Get Adobe Flash player
Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Krešo Beljak žaluje zbog malo Udbinih likvidacija...

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Plenković je pokušao promijeniti narod i HDZ i zato gubi...

Koga li smo mi to izabrali!?

Koga li smo mi to izabrali!?

Milanović: "Moji su preci Srbe branili od ustaškog...

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Protuzakonito i diktatorsko izbacivanje ljudi iz...

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Lepa Brena i SDSS napunili Arenu...

  • Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:56
  • Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:51
  • Koga li smo mi to izabrali!?

    Koga li smo mi to izabrali!?

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:45
  • Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    srijeda, 15. siječnja 2020. 09:58
  • Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:41

Kroatist Pupovac je opasan a Rijekini navijači s transparentom 'Forza Fiume' nisu

 
 
Ako priznate da ste u staroj bili dobri u novoj bi mogli biti i bolji, ako se popravite ili ako vas poprave.
Blagdanom se blaguje, a praznikom prazni.
Božić i Nova godina je dobra prilika za darovanje i darivanje.
Nije dobar običaj što je svako malo nova godina.
poklone zaslužuju samo daroviti.
Pozvao bih za Božić ili Novu godinu na ručak da vole čvarke.
https://www.sfgvdv.ch/wp-content/uploads/2019/08/120759306_s-Copia-1156x578.jpg
Praznike tračerice trače, a slavljenici slave.
Sretan Božić svima, a Novu godinu tko slavi.
Što će nam vrijedi što je nova kad je starija.
Zašto su i odojci postali ateisti?
Zašto se novoj godini neki vesele, a neki ju preziru?
Znanstveno je dokazano da su ljudi siromašni jer previše troše.
 
IZBOROM ODABRAN
 
Ako postoji sloboda govora trebala bi biti i sloboda šutnje.
Ako izglasamo pogrješnog možemo li ga ubrzo promijeniti kao hajdukovci trenere?
Bosanski džihadisti su zbog svojih zasluga besplatno skipani u Bosniju.
Bila su tri ozbiljna kandidata, ostali su ostali neozbiljni.
Bolja je predsjednica radna, nego paradna.
Čestitali mi Božić, ako nisam zaslužan.
 
Čuvajte se Hrvatice, vraća se iskusna neka Amerikanka Slatka.
Da smo u socijalizmu bili ravnopravni nije istina, a da smo u kapitalizmu neravnopravni – istina je.
Dario Juričan je talentiraniji karakterni komičar, veći i viši i od Pervana.
Djeca su i prošlost i budućnost zemlje.
HDZ vlada, a neki drugi upravljaju.
Ići ili izići na izbore?
 
Idealan bi bio kolektivni predsjednik, jer svaki zna nešto pametno.
Imam li i ja ponekad ili pokatkad pisatikrivoili ukoso?
Jedan je priznao da ga je žena trpila, a zašto bi Hrvatska?
Kad bi pobijedio Škoro ostali bi bez himne Lijepa naša domovino, jer bi morali slušati Ravnicu.
Kad nije uspio srušiti Dinamo sada bi gradio Hajduka.
Kako li su Božić proslavili župnici i svećenici?
 
Kako se može doznati volja i nevolja naroda bez objektivnih anketa?
Kakva je razlika između poreznih obveznika i poreznih dužnosnika?
Kolakušić je izgubio samo zato što ima tri prezimena.
Kolindi se više sviđa kolega Vučić, nego Plenkiju kolega Brnabić.
Kolinda bi u drugi krug najradije sa zabavnim Darijom nego sa Zoranom.
Kolinda je loše oponašala flašizam.
Ljubav i seks nisu u vezi.
Milanović je zabunom govorio isto kao kad je gubio na izborima.
Muž i žena su upružnici, a bračni partneri u krevetu.
 
Najprije ići na izbore, a onda izići.
Na izborima se zbrajaju glasovi, uspjesi i gafovi kandidata.
Najvažnija je bila izborna noć, jer svaka noć ima svoju moć.
Neke su iznjedrene iz grudnjaka, a neke istresu iz gaća.
Neki su uranili i zabunom uoči izbora pjevali „Tihu noć“.
Neki i dalje glasuju i idu glasovati na glasovanje.
Neki su se samo prepucavali, a neki i puca li uništa.
Neki su na listiću iksali pa su skiksali.
 
Neki su se postrojavali, neki suprotstavljali, neki sučeljavali, a neki samo debatirali, ali – džabe.
Nemojte me nazivati jer sam odavno nazvan.
Nesuđeni predsjednik tvrdi da ljudi debatiraju, a životinje se sučeljavaju (nadripolitičar ili kvazijezikoslovac)?
Nije li stranka mušterija?
Ni komunjare ne bi u bolnici radili na Božić.
Nadrijezikoslovac tvrdi da je region srpski izraz za regiju.
 
Očito je Ivica Dačić hrvatskog podrijetla jer se zove kao hrvatski Jugoslaven Ivica Račan.
Od izbora su se previše nadali pa su stradali.
Od gafova valjda su važnija djela.
Osamnaestgodišnjake treba uputiti gdje je na kutiji – rupa.
Otkud u kapitalizmu pojava sirotinje? Za blagdane kupuju svašta, najviše sebi.
 
Pernar nije Kolindi pružio ruku jer ga je uhvatila neka - trta.
Podravcima je morska riba gadljiva, a Dalmatincima dravska bljutava.
Političarke žive u regiji, a političari u regionu.
Polititičarkama su za dan šutnje nekako usta začepili, ali novinarkama nisu uspjeli – začepiti.
Promoviraju zajedništvo, a neće reći protiv koga.
Samo pravom doktoru visi – slušalica.
 
Sada se učiteljima čini da sa sindikatima ne treba tikve saditi.
Sloboda vrijedi, ali za one koji ju znaju iskoristiti.
Škoro je, doduše, zabavljač, ali Hrvatska ipak nije cirkus.
Šteta što nije pobijedio jezikoslovac ča-kaj-što Babić.
Tko je glasao za redni broj 13 gadno je pogriješio.
TV komentator Puhovski uspješno je skrivao svoje simpatije prema predsjedniku Hrvatske.
Vrapče je nekima duševna, a nekima duhovna bolnica.
 
Za Božić vino se pije iz Mandićevca, a na Novu godinu iz Manduševca.
Začudno je da u vezi s izborima čuveni splitski sociolog nije spomenuo Mamića i Dinamo.
Za blagdan se rastroše pa u siječnju plaču da nemaju za kruh.
Znamo kako kandidati izgledaju izvana, ali kakvi su iznutra?
Zašto policija ne štiti granicu između Bosne i Hercegovine?
Zašto se neki kažnjavaju, a neki samo sankcioniraju?
Zašto su svi izborima obavljali svoju građansku, a nitko seljačku dužnost.
Žene nisu za gledanje.
 
CRNO NA BIJELOM
 
Izjave tjedna u HF su vrlo zanimljive jer se mogu čitati bijelo na crnom i između redaka, zavisno o intelektualnom kapacitetu Hrvata i sl.
Je li bolje grlo Kićo ili Škoro?
Ja sam takav jer svatko mora biti nekakav ili antistrankav.
Je li ustašizam neka nova znanost ili obična politika.
Jesu li uhljebi počudni ili nepočudni djelatnici?
Još uvijek nam umnjaci nisu objasnili što znače stare hrvatske riječi: regija, strukture, papirologija, transparentnost i druge što nas rajcaju.
 
Kad s govornom manom može biti nadbiskup može i trener svih trenera.
Kad će se i u nas, po uzoru na perad, kontakti pojednostavniti?
Kako su naši stari razgovarali kad nije bilo telefona? Mobitelom.
Kokati, koketirati i kokodakati nije isto.
Kad na osmrtnici uz ime piše mr., znači da nije u pitanju obični smrtnik.
Kojih je stranaka previše, a kakvih premalo?
Konačno nam je Stipe objasnio da ono nije bio komunizam, već različiti socijalizmi – važna informacija, osobito za djecu.
 
Korisnije je istraživati nego pomagati.
Kako može narodni pjevač biti zabranjivan, ako je popularan?
Kako su naši stari živjeli bez birokracije?
Kakva je zapravo razlika između političara, politologa, politikanta, politizera, politikanera, političkara, polituna i politista?
Kažu da Bandić, Pupovac i Mesić imaju svoj stil, iako ne znaju plivati.
 
Kome je važno koliko je u vlasti žena i koliko muškaraca?
Koji miš ne zna naći rupu presudit će mu neka mačka.
Kovač kuje – Plenki određuje.
Kroatist Pupovac je opasan a Rijekini navijači s transparentom „Forza Fiume“ nisu.
Ljubavi su razne, a najvažnija kratko traje.
Ljudi se vole baviti politikom jer je ženskog roda.
Milorada su uzalud tražili da se ispriča umjesto izvine.
Može i fotka s uglednicima ako obećaju kakav support ili šprajc kad uskoro zaškripi?
 

Martin Jakšić

Plenkovićev koalicijski partner Pupovac u Srbiji podržava Milanovića

 
 
Nije na odmet ponekad pogledati opće ovdašnje stanje, i događaje, osobito političke, kulturne… u srbijanskom zrcalu. Sve je okićeno pretpotopnom paučinom koju nitko ne skida. Na njemu kao da je vrijeme stalo tamo negdje u, da ne idem u „dublju“ prošlost, osamdesetim i ranim devedesetim godinama. I još jedna vječno „zamrznuta“ slika, skoro kao podloga svim ostalim - tu su nekakve „vječne ustaše“ kojih još jedino ima na tom paučinom „obraslom“ srbijanskom zrcalu. Sve je to ustvari odurna srbijanska propaganda, najodvratnija u pripremi za agresiju na Hrvatsku i u vrijeme njezinih početaka i trajanja. Tamo je vrijeme stalo, pa ako onaj koji je gledao RTS, TV Novi Sad, ili čitao srbijanske novine osamdesetih i ranih devedesetih ovo sada ne mora ni gledati - sve je isto. Isti vokabular, isti „argumenti“, isti političari, isti mediji, slični tabloidni mediji, značajan broj istih novinara-propagandista…
https://www.alo.rs/resources/images/0000/167/494/GFCJGDC_1000x0.jpg
Predrag Sarapa
 
Vlast u Srbiji danas drži najbolji Šešeljev učenik, Aleksandar Vučić u koaliciji s Ivicom Dačićem, Malim Slobom. Radikali su bili najomiljenija Miloševićeva oporba, oporba koju je on držao na lancu, a po potrebi s njima i koalirao. Srpska napredna stranka (SNS), koji danas navodno ima 700.000 članova, daleko više nego što je SK Srbije imao članova u svojim najboljim vremenima, ustvari drže „umiveni“, prerušeni radikali, četnici - u „pučane“, a Šešelj je danas Vučiću – najdraži oporbenjak. U vlasti je Ivica Dačić, Mali Sloba (SPS), kao koalicijski partner SNS-a, vanjski poslovi i brojni miloševićevci na nižim razinama. Aleksandar Vulin (JUL Mire Marković) ministar je obrane, famozni Palma, Arkanov menadžer i „biznismen“ u vrijeme okupacije i pljačke Podunavlja i dr., te niz pripadnika prethodne vlasti, tzv žutih (tabloidno, „žuti lopovi“) koji sada predano služe Vučiću. U vlasti su i pripadnici kriminalnih skupina posebno iz „glavnog grada“ srbijanskog kriminala, Zemuna, čiji je gradonačelnik u vrijeme najveće moći tzv. zemunskog klana bio - Vojislav Šešelj - veza radikala i kriminala inače opće je poznata.
 
Rubni Srbi i nadalje vladaju Srbijancima
 
Još jedna konstanta se provlači iz Miloševićeva vremena, ona kako „rubni Srbi“ (tako smo ih davno imenovali) kako onda tako i danas  vladaju Šumadincima i Moravcima, odnosno Srbijancima. U Slobino vrijeme samo je Bora Jović bio domaći, danas je slično. Vučić je podrijetlom iz BiH (okolica Bugojna) premijerka Ana Brnabić („ćale“ kako ju nazivaju srbijanski šaljivci) po djedu je podrijetlom iz Hrvatske, a taj je krenuvši s Krka preko Staljingrada ujesen1944. stigao u Srbiju s Crvenom armijom s hrvatskim legionarima koji su po zarobljavanju prešli Rusima. Šešelj je još tu, ni „kancer“ mu ne može ništa, ministar obrane Vulin je također iz BiH, Ivica Dačić je, od 1999. pogotovo, s „ruba“ (Kosovo) još troje ministara u sadašnjoj vladi su rođeni u BiH. Najveći „žuti lopov“ i neformalni šef oporbe, Dragan Đilas, je po ocu Dušanu iz Očigrija kod Drvara (BiH), a majka Jovanka Grbić od Plitvica (Hrvatska). Za njega u obračunima s prethodnicima, „žutim lopovima“, tvrde da je - Hrvat, jer da su Đilasovi podrijetlom iz Istre (!) od kojih su davnih stoljeća jedni otišli u BiH, drugi u Crnu Goru. Tako je, teoretski, moguće da bi taj Đilas bio ujedno i jedini, vjerojatno i posljednji, Hrvat, jer je opće poznato, je l' te kako su Hrvati inače - Srbi. I još je jedna konstanta, konstanta svih konstanti u Srbiji, pa i šire - sve je to „posložila“ još u drugoj polovici osamdesetih „dobra stara Udba“, kao i ovo u nastavku, pa se ta „igra“, uz značajan doprinos stranih silnica i službi, vrti kako kakav perpetuum mobile.
 
Mediji kao i ranih devedesetih
 
Mediji su također u bitnome isti kao i u Miloševićevo vrijeme s tim što su pod još većom kontrolom (Vučić je i kao ministar informiranja za Miloševića pekao zanat), a pokriveni su i skoro svi lokalni, osim u dva tri grada u kojima ne vladaju neoradikali, te još ojačani tabloidima. Svode se na red političke pornografije, red obične (reality) sve garnirano cajkama. Perjanice ove scene su televizije s nacionalnom frekvencijom TV Pink (vlasnik Željko Mitrović, za Miloševića Jul-ovac i zastupnik u parlamentu) i TV Happy. Ona je, za Vučića, nacionalnu frekvenciju dobila na foru – televizije za djecu. Ove dvije televizije imaju skoro istu dopodnevnu emisiju, „Novo jutro“ odnosno „Dobro jutro Srbijo“. U Pinku je glavna zvijezda neki Sarapa, nešto kao novinar, u društvu kolegica plavuša, dok je u Happyja „šef“ stari lisac („prevejani“) Milomir Marić, vrsni propagandist, u društvu kolegica tamnije kose. I to bi mogla biti jedina razlika među emisijama. Njihov česti i najdraži gost je Aleksandar Vučić. Ovi i ostali mediji na domaćoj sceni imaju samo jedan zadatak: kondicioniranje srbijanske javnosti u pravcu potpune vlasti SNS-a, ustvari Vučića, te, na tom tragu obračun sa „žutim lopovima“. Teme su im još Kosovo, srpska republika u BiH, najnovije, situacija u Crnoj Gori u vezi uređenja vlasništva (otetog Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi 1918.) tamošnje „filijale“ SPC-a, a skoro svakodnevno za desert“ i za zamagljivanje neke od ovih, ili unutarnjo-političkih tema-afera tu su Hrvati, preciznije „ustaše“ u koju košaru stane „more“ srbijanske odurne propagande. Za Miloševića dežurni propagandisti bili su (i) Mila Štula, Krste Bijelić i Ratko Dmitrović (u Politici Miroslav Lazanski, on na malo „višem“ nivou) ovdašnje gore „lišće“, pored domaćih „snaga“. Udarna propaganda se emitirala na beogradskom TV dnevniku i tzv. dodatku dnevnika. Jednoga dana sredinom devedesetih, kad se Milošević okrenuo „miru“, sve ih je i još popriličan broj sličnih i gorih i cijelu redakciju novosadske televizije jednostavno potjerao.
 
Mila Štula (umrla prije dvije godine) završila je u Crnoj Gori, Krste Bijelić (također pokojni) se nije snašao, dok je sve preživio Ratko Dmitrović (do konca osamdesetih dopisnik Politike iz Zagreba i opaki sijač mržnje na Hrvatsku i Hrvate još odavde). Taj se odlično snašao u postmiloševićevskom vremenu (bio direktor Večernjih novosti npr., tamo provučićevski čistio kolege novinare) danas uređuje neku svoju nacionalističku televiziju (Ras) i redovito na Pinku i Happyju, a i uokolo po Srbiji, i nadalje radi isti posao - naveliko širi mržnju protiv Hrvatske i Hrvata. „Ružičasti“ i „srećni“ stalni komentatori su i Savo Štrbac, obavještajac i sao-krajinski „ministar“, danas radi isti, udbaški posao u udruženju Veritas. Tu je još i Miodrag Linta (rođen u Karlovcu), zastupnik SNS-a u srbijanskom parlamentu i predsjednik Saveza Srba iz regiona. Gadan četnik šešeljevskog vokabulara i danas. Zamislite kad se u studiju nađu taj Linta, Savo Štrbac, pa uz vodstvo novinara primitivca i neznalice o imalo kompleksnijoj temi Predraga Sarape i jedne plavuše, te udare na Hrvatsku, preciznije „ustaše“. Mržnja se širi i preko one famozne „linije“. Mnoštvo je i domaćih Srbijanaca, koji nas tamo na isti način deru, ma bili i profesori, akademici dopodne, ali i u „ozbiljnijim“ emisijama poput Marićeve Ćirilice.
 
A bogme dolaze i „naši“, štoviše oni su naročito popularni. Trenutačna je zvijezda na tom srbijanskom šovinističkom nebu neki Goran Šarić „teolog i istoričar“ iz Rijeke. Taj, blago rečeno, češe Srbijance po jajima s  temom koju oni „najvole“ -  kako su „najstariji narod“ na Balkanu, a bogme i šire. Ne znam jedino što je s Laponcima, ali kako sam načuo da su Srbijanci izgradili Kineski zid, kako bi spriječili kinesku provalu u Srbiju, mislim kako se i Laponcima, glede podrijetla, crno piše. Šarić hoda po Srbiji, osim po televizijama, i po tribinama toliko učestalo s pričama koje su Srbijancima poznate iz vlastitih „znanstvenih“ izvora da je nekima već postao sumnjiv, kao hrvatski špijun. Tu su još i naši „istoričari“ iz Zagreba i Splita, a i ona Rudanica se nedavno upregla u Vučićevo propagandno kolo do te mjere da se „normalnim“ Srbijancima zgadilo.
 
Srbofilija Milorada Pupovaca i Sarape na Pinku
 
Zašto sam se uopće mučio s oslikavanjem tog prašnjavog i svog u paučinama srbijanskog zrcala? Zbog značaja i značenja (semantike) konteksta, jer u ponedjeljak 23. 12. 2019. kod Sarape na TV Pinku je predsjedničke izbore iz Zagreba komentirao Milorad Pupovac, dakle na televiziji i u emisiji u kojoj se ni grješkom ne može čuti „normalna“ (Zoka), a kamo li lijepa riječ o Hrvatskoj. Nikad, pa ni onda, što bi se reklo. U studiju je bio još i - prijatelj mu - Ratko Dmitrović. Pozvali su Pupovca, a onda je to krenulo približno ovako. Sarapina kolegica pitala je Pupovca: „Kako ocjenjujete proteklu predsjedničku kampanju u Hrvatskoj? Čini se kako je srbofilija bila jedna od glavnih programskih točaka svih jedanaest kandidata“? Pupovac se nasmijao, a Sarapa poluglasno prekorio kolegicu: „Srbofobija kolegice!“ Komentirajući rezultate Pupovac je odgovorio da je u „prvom krugu pobijedio kandidat koji zagovara normalnost, toleranciju i koji zagovara to da je rat završio i da treba graditi mir“. Ovakav komentar Milanovića ujedno je značio kako će on preporučiti da u drugom krugu njegovo „stado“ bira Milanovića, pa me zanima Plenkovićev komentar. Milanović je inače „normalan“ barem zbog dva razloga. Prvi je što ne ide u Kolonu sjećanja u Vukovar jer „u njoj nema nikoga normalnoga“, kako je rekao, te zato što je u mraku tamo svojedobno pokušao pribiti ćirilične ploče. 
 
Dodao je Pupovac i kako „normalna Hrvatska treba graditi mir i odmaknuti se od rata i ranih politika“. Izgovoriti to na TV Pinku, gdje ne prestaje ni Drugi svjetski rat, kamo li Domovinski (tamo „građanski“) u društvu Ratka Dmitrovića, i kontekstu koji smo ovdje ocrtali, zapravo je samo oblik obične ušljive propagande - blago rečeno. Dodao joj je još i kako od 2013., 2014. međuetnički odnosi bilježe nazadak, a ocjenjujući borbu unutar HDZ-a sveo ju na sukob „normalnih“ i „pokret koji Hrvatsku želi uvesti u neku vrstu nacionalističkog vrtloga“. Kod Ratka Dmitrovića osvrnut ćemo se samo na njegovo oduševljenje rezultatima Katarine Peović, a još je pohvalio Daliju Orešković, Darija Juričana, ovdašnjeg plagijatora Preletačevića. Da je Peovićka popularna  među Srbina, a Milanović prvi među „normalnima“, pokazali su i rezultati izbora u općini Borovo (Borovo Selo):
1. Zoran Milanović                      - 63,40 %
2. Katarina Peović                       - 7,80 %
3. Ivan Pernar                            - 7,34 %
4. Kolinda Grabar Kitarović          - 5,82 %
5. Miroslav Škoro                       - 4,89 %
6. Mislav Kolakušić                     - 3,37 %
7. Dalija Orešković                     - 2,21 %
8. Dario Juričan                          - 1,86 %
9. Nedjeljko Babić                      - 0,34 %
10. Dejan Kovač                        - 0,23 %
11. Anto Đapić                           - 0,00 %
Najvažniji je pritom rezultat da etnički Srbi, nažalost, ne izlaze na te izbore (u Borovu ih izašlo 22 %) a da pritom zaokruže predsjednicu države iznimno je rijetka je pojava. Ovdje ću se suzdržati od daljnjih komentara, naročito zbog normalnosti koju bih svakako htio zadržati.
 

Mato Dretvić Filakov

Radost Božića neka preplavi "tugu" naših izbora

 
 
Car August zapovjedio je popisivanje stanovništva. Josip i trudna Marija krenuli su na put iz njihovog grada Nazareta u Betlehem, gdje je bio popis stanovništva za njih, jer je Josip bio iz roda kralja Davida. Zbog gužvi nisu mogli naći mjesto u svratištima te su na posljetku završili u staji, okruženi domaćim životinjama, gdje se Isus rodio. Anđeli su pastirima dojavili vijest o Isusovu rođenju te su prvi vidjeli dijete. Poslije je zvijezda repatica dovela sveta tri kralja do Isusa. Pastiri su predstavnici puka, a sveta tri kralja plemstva, jer se Isus rodio za sve ljude. (evanđelist Luka)Evo baš smo i mi u Hrvatskoj u vrijeme rođenja – Božića – Isusa (Emanuela) izišli prema popisu birača na izbore za obnašanje vlasti u vrhu naše RH, po zapovijedi koja izlazi iz našeg Ustava.
http://bosnae.info/wp-content/uploads/2017/05/religija.jpg
Isusovo rođenje se dogodilo za rimske okupacijske vlasti. Bogu hvala, mi, tj. Hrvati i sve druge manjine u Hrvatskoj nisu pod okupacijom, makar onoj fizičkoj odnosno nekoj agresorskoj, ali smo i dalje u ropstvu vlastitih zabluda i ideoloških devijacija iz prošlih vremena. To se očitovalo i u takozvanoj izbornoj kampanji, pa ima sličnosti s onim vremenom Kristova rođenja, tj. dualne vlasti od strane Rimljana i židovskog kralja Heroda. Herodu se nije sviđala ta vijest o rođenju Isusa. Nekima, a takvih je lijep broj, u Hrvatskoj ne odgovara da na mjesto predsjednika RH bude onaj koji će podijeliti radost Božića s onima koji ga izaberu. Upravo su dvojica kandidata u svom govoru, u završnici izborne noći, tj. proglašenju rezultata izbora izrazili tu radost Božića svim biračima čestitajući im taj veliki blagdan na cijelom svijetu; a treći koji se i dalje natječe za mjesto predsjednika nije izrazio tu radost niti je čestitao Božić. Ima li tu nešto herodovskoga?
 
I zato neka ne tuguju oni čiji kandidat nije pobijedio na izborima, a uputio je radosnu čestitku za Božić, jer će on s njima poput onih pastira, anđela i triju kraljeva s njima slaviti Božić, a ovo nije posljednja prilika da se isti nađe u nekoj drugoj izbornoj prilici pa da ostvari njihove, kao i svoje, čežnje i ambicije kod uređivanja njihove države odnosno Republike Hrvatske. Posebno skrećem pozornost medijima koji prate nastavak kampanje oko definitivnog izbora, neka to rade u duhu Božića, naravno ako im Božić uistinu nešto znači; neka umiju obuzdati bujice nepodopština koje vrijeđaju ili pak omalovažavaju one koji nemaju isto mišljenje ili stavove! U to ime neka se širi radost Božića u srcima svih ljudi!
 

Nikola Bašić, Vis

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Četvrtak, 23/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 962 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević