Get Adobe Flash player
Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Primjer Milana Babića je dobar i jedini ispravan put za suživot i...

Karolina Velika!

Karolina Velika!

Vidimo izgrađenu osobu koja njeguje obiteljske vrijednosti i od koje...

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Vraća Hrvatskoj ustav iz 1974., jer vraća Srbe u ustav, i onda će ići...

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS-u je uspjelo što nije ni Benitu...

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Najviše fantazije danas ima u genderističkoj...

  • Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:16
  • Karolina Velika!

    Karolina Velika!

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:09
  • Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 09:32
  • IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:04
  • Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 17:31

Dani žalosti, nade i uzbuđenja u Zagrebu

 
 
Usprkos već zahuktaloj predsjedničkoj kampanji prošli su tjedan političku scenu u Hrvatskoj posebno obilježila tri izuzetno znakovita događaja. Riječ je o događajima koji su u meni osnažili nadu, pa i uvjerenje, da se nazire kraj totalitarne i antihrvatske vladavine Ive Josipovića i Zorana Milanovića.
http://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/Tudjman_91/2-13.5.13.-Tudjman.jpg
U Histrionskom domu u Zagrebu u utorak 9. prosinca, održano  je obilježavanje 15. obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Osim sjećanja na velikog, dalekovidnog i najuspješnijeg hrvatskog vođu u novijoj povijesti hrvatskog naroda,dr. Franju Tuđmana, bila je to večer kad smo mnogi od nas u sebi osjećali tugu i žalost što je predsjednik Tuđman umro prije nego što je uspio završiti i zaokružiti projekt stvaranja ne samo samostalne i demokratske, nego i uređene i uspješne hrvatske države. Nakon Tuđmanove smrti  Hrvatskom je zavladala udbaška hobotnica i poslovno interesna mafija koja je imala samo jedan cilj – u cijelosti opljačkati Hrvatskui dovesti u pitanje njezin sam opstanak. U provođenju tog monstruoznog plana izmijenjivali su se i vodeći političari najjačih vladajućih i oporbenih stranaka u Hrvatskoj.
 
Uz nekoliko stotina ljudi, na obilježavanju su bili i članovi obitelji predsjednika Tuđmana, gospođa Ankica Tuđman, kćerka Nevenka i sinovi Miroslav i Stjepan Tuđman. Nazočan je bio i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. O prvom hrvatskom predsjedniku govorili su prof. dr. Miroslav Tuđman, akademik Ivan Aralica i admiral Davor Domazet Lošo. Admiral Domazet je između ostalog rekao kako je u Oluji predsjednik Tuđman oslobodio Hrvatsku od vanjske agresije, a da predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko ima povijesnu zadaću da kroz novu Oluju Hrvatsku oslobodi od unutarnje agresije. Domazet je pozvao i sve nazočne “da iziđu na dolazeće predsjedničke izbore i spriječe još jednu pobjedu Ive Josipovića, jer bi to bio kraj sadašnje hrvatske države”.
 
Tuđman i Krleža predstavljali su dvije Hrvatske
 
Izuzetno zanimljive ulomke iz Tuđmanovih zapisa o njegovim sastancima i razgovorima i vrlo kompleksnom odnosu s Miroslavom Krležom čitao je glumac Zlatko Vitez. Iz tih do sada neobjavljenih zapisa vidljivo je kako su Krleža i Tuđman imali i neke zajedničke poglede, ali da bi na kraju ipak zastupali dvije različite Hrvatske. Krleža onu koja nema drugog izbora nego ostati u Jugoslaviji, a Tuđman Hrvatsku koja se ima pravo boriti za svoju državnu samostalnost. Prikazan je i film o paljenju vječne vatre na Oltaru hrvatske domovine 30. svibnja 1994. godine. Tom prigodom predsjednik Tuđman se ovim riječima upisao u knjigu dojmova: “Na Dan državnosti 30. svibnja 1994. na četvrtu obljetnicu uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj, kao državni poglavar samostalne, nezavisne, suverene i međunarodno priznate države Hrvatske, upalio sam vječnu vatru i položio vijenac na Oltar Domovine podignut u čast svih onih koji su ginuli, patili i živjeli za slobodnu Hrvatsku…”Nažalost današnje antihrvatska vlast, na Pantovčku i u Banskim dvorima, poduzima sve da bi iz memorije hrvatskog naroda istisnula sve što je prvi hrvatski predsjednik napravio u pravcu podizanja dostojanstva i samosvijesti hrvatskog naroda.
 
Josipović: “Nisam predsjednik Hrvata”
 
U tom kontekstu i Oltar hrvatske domovine danas je gotovo u cijelosti zapušten. No, takav odnos prema Oltaru Domovine sve nas manje čudi, jer smo ovih dana, tijekom slučajnog susreta Ive Josipovića i predsjedničkog kandidata Milana Kujundžića u hodniku televizije N1 mogli vidjeti i čuti kako crveni predsjednik kritizira Kujundžića zato jer je pozivajući Josipovića na sučeljavanje rekao: “Idemo pred kamere da nas Hrvati čuju i vide...” Josipović je u vrlo ozbiljnom tonu odgovorio Kujundžiću kako to nije dobra formulacija, jer da je on “predsjednik svih građana”.
 
Gledano iz ove već sasvim solidne vremenske distance više nema nikakve sumnje da je dr. Franjo Tuđman najveći i najuspješniji vođa u povijesti hrvatskog naroda. Kao znak nade vrijedno je također napomenuti da se o pokojnom prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu nije nikada od njegove smrti pisalo u tako pozitivnom tonu kao prošlog tjedna. To pobuđuje malu nadu da i oni najodaniji sljedbenici Ive Josipovića, Stjepana Mesića i Zorana Milanovića u hrvatskim medijima počinju shvaćati što je za Hrvatsku i hrvatski narod napravio predsjednik Tuđman, a što oni koji su došli nakon njega. Naravno, duboko se nadamo da to nije samo zato što mnogi režimski novinari osjećaju kako nema spasa Milanovićevoj vladi, pa si pripremaju teren za bijeg u Karamarkov tabor. Nažalost, tako nešto je u samostalnoj Hrvatskoj viđeno već nekoliko puta. Ostaje, međutim, za vidjeti hoće li očekivana nova državotvorna vlast u Hrvatskoj konačno napraviti neku vrstu lustracije onih koji su, na ovaj ili onaj način radili protiv interesa hrvatskog naroda te svih hrvatskih građana, i Hrvatsku doveli u sadašnje stanje političke, društvene, gospodarske, socijalne, moralne i duhovne krize?
U drugom dijelu programa predstavljena je knjiga akademika Ivana Aralice "Smrad trulih lešina", koju bi morao pročitati svaki Hrvat u Domovini i iseljeništvu. Knjigu su predstavili, Zvonimir Despot, Davor Domazet Lošo, Miroslav Tuđman i Ivan Aralica. U knjizi vrlo teškog imena, Aralica opisuje djelovanje mentalnih komunista - Mesića, Račana, Čačića, Bandića, Pusićku i njezinog brata Zorana, korupciju, organizirani kriminal, izdaju, detuđmanizaciju koju je provodio  Ivo Sanader, potrebu provođenja lustracije u Hrvatskoj i sukob s najvećim Jugoslavenom u Hrvatskoj - piscem Predragom Matvejevićem. O Araličinoj knjizi i prvom hrvatskom predsjedniku Dr. Franji Tuđmanu kao državniku posebno je nadahnuto govorio prof. dr. Miroslav Tuđman.
 
Ivo Josipović osuđen za veleizdaju
 
U srijedu 10. prosinca prije podne, bio sam nazočan u Lisinskom gdje je održana druga sjednica Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta i čitanje etičke osude hrvatskom veleizdajniku Ivi Josipoviću. Ozračje u dvorani bilo je najbijeno pozitivnim emocijama i nadom. Na licima nekoliko stotina nazočnih vidjelo se uzbuđenje pred povijesni događaj etičke osude crvenog predsjednika Ive Josipovića.  Na sjednici je predstavljena i knjiga "Hrvatske veleizdaje" koju je objavilo Hrvatsko nacionalno etničko sudište. Članovi Etičkog sudišta su brojni hrvatski intelektualci i javni djelatnici iz Hrvatske i iseljeništva.
 
U dupkom punoj dvoranu etičku osudu Ive Josipovića pročitali su predsjednik Etičkog sudišta prof. dr. Zvonimir Šeparović i članovi HNES prof. dr. Josip Jurčević i Zdravko Vladanović. Kod čitanja u dvorani su bili nazočni i 100 postotni ratni invalidi Domovinskog rata, te članovi Stožera za obranu Vukovara. Nakon što je pročitana etička osuda Ive Josipovića u dvorani se prolomio gromoglasni pljesak koji je trajao nekoliko minuta. U Lisinskom je odana počast i prvom predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu. Izjave visokih stranih dužnosnika, uključujući i bivšeg američkog državnog tajnika Henryja Kissingera, o povijesnoj veličini predsjednika Tuđmana čitao je hrvatski glumac Božidar Alić.
 
Iako u Hrvatskoj danas još uvijek vlada poznata hrvatska šutnja, u kojoj kao i uvijek u našoj povijesti prednjače intelektualci oportunisti, tijekom sjednice imao sam osjećaj da se događa nešto povijesno. Premda bi meni to dok sam živio Australiji, u kojoj vlada potpuna sloboda govora i mišljenja i gdje je predsjednik Vlade svaki dan izvrgnut najžešćim javnim kritikama i napadima sa svih strana te gdje se studenti i mladi ljudi ne kažnjavaju zbog facebook komentara ili postavljanja kritičkih plakata, bilo sasvim normalno, bio sam vrlo ponosan na sve hrabre hrvatske intelektualce koji su članovi Etičkog sudišta. Za nadati se je da će rad Etičkog sudišta jednog dana biti od velike koristi kad neki ljudi u Hrvatskoj budu u budućnosti morali odgovarati i pred pravim sudovima za njihovu veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa.
 
“Kad dođemo na trg. Svetog Marka, netko će morat otići”
 
U 13 sati bio sam nazočan na Trgu bana Josipa Jelačića gdje se okupilo više od tri tisuće hrvatskih branitelja i građana na prosvjedu koji je bio nazvan "Jedan križ za jedan život". Po vrlo hladnom vremenu, branitelji su hodali u koloni od Savske, gdje već dva mjeseca prosvjeduju, do Trga bana Jelačića u središtu Zagreba. Kako su rekli organizatori, prosvjed je održan kao znak upozorenja Vladi Republike Hrvatske ali i kao izraz sjećanja na hrvatske branitelje, njih oko 3000, koji su izvršili samoubojstvo od završetka Domovinskog rata do danas. U Hrvatskoj se svake godine ubije preko 100 branitelja. Predsjednik Udruge 100 postotnih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata Đuro Glogoški upozorio je Vladu RH da ima rok do 15. prosinca za odgovor na braniteljeve zahtjeve. U protivnome, "mi ćemo doći i na Trg sv. Marka, a onda će netko morati otići s tog trga", rekao je Glogoški, uz burno odobravanje nazočnih i pjevanje domoljubnih pjesama.
http://despot-infinitus.com/portal/wp-content/uploads/2014/11/smrad-600x300.jpg
Nakon završetka prosvjeda na Trgu, branitelji su otišli, svi obučeni u majice na kojima je bio križ na prsima a upitnik na leđima, pred zagrebačku katedralu, gdje je napravljena milenijska i povijesna slika dvije tisuće branitelja u obliku križa. Prosvjed je bio izuzetno dostojanstven i bez ikakvog incidenta. Za mene je taj prosvjed branitelja istovremeno predstavljao izražavanje žalosti za našim braniteljima koji su dignuli ruku na sebe zbog nebrige i ponižavanja koje nad njima nemilosrdno provodi sadašnja protuhrvatska vlast u Banskim dvorima. Prosvjed je davao i nadu da u Hrvatskoj još uvijek nije u cijelosti slomljena kičma najpotentnijoj hrvatskoj društvenoj skupini - hrvatskim braniteljima, koji su ne samo stvorili samostalnu hrvatsku državu, nego i koji su, što je bilo evidento iz poslanih poruka, ponovno spremni braniti temeljne nacionalne interese, a prije svega samostalnu hrvatsku državu, koja je danas ugrožena od unutarnjeg protivnika. Na kraju, na prosvjedu se moglo u zraku osjetiti i uzbuđenje zbog nezaustavljivih i burnih događaja koji su pred nama, a koji bi trebali biti zadnja etapa oslobađanja Hrvatske. Nadajmo se samo i isključivo demokratskim metodama i političkom borbom.
 
Laži Ladislava Tomičića
 
Kao što se očekivalo, miran, dostojanstven i uspješan prosvjed hrvatskih branitelja dočekan je na nož od strane jednog dijela lijevih medija. Najveću pozornost izazvala je izjava Makara Rakara, člana Izbornog stožera i savjetnika predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. Rakar je branitelje usporedio s američkom rasističkom organizacijom Ku Klux Klanom. Usprkos javnim pozivima da se ogradi od te izjave, odlazeći predsjednik Hrvatske Ivo Josipović to nije do sada učinio. Posebno tešku optužbu na račun branitelja uputio je poznati ljevičarski novinar Tomislav Klauški, koji je u njegovoj kolumni u “24 sata” napisao: “Povorka crnih križara bila je najjezovitiji prizor u poslijeratnoj Hrvatskoj”. Ružnim, lažnim i bilo gdje u svijetu nezamislivim optužbama protiv branitelja pridružio se i komentator Novog lista Ladislav Tomičić. Ovdje nije vrijedno ni spominjati koje je sve pogrde na račun hrvatskih branitelja izrekao Tomičić u članku: “Teror branitelja”. U tipičnom agitpropovskom stilu Tomičić optužuje hrvatske branitelje da “ne poštuju hrvatske zakone niti svoje hrvatske sugrađane i sugrađanke zato što kad god se sjete blokiraju promet u središtu glavnog grada”. Tomičić sugerira čitateljima kako je prosvjed branitelja bio nešto što je u demokratskim zemljama nedopustiv i nedemokratski čin. Naravno, novinaru ljevičarskog Novog lista dobro je poznato da barem od konca Drugog svjetskog rata do danas nije bilo jednog jedinog tjedna a da negdje u demokratskim i razvijenim zemljama diljem svijeta nije bilo javnog prosvjeda u glavnim gradovima tih zemalja. Nisu to bili samo mirni i dostojanstveni prosvjedi kao što je to bio slučaj s vremenski vrlo kratkim prosvjedom hrvatskih branitelja u Zagrebu, nego su to bili prosvjedi, što svaki dan vidimo na tv ekranima u vijestima iz SAD-a, Hong Konga i diljem Europe, gdje prosvjednici tjednima blokiraju najvažnije poslovne centre i ulaze u žestoke fizičke obračune s policijom. Koga to i u čije ime lažu neprofesionalni novinari kao Tomičić, Klauški i drugi i zašto toliko mrze hrvatske branitelje? 
 
Događanja koja sam kratko opisao imala su i snažan motivacijski karakter za sve nas nazočne da 28. prosinca izglasamo nepovjerenje Ivi Josipoviću i izaberemo domoljubnu predsjednicu ili predsjednika Republike Hrvatske. Prof. dr. Milan Kujundžić vrlo je nadaren političar, veliki orator i neupitan državotvorni Hrvat. Samo je predsjednik Tuđman imao sličnu energiju, motivaciju, izdržljivost i vjeru u hrvatski narod. Nije upitan ni značajan broj glasova koje će Kujundžić dobiti na izborima. Međutim, unatoč mojem prijateljskom privatnom odnosu prema Milanu Kujundžiću, kao nezavisan komentator i osoba koja nije u Izbornom timu bilo kojeg kandidata, držim kako je sada već gotovo izvjesno da od domoljubnih kandidata jedino Kolinda Grabar Kitarović, uz sve njezine nedostatke i nedovoljno domovinsko političko iskustvo, ima za predsjedničke izbore potrebnu i snažnu organizacijsku i stranačku infrastrukturu, koja joj daje realnu šansu za pobjedu protiv Ive Josipovića.  Izglasavanje nepovjerenja Ivi Josipoviću na dolazećim izborima zadaća je i sveta dužnost svakog hrvatskog domoljuba, svake Hrvatice i Hrvata u Domovini i diljem svijeta. To će biti novi povijesni ispit državotvorne svijesti hrvatskog naroda.
 
Nakon 11. siječnja 2015. godine znat ćemo hoće li opstati u Domovinskom ratu izborena samostalna hrvatska država ili će Hrvatska, pod vodstvom crvenog predsjednika Ive Josipovića postati dio “regiona” i vratiti se u neravnopravan državnopravni položaj u kojem je bila od 1102. do 1991. godine.
 

Antun Babić

Predsjednik državnik

 
 
Tog prosinačkog dana,
Godine gospodnje 1999.
Nebo se smračilo
Nad domovinom našom.
Tog prohladnog jutra,
Prerano i zauvijek  je otišao
Naš prvi Predsjednik
Doktor Franjo Tuđman.
U mnogom je oku tad
zaiskrila iskrena suza.
Nad cijelom zemljom
Rasprostirala se tuga.
Tužan je bio narod
Što otišao je čovjek,
Velikan i državnik.
Svoj san je doživio
Hrvatsku je stvorio.
http://vszhdz.com/images/uploads/tudjman.jpg
Na svojoj ideji,
Stvaranja samostalne,
Suverene i neovisne države,
Tuđman nas je ujedinio.
Od stoljeća sedmog,
U mnogim je srcima
Ta iskra tinjala i
Nikad se nije ugasila.
Čekala je pravog čovjeka.
Od iskre je nastao plamen.
Obavio je sve domoljube,
Rodoljube i časne ljude.
Svoj su život ponudili i
Na oltar domovine stavili.
Uz potoke suza, krvi
Samoodricanja i bola,
Uz opću pomirbu
Svih sa svima,
„Ustaša“ i „partizana“
Crvenih, bijelih, plavih
I još mnogih boja.
Pod mudrim vodstvom
Prvog predsjednika
Obranila se i stvorila
Naša lijepa domovina.
Moja, tvoja, njegova,
Njezina, naša i vaša.
Svih onih koji dolaze
Svih onih koji odlaze.
Neki se ne će ni vratiti,
Al' uvijek će znati
Tko je  domovinu stvorio.
Tko ju je u srcu nosio,
Čiji je bila vječni san.
Pustite ga već jednom
Svi vi koji mu tu čast
Želite umanjiti i oteti.
Poklonite mu se ovaj dan.
Mnoga je  zla pretrpio.
Bio je proganjan i neshvaćan.
Bio je čvrst, tvrdoglav,
Ponosan, sposoban  i ustrajan.
Biti svoj na svome
Njegov je bio cilj.
Velikima on se nije klanjao.
Svoje generale je štitio.
Mnogi ga nisu voljeli.
Bio je strog i pravedan.
Nije odstupao ni malo
Od onog što je zacrtao.
On jedini je ostvario
Sve ono što je sanjao.
Ostavite ga na miru,
Neka se sretan odmara.
Ne činite nikakvu buku,
Da slučajno ne bi čuo,
Što se ovdje dolje zbiva,
Što Hrvatska podnosi i trpi.
Nikome nije kriva
Što je još uvijek živa.
Rastakali su je i prodavali
Svi koji su to mogli.
Za svoje osobne potrebe,
Za tuđe zamisli i račune.
Sad' dijele i svađaju
Ovaj napaćeni narod,
Po raznim osnovama,
Pozivajuć' se na Tuđmana.
Oprostite im Predsjedniče,
Oni zaista ne znaju,
Što time svojoj djeci čine.
Bože dragi pomogni nam
Ako ikako možeš.
Razbistri nam misli,
Prosvijetli nam um,
Ujedini nas opet,
Upravo sad pred Božić,
Da izaberemo dostojnog
Vođu, poglavara,
Predsjednika i državnika.
Koji će spajati, braniti, snažiti.
Razvijati i oplemenjivati
Svaku stopu ove zemlje,
Stotinama godina sanjanu,
Krvlju branitelja obranjenu,
S doktorom Tuđmanom stvorenu.
Hvala Vam predsjedniče,
Na povijesnom primjeru,
Kako se sve može,
Kad se s punim srcem
Oduvijek želi i hoće,
Kad se s iskrenom dušom
Cijeli život stremi i čezne
Na svojemu biti svoj.
 

Ankica Benček

Kako Hrvatska treba pomoći i Srbiji na putu u Europsku uniju

 
 
Ne smijemo pristati da Srbija uđe u EU, a da između nje i Hrvatske ostane i jedno neraščišćeno pitanje. Naša traženja trebaju biti sveobuhvatna u odnosu na svu našu povijest, probleme, otimanja, presezanja, laži i štete i trebaju se ravnati reciprocitetom – jer Hrvatska je naprednija i tolerantnija od današnje Srbije.
Prije ili poslije, Srbija će postati članica Europske unije (EU), otprilike 2020. To je civilizacijska i politička nužnost, ali Hrvatska u tom procesu nije pasivan promatrač; hrvatska je ljudska, susjedska i kršćanska obveza da Srbiji pritom pomogne, a da ujedno pomogne i sama sebi. To se pak ne smije raditi ni ulizivački, ni jugonostalgičarski, ni pod pritiskom, a najmanje s figom u džepu. Oni koji su protiv te pomoći Srbiji, ne razumiju hrvatske interese, a oni koji bi joj pomogli iz jugonostalgije ili drugih srodnih motiva, radili bi protiv hrvatskih interesa. Jedno i drugo je krivo. Treba djelovati točno u duhu EU-ove politike. Prvo, ne smijemo pristati (pitat će nas se) da Srbija uđe u EU, a da između nje i Hrvatske ostane i jedno jedino neraščišćeno pitanje. No pritom se treba čuvati i pomisli i nakane da Srbiju bilo čim ucjenjujemo ili da tražimo više nego što bi pristojni i civilizirani ljudi trebali tražiti. Nikako se prema Srbiji ne smijemo ponijeti kao Slovenci prema nama – čekati zadnji čas, a onda ucjenjivati. Tako bismo o sebi u svijetu stvorili sliku odioznu poput slovenske, u Srbiji izazvali dodatno zamjeranje i mržnju, a sami bismo, zacijelo pod pritiskom EU-a, dobili manje nego što trebamo tražiti i što trebamo dobiti.
 
Na vrijeme, odmah, a najkasnije za dvije godine treba napraviti, sastaviti, složiti i usuglasiti knjigu hrvatskih zahtjeva Srbiji za protuuslugu poštene i predane potpore njezinu pridruženju EU-u. Ako se knjiga traženja objavi za dvije godine, Srbiji će ostati barem tri da na sva traženja odgovori na zadovoljavajući način. Knjiga zahtjeva Srbiji treba biti detaljna, do specifikacije posljednjega dokumenta, stvari i detalja. Napisati je trebaju stručnjaci svih ministarstava, kulturnih, znanstvenih i političkih ustanova, treba biti usuglašena u javnoj raspravi u Hrvatskoj i usuglašena sa stručnjacima EU, koji će recenziju naših traženja napraviti neformalno, ali nepristrano i strogo prema zakonima, pravilima i kulturi ophođenja koju promiče i primjenjuje EU. Zatim (najkasnije za dvije godine!) tu knjigu treba obznaniti u Hrvatskoj i službeno je dostaviti Republici Srbiji i EU. Knjiga traženja, dakle, treba biti tiskana u autorstvu Hrvatskoga sabora, na hrvatskom i engleskom jeziku.
 
Naša traženja trebaju biti sveobuhvatna u odnosu na svu našu povijest, probleme, otimanja, presezanja, laži i štete i trebaju se ravnati reciprocitetom – jer Hrvatska je naprednija, demokratskija i tolerantnija od današnje Srbije. Traženja ne smiju potjecati iz mržnje, neraspoloženja, pritajene ili otvorene želje za naplatom, osvetom ili, ne daj, Bože, nakane otežavanja puta Srbije u EU. Hrvatska ima izravan interes da Srbija ispuni sve zahtjeve EU-a za pridruženjem, uključivši i one koji proistječu iz činjenice da smo i mi EU; no, više od toga, ispunjenje tih zahtjeva i život u EU-u, poštivanje pravila i zakona suvremene europske uljudbe, učinit će Srbiju manje neugodnim, opasnim i remetilačkim čimbenikom našega života, a da ne govorimo o suradnji, napretku i svim općim i posebnim dobrobitima dobrosusjedskoga suživota.
 
Srpska manjina u Hrvatskoj treba pozdraviti takav stav i pridonijeti stvaranju takve knjige zahtjeva. Njezini prigovori notornim istinama govorit će o njoj samoj i njezinu odnosu prema zemlji u kojoj žive. Srbi u Hrvatskoj hrvatski su građani, i trebaju željeti dobro svojoj domovini, ako ni zbog čega drugoga onda zbog toga što time žele dobro i sebi samima i svojoj djeci. U Hrvatskoj ne postoji ni jedna osoba, pa ni ustanova, koja bi sama mogla definirati sve zahtjeve koje Hrvatska mora pošteno i objektivno postaviti Srbiji pri njezinu pridruživanju EU. To znači da se mora formirati povjerenstvo stručnjaka, nepolitično, domoljubno, multidisciplinarno i vrlo radišno. Na početku rada ono treba pozvati sve ustanove, udruge i pojedince u Hrvatskoj da mu pošalju prijedloge, utemeljene, konkretne, korisne i dobronamjerne, a onda tomu dodati svoje znanje, informacije i stručnost i stvoriti ozbiljnu knjigu konkretnih podataka, dokumenata i objašnjenja.
 
Procjenjujem da Povjerenstvo ne bi smjelo, prije negoli to bude znanstveno i politički primjereno, u javnost davati svoje planove, bez obzira na to radi li se o sveučilišnim profesorima, braniteljima ili najvišim državnim dužnosnicima. Držim, također, da sadržaj takve knjige nitko ne bi smio pregovarati sa Srbijom! Moramo je napraviti sami, trebaju nam je recenzirati i neformalno odobriti stručnjaci EU i domaća javna rasprava, i tu nema i ne smije biti cjenkanja, napose ne sa Srbijom. Došlo je vrijeme da Hrvatska sa Srbijom razgovara ravnopravno i da je nikakva drskost, laži, agresija, izdaje i fige u džepu pritom ne mogu i ne smiju omesti. Prošlost nas je ipak previše učila i naučila, i samo crne izdajice to neće moći shvatiti.
 
Ne umišljam da ću ovdje nabrojiti zahtjeve koje Hrvatska treba postaviti Srbiji na putu u EU, čak ni da ću kazati neki kojega se drugi ne bi sjetili; teme koje ovdje navodim spominjem radi ilustracije načela rada i kao primjere koji će cijelu naciju (uključujući i srpsku manjinu u Hrvatskoj!) potaknuti da popiše svoje zamisli, uz nagovor Vladi da odmah započne stvarati takvu knjigu.
 
Mrtvi, zarobljeni i nestali u Domovinskom ratu – Sve braniteljske udruge i stručnjaci trebaju sastaviti detaljan popis svega što u odnosu na neriješena pitanja iz Domovinskoga rata stoji neodgovoreno od strane Srbije. Na tom popisu treba ustrajati, do posljednjeg nestalog.
Minska polja – Minska polja u Domovinskom ratu nisu postavljali neuki pobunjenici, nego školovane trupe JNA; Srbija treba iz arhive JNA dostaviti sve planove minskih polja u Hrvatskoj.
Granica – Hrvatska i Srbija ne moraju imati jednak pogled na pošteno i pravedno razgraničenje u područjima koja još nisu dogovorno razgraničena, ali Hrvatska mora ta mjesta popisati (sa zemljopisnim kartama, izvacima iz zemljišnih knjiga i drugim relevantnim dokumentima), istaknuti svoja traženja i od Srbije zahtijevati početak pregovora ili dogovorni odlazak na mjerodavni međunarodni sud. Zakasni li Hrvatska s takvom inicijativom, kada srpsko pristupanje dođe u završnu fazu, ispast će da se ponašamo kao Slovenci prema nama. A ako probleme granice (detaljno!) izložimo, i u roku od dvije godine predložimo suđenje, onda nećemo ni pravno ni moralno morati zbog srpske (i EU) žurbe za pridruživanjem Srbije EU popustiti u zahtjevima: tada samo vrijeme čekanja na pravomoćnu sudsku odluku određuje datum naše potpore ulasku Srbije u EU.
Oteto – Popis svega otetoga, umjetnina, vrijednosti, stvari, ustanova i svega drugoga, treba napraviti sustavno, po temama i navođenjem i najfinijih detalja identifikacije otetoga.
Što god Srbija proglasi neutemeljenim zahtjevom, treba dati na mjerodavan međunarodni sud. Kako će knjiga biti napravljena barem tri godine prije srpskoga pridruženja Uniji, hrvatska potpora tom događaju treba čekati i sve te sudske presude.
Dokumenti – Potpuno je neprihvatljivo da je Srbija, primjerice, otela dokumente o logoru u Jasenovcu, a zatim napuhuje broj žrtava ustaškoga režima. Sve dokumente koji pripadaju Hrvatskoj, a koji su u Srbiji, Srbija treba vratiti kao izvornike, a sve što Hrvatsku zanima povijesno, znanstveno ili u smislu pomirenja i raščišćavanja odnosa treba dobiti kao ovjerovljenu presliku. Sve arhive gdje mogu biti informacije o zločinima nad Hrvatima od 1918. do danas, sve komunističke i četničke arhive, vojne i civilne, svjedočenja, domovnice, smrtovnice, tužbe, presude, svjedočenja – sve Srbija treba otvoriti hrvatskim stručnjacima!
No sve traženo treba precizno popisati, što dakle moraju napraviti domoljubni stručnjaci, a ne izdajnički nestručnjaci.
Prava manjina – Prava hrvatske manjine u Srbiji treba u svakom pogledu dovesti na razinu prava srpske manjine u Hrvatskoj: reciprocitet. Pritom se treba osloniti na elaborat koji će izraditi stručnjaci vojvođanskih Hrvata: ime, jezik, pismo, vjera, povijest, dotacije, politički predstavnici, kulturne ustanove, sve.
Sukcesija – Srbija naprosto treba ubrzati raščišćavanje svih neriješenih pitanja sukcesije SFRJ. To će se postići tako da se to raščišćavanje najavi kao uvjet potpore njezinu pristupanju EU, a mimoilaženja oko pravednosti sukcesije treba prepustiti međunarodnom sudu.
Ratna odšteta – Pitanje ratne odštete koju bi Srbija trebala platiti Hrvatskoj za štetu nastalu agresijom 1991–95. složeno je pravno pitanje o kojemu se ovdje ne može ni razglabati, a kamoli davati prijedloge. U svakom slučaju, hrvatski stručnjaci trebaju to pitanje realno procijeniti i državi preložiti primjeren postupak. Ako taj postupak bude moguć prema međunarodnom pravu, njegov završetak treba također postati uvjet za hrvatsku potporu ulasku Srbije u EU.
Ekspertna zajednička analiza međusobnih optužbi za zločine u XX. stoljeću – Gotovo da nije moguće ni popisati međusobne optužbe Srba i Hrvata za zločine jednih nad drugima, gotovo u cijelom 20. stoljeću. Mi Hrvati držimo da su zločini Hrvata nad Srbima napuhani i većim dijelom neistiniti, a Srbi na njima ustraju i od njih u svakoj prilici prave političku monetu koju rabe u svim delikatnijim raspravama, od povijesnih znanstvenih do „kulturnih“, dnevnopolitičkih i propagandnih. Mi Hrvati držimo da su članovi srpskoga nacionalnog korpusa počinili brojne zločine nad Hrvatima, a da su ti zločini zatajeni i prikriveni. Primjer je učenje (u školama!) da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba (pa i više). Danas i neprijatelji Hrvatske „svode“ taj broj na manje od 100.000, što je i opet laž, ali i jasna negacija mita o 700.000 srpskih žrtava. Je li se itko ispričao Hrvatskoj, Hrvatima, hrvatskoj povijesti, časti i ugledu, na tako strašnoj i pogubnoj laži?! S druge strane, ubojstva Hrvata kao političkih protivnika u Kraljevini Jugoslaviji uopće se ne spominju, a neformalne procjene hrvatskih žrtava na kraju i nakon Drugoga svjetskoga rata penju se do 200.000. Odnosi dvaju naroda teško će se primjereno normalizirati dok se ta pitanja barem u glavnini ne usuglase ili barem dok se ravnopravno ne objave argumenti jedne i druge strane za svaki zločin koji je ikad i igdje spomenut.
 
U tom pitanju, kao prvo, Srbija treba Hrvatskoj vratiti svu dokumentaciju koja pripada u hrvatske povijesne arhive i na raspolaganje hrvatskim stručnjacima staviti svu dokumentaciju koja pravno i povijesno pripada Srbiji. Isto vrijedi i za otvaranje hrvatskih arhiva Srbiji. Najjednostavniji je i najpošteniji postupak da se formira međudržavno povjerenstvo, u kojemu bi po trećinu članova činili hrvatski, srpski i međunarodni stručnjaci, a koje bi povijesno, pravno i forenzički istražilo sve prijavljene i poznate slučajeve zločina i drugih oblika nasilja. Posao ne treba nužno završiti prije srpskoga pristupanja EU, ali svakako ga treba započeti do razine da javnost i stručnjaci mogu procijeniti da to povjerenstvo radi ozbiljno, znanstveno sustavno i učinkovito.
 
Samo istina donosi mir, a put do istine jest dobra volja, poštenje, znanstveni pristup spornim pitanjima i poštovanje međunarodnoga prava u slučaju prijepora koje države-stranke ne mogu same riješiti. Hrvatski „uvjeti“ za suglasnost i potporu pristupanju Srbije Europskoj Uniji trebaju biti sveobuhvatni, detaljni, argumentirani, konkretni, pošteni i takvi da se mogu ispuniti. Ni za dlaku se ni u čemu ne smije popustiti, ni najmanje se pitanje ne smije preskočiti, ali nikada i ni u kojem slučaju ne smije se prekoračiti prag poniženja, ucjene i djelovanja u smislu odgode srpskoga pridruživanja EU-u. Zato naša traženja treba početi definirati odmah i završiti ih najdalje za dvije godine te ih predati Republici Srbiji, tako da ona ima dovoljno vremena riješiti ih – do posljednjega detalja. Ako Hrvatska ostavi Srbiji najmanje tri godine za rješavanje uvjeta hrvatskoj potpori njezinu pristupu EU-u, svako zakašnjenje past će na savjest Srbiji, a ne Hrvatskoj.
 

Prof. dr. sc. Matko Marušić, http://www.matica.hr/vijenac/542%20-%20543/Knjiga%20za%20Srbiju/

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Utorak, 11/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1173 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević