Get Adobe Flash player
I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

Oštri sukob na hrvatskoj desnici     Ovu...

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

Delije u Ateni – protivno velikosrpskim svojatanjima hrvatskoga juga...

Tko financira Miroslava Škoru?

Tko financira Miroslava Škoru?

Ivan Vrdoljak, Vladimir Šeks, Vladimir Putin,...

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

U nas je raspoloživa pljačka potpuno zanemarila potrebu stvaranja novih...

Sve je moguće. Favorita nema!

Sve je moguće. Favorita nema!

Onomu tko nas i našu državu učini normalnim, treba dodijeliti...

  • I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    I tamburica će pobijediti u Hrvatskoj

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:24
  • Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    Jumbo ćirilica - ljepilo za miševe

    četvrtak, 12. prosinca 2019. 10:07
  • Tko financira Miroslava Škoru?

    Tko financira Miroslava Škoru?

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:12
  • Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

    srijeda, 11. prosinca 2019. 17:01
  • Sve je moguće. Favorita nema!

    Sve je moguće. Favorita nema!

    srijeda, 11. prosinca 2019. 16:57

U noći 29. na 30. srpnja 1993. četnici su zvjerski ubili Agicu, njezina muža Miku i njihovu tetu Mariju Oskomić, rođenu Tomić

 
 
Agica Oskomić voljela je svoj zavičaj i svoje Kukujevce ljubavlju koju poznaju samo oni koji ustraju u toj ljubavi ne mareći, ako zatreba, koliku će žrtvu podnijeti. A tko tako ljubi, zauvijek ostaje vjeran, dosljedan, nepokolebljiv i u najtežim i najopasnijim vremenima. Za takvu ljubav ne postoje dva puta, nema zbunjujućeg raskrižja na kojemu se svatko pita kamo da krene, koja je strana prava. Za takvu se ljubav uspravno stoji i kad zemlja podrhtava, kad oluje bjesne, a gromovi tutnje. Tu ljubav poznaju stijene, kameni simboli neuništivosti koje se, udarane vjetrovima, uzdižu u visine. Tako oduvijek i zauvijek čudesnom ljepotom i neuništivošću opominju nas ljude. Kad munje zaparaju nebo i zapušu vjetrovi, kad se nešto u samom čovjeku izokrene pa postane nečovjek, a zlo zavlada – neka nam one, stijene budu uzori! Da ostanemo čvrsti, da nas ne sruše ni najjače oluje, da nas ne uplaši ni nacrnja noć, da u strahu pred opasnostima ne pobjegnemo kao kukavice. Ali čovjek nije kamena stijena, a strah je česti saveznik u borbi za život. Zato ne tražimo krivnju i kukavičluk onih koji pobjegnu u strahu pred smrću, ali se neizmjerno zahvaljujući – divimo ljudima koji do samoga kraja ostanu kao stijene.

Agica je bila takva. Uspravna, neustrašiva, čvrsta kao stijena. Do tužnoga kraja suviše rano, zločinačkom rukom u crnini noći, prekinutoga života. Umrla je u neizrecivim mukama, neopisivim načinom masakriranja suludoga uma. A mi se godinama pitamo kako se može, kako se smije šutjeti o Mučenici Agici? U  ljudskoj se boli pitamo: Kako je njezna majka izdržala nad otvorenom škrinjom? Kako ju je gledala onako izmasakriranu? Kako nije i ona umrla toga strašnog dana? Što je osjećao Agicin sin gledajući mrtvu majku? I pitamo se: Zbog čega tolika šutnja o tako stravičnom zločinu? Pišu se knjige, snimaju filmovi, rade kazališne predstave o žrtvama. Je li moguće da se sina naše Agice ne smatra žrtvom? U jednoj noći zločinci su mu ubili i oca i majku. A on ih je, poput druge djece, još dugo, itekako dugo trebao! Ili su hrvatske žrtve od manje važnosti?
 
O tihom, dugogodišnjem iseljavanju Hrvata iz Vojvodine od 1918. godine do danas, posebice o prisilnom protjerivanju iz Srijema tijekom Domovinskog rata, nemamo točnih podataka. Iz dobro poznatih razloga u prošloj zajedničkoj državi mnogi se nisu izjašnjavali svojim nacionalnim imenom. Na školovanje i traženje posla odlaze u Hrvatsku, što osobito dolazi do izražaja nakon završetka drugoga svjetskog rata. Seljacima je oduzeta zemlja te u doslovnom smislu nisu imali od čega živjeti. Da bi se spasili bijede i olakšali život, mladi masovno napuštaju selo. Roditelji su im proglašeni kulacima i državnim neprijateljima, te su kao takvi i oni mučeni i ponižavani na razne načine, a gdje god bi se pojavili, bili su drugoga reda.
 
Početkom devedesetih godina nastavlja se napuštanje zavičaja, ali ne tiho i  pojedinačno. Iseljavaju se čitave obitelji, dijelovi naselja. Progon je žestok i bez milosti. Počinje neizdrživo, danonoćno zastrašivanje i mučenje ljudi posebice mladih, sposobnih za vojsku i odlazak na ratište. Sada nisu proglašavani samo neprijateljima, nego im se prijetilo – ukoliko se ne isele – da će ih sve poubijati. Pošten i od straha izbezumljen narod u početku nije vjerovao da je takva suluda ideja o iseljavanju stanovništva zbog svoje nacionalnosti – u nečijoj zločinačkoj glavi uopće mogla biti zamišljena, a kamoli ostvarena. Takav zločin prema jednom narodu, o kojemu se tajno šaputalo i sve glasnije javno govorilo, činio se kao strašan i nemoguć san, nakon kojega se izlomljen čovjek u nevjerici budi i pita je li sve samo sanjao ili mu se to stvarno događa.
http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/33928182.jpg
A noći su postale zastrašujuće. Crne su se sjene šuljale ispod prozora, prijeteće poruke stizale bez adrese i poštanskoga broja. Sve se odvijalo u crnini tame, i oči u oči sa zakrvavljenim pogledom. Mučenja i udarci po tijelu, pogrdna imena naciji i uvrede duše, upozorenja i prijetnje smrću – ranjavalo je nevinu mladost, punu ljubavi i snova o životu. Ne o smrti! O životu su sanjali svoj mladenački san! Istjerati potpuno nevine ljude sa stoljetnih ognjišta, iz rodnih kuća, sa zemlje svojih praotaca – samo zato što su Hrvati! Mučili su ih i tukli, ali Srijemci navikli na nepravde, mislili su da će i ovo zlo – kao što su druge nevolje i nepravde, koje su trpjeli zbog svoje nacionalnosti i katoličke vjere – nakon određenog vremena morati proći.
 
Tako su vjerovali. Tako su se nadali dok su strahovali za svoje sinove, koje su zločinački umovi željni krvi, noću po mraku odvodili, mučili i tukli do zore, a onda onako izmučene, zastrašene i pretučene s ranama na tijelu i duši, s teškim uvredama njihova imena, nacije i vjere, ostavljali negdje u polju. A bili su to još nezreli mladići, mnogi tek ostavili dane djetinjstva i puni vjere u sretnu budućnost, zakoračili u život. 
 
Kada je počeo rat i agresija na Hrvatsku, da ne budu mobilizirani u borbu, mladići su bježali i skrivali se, a stariji u strahu živjeli, ne znajući kakva im se opasnost i kolika nesreća sprema. Pred kućna im vrata svakodnevno počinju dolaziti nepoznati ljudi, „nudeći“ zamjenu kuća i imanja, plašeći ih da će, ako ne pristanu na odlazak, biti ubijeni ili će sve napustiti samo s onim što stane u jednu vrećicu. Noću ih telefonom, psovkama, uvredama i prijetnjama budili govoreći: Neka već sutra isele, neka ne čekaju sljedeću noć, jer je možda ne će preživjeti! A kad su prijetnje počeli ostvarivati, mnogi jutro – nisu dočekali! Među njima i moja prijateljica iz ranoga djetinjstva. Srijemska mučenica Agata! (Agica, njezin suprug Mika, Nikola Oskomić i stara 87-godišnja baka Marija Tomić, rođ. Oskomić).
 
I danas je vidim pred sobom. Jasno vidim naše zajedničko, razigrano djetinjstvo. Na šoru u ljetnoj prašini, zimi u snježnoj bjelini. U dvorištu, našem ili njihovom. U voćnjaku, šljiviku i vinogradu. Vidim kako nas njezin djed Iva vozi u planinu na slatko grožđe. Sve jasno vidim. Naše bogato, veliko selo. I Agu, tako smo je zvali, na dan osnivanja Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine u Kukujevcima. U jesen te devedesete! Bio je to moj posljednji boravak, moje zadnje ljeto u zavičaju. O, s koliko bola vidim naš Srijem! Agu u zlatari! Zlatara je dio naše nošnje, svilena marama, izvezena zlatnim nitima koju su mlade žene nedjeljom, blagdanom i na svečanostima redovito nosile na glavi. I tamburaše čujem. A kad violina zacvili, svakomu Srijemcu za otetim zavičajem istoga časka – čežnja i bol probodu srce. Tako će biti dok živimo, dok budemo disali, sanjali i budili se s neodoljivom željom i vječitim snom o povratku u naše kuće, na naše njive.
  
A te devedesete! Zašto su nam toliku nesreću donijele? Što se dogodilo u tim godinama? Mogu li godine, godišnja doba, vrijeme, osim promjena u prirodi i radova na polju, sjetve i žetve, čovjeku takvo zlo donijeti?
 
U mnogim mjestima počelo je ubijanje ljudi. Uplašeni za goli život, navikli samo na rad, vrijedni i ponosni Srijemci, odjednom se raširiše po Hrvastkoj,  prihvaćajući sve što im tih crnih i zlogukih godina bijaše ponuđeno. Da bi spasili život! Mijenjaju kuće i zemlju tako da više nikada nemaju pravo na povratak! Kakva sudbina! Kakva zla kob! Odlaze u nepoznato, u tuđe kuće, na tuđe njive, koje će umjesto kiše svojim suzama zalijevati.
 
Računa se da je iz Vojvodine protjerano oko 40.000 Hrvata; najviše iz Srijema, oko 25.000, a 15.000 iz Bačke i Banata. Najtragičnije je prošlo veliko mjesto Kukujevci iz kojega je protjerano cjelokupno hrvatsko stanovništvo, a u kojemu su masakrirane, strahovito mučene i ubijene dvije obitelji (Oskomić i Matijević, te gospodin Živko Litrić).
http://crostojkovic1958.blog.hr/slike/originals/jna-mesic-1991.jpg
Ovdje moramo istaknuti da su u Kukujevcima, kao i u mnogim mjestima Vojvodine, živjeli Nijemci koji su po završetku Drugoga svjetskog rata bez milosti istjerani. Nakon pedeset godina i Hrvati će doživjeti njihovu sudbinu. Zašto su odabrani Kukujevci – veliko je pitanje PRAVDE na koje već jako dugo čekamo istinit i pošten odgovor. Na početku agresije na Hrvatsku otprilike polovica Kukujevčana mijenja kuće poput žitelja drugih mjesta Vojvodine. No, nakon naše oslobodilačke akcije Oluja, u selo upada vojska i policija tjerajući sve koji su ostali. Nisu istjerali samo nekoliko starijih obitelji.
 
Kukujevci doživljavaju etnocid. Kukujevčani su istjerani. Ostaje samo prazna, velebna crkva Presvetoga Trojstva, proglašena spomenikom kulture koju je 1772. godine dala sagraditi carica Marija Terezija. Kukujevčani i mnogi pravedni ljudi na prijedlog župnika iz mjesta Šid, kojemu pripada i župa – bez župljana – Kukujevci, očekuju popravak i obnovu crkve. Na kraju Drugoga svjetskog rata crkva je bila minirana (srušen je zvonik i krov crkve), a sada, ukoliko se što prije ne obnovi, prijeti joj propast kao i njezinu narodu, koji ju je neizmjerno volio, u njoj se okupljao, molio i radovao. 
 
Patnje i progoni Hrvata Vojvodine, osobito iz Srijema, vrijednog i ponosnog naroda, koji je stoljećima mirno živio na svojoj bogatoj zemlji, a na početku trećeg milenija istjeran iz zavičaja, ne mogu se opisati riječima, jer ne postoje rječnici u koje stane ljudska bol, iskrvavljeno srce, iščupan korijen iz zemlje. Tragedija moga naroda nema ime, nema gramatičko značenje riječi. Nepoznata je. Nezabilježena u povjesnicama. Neopjevana u našim pjesmama. Nerazumljiva je običnu čovjeku. Stoga putniku namjerniku, koji prođe kroz Kukujevce, šaljemo naše iščupano srce. Neka ga odnese u našu crkvu, na naše groblje. Neka se isplače! Neka krvareći ostavi neizbrisive tragove naših stopa na odlasku iz zavičaja. Trajne znakove postojanja. Živjeli smo tamo. Stoljećima smo živjeli.
 
Vratite nas u zavičaj! Godine prolaze. Devedesete su zakopane u zločinu našeg protjerivanja. Kukujevci su naš spomenik. Naše nezacjeljive rane. Kukujevci su IME. Zlatom izvezeno. Čvrstom pređom otkano. Kukujevci su neizbrisivo ime. Uskoro će Trojstvo. Naša je crkva na blagdan Presvetoga Trojstva uvijek bila pretijesna za sve koji su dolazili u goste Kukujevčanima. Danas je pusta, bez vjernika, koji su joj uvijek bili vjerni, a onda bez krivnje protjerani i raseljeni u preko 120 mjesta diljem Hrvatske. Svi koji i ove godine dođu u Kukujevce na Trojstvo, poslije svete mise, neka odu na naše groblje. Neka pohode grobove naših dragih koji su tamo ostali i tužno počivalište naše Agice, naše SRIJEMSKE MUČENICE.
 

Ljubica Kolarić-Dumić

Na primjeru Perkovića ili Mustača, zločin se isplati

 
 
Ako se može priznati da je prikupljanje političkih, vojnih i ekonomskih podataka potrebno u nastojanju da zaštiti državu i na taj način donese neke prednosti u sigurnosti svojih građana, špijuniranje svojih sunarodnjaka, nečovječno postupanje i ubojstva, trebali bi biti okarakterizirani kao gangsterske metode i čin čistog divljaštva. Za gotovo pedeset godina (1946.-1990.), upravo je to bio težišna aktivnost jugoslavenske Udbe i njezinih agenata.
http://shp.bizhat.com/cetopartizani.jpg
Zatvaranja, premlaćivanja i razne zloupotrebe ovlasti su tipični primjeri svakodnevnih aktivnosti jugoslavenske UDBA-e. Na primjer, Ivan Gabelica (student prava, a kasnije odvjetnik) je uhićen 1965. On je u pritvoru zadržan 45 dana s lisicama na rukama, što je za posljedicu imalo ozbiljne ozlijede ruku i uzrokovao mu trajne hendikep. Godine 1980., mladi student Ernst Brajder je umro pod "misterioznim okolnostima", dok je u Zagrebu bio pritvoren od strane Udbe. To se dogodilo prešutnim dogovorom jugoslavenskih državnih odvjetnika i sudaca koji su „zažmirili“ u ovom slučaju. S druge strane, i unatoč svim naporima, UDBA nije mogla biti nazočna svugdje i u svako vrijeme. 
 
II. odjel UDBA-e zadužen za borbu protiv "neprijateljskih emigranata " primjenjivao je još gore metode, a nije oklijevao posegnuti ni za "posebnim" operacijama, odnosno, ubojstvima. Njihova aktivnost vođena je na temelju podmićivanja i manipuliranjima običnim kriminalcima (prijeteći im, ili obećavajući im smanjenja kazni), preko izrade lažnih dokumenata i najzloglasnijih ucjena, što je imalo za posljedicu angažiranja naivnih građana u samoubilačkim akcijama, bez obzira jesu li djela iskorištena za ucjenu ikad počinili ili nisu. Ukratko, drugi odjel, koji je vodio Josip Perković - bio je prilično jednostavno organizirana  kriminala agencija.

Aktivnosti UDBA-e uspjele su u hrvatskome iseljeništvu probuditi paranoju i psihozu, koja je imala za cilj spriječiti pokretanje bilo kakvih akcija protiv jugoslavenskih vlasti. Takvim akcijama UDBA je također uspjela u podrivanju ugleda hrvatskoga iseljeništva, prikazujući ih kao "teroriste" u zemljama domaćinima. Na primjer, poznat slučaj dogodio se u Australiji gdje je, kao rezultat akcija UDBA-inih medijskih manipulacija, šest mladih Hrvata ("Hrvatska šestorka") završila iza rešetaka na 15 godina.

Usput, a osim ove zastrašujuće slike od UDBA-e, vrijedno je spomenuti da je jugoslavenski režim donio neka pravila za sigurnosnih službi. Članak XVI. ovih pravila propisivao je da su njezini agenti dužni "poštovati slobodnu volju, humanizam, slobodu i prava građana". Cinizam i licemjerje koje oduzima dah.
 
Neobična okrutnost

Promatrajući veliki popis zločina i posebice ubojstava koje su agenti UDBA-e počinili u inozemstvu, ne može se ne primijetiti i velika količina zlobe koji karakterizira ubojice. Vrlo često hrvatske žrtve su bile izdane od strane prijatelja, a ubojice su ih ubijale bombom, ili im je prerezan vrat, ili im je glava razbijena sjekirom. (Ovo je zastrašujući način na koji je ubijen Jozo Oreč, hrvatski iseljenik, ubijen je u Johannesburgu (Južna Afrika), u prosincu 1977.) U nekoliko navrata, rodbina, pa čak i djeca od UDBA-inih ciljeva su sjeckni na komadiće. U kolovozu 1972., kada je Stjepan Ševo ubijen od strane svog "prijatelja" Vinka Sindičića, ubojica Sindičić također je ubio njegovu suprugu i njegovu kćerkicu, Rosemarie, u dobi od devet godina. Iako je osumnjičen da je ubio desetak hrvatskih  iseljenika, Sindičić je trenutno bez ikakve kazne kočoperi po Hrvatskoj, s pristojnom mirovinom. Slična priča dogodila se u Chicagu, u lipnju 1977., kada je UDBA likvidirala srpskog emigranta Dragišu Kašikovića. Kašiković je tada zadobio 64 ubodne rane, a njegova pokćerku (9 godina), dobila je 58 uboda nožem!

Ta je okrutnost bila vjerojatno zbog činjenice da je u cilju provedbe "napadačke operacije", UDBA često angažirala kriminalce i psihopate. Takva taktika je imala dvostruku korist: prvo, krvnik bi bio potpuno beskrupulozan i, u slučaju da je uhvaćen, nemoguće bi bilo dokazati da je imao bilo kakve veze s jugoslavenske službe sigurnosti. Nakon što bi počinili zločin, većina ubojica vratila bi se u Jugoslaviju, gdje su bili amnestirani, primili novac, ili je postao vlasnici noćnih klubova i restorana na Jadranu. Neki od tih ubojica se vjerojatno još uvijek živi…

Vrijeme hladnog rata

Zamagljujući svoje tragove nakon počinjenog ubojstva, UDBA je uvijek vodila računa o tome za ostavljanje određenih dokaza, putem kojih će kasnije potkrijepiti svoju tezu o "unutarnjim razračunavanjima među hrvatskim iseljeništvom". Dobro obaviješteni od strane svojih agenata o manjim incidentima i svađama koje su se događale među iseljeničkim skupinama, Udba je često znala, ako je bilo potrebno, i sama ih podsticati, što je za posljedicu imalo stvaranje međusobnog nepovjerenja među iseljeništvom. Nakon što je ubojstvo bilo obavljeno, lokalna policijska istraga brzo bi na temelju podmetnutih dokaza utvrdila kako „izgleda kao da je došlo do obračuna među iseljeničkim skupinama“, što je za posljedicu imalo dalje narušavanje povjerenja među iseljeništvom ali i sigurno izvlačenje ubojice.
 
Očito je da takav manevar UDBA-e, nije mogao zavesti istinske stručnjake za dugo , ali je bilo dosta  namjerne naivnosti u zemljama domaćinima. Na žalost, većina zapadnih zemalja imala je dovoljno razloga za nespremnost istraživanja zločina počinjenih od strane jugoslavenske UDBA-e, jer zbog geopolitičkih razloga "nesvrstana" Jugoslavija u tim je zemljama imala poseban tretman.
http://shp.bizhat.com/sahrana.jpg
Ponekad je to "neznanje" znalo otići toliko daleko da su sigurnosne službe zemalja domaćina pokazivale čudnu „kratkovidnost“ prema hrvatskom iseljeništvu. Zahvaljujući UDBA-nim spletkama, sigurnosni aparati zemalja su često znali privesti pravdi nevine osobe a ne UDBA-ine ubojica. U slučaju Đureković, što je stvarno čudno, trebalo je proći skoro trideset godina da bi njemačka savezna policija, BKA, pokazala interes za uhićenjem Josipa Perkovića...

Kada je u pitanju Francuska, čudno je da ni jedno UDBA-ino ubojstvo ili otmica hrvatskog emigranta još uvijek nisu riješeni. Na primjer, 17. listopada 1978. hrvatski novinar Bruno Bušić je ubijen u Parizu, a francuska policija nikada nije identificirala, niti uhitila, počinitelja ovog kaznenog djela. Kasnije je postalo poznato da je za pripremu ove operaciju bilo angažirano nekoliko agenata i doušnike koji su došli u Pariz, zajedno s nekoliko visokih časnika Udbe (najmanje tri šefa regionalnih ureda, nekoliko nacionalnih rukovoditelja i jedan ili dva federalna šefa). Čini se nevjerojatnim da je ova neobična operacija, uključujući dolazak i odlazak, mogao proći bez znanja ugledne francuske protuobavještajne agencije, DST.

Jedan stručnjak američki obavještajni stručnjak je nedavno primijetio: "Tito je imovina na Zapadu, tako su zločini UDBA-e najčešće bili ignorirani (... ) Za vrijeme Hladnog rata, UDBA je ubila više ljudi na Zapadu nego tajne službe SSSR-a, ali ona je dobila vrlo malo pažnje u zapadnim medijima".

Zločine treba kažnjavati

Smrdljivi duhovi UDBA i druge Jugoslavije, s plaštom i bodežom, još su uvijek prisutni u Hrvatskoj. Dvadeset godina nakon proglašenja neovisnosti desetci bivših UDBA-ša nisu odgovarali za počinjene zločine. Oni su čak zadržali važne pozicije u vlasti, ili su ih prenijeti na svoje potomstvo. Većina ubojice danas u Hrvatskoj živi u udobnog materijalnoj situaciji, ne proganja ih policija i mirno uživaju u svome nepoštenju i stečenom  bogatstvu.

Neki od njih su se odlučili skrasiti u Francuskoj gdje provode bezbrižne dane pod palmama na rivijeri. Javno optuženi u Hrvatskoj za sudjelovanje u pet ili šest ubojstava emigranata u ime UDBE, braća J., zvani "Šimun" (ili "Šime") i "Đorđe", dobivaju francusko državljanstvo, a njihov predmet je stupio u zastaru, što im jamči sigurnost.

Naravno, nacionalno pomirenje je potrebno, ali će biti vrlo pogrešno nastaviti živjeti u vjerovanju da je kolektivna amnezija i nekažnjavanje najtežih zločina rezultirati bilo čim dobrim. Anglosaksonci vole reći da se "zločin ne isplati". Međutim, s Perkovićem, Sindičićem i ostatkom te komunističke skupine, Hrvatska trenutačno dokazuje suprotno!
 
Christophe Dolbeau je stručnjak za revolucije i špijunažu, a autor je i mnogih knjiga koje se bave komunističkim zločinima i sudbinom istočne Europe tijekom takozvanog hladnog rata. Autor je Petit dictionnaire des otpori nationales à l'Est de l' Europe (1917.-1989.); Face au bolchevisme (Arctic, 2006.) i La Guerre d' Espagne (Atelier Fol'fer, 2010.).
 
(Svršetak)

 

Christophe Dolbeau, theoccidentalobserver.net

HAZU nije slijedio osloboditelje u Domovinskom ratu

 
 
S ponosom izvješćujemo o prvom usvojenom dokumentu Nacionalističke lige Republike Hrvatske, kojega poklanjamo hrvatskom narodu, pod nazivom
 
VUKOVARSKA POVELJA SLOBODE
 
1. Od stvaranja moderne nacije od polovice XIX. stoljeća, duboko identitetski podijeljena (“Bi-li ka Slavstvu ili Hervatstvu”), Hrvatska je završno ušla u dramatičnu etapu nacionalne političke identifikacije. Istu obilježava totalna pomutnja (conffusio babylonica), što je, onkraj uzročno-posljedične susljedbe, kolokvijalno obilježena tzv. “ćirilizacijom Vukovara”, gradu čiji je vodotoranj simbolična inačica “kule babilonske”.
2. Međutim, kako pokazuju historiografsko-politološko-političke raščlambe, riječ je o zakonitom povijesnom procesu, gdje će se preko noći - “nacija je svakodnevni plebiscit” (Ernest Renan) - poroditi suvremeni politički narod (HRVATSKA NACIJA). I u tom kontekstu, “kao i onda 1990-ih, tako i danas, Hrvatska pada ili prolazi u Vukovaru”.
 
3. Zaustavljeni je proces nacionalne identifikacije, zapravo, projekt kolonijalne Goldstein-Pusićkine ERASMUS GILDE (1993.-1998.). Uz subverzivnu potporu Sorosove filantropije ter britanski patronat (pax britannica), preuzevši „kulturno-hegemoniju“ (Antonio Gramsci), ta je parapolitička udruga esecijalni kriminalizator Domovinskog rata i, s tim u svezi, svake samostalne nacionalne hrvatske države.
 
4. Polazeći od pseudo aksioma »demokracija ili nacija« (V. Pusić), nakon neosigurane Tuđmanove „Prve“, projektirana je tako »Druga Republika Hrvatska«. Iako su nacionalna država i demokracija „nerazdvojno povezane“, budući da je »nacionalna država rodno mjesto modernoj, liberalnoj demokraciji i ona je jedino jamstvo njezinog opstanka« (Lj. Antić), iznjedrena je novosmjeraška politika »od nacionalne države k državi građana« (S. Goldstein).
 
5. Riječ je o tzv. detuđmanizaciji kada se, za dvomandatnog predsjednikovanja (Stjepan Mesić), sustavno i smišljeno demontirala hrvatska nacionalna država. Naime, usuprot predsjednika Tuđmana, koji je »gradio državne institucije, poput vojske, policije i vanjskih poslova«, sve kasnije, »posttuđmanovske vlasti, naprosto su uništile institucije«, tako da »u današnjoj hrvatskoj državi doslovno ne postoje državne institucije« (M. Grčić).
 
6. U čemu je bitni problem? Iako je Domovinski rat, što je omogućio ostvarbu samostalne nacionalne države, odlučno (o)branjen “oružjem i krunicom”, prije svega, nacionalni panteon (J)HAZU to nije osigurao “perom i knjigom”. Štoviše, ne samo što se ignorirao ekspanzivni MEMORANDUM SANU (1986.), već se deset godine kasnije otvoreno priznalo da »još nemamo posve zaokruženi i cjelovit, povijesni i politički, a ne samo ekonomski odgovor na taj srbijanski Memorandum« (Jakov Sirotković).
 
7. Kako se nije se stalo ISPRED - već IZA (pače, i PROTIV) vlastita naroda - hrvatska je povjesnica (a time i aktualna sudbina), usuprot Ortegine, uspostavljena po crti Pupovčeve epistemologije (v. mota). U tom strategikonu, što je slavodobitno obilježen kao “ubojiti spoj politike i lingvistike” (Branimir Pofuk) – čime bi mu svaka bi normalna znanstvena, pače i politička zajednica zauvijek zalupila vrata - Pupovac je pod egidom Erasmus Gilde oblikovao projekt „Srbi kao ključ”, koji posljedne dane upravo dramatično broji u Vukovaru.
 
8. Nakon što je treniran u pariškim i posebice londonskim salonima (ložama), rečeni je projekt demonstriran na poznatom »pomirbenom« okruglom stolu "Srbi i Hrvati“ (zagrebački muzej Mimara, 20.-23. studenoga 1993.). Nedvojbeno je riječ o veleizdajničkom skupu par exellence, što je pod visokim pokroviteljstvom „Manolićeve vlade“, ne slučajno organiziran u ozračju druge obljetnice „okupacije Vukovara“.
 
9. Naime, pored suglasja »da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat« (I. Goldstein), otvoreno se priznalo da je svjesno prešućen zloglasni Memorandum SANU (1986.), opće priznati generator rata na ovim prostorima. Štoviše, uz nemali cinizam, Vesna je Pusić obećala: »osobno ću 2015. godine organizirati raspravu o tome zašto i kako nam se sve ovo dogodilo«. Međutim, ne čekajući tu raspravu, posve neupitno, urbi et orbi optužila je Hrvatsku za agresiju i „komadanje Bosne“.
 
10. Uz otvorenu (priznatu), iako ne i „sankcioniranu veleizdaju“ (Dalma Kalogjera-Sackellares), tako je ispisan klasičan „zločin za pisaćim stolom“. Svojim zaključcima i (ne)otvorenim pobudama - posebice nakon „trećojanuarske smjene“ (2000.) i, tome prispodobno, (o)pozicionalne politike kolonijalnoga „novog smjera“ - spomenuti je skup duboko usmjerio političke procese kojima je svekoliko obilježena dramatična hrvatska zbilja.
 
11. Središnju je tu ulogu, kao „ubojiti spoj politike i lingvistike“, odigrao spomenuti projekt “Srbi kao ključ”, koji neprijeporni baštinik velikosrpskoga (vulgo: četnički) programa. Isključivo odgovorna za ovaj rat (»nova je vlast protuustavno poništila konstitucijsku poziciju Srba u Hrvatskoj«), pravdajući tako odmetničko-terorističku Krajinu, „ključar" (Pupovac) drži da zbog »odsustva konstitucijske moći i konstitucijskog konsenzusa«, Hrvatska ne može biti samostalna nacionalna država, već kao »asimetrična federalna zajednica«.
 
12. Iako su „Bljesak" i „Oluja" (1995.) otpuhale takve željkovane „asimetrije", pristigla je naplata na račun tzv. „mirne reintegracija Podunavlja". Naime, tada je obnovljen poznati khuenovski model (“države u državi”, “naroda u narodu”), kojega, uz parapolitički sustav (SNV, ZVO i sl.), posebice, legitimira SDSS - »etnička stranka s građanskim predznakom« (M. Pupovac). Posve nepoznata inačica u svijetu politološke teorije prakse, kao „balvan u peti hrvatskog parlamentarizma" - onkraj ikakvih “državnih” reakcija - svojim »drvenoželjeznim« (u)strojem spomenuta stranka drobi i skandalozno narušava hrvatski državni suverenitet.
 
13. S obzirom na to, Pupovčevo “ključarenje”, posve očigledno, »počinje i završava s ciljem pretvaranja Srba iz nacionalne manjine u konstitutivni narod« (Tonči Tadić). Kao ideolog i svojedobno »konzekventni eksponent Miloševićeva [a potom Tadićevih i danas Nikolićevih – I. B.] političkih interesa u Hrvatskoj«, Pupovac tako »onemogućava hrvatskim Srbima da postanu dijelom hrvatskoga političkog naroda« (Davor Gjenero).
 
14. U tom ozračju, poduprt snagom «ucjenjivačkog potencijala», glede »trgovačkog ugovora« između koalicijskih partnera (HDZ-SDSS), uz skandalzno obnovljeni četničko-partizanski spomenik, rehabiliran je „srbački antifašizam“ (Srb, 1941.). Potom je, tragom Goldsteinove dicte „1941.: Godina koja se vraća“ (historia reducta), Pupovac opečatio Jadovno (1941.) „maticom svih kasnijih zločina druge polovice XX. stoljeća u Hrvatskoj i BiH“.
 
15. Rehabilitirajući tako otvorenu velikosrpsku (četničku) politiku, obilježena dramatičnim podjelama i frustracijama, naspram liberalne, svekoliko bankrotirana Hrvatska, zagrabivši samo dno, pred vratima je Eunije potonula u vodama »(č)etničke demokracije«.
 
16. Unoseći posvemašnju zbrku (elementarno ne razlikujući „narod“ i „naciju“), uspostavi se liberalne (građanske) demokracije, strukturalno isprjećuje hrvatski Ustav, posebice njegova ideopolitička (nepovijesna) arhitektura Izvorišnih osnova (preambula).
 
17. Naime, izim što boljševički zakriljuje i potire i ono malo istinskog (ratnog) demokratskog antifašizma, kao izvorištem importiranih (anti)fašističkih podjela i prijepora (po kojima se odmjerava svako pitanje „od filologije do ginekologije“), spomenuta arhitektura (posebno „zavnohovska mantra“), upravo esencijalno onemogućava da se Hrvatska oblikuje kao suvremeni politički narod (nacija). Međutim, svom dramatikom o i oko pada “ćiriličnih ploča”, kao simbolično polje „vukovarske Bastilje“, započela je „unutarnja Oluja“. Istom se, više od stoljeća, dokrajčuje agresivno-ekspanzivni velikosrpski projekt, što je, zabravljena ključem Popovčeva “ubojita spoja politike i lingvistike”, skandalozno brani(la) politika “novoga smjera” (2000. - danas).
 
18. U svemu tome, već je ranije rečeno, izim političke, presudnu odgovornost namire instuticionalizirana hrvatska intelektualna elita (HAZU, Matica hrvatska, Hrvatsko književno društvo i dr.). Glede si “zločina propusta”, upravo u ovim dramatičnim trenucima, stavši odlučno ISPRED naroda (prisjetimo se samo Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika – 1967.), ako je na crti povijesnog izazova/odgovornosti, spomenuta elita zasigurno može/mora povratiti poljuljano povjerenje i kredibilitet hrvatskog naroda (nacije).
 
19. VUKOVARSKA POVELJA SLOBODE, pobuđena VUKOVARSKIM STOŽEROM, kao ideja porodila se tako u braniteljsko-intelektualnim krugovima. Svojom snažnom porukom, ona bi simbolično obilježila rođenje hrvatskog političkog naroda, tj. HRVATSKE NACIJE, čijom bi organskom sastavnicom, uz svoja specifična prava, bio i SRPSKI ETNIČKO-MANJINSKI KORPUS. Naime, nakon tragičnih eksperimentiranja, posve je očigledno, "Hrvatsku treba graditi kao modernu europsku naciju, a ne skup etničkih zajednica" (Siniša Tatalović).
 
20. VUKOVARSKA POVELJE SLOBODE, posebno, bila bi smjerokaz, kao mogući predtekst promjena USTAVA in capite et in membris. Dakle, onkraj redukabilna partijskog imperativa: „Nema cjenjkanja, nema kopanja po preambuli Ustava. [...] To ne ćemo dirati to je statika zgrade“ (Zoran Milanović). Međutim, paleokomunizmu usprkos: »Narod uvijek ima pravo popraviti, preinačiti, promijeniti svoj ustav; jedno pokoljenje ne može podvrći svojim zakonima buduća pokoljenja« (Čl. 28. Ustava Narodne skupštine Francuske – 1793.).
 
21. VUKOVARSKA POVELJA SLOBODE, onkraj avnojsko-zavnohaških gabarita, bila bi pisana u duhu tisućljetne benediktinske doktrine. Naime, i kao BOŽJI, hrvatski narod ima neotuđivo, samosvojno pravo (iz)graditi zgradu, u kojoj: „Hoćemo suverenu državu i društvo održivog razvoja, istinske demokracije, slobode misli, stvaralaštva i odlučivanja, čistih računa, dostojanstva i blagostanja, u kojoj ćemo svi biti sretni i svoji na svome“ (Davor Pavuna).
 
22. VUKOVARSKA POVELJA SLOBODE predstavljala bi tako dragocjeni dar hrvatskom političkom narodu (naciji). Naime, 18. studenoga 2013. godine - onkraj Nikolićeve hard („Vukovar je srpski grad“) i Pupovčeve soft velikosrpske inačice („Vukovar je grad Hrvata i Srba“) - VUKOVAR bi (p)ostao zauvijek hrvatski grad, gdje je rođena HRVATSKA NACIJA.
 
23. VUKOVARSKA POVELJA SLOBODE, posebno u kontekstu projekta “POBJEDNIČKI VELEBISKI KRUG (1932.-1995.)“, kojim se arhiviraju bolne (anti)fašastičke podjele i prijepori, bjelodano bi potvrdila: kako naspram “iz tuđe”, Hrvati kao nacija (dakle, i hrvatski Srbi) imaju pravo pisati povijest “iz vlastite glave”. Ni manje, ni više.
 
24. VUKOVARSKA POVELJA SLOBODE, po crti poznate maksime periculum in mora, naposljetku, stekliški bi posvjedočila: ako ikad, onda je sada došlo »vreme da prestanemo biti predmetom slavoserbskih experimentaciah« (Ante Starčević, 1867.). I to (ni)je (Ti)to!
 
VAŽNA NAPOMENA: uskoro će putem medija biti objavljemo mjesto i vrijeme gdje će svi koji to žele, moći osobno potpisati utemeljiteljsku Povelju Nacionalističke lige Republike Hrvatske, kao i „24 teze o Vukovarskoj povelji slobode“ te na taj način postati neslužbeni (do registracije) član i simbolični osnivač Nacionalističke lige Republike Hrvatske.
 

Priredili: prof. dr. sc. Ivan Biondić i Tomislav Stockinger, dipl. iur., Nacionalistička liga Republike Hrvatske

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Subota, 14/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 3000 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević