Get Adobe Flash player
Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Komunizam uopće nije pao s padom Berlinskog zida - samo se prebacio u...

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Čak je 883.042 birača koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj,...

Kako se dijele

Kako se dijele "ustaške" kune

Na telefonskoj sjednici Srbima dodijeljeno 12 milijuna...

Izdaje naše predizborne

Izdaje naše predizborne

Svaka nova politička garnitura zaposli oko 20.000...

Zločinački karakter propale ideologije

Zločinački karakter propale ideologije

Vinko Puljić: Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i...

  • Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    četvrtak, 21. svibnja 2020. 17:14
  • Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    srijeda, 20. svibnja 2020. 12:24
  • Kako se dijele

    Kako se dijele "ustaške" kune

    srijeda, 20. svibnja 2020. 19:41
  • Izdaje naše predizborne

    Izdaje naše predizborne

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:24
  • Zločinački karakter propale ideologije

    Zločinački karakter propale ideologije

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:20

Koji su interesi Radića, Đukana...?

 
 
Što je također nužno znati: i esdepeovski (lažno lijevi) i hadezeovki (do sada lažno narodnjački) izdajnici Domovine pušu u istu sviralu! Kakve su to zasluge Republike srpske da joj hrvatska vlast gratis prepušta, u (bivšoj!) hadezeovskoj inačici oko sto i pedeset, (od Osojnika) a u sadašnjoj esdepeovskoj i više od dvjesto kilometara ceste (od Ploča) koja može biti na našemu teritoriju, dakle naša!? Da im široke ruke darujemo sva ta svoja potencijalno velika bogatstva i temelj svojega napredka? Najveću zaslugu vidim u tomu što su obećali („trebinjski kamiondžija“!) da će izgraditi još ljepši Dubrovnik, nakon što ovoga postojećega sruše. (Prašili su tada po njemu iz svih raspoloživih topova i tenkova, treba im pomoći!) E, ali prevario sam se! Kada sam svojevremeno, još u Vjesniku, objavio polemičan stav prema interviewu hadezeovca Jure Radića, kasnije ravnatelja Instituta građevinarstva Hrvatske, da bi Jadransko-jonska magistrala mogla „ugroziti zidine Dubrovnika“ (navod je prema  sjećanju) koje bi se navodno tresle od prolaza teških kamiona i pitao jesu li im (u IGH-u) »vrane mozak popile« kada zagovaraju buduću moguću cestu kroz Republiku srpsku, umjesto kroz domovinu im Hrvatsku, dogodilo se ovo:
http://www.mein-kroatien.info/images/4/4c/Konavle.jpg
a)           tajnica dr. Petra Đukana, tadašnjega ravnatelja IGH, obavijestila me da je šef zabranio da me spoje s njim ako budem nazivao i
b)           u tomu istomu Vjesniku pojavila se jedva vidljiva tzv. proširena vijest da „Institut građevinarstva Hrvatske gradi ceste u Republici srpskoj“ I glupomu dosta!
Koliko je velikosrpski kapital uložio u hrvatske tajkune i hrvatsku prometnu struku i vlast, i je li uopće išta uložio, kad su oni takvi kakvi jesu pa ih i ne treba kupovati, to ne znam. Međutim, u novinama sam pročitao da je dr. Đukan HDZ-u (tadašnjemu!) darovao milijun kuna. O mogućim protuuslugama također ne znam ništa, ako se te usluge ne ostvaruju aktualnim izjavama nekih visokopozicioniranih  hadezeovaca koje su na vlas iste kao i one Jure Radića, te da pitanja obstanka Domovine „neka rješava struka“, jureradićevskoga tipa?!
 
Stanovita razlika između (bivših!) hadezeovskih i sadašnjih esdepeovskih potencijalnih (i već očitovanih!) u mojoj vizuri veleizdajnika ipak postoji: ranija inačica te magistrale kroz RS (od Osojnika), uključivala je u igru „velike igrače“ samo istočne Hercegovine, gdje je četnika kao na pijaci i gdje su čak i Tita proglasili ustašom (vidi u tekstovima Anđelka Vuletića!), a ova esdepeovska uključuje i igrače iz zapadne Hercegovine, takozvane hercegovačke liske. Za razliku od većine poštenih, radišnih i rodoljubivih Hercegovaca, hercegovačke liske su premazane svim mogućim, a osobito svim nemogućim bojama i mastima.  (Podučila me tomu jedna divna osoba iz Ružića!).
 
Nije nužno, ali nije ni na odmet znati kako sam ih pohvatao u laži
 
Zaprepašten količinom prozirnih laži (npr. da ta Magistrala mora biti široka700 metara!) i nedostatkom ikakva rodoljublja i ikakve svijesti o značaju imanja vlastite države te začuđen nenadanom ljubavi Jure Radića prema Dubrovniku, odlučio sam svojevremeno provjeriti je li istina da se ta cesta kroz Hrvatsku zbog toga ne može graditi jer je, tobože, više mjesta gdje tolike širine (negdje iza naselja) nema, a da se ne dirne u okoliš i slične blezgarije!? Četiri su odredišta lažovi bili obilježili kao mjesta gdje je nemoguće izgraditi buduću Jadranko-jonsku magistralu pa je, eto, moraju predati Republici srpskoj. Filmska reportaža o tomu je objavljena u Brisanom prostoru Gorana Milića, a snimljena uz pomoć snimatelja dubrovačkoga studija HRT-a. Dakle: i na Golubovu kamenu i u zaleđu Rijeke Dubrovačke i na Ivanjici i na konavoskomu Vejem dolu - može se izgraditi cesta široka čak kilometar i pol, (a ne tek »700 metara«, kako je lagao taj Radić!), a da se ne dira bitno ni u okoliš ni u naselja - pokazala je kamera. Što se tiče tunela, zapravo ne treba ni jedan, a da i treba - pa što onda!? Što se tiče vijadukata, ni oni nisu nikakva prepreka; na cesti prema Genovi vijadukata i tunela je čak oko osamdeset posto u završnici od nekih stotinjak kilometara, ali to je za Italiju strateški autoput, u interesu talijanske države. Talijani, kojih god boja bili, Talijani su i rodoljubi, a ovi i ovakvi Hrvati… A takvi su, eto, naša »struka«! (Zar takvoj „struci“ prepustiti sudbinu države!?)
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/50/IGH_Logo.svg/300px-IGH_Logo.svg.png
Jadransko-jonska magistrala uz granicu s BiH u cijeloj svojoj dužini po hrvatskom teritoriju, od zaleđa Neuma, čime je u projekt uključena i BiH, pa do Kobile na bokokotorskoj obali - to je jedini i strateški i gospodarski i svaki drugi interes Hrvatske. Svaka druga mogućnost - protiv je hrvatskih nacionalnih, dakle i državnih interesa. Hrvatska kao država na nju ne bi smjela pristati jer bi time bitno ugrozila samu sebe. Naime, ako Hrvatska jest država, a ne otužni protektorat!?
 
Promet na toj Magistrali iz Dubrovnika se ne bi moglo ni čuti ni vidjeti, oko dva i pol kilometra iza Srđa, dakle ni buke ni trešnje, a da JJM bude u Hrvatskoj. Nekmoli da bi „5000 kamiona dnevno prolazilo kroz grad“ kako bezočno laže onaj dubrovački nesretni gradonačelnički slučaj u jednomu cro-yugo dnevniku, a svi su hrvatski dnevnici ili cro-yugo i yugo-cro. Izjave ministra prometa da bi „bio ugrožen okoliš“ nisu ni za dječji vrtić, ni petogodišnjacima se više ne može tako muljati! Isto tako nikakav argument nije da je „ukopavanje ceste u brdo skupo“ pa eto i zato sve dajemo dojučerašnjim svojim dragim agresorima; skuplje je graditi ceste na klizavu i močvarnu tlu, a još za austrougarske ceste oko Dubrovnika ukapale su se u brda, ondašnjim ručnim tehnologijama (vidi npr. Duboku Ljutu ili Orsulu!), a gdje su današnje tehnologije prema ondašnjima!? Sve su to, dakle, vrlo prozirne laži!
 
Jedan jedini čovjek, Petar Dobroslavić, dubrovačko-neretvanski župan, čuva svoj obraz i poštenje kao i interese ne samo svoje županije, nego i cijele Hrvatske.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Stijepo Mijović Kočan

Osam slova lažne županice

 
 
Kakva je to sramota u Hrvatskom saboru?
Igrati se građanima kao retardiranim biračima?
iz jedne od izjava tamo neke županice.
Što nekim ljudima znači riječi prisežem,
osam šupljih slova, ili samo još jedna laž u nizu?
http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2014/04/marina-lovri%C4%87-merzel-sisak.jpg
Hrvatski Sabor poštovao sam od davnina,
divio se tim hrabrim ljudima kroz povijest Hrvata!
Sada se u tome tijelu nakupilo previše truleži i blata!
 

Robert Tomšića

Srijemac mi je ime, a Hrvat prezime

 
 
Baš je veselo ovih dana slušati velikosrpske krugove, posebice one u Hrvatskoj, šutnju kvazi intelektualnih veličina najviših tijela državne vlasti i našeg „JAZUHA“ čiji je odgovor dat u jednoj rečenici. Prema podatcima Wikipedije, riječ Bunjevac dolazi od talijanske riječi bugno, što bi značilo košnica ili kamena kuća s više sitnih prostorija. Je li baš to možemo uzeti zdravo za gotovo. Ja mislim da ne. Ovo zbog toga što se talijanski jezik u ovom razvojnom stadiju javio u drugoj polovici XV. stoljeća što najbolje oslikava, to povjesničari i jezikoslovci dobro znadu, naš možda i najdomoljubniji Statut otoka Lastova iz 1310. godine, koji je pisan kombinacijom latinskog jezika i arhaičnim talijanskim jezikom.
http://www.bajmok.co/wp-content/uploads/2014/07/duzijanca4.jpg
Ono što bi trebali znati svi profesori hrvatskog povijesnog prava je upravo ovaj Statut koji je imao sve karakteristike zakona. Početci pisanih zapisa Lastova potječu još iz IX. stoljeća prije Krista, a u pisanim dokumentima leksikograf iz Bizanta Stjepan spominje ga kao Ladesta i Ladenston koristeći podatke grčkog povjesničara Theopompusa i oratora iz IV. st. prije Krista. U tom Statutu stoji i ova odredba: „Onaj koji svoju zemlju proda tuđincu, da se izgna“.
 
Iako su ga naseljavali i Sicilijanci, te nazivali Kraljevskim otokom (Augusta isola) nacionalna svijest bila je i ovdje duboko izražena. Povijest Osmanskog carstva prije XIII. stoljeća je slabo, gotovo nikako istražena kao i turkmenska povijest općenito. Danas kada imamo izvorišne osnove da je Raška bila dio Banovine Bosne ter da se Nemanja dao doslovno otkupiti od Bizanta, valja se zapitati nisu li Bunjevci bili prvi otporaši, ustanici, borci, ustaše i/ili revolucionari takvoj njegovoj odluci. Naša obala je puna kamenih bunja odnosno kućica, kao i naši otoci i otočani se nigdje ne spominju kao Bunjevci. Dapače, ovi otporaši na našim otocima nazivaju se bodulima i bodulijama kao osobama koje se vole „bosti“ i bez „rogova“ pa i bez povoda što bi etimološki označavalo svađalice. Ove kućice se inače nazivaju i pudaricama, a grade se i dan danas od pločastog kamena i nije uputno prihvatiti mletački naziv kao isključiv.
http://www.biblioso.org.rs/grad/6.jpg
Kao geografsko područje nastana Bunjevaca kao geografskog podrijetla i općeživotnog ponašanja, a ne nacionalnog, odrađuje se trokut Foča-Split-Boka, iz kojeg područja je najvjerojatnije počelo prvo iseljavanje Bunjevaca, koja riječ može označavati i one koji se protive prihvaćanju vrhovništva Bizanta i koji bivaju i njezini prvi ustanici. Zanimljivo ove prve ustanike iz početka Srednjeg vijeka nazivaju i Ustašama. Ferdo Šišić (o tome vam više može kazati Emil Čić) ide čak i dalje pa ističe da se oni tako nazivaju još 1095. godine!? Šulek, Frangeš, Bogišić, Vidović i drugi, svrstavaju ih u XIV. stoljeće, a dobro je znati da su i Srbi bili poznate Ustaše iz XIX. stoljeća pa je tako i sam Petar Karađorđević-Mrkonjić bio u Ustašama i pisao: „Dnevne beleške jednog Ustaše“.
 
Za one koji žele znati i više, napovidam da je i pradjed našeg premijera Zorana Milanovića, Jakov Milanović, također bio u Ustašama. Naravno, da su se zbog kršćansko-turskih ratova migracije na slabo nastanjena i siromašnija područja kasnije intenzivirala na području srednje i sjeverne Dalmacije, Like i Gacke, Primorja, a naposljetku i sjeverne Bačke, Slavonije i zapadnog Srijema. Tako su nam poznate tri velike seobe iz XVI. stoljeća, a u XVII. st. Bunjevci naseljavaju Bačku i Mađarsku na poziv i vodstvo franjevaca pa čak do Pešte i Ostrogona, koje su nazvali Dalmatinima, a ranije su se nazivali i Iliri koji su po mnogim izvorima Liburni.
 
Odnarođenje i asimilacija bila je najizraženija u XIX. stoljeću što zbog pretenzija, u prvom redu Srba i Mađara, ali i zbog „gladne guzice“ odnosno vlastitog interesa otuđene elite, nepostojanja škola na vlastitom jeziku, nelojalnosti i napose selektivnim zapošljavanjem gdje su Bunjevci bili zadnja rupa na svirali što je najjače bilo izraženo u vrijeme Kraljevine Hrvatske kada je u Bačkoj iz svih naziva izbačen pridjev imenice „Bunjevac“ što je najviše odgovaralo mađarskoj državnoj ideji.
http://www.bogatstvorazlicitosti.net/thumbnail.php?file=donji_tavankut/Clanovi%20HKPD%20Matija%20Gubec%20Tavankut_02.jpg&size=article_medium
Raspadom Austro-Ugarske, mađarsku politiku nastavili su Srbi, klasificirajući Bunjevce kao katoličke Srbe i za regionalni geografski lokalni nastan odnosno lokalitet, što je bio most za stvaranje Jugoslavena. Osobno smatram da su Hrvati, pa dakle i Bunjevci, indoarijansko-huritskih korijena, a da su zavjerom, posebice najveće utopije u povijesti ljudskog roda, marksizmom, Južni Slaveni izmišljeni fabriciranjem dokaza i kvazi znanošću kao otpor Germanima, a što uostalom potvrđuje i dominantni genom nas Dinaraca, oznake Eu7. Na ovo neprijeporno ukazuju Jurić, Biondić, Mikulić, Galin, Primorac i posebice akademik svjetskog reda Mirko Vidović, koji je između ostaloga i iranolog.
 
Nekada se znam i našaliti pa za onu treću Tanajsku ploču iz 200. godine (pisane su na grčkom jeziku), koja je nestala, kažem da je sigurno govorila o Ustašama i da bi onda bilo lako oboriti C. Lombrosoa i njegovu teoriju o rođenom zločincu, inače liječnika i antropologa koji me podsjeća u likovima Karadžića i Raškovića, a u samom djelu u ovoj našoj vlasti koja sve stvari postavlja ideološki pa eto zna i samoumišlja što drugi misle (!?), koja je i dalje diktatura, točnije kako to akademik Vidović detektira, diktatura budala, nasuprot kojoj se suprostavlja godinama još od srednjoškolskih dana s pravom se zalažući za postupanje po savjesti i zdravom razumu. Koji u ovo ne vjeruju neka kupe, uskoro izlazi iz tiska, njegovo najnovije djelo NOVI AHASVER. U tom smislu treba tražiti i ponašanje našeg Premijera, Predsjednika i Sabora, kada natenane i gotovo sa sprdnjom, poput ministrice vanjskih poslova Pusić, gledaju na poteze Republike Srbije u svezi Bunjevaca, za što izvorišne osnove vide u AVNOJ-u.
 
Kakve su te izvorišne osnove, utkane i u naš Ustav, vidimo upravo i na primjeru utvrđenja granica Demokratske Federativne Jugoslavije, a tiču se upravo nas, nas Hrvata. Da, prva Jugoslavija se nazivala upravo tako DFJ, a Avnoj je dana 19. lipnja 1945. imenovao komisiju radi utvrđenja granica. Komisiju su činili:
- Milovan Đilas, ministar savezne vlade kao predstavnik Crne Gore, etnički Srbin, koji je bio njezin Predsjednik.
- Vicko Krstulović, ministar unutarnjih poslova vlade Hrvatske i čelnik tzv. Prezidijuma, etnički Hrvat.
- Milentije Popović, ministar unutarnjih poslova vlade Srbije, etnički Srbin.
- Jovan Veselinov-Žarko, sekretar JNOF-a Vojvodine, etnički Srbin te
- Jerko Zlatarić, dopredsjednik okružnog NOO-a Sombor, etnički Hrvat.
U samom startu sve je bilo podlo, tako da Jerko Zlatarić, veliko a zaboravljeno ime, iako je bio samouk po pitanju pismenosti i seljak, othrvao se zavjeri. Dapače, uspio je liniju Subotica-Palanka postaviti kao privremeno rješenje uređenja granice Hrvatske i Srbije.
http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/71896706.jpg
Ono što ovdje čini presedan jest činjenica da Vicko Krstulović nije poznat samo po pismenoj naredbi uništenja katoličkog groblja (ne samo u Imotskom već i u Zagrebu) i pozivu UNRI za pomoć u hrani 1945. godine, Splitu i okolici, o čemu vam mnogo više zna povjesničar Mladen Ivezić, već i po tome što je on područja s apsolutnom većinom Hrvata gurnuo u ruke Srbiji, koja niti je to tražila, a niti očekivala!? Sasvim jasne činjenice da su Bačkoj i Baranji apsolutna većina Hrvati naspram svih ostalih, bacio je u vodu. Naime, tada je na tom području živjelo prema statističkim podatcima preko 120.000 Hrvata, 40.000 Srba, 40.000 Mađara i svega 5000 pripadnika drugih etničkih skupina. U Srijemu su Srbi neznatno bili u većini, mali nakon progona o pogroma Nijemaca i Mađara. Kriterij po nacionalnoj osnovi, premda je pravno i povjesno i tada granica bila jasna, vrli čelnik Prezidijuma i „veliki“ pripadnik roda svog, nazvao je šovinističkom pobudom!? Nije tako uzeta u obzir činjenica da je u Bačkoj tada živjelo više od 90 posto Hrvata.
 
Veliki domoljub, Jerko Zlatarić nije se dao, iako je za saziv saznao na isti dan sastanka komisije pa je Đilas odlučio da se pitanje preda AVNOJ-u. Ne treba zaboraviti da se Đilasu suprostavio Andrija Hebrang i da je ovakav njegov stav umnogome utjecao na stravično njegovo zatvaranje i smrt, najvjerojatnije umorstvom, a ne kako je objelodanjeno samoubojstvom vješanjem. Kako dogovor nije postignut ni na CKSKH, pronađeno je „solomonsko“ rješenje u kolovozu 1945. godine, agrarnom reformom.
 
Jasno svi bez petokrake na glavi bili su državni neprijatelji i oni koji nisu pobijeni protjerani su na sve moguće načine, a za mnoge se ni dan dans ne zna gdje i kako su skončali život. Oduzeti i slobodni posjedi ovom reformom u mnogo većim površinama nego što je imalo domicilno stanovništvo, dodijeljeni su došljacima i na taj način se promijenila nacionalna struktura pa je broj Srba, posebice u Bačkoj, bio udvostručen.
 
Tek Ustavom FNRJ iz 1946. godine „riješeno“ je granično pitanje i to kako, za istu stvar, različita mjera, točno po Prokurstovoj postelji. Kada je u pitanju bio Srijem, pravnopovijesni kriteriji podređeni su nacionalnom ključu, dakle u korist Srbije, a kada je u pitanju Bačka, nacionalna struktura nije uzeta u obzir već je kao kriterij uzet ekonomski faktor gravitiranosti Bačke prema Srbiji uključujući i postojeće prometnice!? Dakle, opet u direktnu korist Srbije. Privremeno rješenje koje je izborio odlučni i samosvjesni Jerko Zlatarić više nitko nije spominjao.
 
Današnji, napadan, a ne netolerantan kako neki vlastodršci govore, odnos Republike Srbije spram Hrvata koji se radikalizira iz dana u dan ne smije ostati ni po kom stavu ni R. Hrvatske ni ijednog pojedinca koji se osjeća barem kao politički Hrvat, unutarnje pitanje Republike Srbije. To nas uči i ne tako davne spoznaje. Istim modelom, ovo bi stanovništvo Šarengrada, Bapske i okolnih naselja moralo dobro znati. Istim modelom, ali ovaj put novom geodetskom izmjerom Republika Hrvatska izgubila je naselje Vašicu, mislim 1968. ili 1969. godine, kada je ovo područje pripalo katastru Šid. Tko ne vjeruje neka samo prouči osobne isprave, a danas istim metodologijama imamo isti odnos spram Dunavskog otočja!?
 
Ja se iskreno nadam, da će i u Srbiji u konačnici pobijediti Obrenovići, mislim da znate o čemu govorim, a zaključno dajem izvor pojma Hrvat. Hrvat na jeziku kojim je govorio i Isus Krist, dakle aramejskom, ne hebrejskom kako to navode mnogi, znači RATNIK. Nisu li onda izvedenice ovog pojma riječi, Bunjevac, Serdar, Uskok, Ustanik, Ustaša, Harambaša, Borac, i mnoge druge.
Claude os, aperi oculos! (Zatvori usta, otvori oči!) poučna je sentencija, a ja sam siguran da pjesmu: „Pitaju me kako mi je ime, Srijemac ime, a Hrvat prezime“, zaboravit ne ću, tako mi Bog pomogao.
 

Ante Baraba

Anketa

Oleg Butković veli kako ukidanje plaćanja cestarine na Krčkom mostu nije predizborni trik. Vjerujete li mu?

Nedjelja, 24/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1117 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević