Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

Mogu li migranti biti emigranti pa postati imigranti?

 
 
Da bi ih razlikovali gostoljubivi i lukavi Srijemci su im nudili slaninu.
Da postoji izbjeglica iz Njemačke zvao bi se kidman.
Dočekali smo i izbjeglice i iz Srbije.
Migranti i Hrvati se ne vole logički i logistički.
Migranti se ne zadržavaju, jer ne razlikuju kune i lipe.
Migranti se vraćaju iz Slovenije, jer im je kod nas bolja klima.
Migranti su krenuli na križni put tražeći Jebaliju, nepoznatu zemlju.
Minimigrantima jer dovoljna i niska ograda.
Nas i vas Hrvate vrijeđa što se ne će ni zaustaviti, a mi smo gostoljubljiviji i od Švaba.
https://www.thetimes.co.uk/imageserver/image/methode%2Ftimes%2Fprod%2Fweb%2Fbin%2F3fb80cee-879c-11e7-a8f3-117a3aea90d9.jpg?crop=2965%2C1668%2C177%2C15&resize=685
Nekoć seoba starih Slavena u južne toplije krajeve, a sada selidba mladih Slavonaca u makar i hladnije sjeverne krajeve.
Hrvate vrijeđa što nas samo prešišaju i traže još bolju od naše lijepe.
Konzervativac: Kad ne će zaostati, e ne će više ni prolaziti!
Kako razlikovati migrante koji su i iznutra crni, a ne znaju ni hrvatski?
Kakva je diferencijalna razlika između granice, carine, žice i šengena?
Humano je od Pape što predlaže da ih primimo jer u Vatikanu više nema mjesta.
 
Migranti nisu htjeli preko Opatovca u Dubrovnik jer im je tamo prevruće.
Mogu li migranti biti emigranti pa postati imigranti?
Na morsku slovensku granicu treba posaditi žicu protiv tzv turista.
Navodno se ne zadržavaju jer ne znaju naš jezik, a nemaju vemena učiti.
Neki ne vjeruju migrantima po onoj našoj „Pomozi sirotu na svoju sramotu“.
 
Oporba: Treba provjeriti jesu li migranti kakvi bjegunci, izbjeglice, ostaše, šverceri, slijepi putnici ili vanjski neprijatelji.
Oporbenjaci su protiv, ako HDZ  baš hoće migrante.
Prilika je da se provjeri jesu li Sirijke bolje od Afganistanki.
Sirijci Sloveniju prijeđu cipelcugom.
Teško zemlji preko koje razni turisti samo prolaze i pregaze.
Trebalo bi ih ugostiti, možda bi nam danas-sutra mogli uzvratiti.
 
Zašto Afrikanci neće slaninu ni od naše kvalitetne svinje.
Zašto crnci neće slaninu ni od crne slavonske svinje?
Zašto migrirajući traže posao, a imaju toliko novaca i za taksi.
Zašto su migranti na srpskoj granici pjevali „Bože pravde“ i nije pomoglo.
Zašto su Slavoncima uzor Afganistanci koji bježe u Švabiju.
Zašto su Šokci počeli bježati, a nema više Turaka.
Zašto migranti sobom vode i žene?
 

Martin Jakšić

Vladavajući izbjegavaju reći pravu istinu da je riječ o teškoj srpskoj agresiji na samostalnu hrvatsku državu

 
 
"Kako se moglo dogodili da dopustimo da nam povijest Domovinskog rata i stvaranja samostalne hrvatske države pišu i interpretiraju oni koji nisu prstom makli za obranu domovine, oni koji nam uporno nameću tezu da je kod nas bio građanski rat, a izbjegavaju reći pravu istinu da je riječ o teškoj agresiji na samostalnu hrvatsku državu, na njezin suverenitet, na plebiscitarnu odluku jednog naroda da živi samostalno u svojoj državi. Jesu li autori tih uradaka u dosluhu i rade li sinkronizirano zajedno s poraženim snagama i onima koji nam ministra obrane proglašavaju persona non grata, samo zato što je stao na branik svoje domovine, u ratu ali i u miru!?", upitao je mons. Jure Bogdan.
https://rtl-cdnstatic.r.worldssl.net/image/mons-jure-bogdan-novoimenovani-vojni-ordinarij-u-republici-hrvatskoj-zaredjen-je-za-biskupa-konkatedralnoj-crkvi-sv-petra-zaredio-ga-nadbiskup-splitsko-dalmatinski-marin-barisic-2a7a3eda9498b09caaece92c9f228824_view_article_new.jpg?v=29
Mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij
 
- Moguće je, moguće. Sve je moguće!!!
Jer sesvijet okrenuo naglavačke. Jer je domoljublje postalo fašizam. Jer je komunizam postao oličenje demokracije. Jer su tako ljudi iz sjene odlučili…
I nije to tako tek od jučer. To traje još od 1918, a nastavilo se i  nakon 1945. Pa se produžilo sve do današnjih dana. Još žešće i upornije.
Pa se nastavilo i s manipulacijama žrtava Drugog svjetskog rata. Pa se ponavljaju, kao tzv. povijesne istine, komunističke i velikosrpske teze o hrvatskoj genocidnosti. Pa se uporno napada i Domovinski rat i njegovi simboli.
A slične nebulozne izjave redovito nam dolaze i iz Srbije. Od Vulina, Ane Brnabić, Vučića pa do Dačića…
Tako se i Dačić obrusio na izjavu predsjednika Vlade Plenkovića koji je nakon jednog napada Vulina, izjavio kako su Hrvatska i Srbija dva svijeta.
„I nismo isti. Mi nismo bili na strani Hitlera, nismo vršili Holokaust nad Židovima i Hrvatima, nismo tjerali Hrvate da nose obilježja kao što su Srbi i Židovi morali nositi za vrijeme Drugog svjetskog rata, Židovi žute, a Srbi plave trake. Hrvatska i Srbija nisu iste jer Srbija ne negira zločine, nego ih kažnjava”, rekao je Dačić.
Ali, je li to baš tako? Je li Hrvatska, a ne Srbija, slala depeše u Berlin kako je ona, za nepunih 14 mjeseci od njemačke okupacije, postala „juden frei“,  koliko je imala logora i koliko je tamo bilo ubijenih Židova, Roma i ostalih?
Je li Hrvatska imala logore: Staro sajmište (40 ooo zatvoreno i mučeno a 10 000 ubijeno), Topovske šupe (ubijeno 3 000 tisuće ljudi)?
Ali, većina ih je ubijena u samom Beogradu, a među njima i roditelji srbijanskog pisca i publiciste Ivana Ivanjija.
 
„U logoru Staro sajmište gdje je ubijeno oko 6300 Židova je moja majka izgubila život, a u koncentracionom logoru Topovske šupe gdje je ubijeno oko 3000 ljudi je stradao moj otac."
A on sam je kao maloljetnik, bio poslan u Auschwitz i kasnije u Buchenwald.
Zato ne bih ni o Nediću, kojemuu Srbiji traje sudski proces, a čiji je cilj opravdati i rehabilitirati i Nedića i njegovu Vladu. Jer, mnogi u Srbiji u njemu vide „pravog patriotu", a njegova suradnja s nacistima se tumači tek kao „vješta politika". Ne bih ni o podizanju spomenika i potpunoj rehabilitaciji, kako oni kažu“najvećeg antifašiste u Europi“, Draže Mihailovića.
Ne bih ni o Srbiji kao „juden frei“. Ne bih ni o tadašnjih 12 500 tisuća Židova  koji su opremljeni u koncentracione logore Auschwitz, Buchenwald ili Mauthausen. Ne bih ni o logorima u Srbiji koja su tijekom okupacije 1941-1944. godine  radila u Beogradu i 4 kon­centraciona logora: Banjica, Topovske šupe i Milišića ciglana, Sajmište. A Sajmište se koristilo za ubijanje Židova, Roma, zarobljenih partizana. Čak i Srba, protivnika režima.
Ne bih ni o tome.
Jer, to je stvar Srbije.
 
Ne bih ni o progonu Židova u vrijeme strahovlade, tog  istog, Milana Nedića koji je obećao 1941. kako će „smesta da najoštrije postupi protiv Jevreja... koji treba da budu uklonjeni iz svih javnih službi i sakupljeni u konc-logore“.
A u njegovoj Srbiji ubijeno je oko 15.000 Židova.
Ali, ne bih ni o tome! Niti o tome što su im radili Dražini četnici, niti  o skrnavljenju sinagoga i židovskih grobova na židovskim grobljima diljem Srbije, niti o kombiju-plinskoj komori, koji je tražeći žrtve, kružio po Beogradu.
„I nismo isti. Mi nismo bili na strani Hitlera, nismo vršili Holokaust nad Židovima i Hrvatima, nismo tjerali Hrvate da nose obilježja kao što su Srbi i Židovi morali nositi za vrijeme Drugog svjetskog rata, Židovi žute, a Srbi plave trake. Hrvatska i Srbija nisu iste jer Srbija ne negira zločine, nego ih kažnjava”, kaže Dačić.
A dana 25. 3. 1941. knez Pavle Karađorđević je potpisao trojni pakt sa silama osovine.
Ne bih ni o tome. I to je  problem Srbije.
Ne bih ni o stalnim provokacijama, huškanju i lažima Dačića, Vulina, Šešelja i Vučića. Ne bih ni o tome. Jer to najviše govori o njima.
A i to je stvar Srbije.
 
"Mi (Srbi, op.) lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina. U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina. Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“ - bivši predsjednik SANU-a Dobrica Ćosić.
Ne bih ni o tome!!!
Ne bih ni o nekim našim, kažu obrazovanim, uglednim intelektualcima.
Ali se pitam, koji su to i kakvi su to „ugledni intelektualci“ koji se ne razvijaju, ne uče, ne čitaju? Ne rade na sebi. Ta, toliko se toga, bar sada, može pronaći, proučiti, provjeriti…
Ali, oni se drže one“ponavljanje je majka znanja“. Pa ponavljaju laži. A ponovljena laž nekoliko puta, nadaju se oni, postat će i biti prihvaćena kao stvarna „istina“ .
I tako ponavljaju i ponavljaju…jedno te isto:  Hrvatska je fašistička.
Ponavlja i Pupovac, i Jakovina, i Markovina, i Klasnić, i Goldstein. Čak i Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb (ŽOZ) i Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj koji tvrdi kako je „u logoru Jasenovac ubijeno najmanje 80 tisuća ljudi među kojima 20.101 dijete, kao i to da je tzv. NDH jedina u Europi, uz Njemačku, imala rasne zakone”
-I tako  nama tvrdi, a nije jedini, naš vrli Kraus kako je Hrvatska bila jedina u Europi u kojoj su vladali rasni zakoni.
-Svašta, svašta!!! Mora da je gospodin Kraus obolio od zaboravititisa. Jer, ne mogu vjerovati da nikada nije čuo za Hitlera i okupiranu i pregaženu  Europu. I za rasne zakone diljem Europe. Gdje je god stala Hitlerova čizma. Od Francuske, Litve, Estonije, Poljske, Ukrajine, Rumunjske, Norveške, Srbije, Austrije, Mađarske, Nizozemske, Belgije, Danske do Bugarske i Grčke.
Ali su se kasnije sve te države, a po odluci EU, suočile  sa svim grijesima iz prošlosti, donijele zakon o lustraciji i kaznile sve one koji su bili krivi.      
- Ali, izgleda  to ne vrijedi  za nas Hrvate?
-E, moja Monika! Nažalost, ne vrijedi. Jer, kod nas i danas ima onih, kao što je Ognjen Kraus,  koji se olako nabacuju po Hrvatima, objedama i optužbama. I za stvarne i za izmišljene grijehe. 
-Ali, moja Lucija, zar za nas ne važe ti isti zakoni koji važe i u cijeloj Europi? Pa, gdje smo tu mi?
-Nigdje, moja Monika, nigdje. Stojimo na mjestu. Kako bijaše na početku, tako i  dandanas. Samo se bojim da tako i ne ostane za vijeke vjekova. Jer, sve su te države, sve osim Hrvatske i Slovenije, odavno s tim raskrstile. A u nas, čim u to takneš, drugovi se dižu na sve četiri.
Tužakaju nas, razapinju, optužuju za revizionizam.  Izmišljaju… Pa je ,tako, svako manifestiranje hrvatskog domoljublja, za njih očiti dokaz hrvatskog fašizma.
-A pošto među nama nema ustaša, onda ih izmišljaju, oblače i preoblače, štancaju, traže i pretražuju… A ako im ni to ne uspije, tu su i raznorazni uvozni pomagači. A sve u cilju, sve mi se čini, stvaranja  i nametanja nam kompleksa ustaštva, urušavanja naše nacionalne svijesti, pripadnosti i domoljublja. Zato im i ne odgovara proglašavanje Stepinca svecem. Zato se ne govori ni o broju spašenih Židova i Srba od strane Hrvata. Zato se ni ne govori o našim pravednicima među narodima. Zato se ni ne govori o broju Židova, Srba i Muslimana u Vladi NDH.
Zato se i skriva istina o partizanskim zločinima i o bezbroj jama s ubijem ili živim zakopanim Hrvatima.
-Ali se, zato, umnožavaju žrtve s druge strane. A za srpske provokacije, za bujanje četništva, za UDBU, KOS i još neistražene sabotaže i akcije, boli njih briga.
-Što je ovo s ljudima, moja Lucija? Kao da se sve  potpuno izokrenulo. Domoljublje im je postalo fašizam. Komunizam je po njima demokracija. Zapad uvozi islam a proganja kršćanstvo. A bivša komunistička Rusija ga širi i brani.
-Kao da je cijeli svijet zahvatilo kolektivno ludilo. Reci ti menisada, molim te,onako iskreno! Kako se u svemu ovome snaći? Kako može jedan  običan i normalan čovjek, kako možemo, mi mali obični ljudi, pohvatati i odmrsiti, sve ove zamršene konce ?
Srpska propaganda u Srbiji, a posebno u svijetu, plasirala je ideju o nedvojbenom i duboko ukorijenjenom povijesnom prijateljstvu između Srba i Židova. Ali ispitivanja tih odnosa otkrivaju sasvim nešto drugo. Otkrivaju mnogo složeniju i mračniju sliku…
Zato se iz dana u dan, iz godine u godinu, u našu memoriju i nastoji usaditi kompleks ustaštva. I zato se svaki pokušaj razbijanja njihovih laži i mitova, a naših nastojanja da se konačno sazna prava istina, naziva revizionizam, te sprječava i sama pomisao na neka nova istraživanja i neka nova utvrđivanja prave istine.
„Bez povjesničara revizionista koji se bave istraživanjem novih izvora i postavljaju nova pitanja, ostali bismo zatočeni u zamkama stereotipa“, kaže znameniti američki povjesničar James M. Mc Pherson, dobitnik Pulitzerove nagrade 1989. godine, profesor emeritus na Sveučilištu Princeton, te član uredništva Britanske enciklopedije“,te dodaje: „Revizionizam je životna snaga povijesne znanosti. Povijest je kontinuirani dijalog između sadašnjosti i prošlosti. Interpretacije prošlosti podliježu promjenama u skladu s novim dokazima… Beskrajna potraga povjesničara za razumijevanjem prošlosti, odnosno revizionizam, jest ono što povijest čini vitalnom i svrhovitom“.
Jer, ukoliko ne poznajemo svoju prošlost, ne možemo mirno ni živjeti svoju sadašnjost. Niti graditi bolju budućnost.
A zašto se, onda, nastavlja s manipulacijama žrtava Drugog svjetskog rata? Zašto se i dandanas ponavljaju, kao povijesne istine, komunističke i velikosrpske laži i izmišljotine?
Mogu razumjeti njihov strah od istine. Mogu shvatiti i njihovu bojazan od neizvjesne sudbine. Ali ne mogu nikako shvatiti njihov mentalni sklop. Koji je ostao zabetoniran sve od 45.
Što se dogodilo tim ljudima? Zar ih nije osvijestila istina? Zar ih nisu zgrozile slike razrušenog Vukovara?Zar ih nisu probudili krikovi ubijenih, eksplozije bombi koje su nemilice padale na hrvatske gradove? Zar su ostali indiferentni na Hudu jamu, Macelj, na 15 rudnika u koja su bacani ili živi zakopani ljudi? Zar im nije žao čovjeka?
Ali, oni i dalje papagajski ponavljaju o ubijenim, o vađenju očiju, o sječi glava, o masakriranju…
“Ovdje su ubijani najneviniji – djeca. Ovo je sveta zemlja natopljena krvlju Svetih mučenika jasenovačkih! Možemo samo zamisliti kako je bilo kada izmučena djeca prizivaju roditelje, a bezdušni čovjek im sječe glave, vadi oči i muči ih…”, ponavljaju oni laži i objede bez prestanka. A gdje je istina?
-Pod zemljom, pod zemljom. Samo ju treba otkopati.
Zato ne bih ni o vrlom Krausu niti o njegovom lamentiranju. Sada bih, baš zato, o jednom pravom i velikom čovjeku,  o dr. Slobodanu Langu. O dr. Langu, velikom domoljubu, velikom humanisti i velikom čovjeku. I Židovu po porijeklu.
„Dobro treba postati jače od zla“, kaže 
naš dragi i dobri gospodin Lang.
Pa je u moru svega lošeg što se sručilo, od davne 91. na Hrvatsku, tekst koji mi je poslao na čitanje 2014, bio je pravi melem za moju dušu. A bio je to njegov intervju u Vijencu. 
„Komemoracija u Jasenovcu 15. travnja ove godine samo je loša predstava komunističke okorjelosti i prkosa u kojoj je svatko od sudionika umislio da je s onim drugim na dobitku.
Povijest i povezanost na komemoraciji nazočnih ljudi i skupina, njihova osobna i ideološka prošlost, nedvojbeno nam govori da su se složili samo oko jednoga: Republiku Hrvatsku ne smatraju svojom domovinom. Za njih je Republika Hrvatska fašistička tvorevina kao i NDH.
Srpska manjina, tzv. pupovci, čeznu za Srboslavijom i ne mogu oprostiti Hrvatima što su „rasturili“ Jugoslaviju i stvorili samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku. I kao u najboljim komunističkim vremenima „pupovci“ šalju  poruku da su oni nositelji povijesnih istina i jedini arbitri prošlosti.
Isto tako „pupovci“ šalju poruku da su kao navodne žrtve genocidnih Hrvata bliski Židovima! Međutim srpski povijesni izvori i činjenice govore nešto sasvim drugo i to bi Koordinacija židovskih općina morala znati. Nedićeva je Srbija, uz pristanak i obilnu pomoć kako Ljotićevaca tako i SPC od 1941. do 1944. postala prva Judenfrei u okupiranoj Europi. I Srbi su na to bili silno ponosni: nacisti su ih hvalili na sva usta i pomagali im donacijama darivajući im najnovije modele kamiona za proizvodnju ugljičnog monoksida. „Očistili“ su Srbiju od Židova na razinu 5 % od predratnog broja, preko 15 000, većina ih je u tom holokaustu pobijena do 1942 godine.
Takozvani antifašisti, negdašnji i današnji komunisti, u svojoj Jugoslaviji nisu njegovali baš nikakve veze s državom Izrael, niti su postojala društva komunističko-židovskog prijateljstva. Dapače, državljani Brozove Jugoslavije nisu smjeli imati nikakve kontakte s državom Izrael, niti s njihovim državljanima, to je bilo kažnjivo, kao i putovanja u Izrael. Titov je komunizam na Izrael gledao kao na svog prirodnog neprijatelja pa Jugoslavija nije imala ni trgovinske, ni gospodarske, ni diplomatske odnose s Izraelom.
…Mogu se perjanice tzv. antifašista zaklinjati na iznenada pronađenu ljubav prema Židovima i Izraelu, ali stazići, pusići, pupovci, goldsteini.. – svi oni što se sada brinu o židovskim pravima – bili su i ostali dio sustava koji se promišljeno svim sredstvima borio protiv države Izrael i podupirao sve njene neprijatelje. Zar je pamćenje židovskih općina i izraelske veleposlanice u Hrvatskoj tako kratko?
Pola stoljeća, nakon II. svjetskog rata, za raspada Jugoslavije, u Srbiji je obnovljena ideologija mržnje, osvete, širenja granica, etničkog čišćenja i nejednake vrijednosti ljudi. A samo je Srbija imala vojsku. Kako da se brane Hrvati, Bošnjaci, Albanci? Nezaboravan je savjet Kisisngera, u kolovozu 1991, da ne očekujemo i ne nadamo se razumijevanju i pomoći Amerike, a posebno Evrope. „Oslonite se na sebe, a vaši jedini saveznici su Židovi ustanka u Varšavskom getu. Neizmjerno jači su im odredili smrt, ali oni su izabrali smrt sa dostojanstvom, radije nego smrt bez dostojanstva. Izaberite dostojanstvo, bez obzira na posljedice.“
Hrvatska se 1991, branila od agresije neusporedivo jače vojske, zločina, silne propagande i predrasuda prema Hrvatskoj na Zapadu. Tada su brojni ugledni Židovi iz Evrope i SAD, istupili u našu obranu, a neki došli i izložili opasnosti vlastiti život. Među njima su: Henry Kissinger (savjetnik Predsjednika i državni tajnik SAD), Tom Lantoš (jedini član kongresa SAD, preživjeli iz koncentracionih logora nacizma), Theodore Meron (stručnjak za humanitarno pravo), Anthony Lewis (komentator New York Timesa), Jonathan Mann (osnivač centra za zdravlje i ljudska prava na Harvardu), Helen Fein (stručnjak za genocid), Leon Fuerth (savjetnik Al Gorea, pod predsjednika SAD), Philip J. Cohen (istražio Holokaust u Srbiji), Bernard Kouchner (ministar vanjskih poslova Francuske), Simone Weil (ministar zdravlja Francuske) Alain Finkelkraut i André Glucksmann (francuski filozofi)
…Hrvatska je mlada država, dugo smo ju željeli, i dobili nakon obrane s mnogo stradalih i branitelja i civila, žena i djece.
Svaki narod želi vlastitu državu i slobodu. Jer, tek tada može stvarati bolji svijet.
 
Predlagao je gospodin Lang i Mir i Dobro. Slao je i pozive na i za mudrost. Slali smo mu i mi poruke podrške.
„Gledala sam na jednoj  TV postaji, prije nekoliko dana, razgovor s Vama. Ne možete ni pojmiti koliko ste mi darovali utjehe i unijeli radosti i dali snage, u moje već posustalo srce. Vjerujte mi, bila sam sva u suzama. Ali to nisu više bile suze tuge i beznađa, već suze olakšanja i nade. Nade da ćemo postati i biti zauvijek, kako Vi kažete, Narod Dobra i Nade, kako je govorio i naš dobri i veliki Papa, Ivan Pavao. Hvala Vam za to! Hvala Vam i za istinu o našem pokojnom predsjedniku Tuđmanu. Istinu, iako ju mi svi znamo, ali koju moramo stalno ponavljati i ponavljati... Jer je zlo na djelu i ruši sve što je Dobro. 
Tek sam sada, nakon ove emisije, shvatila odakle ona Vaša krilatica "Hrvatska dobra". Drago mi je da ste i to objasnili. A da ste to objelodanili prije selekcije za Euro parlament, sigurna sam da biste i Vi bili među izabranima. Jer hrvatski narod voli Tuđmana i sve ga više i više poštuje i cijeni. Vidite, ni ja, kao i većina Hrvata, ovo nisam znala. Žao mi je samo što Vas je voditeljica prekidala pa ste zaboravili pojasniti i  one objede o 200 bogatih obitelji. Ali to neka bude, bar se nadam, za neki drugi put. Možda bi se do toga drugog puta, mogla napraviti i analiza stranačke strukture naših bogatuna. Vidjelo bi se zorno tada, zašto vladajući uporno podastiru takve dezinformacije. 
Na kraju, hvala još jedanput i neka Vam dragi Bog podari dobro zdravlje i snagu da ustrajete  na ovome Vašem humanom i ljudskom putu. 
I napustio nas je, ne tako davno, gospodin Slobodan Lang. Liječnik, političar i humanitarac. I veliki i istinski vjernik. Veliki Domoljub i veliki Čovjek. A kada nas napusti čovjek, tuguju ljudi.
 
"Kako se moglo dogodili da dopustimo da nam povijest Domovinskog rata i stvaranja samostalne hrvatske države pišu i interpretiraju oni koji nisu prstom makli za obranu domovine, oni koji nam uporno nameću tezu da je kod nas bio građanski rat, a izbjegavaju reći pravu istinu da je riječ o teškoj agresiji na samostalnu hrvatsku državu, na njezin suverenitet, na plebiscitarnu odluku jednog naroda da živi samostalno u svojoj državi. Jesu li autori tih uradaka u dosluhu i rade li sinkronizirano zajedno s poraženim snagama i onima koji nam ministra obrane proglašavaju persona non grata, samo zato što je stao na branik svoje domovine, u ratu ali i u miru!? ", mons. Bogdan.
TKO NEMA POJMA O PROŠLOSTI, TAJ ĆE SE LAKO IZGUBITI I U BUDUĆNOSTI.
 

Vera Primorac

"Prelako svaljujemo krivicu na druge… previše smo dali moći i odgovornosti političarima..."

 
 
Knjiga Paula O'Gradyja Moj brod je Hrvatska započinje riječima „Volim Hrvatsku“. Zašto se često kaže da je ljepota u očima promatrača? Čitajući njenih 250 stranica (Alfa, Zagreb, 2018.), sjećam se čarobne monografije Norvežanina Sveina Mønneslanda „Dalmacija očima stranaca“, tako i Irac iz Dublina O'Grady gleda Hrvatsku očima ljubavi.
http://paulogrady.hr/wp-content/uploads/2016/01/In-office.jpg
Autor pripada također malenom katoličkom narodu, koji u drugom podneblju vodi tešku borbu sa okupatorom, doduše kultiviranim te je u stanju razumjeti naš geopolitički križ. Slojevitost djela proizlazi iz činjenice da se Paul O'Grady nije ograničio na duhovita zapažananja našeg društva tijekom svog pohrvaćivanja, što je najsvježiji i najneposredniji dio gradiva, već se prihvatio i pedagoškoga pokušaja da pomiri tradiciju i tehnologiju, ljudskost i poslovnost uz poljoprivredu i kreativnost, dušu uz nužnost promjena, žačinivši sve zaraznim optimizmom.
 
Namijenjeno je Paulovo djelo svima, ali naglasak je na mladima koji na povijesnoj prekretnici bivaju gurnuti u nerazumni odabir imati ili biti, te bez odgovarajućeg iskustva mogu biti slomljeni, razočarani te gurnuti u besmisleni materijalizam koji je samome sebi svrha. Dok u nas prevladava medijsko crnilo i političko kameleonstvo i sluganstvo za sitni interes, te narodna inercija i čak malodušnost, Irac vidi Hrvatsku kao savršeno mjesto za život i pritom se poziva na parametre srbijanskog znanstvenika Mladena Adamovića koji radi objektivne tablice sigurnosti, kupovne moći, zdravstvene zaštite i drugih bitnih životnih činitelja po državama svijeta. Hrvatska je među više od 200 država svijeta 33. po kakvoći života, ali kada se uračuna podneblje dolazi na visoko 16. mjesto.
 
Oduševljen je kao arhitekt našom kulturnom baštinom, gastronomijom  koje su odraz miješanja utjecaja Srednje Europe, Mediterana i Turske, raznolikošću podneblja i tala, prirodnim šumama koje čine 50 posto površine naše zemlje (u Irskoj je bilo šume 1 posto, pogrješnom sadnjom smreka povećali su na 10 posto), ali najviše toplinom i neposrednošću naših ljudi što ga sjeća na staru pretkapitalističku Irsku koja je živjela kao zajednica! Oduševljavaju ga i hrvatske vode i splitska riva na kojoj pijenje kave izgleda posve drugačije nego u staroj domovini uz kišu 300 dana u godini,10 stupnjeva u plusu i neugodni vjetar sa Atlantika.
 
Adut o kojem i ne razmišljamo jest sigurnost i opuštenost, dolazeći u Zagreb mislio je da su Hrvati bogati ljudi, jer za radnog vremena mnogi piju kavu na Jelačić placu. O Irskoj kaže „izgubili smo toliko autentične ljepote u svojoj opsesiji da postanemo veliki, da postanemo brzi, da imamo sve – da postanemo Amerika. Čini se kako je sve na prodaju…“ Paul je živio u SAD-u, Australiji (radeći kao student) tako da može objektivno procijeniti stvari. U knjizi je odao počast profesoru matematike Paidraggu (irski oblik imena Patrik) koji mu je umjesto kazne zbog njegove primjedbe na satu dao težak kreativni zadatak i uverio ga da je sposoban isti riješiti. Kasnije je O'Grady bio među 1 posto najboljih maturanata, a dva predmeta na maturi su baš vezana uz matematiku, uz fiziku i tehničko crtanje. U Osijeku na razmjeni studenata 2000. se zaljubio u Hrvatsku, godine 2002. dolazi u Zagreb, gdje upoznaje suprugu sa kojom danas živi u slikovitom istarskom mjestu Vodnjanu gdje uzgajaju masline i dvojicu sinova. O roditeljstvu je napisao dobru knjigu koju je promovirao stari TV lisac Đelo Hadžiselimović koji ima nepogrješivi „njuh“ za dobro i zanimljivo.
 
E, sad nakon pozitive dolazi gorki lijek. „Dobro se osjećam u Hrvatskoj bez obzira što je po drugim kriterijima kao što su zarada, poštivanje zakona, korupcija, javne službe… stvar stajala slabo.“ Autorova priča o Hrvatskoj je intimna, za njega je Hrvatska i 97 godina „mlada“ none Ane i osam godina star Marko koji je dobar i valjan dječak, i jazz klub glazbenog velikana Boška Petrovića u Zagrebu i dobri napaćeni ljudi iz slavonske ravnice… Hrvatska je za njega poput starog maslinika koji ima potencijal kada se očisti od korova malodušnoti i birokracije, maslinik velike ljepote i vitalnosti.
 
Slažem se sa Paulom da je vrijednost međuljudskih odnosa neprocjenjiva i da više vrijedi pjesma  R. Kiplinga „Ako“ od svih današnjih i sutrašnjih kurikula i kukurikala. A to kukanje i kukurikanje ide O'Gradyju na živce, “prelako svaljujemo krivicu na druge… previše smo dali moći i odgovornosti političarima i olako se odrekli vlastite odgovornosti. Stoljeća hajduštva i kmetstva, stoljeća ratova, bijede i iseljavanja su to Irče. Naše elite uglavnom ne rade za narod i državu hrvatski Irče! O'Grady zapaža „Hrvatska krvari, njeni mladi odlaze u svijet. Dajte najprije sve od sebe u svom mjestu, pa onda tek otiđite. Uspjeh je stvar ponajprije truda.“ Vidi on i sjajne stvari od Tesle do Rimčevog elektromobila, u hrvatskoj obitelji, kulturi, ljudskosti, humoru, sarmi, Samoboru, vinu, Oliveru Dragojeviću…
 
Veseli me njegova aktivnost sa djecom koja imaju posebne potrebe, on ih vodi u Lourdes; iz svog pedagoškoga iskustva znam da dobrota, karakter, zrelost, suosjećanje i pamet mogu biti jako solidni i u nekoga Foresta Gumpa, a da hitar um može često završiti kao u basni o kornjači i zecu. Nema pravila. Stranica 188. i 189. su zanimljive (ali ne ću ih otkriti!), a na str. 201. tumači se ekonomija keltskog tigra pomoću Riverdancea i Garryjevog frižidera. Vjera je kao voda od koje stvari rastu, a trava nije zelenija i voće ukusnije negdje drugdje – već tamo gdje se njeguju! Zanimljivo je da je Irac doživio zimu u Zagrebu kao vrlo hladnu!
 
Njegova završna riječ u kojoj Hrvate doživljava kao Rockyja, maloga napoleonskoga šakača velikoga srca i jakog osjećaja časti. I stvarno imali smo šampione najgrubljih športova od starih Beneša, Parlova, opjevanog od Veselka Tenžere i pjesnika Ratka Zvrka do danas! Hvala ti Paule, i neka ova knjiga nađe put do mladih kojima treba dobar putokaz za ispravan život!
 

Teo Trostmann

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Petak, 25/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1431 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević