treba pitati je li smrt jednoga djeteta važnija od ostalih?
 
Mala Aleksandra Zec stradala je od bolesna uma, i svakako zaslužuje vječni spomen i opomenu. A što je sa stotinama ubijenih njezinih vršnjaka stradalih od ruke agresora? S tisućama ranjenih, prognanih, deportiranih? O njima ne pišu oni koji nisu prošli katarzu poraženih, kajanje krivaca niti dobili zasluženu kaznu od pobjednika. Jedino je oružje protiv manipuliranja stradanjima najmanjih istina. Koliko god joj je put prema javnosti zapriječen, ona će pobijediti. Do tada, ne nasjedajmo na manipulacije onih kojima ništa, pa ni život djeteta, nije sveto.
 

Prof. dr. sc. Andrija Hebrang, Hrvatski tjednik

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Četvrtak, 16/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1029 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević