Get Adobe Flash player
Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Hrvatsko pravosuđe s USKOK-om i tajnim službama najodgovornije je za...

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

Na djelu je negacionizam, revizionizam, krivotvorenje povijesti,...

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

Udomljavanje nevine dječice kod 'tople braće' i 'toplih...

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Ostatak od HNS-a pretvara se u travestiju, operetu i...

Nigdje nema roditelja i obitelji

Nigdje nema roditelja i obitelji

Građanski odgoj i obrazovanje     Čitajući Prijedlog...

  • Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:06
  • 'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:03
  • (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:43
  • Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:38
  • Nigdje nema roditelja i obitelji

    Nigdje nema roditelja i obitelji

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 21:07

Matoševom smrću umrla je najveća okomica hrvatske umjetnosti i politike

 
       
Protiv masonskog južnoslavenstva u hrvatskim zemljama odlučno je stala Katolička crkva. Krčki biskup Antun Mahnić osnovao je 1903. godine katoličko glasilo Hrvatsku stražu, najsnažniji bedem katoličkog hrvatstva. Biskup Josip Juraj Strossmayer, kao najžešći protivnik masonstva, do svoje smrti je preporučivao hrvatskom puku da među mnoštvom raznorodnih glasila čita Hrvatsku stražu.Mladi hrvatski katolici slijedili su biskupa Mahnića u listu organiziranih mladih katolika Luč (1905.),kao i u katoličkom akademskom društvu Domagoj (1906.) iz Zagreba. Za katoličko političko organiziranje u Austro-Ugarskoj Monarhiji zalagala se grupa oko zagrebačkog Hrvatstva, sarajevska Vrhbosna i zagrebački Katolički list.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRAelfOAoEp6_-shNrLBcDQYvFOt9GeIBc9ZE3-7iHbaK3AWX9d-g
Međutim, pokušaj stvaranja katoličke stranke koja bi se pokušala oduprijeti masonsko-velikosrpskoj nemani koja je nezaustavno uvlačila Hrvatsku u neprirodnu sužanjsku tvorevinu nije urodio plodom. Na žalost, sveopća katolička načela nisu se uspjela ukomponirati niti u postojeći razjedinjeni pravaški program, tako da je katoličkoj organiziranoj inteligenciji ostala samo bolna spoznaja o nemogućnosti spasa hrvatskog političkog dostojanstva.
       
Dok su pod dirigentskom palicom masonstva Hrvati sklapali politički savez s onima koji ih misle zbrisati s lica zemlje, jedino su se dva političara, dr. Josip Frank i Antun Radić, neovisno jedan o drugome, pokušali usprotiviti kako Riječkoj rezoluciji, tako i Hrvatsko-srpskoj koaliciji. Radića u to vrijeme hrvatski puk još nije smatrao za ozbiljnog političara, kao ni njegovu Hrvatsku pučku seljačku stranku koju je sa svojim bratom Antunom osnovao 1904. godine. Osim toga, Radić je još uvijek bio zadojen panslavizmom, pod snažnim utjecajem velikog srbofila Tomaša Masaryka. Iako je Radić osudio Riječku rezoluciju i Koaliciju, on je u to vrijeme također smatrao sve Južne Slavene, od Triglava do Balkana, jednim narodom, ali je držao da hrvatsko pitanje valja rješavati u Monarhiji prvo na programu austroslavizma, a da tek nakon toga na ravnopravnoj osnovi može doći do ujedinjenja svih Južnih Slavena.
 
Dr. Josip Frank, pokršteni hrvatski Židov, svakako je bio jedan od najvećih hrvatskih domoljuba u vremenu kobne izdajničke političke dezorijentacije Hrvatske, koji je kao jedini političar jasno dalekovidno prosudio kuda će Hrvatsku takva politika odvesti.  Poslije smrti dr. Starčevića 1896. godine, Frank je postao predsjednik Čiste stranke prava koja se usamljena pokušavala oduprijeti srbizaciji hrvatskih zemalja. Frank je poticao javne prosvjede protiv „Pribičevićeve“ koalicije, protiv nagodbenjačkih hrvatskih političara, protiv veleizdajnika i srpsko-masonskih plaćenika, ali ga hrvatski narod nije htio razumjeti. Zakukuljio se u svom kršćanskom milosrđu, u hrvatskom zaboravu i neodlučnosti.
 
Ni takav „nemoćan“ Frank nije bio po mjeri masonsko-unitarističke klike. Optuživali su ga kao izdajnika (i danas hrvatska historiografija tako sudi) zbog njegove suradnje s vladom bana Pavla Raucha koji se suprotstavljao Koaliciji i zbog suradnje s carskim dvorom. Koalicija ga je napadala i optuživala, sustavno ga izrugivala, čak i demonizirala, samo zato što je tražio trijalističko rješenje za Monarhiju koje bi zauvijek onemogućilo velikospsku hegemonističku ambiciju prema hrvatskim zemljama, te zato što se jasno otklonio od dviju zvijeri, Ugarske i Srbije, za koje je austrijski apsolutizam bio preblaga vladavina. Te zvijeri su pragmatski bile povezane, ali svaka je na svoj način htjela rashrvatiti Hrvatsku. Na kraju je Koalicija uspjela u svojim intrigama. Josip Frank je postao omrznut političar, što je i dovelo 1909. godine do potpunog raskola u Čistoj stranci prava, ovaj puta između dr.Josipa Franka i dr. Mile Starčevića, kada se i članovi stranke dijele na frankovce i milinovce.

Pored Katoličke crkve, Frankovih i Radićevih pristaša, hrvatski intelektualci i domoljubi stožerno uporište pronalaze u najsvjetlijem liku hrvatske književnosti, najvećem hrvatskom intelektualcu, piscu, pjesniku i kritičaru Antunu Gustavu Matošu. U tom apokaliptičnom dualizmu, hrvatska mladež okupljala se oko tog Srijemca i Zagrepčanina, oko najtvrđeg starčevićanca kojega je Hrvatska ikad imala, te činila jedini pravi bedem masonsko-velikosrpskom imperijalizmu. Matoševe ode hrvatstvu, hrvatskoj zemlji, hrvatskom tlu, hrvatskom junaštvu, ali i hrvatskoj nerazboritosti i malodušnosti presnažne su da bi ih se moglo opisati. On do nebeskih visina uzdiže svoju čistu hrvatsku dušu zaljubljenički idealizirajući voljenu Hrvatsku.
 
Ali za Matoša je Domovina i robinja i boginja koja je zahvaljujući hrvatskoj nagodbenjačkoj i ropskoj politici postala premala i preslabašna. Za Matoša Hrvati kroz cijelu povijest nisu imali dovoljno samopouzdanja i energije da se odupru svjetskim grabežljivcima, stoga se i njegova ocjena o odnosu Hrvata i Srba,kako Hrvati običnoprecjenjuju Srbe, a Srbi Hrvate podcjenjuju,nedvojbeno pokazala proročkom ocjenom u budućem sužanjstvu Hrvata u zajedničkoj državi.
 
Najveći hrvatski pjesnik, katkad više političar nego pjesnik, imao je snage da otvoreno kaže hrvatskom narodu gorke spoznaje o njemu kako bi ga ozdravio i ohrabrio. Kao zaljubljenik u svoj narod on ga nije glorificirao, već je bio duboko svjestan njegovih mana, nastranosti i nedostataka. Jedna njegova izjava najbolje govori o njemu samom: „Pjesnici ...narod ljube i onda kada ga kude, a demagozi ga preziru - najviše onda, kada mu javno laskaju“. Koliko god je Matoš kritizirao tuđinske vlastodršce i judejske lihvare, on još više progovara o judinim Hrvatima te se izruguje hrvatskom mentalitetu da je sve tuđe bolje, pa kaže: “Mi volimo samo ono što nemamo, što nam se otima. Zato ćemo možda ljubiti i Hrvatsku u času kad nam je otmu.“ U času rezignacije Matoš također priznaje: “Najgroznije je, da moram ostati Hrvatom, moram. Duša mi je istih elemenata kao duša Eugena Kumičića i novinara Krvarića.“
 
Antun Gustav Matoš umro je 17. ožujka 1914. godine, ne dočekavši ono od čega je najviše strahovao, stvaranje masonske države Južnih Slavena. Njegovom smrću umrla je najveća vertikala hrvatske umjetnosti i politike, kao i najodlučnija uzdanica hrvatske samobitnosti. Njegovu smrt dočekala je s oduševljenjem, ushićenjem i velikim olakšanjem hrvatska unitaristička mladež, Hrvatsko-srpska radikalna omladina. Poslije Matoševog pogreba, kod masonskog prvaka Milana Marjanovića okupila se unitaristička masonska svita (doktor Vladimir Jelovšek, njegova žena Zofka Kveder Jelovšek, Cihlar Nehajev, Andrija Miličinović i dr.). Karmine su pretvorene u histeriju oduševljenja i ogovaranja pokojnog hrvatskog velikana A. G. Matoša. (Korišteni dijelovi iz knjige Masoni protiv Hrvatske)
 

Mladen Lojkić

Najlakše je biti budala pored toliko pametnjakovića

 
 
Poplavi gluposti prilagodila se i voda.
U poplavi gluposti najviše strši puknuta cijev.
U svijetu gluposti bez granica najteže je biti graničar.
Misao je najbrža na svijetu, ali glupost je jača.
Granice su tu da bi spajale, a ne razdvajale. I zato se bezgranično glupi udružuju.
Čovjek u svemu ima granice, osim u granicama.
Veliki narod i veliki čovjek ne posežu za tuđim.
Prijatelj sam velikih naroda jer ne žele tuđe kao i veliki ljudi.
Za prijeći sve granice nije potrebna putovnica.
Svijet bez granica je san gluposti.
Najlakše je biti budala pored toliko pametnjakovića.
U svijetu bez granica glupost se nesmetano širi.
U svijetu bez granica glupost je granica svijetu.
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQOVJTIA_vNgDCteQm3B2Hy9g8EePbBzmD1ZP1qJQmtt5Adx_Zt9g
Einstein reče da glupost nema granica, a neki to svakodnevno uporno dokazuju i potvrđuju.
I alkohol ima svoje granice - na dnu boce i li čaše.
Ima nas zaista svakakvih, ali ipak malo previše nikakvih.
Svaki čovjek ima tri života - Onaj koji živi i onaj koji misli da živi i onaj koji bi želio živjeti.
Glupost, iako nema granica, najviše je ograničena.
 
Glupost je podigla ljestvicu toliko visoko, da mnogi puze ili koriste podzemlje.
Pametan čovjek najprije primijeti svoju glupost, a pametnjaković kod svih vidi samo glupost.
 
Glupost upita ludost:
- Hoćeš li se mijenjati sa mnom?
- Nisam luda - odgovori ludost.

 

Janko Bučar

Vrištao je general Perišić na Radio Mostaru

 
 
Slušam brujanje zrakoplova, eksplozije bombi, fijuke raketa iz minobacača i rafale iz puškomitraljeza… U podrumu muk i tišina. Sat pokazuje točno tri sata i trideset minuta. Još uvijek bubaju… Gledam svoju Anušku dok mi spava na krilu.
            ─ Što li ju čeka, Bože moj dragi!? Ne, ne i ne!!! Nikome, ama baš nikome, ne dam da ju takne. Nitko!!! Može samo preko mene mrtve  ─ govorim tiho i ljubim svoju kćer.
***
          Promatram usnule ljude oko sebe. Većinu poznajem. Tu je Jelka, malo krupnija gospođa, vedre naravi  i prelijepe sijede kose. Ona je  moja stara prijateljica. Još od onih prvih dana kada sam se doselila u ovu zgradu. Moja prva susjeda s kojom sam ispila tonu kave, ali i prijateljica  u koju sam uvijek imala neograničeno povjerenje. Kao i u svakog pravog i iskrenoga prijatelja.  S nama je i Mira i  njezin suprug Stjepan, zatim Dube, Jelkina gošća iz Dubrovnika, Emina, Huso i njihovo petoro djece,  Fatima i njen djed Emir, Ružica i njen svekar, te Dragica, stanarka na katu ispod mene. No ima tu i nekih novih faca! Odmah mi je upala u oči jedna, meni potpuno nepoznata, žena. Upravo moja susjeda s knjigom. Doduše susretala sam ja nju i prije u hodniku. Ali nisam  obraćala neku preveliku pažnju na te i takve slučajne susrete. Niti me je interesiralo tko su ti ljudi ni odakle su došli. Ali sada? Ona je tu zajedno s nama… u našem podrumu. I uvijek s knjigom ispod miške.
http://www.bosnia.org.uk/images/perisic1.jpg
General JNA Momčilo Perišić
 
          ─A tko je ova žena? ─ pitam tiho Jelku.
          ─To ti je moja nova susjeda. Tu je u tom stanu, ima jedno godinu dana. Muž joj je otišao navodno zbog bolesti, pred sam rat, sa kćerkom u Beograd. A ona je ostala čuvati stan. Tako bar ona kaže.
          ─U Beograd!? Hm-m-mm!!! Zar nisu mogli otići i negdje drugdje? ─ mislim u sebi ništa ne govoreći.  Ali kao da me netko bocnuo iglom, brzo se okrećem prema Jelki, gledajući ju s nevjericom. Malo je nedostajalo pa da ne vrisnem, jer me pri samom spomenu Beograda, uvijek nešto štrecne u srcu. I odmah se pojavi neko nepovjerenje. Sumnja. Jer, još su mi uvijek  živa sjećanja na one duge kolone oklopnih vozila JNA, kao i na ispraćanje i posipanje tenkova cvijećem. Dok su išli, naoružani do zuba, u „oslobađanje“ Vukovara i Hrvatske. Sjećam se dobro i njihove euforije i njihovoga slavlja…  
          ─Lucija, Lucija! Što ti je opet? Pa vidiš da je tu, s nama! Nije, valjda, da ćeš sada počet sumnjati u svakog ovdje nazočnog?
          ─Jest, draga moja, ne bih ja sumnjala ni u koga da me život nije već dobrano opekao. 
         ─Ta nisu, valjda, svi ljudi zli!?
         ─Istina je. Nisu svi ni zli i nisu svi ni isti. I sada se oni dobri brane, a oni zli napadaju. I sada jedni posipaju one zle cvijećem pri odlasku na klanje i ubijanje, a drugi, te iste zlotvore, naoružane do zuba,  zaustavljali svojim tijelima. Cijelo jedno selo dobrih ljudi. U Pologu kraj Mostara.  Legli pred tenkove. I zaustavili prolaz. Da spriječe klanje, ubijanje…I okupaciju Dalmacije.
A susjeda s knjigom, već po ne znam koji put, nestaje i opet odlazi u stan…
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/3c/Konjic_Jablanica_Mostar_1993.jpg
     Ta nije joj valjda probušen mokraćni mjehur!? Možda sam ja stvarno naopaka pa primjećujem ono što ni ne postoji. Možda! Ali me ipak kopka što nitko drugi ne komentira ova  njena stalna izbivanja. No meni vrag ni dalje ne da mira.
       ─Da mi je samo malo zaviriti u njen stan, i onako, kao kakav istražitelj, malo stručno pronjuškati…. Tko zna što se sve tamo može sakriti, ali i vidjeti i naći??? ─mislim u sebi.
         ─Lucija, Lucija! Sjedi tu gdje i sjediš… Nikada u svom životi nisi zabadala nos u tuđe stvari. Koji ti je sada vrag!?
         ─ Ali ovo nisu tuđe, ovo su naše stvari. Radi se o našoj koži. O koži naše djece. Što mi stvarno o njoj znamo? Znamo li što se to tamo krije? Iza njenih zatvorenih vrata!? A, tebi, takvoj  kakva i jesi, ne govori ništa to što stalno odlazi i dolazi, ni s kim ne komunicira, odvaja se? Za tebe je sve to normalno, zar ne!?
***
         ─Sravnit ću vas sa zemljom! Ne će od vas ostat ni kamen na kamenu. Čujete li vi mene? Ni kamen-n-n-n… na kamenu!!! ─ vrišti general Perišić, dok razgovara s voditeljem programa na Radio Mostaru.
       ─Sada ću sravniti Luku i Lučki most. Sada Donju mahalu, Karađozbegovu džamiju, Mehmed pašinu, Franjevačku crkvu, Katedralu… Sve hotele, sve crkve,  sve džamije, aerodrome, škole, bolnice… Muzičku školu, Gradsko kupatilo, zgradu simfonijskog orkestra, Aluminijski kombinat, Soko, muzeje, mostove… Rušim sve! Sve!!!
       ─Treba da uništimo sve što je balinsko i ustaško! Zar nije tako, druže generale? Ovo je, bre, srpska zemlja! Ovo je kolevka srpstva. Od Dušana cara, do našijeh dana─slavodobitno zaključuje s druge strane netko od njegovih podređenih.
      ─A gdje li je sada, Predsjedniče, ono tvoje kako ne će nas naša narodna armija? Ne će, ne će!!! Sigurno.
***
     Odjekuju  kanonade poslane s četničkih položaja. Ruknulo ih  je u isto vrijeme nekoliko. A onda strahovit prasak. Trese se do temelja naša zgrada. Pa odmah  nakon toga, dugim rafalima, barbari slave pogodak. Bradata bagra uživa i likuje, a Perišić nastavlja započeto… Javno naređuje rušenje svega i svačega… Igra se s našim živcima. Vodi svoj prljavi, zločinački rat i buba po cijelom gradu.  Uništava mu dušu.  Uništava sve ono što oni sami nemaju. I zato siluju grad. Iz čiste zlobe, zavisti i mržnje. Fijuci, rafali, bombe. Odjekuju sablasno. Jezovito. I dugo.
http://www.hercegovina.info/img/repository/2013/05/web_image/jna.jpg
Pravi, pravcati pakao. A kakav nas još čeka, to samo dragi Bog zna.
     I ove večeri, po njihovom starom običaju, sve opet počinje negdje iza 21, 30h. Štekću rafali i odjekuju eksplozije. Tek po zvukovima određujemo jesu li  pale blizu nas ili su bombardirali neke dalje objekte. Netko govori da tutanj dolazi iz pravca Cima, netko Ilića, s lijeve obale Neretve, Luke (sve su to dijelovi Mostara)… A meni se čini da bubaju po cijelom gradu. Gađaju raketama, projektilima, bombama…  Nadlijeću zrakoplovima. I svaki put to rade po noći. I uvijek u ovo isto vrijeme. I tako sve do pred jutro… Muče nas… Iscrpljuju. Ne daju spavati. Muče nas i psihički i fizički. A mi onda, kao zombiji,  kada sirene dadnu znak za prestanak uzbune, blijedi i ispijeni od nespavanja, ošamućeni, izmučeni i obnevidjeli, izmilimo iz mračnog podruma na svijetlo dana. Jedva teturajući. I trk u stanove. Malo se umijemo i počešljamo, operemo zube ( ako tko još ima kalodonta), a zatim kao po dogovoru, istrčavamo, jedan po jedan, pred zgradu. Da vidimo je li tko nastradao, je li išta ostalo cijelo. Uvijek pomno pregledavajući pogledom svaku stranu zgrade, svaki stan, svaki balkon i svaki kat.
            ─Više je nastradala ova istočna …! ─viče Marin, trčeći prema ulazu.  ─Na zidovima je uništena skoro sva fasada. Puna je crnih rupa… i crnih tragova…, a ova naša, zapadna, koja nije okrenuta prema Podveležju ( planina iznad Mostara), nema većih oštećenja. Izgleda da su gađali  s onih položaja gdje su se ukopali crnogorski  rezervisti, četnici i Nikšićki korpus JNA!
            ─Uh, stradala je i zgrada Tržnice! Jedan joj je dio urušen. Izvaljena su i okolna stabla, a od krova i ružičnjaka, zasađenog uz sam  njen rub, ni traga. Zjape samo ogromne  rupetine od raketa i projektila.
            ─Nije ti to ništa! Na Aveniji ima i žrtava. Tako su malo prije rekli na Radio Mostaru. Neke su zgrade djelomično i izgorjele.  Zar ne vidite kako  tamo kulja dim!?
***
            Perišić i dalje grmi, razara i prijeti.  Padaju bombe. Sve jedna za drugom. Frkću bez prestanka. Mostar se trese. Ječi…
        ─ Sada ću srušiti Carinski most. Sada džamiju Ibrahim age Šarića. Sada…
        ─Gospodine generale, o čemu vi to? Pa sve je to pod zaštitom UNESKA! ─ zavapi zgroženi voditelj Radio Mostara.
        ─Ma kakvog, bre, UNESKA? Ja sam ti i Bog i UNESKO. Zgazit ću vas, bre,  sve ko mrave. Znaš li ti, bre, s kime ti ovde razgovaraš? Ja sam ti drug i general. General jugoslovenske narodne armije. Pali, ruši! Sve!!! Sravni sa zemljom. Ovo je, bre, Srbija! Ima da vas nema. Sve do poslednjeg ...
        ─ Ruši, pali, uništavaj!Uništi, potamani do kraja!!!─urliču i uokolo po brdima  načičkani  barbari.
***
              U podrumu smo skoro dva mjeseca. Nervoza raste. Osjeća se i u zraku. Nitko ništa ne pita. Nitko ništa ni ne zna. Svi samo nagađamo. I iščekujemo… Cijeli naš ulaz.  Zajedno u podrumu. Skupljeni na samo nekoliko kvadrata. Zajedno strijepimo i strahujemo. Zajedno i iščekujemo...   Možda će ova, koju su upravo frknuli, pasti sada negdje blizu. Možda u našu zgradu! Možda će ova…možda ona sljedeća…
        Čekanje, neizvjesnost i strah nas izjedaju. Kao zvijeri u kavezu, hodamo podrumom tamo ovamo. Bez ikakva cilja. I opet ga, i po tko zna koji put, čistimo i metemo. Tek toliko da nešto radimo. Pritom glumimo kao da ne slušamo prijeteće poruke generala Perišića. Tako nam je lakše. Kao… to se nas uopće ne tiče, niti se na nas odnosi.
         ─Pa ovo je, ljudi moji, čisto bezumlje! A ovi okolo su sami luđaci.  Zreli za psihijatriju ─ vičem odjedanput da me svi čuju.
       A djeci je sve ovo još uvijek zabavno. Sada se igraju, nakon partizana i Švaba, kauboja i Indijanaca. Natječu se tko će od njih „zapucati“u isto vrijeme, kao i četnici, koji s okolnih brda pucaju na nas. Jurcaju djeca okolo, ne shvaćajući ništa. No ne zadugo. Zlokobno fijukanje i strahovit tresak prekinu opet njihovu igru. Još je jedna pala, sasvim blizu naše zgrade. Svi smo se ukočili. Skameni. I prestali disati. Više ni ne brojimo napade iz zraka, niti s okolnih brda. Nekako smo se uvukli u sebe. U svoju šutnju  i svoj jad. Svi utihnuli. Svi zanijemili.
 
          ─Dokle će više trajati ovaj naš košmar? ─ dobaci netko, prekidajući na tren tišinu koja nas sve više pritišće i guši. ─Sad će oni opet! Pa opet… Po svom ustaljenom običaju. I tako je to uvijek. Puste nas malo na miru da se uljuljkamo u san, a onda navale…
         ─ A znate li vi, nešto mi pade na pamet, da smo, Bogu dragom hvala, i Muslimani i Hrvati, uvijek bili saveznici  i uvijek zajedno? I na istoj strani. I prije, a evo i danas. Kao i mi ovdje. Pa samo iz našeg ulaza dvojica su u HOS-u, a ima ih dosta i u HVO─prozborih iznenada.
          ─Daj Bože , moja gospođo Lucija da tako i ostane.  A ostat će ako budemo imali dovoljno pameti. Jer svaki naš sukob, tjera vodu na mlin onih trećih. I moja ti je nena uvijek govorila: Dok se dvojica svađaju, treći se koristi. Pa čuli ste što nam je pričala Ivanka o onome Škotu iz Engleske, koji se stalno motao, najprije oko Stožera HVO, a onda i oko Štaba teritorijalne obrane. I nešto ispitivao, i gledao… I provjeravao. Onda odjedanput nestao. Kažu kako je otišao kod Karadžića. Pa onda u svoju Kraljevinu. Da naredbodavcima položi račune.
      ─E moja Fatima, daj Bože da tako i ostane. Jer ovdje se, sve mi se čini, pletu neke sotonske mreže. Iz cijeloga svijeta. I sa svih strana. Bojim se, iskreno se bojim, da opet ne budemo samo mi jedine žrtve. Tih i takvih perfidnih igara.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vera Primorac

Više članaka ...

  1. Predsjednički izbori
  2. ZA DOM

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Ponedjeljak, 10/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1454 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević