Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

U susret izborima za Europski parlament

 
 
Nismo ni godinu dana članica Europske unije, a već drugi put biramo hrvatske zastupnike u Europski parlament. Razlog tome je što smo članica Unije postali u posljednjoj godini mandata Europskog parlamenta. Jednogodišnji mandat naših europarlamentaraca, bio je zapravo odlična prilika da ipak i napokon prepoznamo važnost ove reprezentativne i zasigurno najdemokratskije institucije Europske unije. Naime, njezine članove biraju izravno birači iz svake pojedine zemlje.
http://www.koprivnica.net/plugins/content/mavikthumbnails/thumbnails/644x403-images-stories-vijesti-05-2014-140506-EU-parlamentarci-Koprivnica-1.jpg
Da se prisjetimo: prošle smo godine birali 12 zastupnika u Europski parlament, koji je brojio 766 članova. Prema Lisabonskom ugovoru ukupni broj zastupnika u novom sazivu ograničen je na 751 člana. Hrvatska će prema tom ključu birati 11 zastupnika. Kao i na prošlogodišnjim izborima, ponuda izbornih lista iznimno je bogata. Kandidati iz čak 25, što koalicijskih, što samostalnih lista vjeruju da će prijeći izborni prag i osigurati ulazak u europsku "ligu prvaka". Međutim, čista logika govori da je to jednostavno nemoguće. Prošle godine HDZ-ova koalicijska lista pobijedila je osvojivši šest mandata. Druga je bila SDP-ova lista s pet osvojenih mandata. Kroz iglene uši provukli su se i laburisti osvojivši jedan mandat.
 
Sve ukazuje da bi se i ove godine mogli ponoviti rezultati. Realno je očekivati da će HDZ-ova lista opet pobijediti SDP-ovu, možda i s većom razlikom. Osim ove dvije postoji nekoliko lista, s lijeva i s desna, koje su uvjerene da će rulet sreće i njih odabrati. Ako se to i dogodi, vjerojatno će se, kao i lani, tek jedna od njih prebaciti preko izbornog praga. Dakle, opet će veliki broj glasova biti raspršen na mnoštvo lista koje neće prijeći izborni prag. Nerazborito? Naravno! Ali da se malo našalimo: zašto bi birači bili razboritiji od brojnih stranaka koje su ponudile svoje liste bez realnih izgleda za prolazak.
Izbori na nacionalnoj razini sastavljaju mozaik koji čini Europski parlament. Do sada je u njemu dominirala Europska pučka stranka, koja okuplja stranke demokršćanske provenijencije. Druga po snazi je Europska socijalistička stranka koja okuplja različite socijalističke stranke. Tako se prošle godine pet HDZ-ovih zastupnika pridružilo EPP-u, najbronijoj grupaciji u europskom parlamentu. SDP-ovi zastupnici ušli su u grupaciju Europske socijalističke stranke.
 
Tko je imalo pratio rad EP-a, mogao je vidjeti da se u njemu često raspravljalo o iznimno važnim pitanjima za sve države članice. Posebno je to došlo do izražaja tijekom rasprave o tzv. Estrelinu izvješću. Riječ je o rezoluciji koju je predložila portugalska socijalistička zastupnica kojom se htjelo na razini EU ozakoniti pobačaj kao ljudsko pravo te suziti pravo na prigovor savjesti medicinskom osoblju koje odbija sudjelovati u pobačaju. Hrvatski zastupnici također su se podijelili po ideološkim šavovima. HDZ-ovi zastupnici su glasovali protiv ove rezolucije, a SDP-ovi i laburistički za. U dva navrata rezolucija nije prošla. Drugi put za svega 7 glasova. Bez hrvatskih glasova koji su bili protiv - ova skandalozna rezolucija bi prošla - s nesagledivim posljedicama za budućnost Europe i njezina identiteta.
 
I dok su zastupnici iz redova HDZ-a i zastupnica iz HSP-a Ante Starčević branili život i pravo na prigovor savjesti, spominjući pritom i slučaj kninske primalje Jage Stojak koja je dobila otkaz jer je odbila sudjelovati u pobačaju, zastupnik iz SDP-ovih redova optuživao je Hrvatsku za ugrožavanje manjina i njihovih prava. Ove godine prvi put zastupnici Europskog parlamenta biraju predsjednika Europske komisije, tj. predsjednika vlade Europske unije. Pojedine grupacije stranaka imaju svoje kandidate. Naravno da će biti izabran onaj koji bude imao više zastupnika. I ta će činjenica imati snažan utjecaj na budućnost Europe. U svemu tome Hrvatska i njezini zatupnici imat će značajan utjecaj. Sve ovo podsjeća nas na proročke riječi sv. Ivana Pavla II. koji nas je ohrabrivao na putu u Europsku uniju ističući da Hrvatska Europi ima što dati, ali i od nje primiti.
 
Početkom ove godine Europski parlament izglasovao je rezoluciju o BiH, u kojoj se traži preuređenje BiH u zemlju u kojoj će biti osigurana jednaka prava svim njezinim konstitutivnim narodima. Bez hrvatskih zastupnika i njihova lobiranja ova rezolucija ne bi bila nikada donesena. Hrvatska je u teškoj gospodarskoj, financijskoj i duhovnoj krizi. Sve ono što nam je moglo donijeti članstvo u EU, nije uspjelo ni proklijati. Od kada smo članica Unija u njezine fondove uplatili smo gotovo tri milijarde kuna. Mogli smo povući 12 milijardi, a povukli smo – ništa. Isključivo našom krivnjom, odnosno krivnjom onih koji su za to zaduženi. Izlazak na izbore za Europski parlament bit će zasigurno i test hrvatskoga naroda koliko je svjestan i odgovoran u odlučivanju o svojoj budućnosti. Kako nam se ponovno ne bi dogodilo da izbore prespavamo, onda gunđajmo do idućih izbora.
 

Marijan Križić, Veritas

Nalazimo se u vrijeme 69. obljetnice okupacije Zagreba, bleiburške tragedije i Križnoga puta hrvatskoga naroda

 
 
Događaji koji zauvijek ostaju u kolektivnom sjećanju naroda i čovječanstva, gotovo bez iznimaka, utisnuti su u naše sjećanje strašnim stradanjem, bolom i tugom koji traju i ne mogu prestati. Bezbrojna mjesta Bleiburške tragedije i Križnoga puta hrvatskoga naroda određena su na kraju Drugoga svjetskog rata, s ciljem da budu mjesta zaborava. Bila su to stratišta, mjesta na kojima je preko 200 tisuća osoba na najstrašniji način mučeno, ubijeno i osuđeno na nepostojanje i zaborav. Na ovim mjestima se dogodio zločin, genocid, koji nikada neće prestati boljeti, koji nikada ne ćemo zaboraviti.
http://www.istarski.hr/sites/default/files/imagecache/node_view/Partizani_ulaze_u_Pulu_1945.jpg
Obilježavajući danas 69. obljetnicu Bleiburške tragedije i Križnoga puta hrvatskoga naroda, sjećamo se svih žrtava. Zarobljenici su na tim mjestima podvrgavani nezamislivim strahotama. Ti su ljudi bili krivi, zarobljeni, mučeni i ubijeni jer su bili hrvatske nacionalnosti i jer se stjecajem okolnosti nisu našli u redovima pobjednika – komunističkom i jugoslavenskom, antihrvatskom i antiljudskom ideologijom zadojenih pobjednika sa krvavom crvenom zvijezdom petokrakom – jednim od fašističkih simbola – na kapama, dakle bili su Hrvati i još k tome „krivog“ svjetonazora. Ogromna većina njih bili su ili obični vojnici, mobilizirani, pretežno mladi domobrani, ili obični civili, žene djeca, starci. Bili su Hrvati... ljudi koji nisu mogli niti željeli ići protiv svoje savjesti.
 
I na svim bezbrojnim mjestima ove strašne tragedije moramo iznijeti istinu da se zločin dogodio u ime ideje s t v a r a n j a  j u g o s l a v e n s k e  k o m u n i s t i č k e  d r ž a v e. Oni koji su takvu državu željeli stvoriti zločinom i komunističkom ideologijom, to su na žalost i uspjeli. Učinili su zlo Hrvatskoj i hrvatskome narodu. Naime, tijekom Drugog svjetskog rata, ogromna većina hrvatskog naroda bila je protiv jugoslavenske komunističke politike i zločina te je masovno sudjelovala u otporu toj i takvoj zločinačkoj ideologiji. T o  j e b i o  n j i h o v  j e d i n i  i  n a j v e ć i  g r i j e h - grijeh koji im krvnici nisu oprostili. To je potrebno naglasiti u ime pravde i povijesne istine.
 
U vremenu društvenih kriza, kakvu živimo i danas, opasnosti isključenja, mržnje i netolerancije te zametci komunističkog jugoslavenskog fašizma uvijek ostaju latentno prisutni i u modernom društvu. Ne zaboravimo, teška gospodarska kriza majka je komunističkog jugoslavenskog fašizma. Zločini počinjeni na Bleiburgu i Križnim putovima podsjećaju na razorne potencijale tzv. lijevog komunističkog totalitarizma koje i danas prepoznajemo u svijetu, u Europi, a i kod nas. I zato zlo treba i danas nazivati pravim imenom, valja mu se suprotstaviti i ponovo reći: nikada više!
 
Ali, unatoč tom obećanju koje često dajemo, svijet iznova i iznova, olako prelazi preko zla, politika i ideologija koje zazivaju rat, mržnju, isključenje drugih i drukčijih, nasilje…. Često šutimo, ne borimo se protiv zla već u njegovu zametku, neki jer se boje, drugi jer ne prepoznaju zlo, treći jer misle da ionako ne mogu ništa promijeniti. Nije tako!
 
Zato, ne skrećimo pogled! Ne budimo ravnodušni! Zajedništvo i odlučnost u prokazivanju zla je jedina istinska snaga protiv novih Bleiburga i Križnih putova i nakon Drugoga svjetskog rata.
http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2014/04/16303753361419801798-380x290.png
Mi smo čuvari sjećanja na patnju ljudi koji počivaju na bezbrojnim stratištima Titovih partizanskih velezločinaca. To smo danas, bit ćemo i ubuduće. Dugujemo sjećanje svakoj pojedinoj osobi koja je od ubilačke komunističke ideologije stradala ovdje kao i na svim sličnim mjestima širom svijeta. Sjećanje je kao štit koji može spriječiti neku buduću tiraniju i nepravdu, neki budući zločin. Neka je sjećanje most koji nas povezuje u dobru i oprostu, ne mač koji traži osvetu. Jer zlo ne smije nikada biti isprika za novo zlo.
 
Ali, zlo želi uništiti sjećanje. Želi ga uništiti lažima, negiranjem zločina, ali i prijetnjom i nasiljem. Počasni bleiburški vod i ljudi koji tako brižno, marljivo i pošteno čuvaju za nas povijest, jedina su institucija koja je zbog prijetnji pod stalnom policijskom zaštitom. To govori da zlo nije nestalo, da je tu i vreba. Ne dajmo mu priliku! Mi smo odgovorni za budućnost. Mjesta stradanja na Križnim putovima moraju biti štit protiv zla, naš zalog protiv mogućnosti da se strahote Bleiburga i Križnih putova ikada ponove.
 
Spomenik Poginuloj hrvatskoj vojsci na Bleiburškom polju pred nama već dugi niz godina stoji kao simbol stradanja ali i simbol života. On nikoga ne vrijeđa, nikome ne prijeti, ne poziva na osvetu, a ipak ne skriva istinu. Izrastao je na kostima tolikih žrtava, nikog ne imenujući ponaosob, ne dijeleći žrtve ni po čemu. Ove su žrtve prije svega ljudi. Bili su onakvi kakvi smo mi danas, obični, roditelji, djeca, prijatelji, radnici, profesori, seljaci, vjernici, nevjernici, s vrlinama i manama, kakve i mi imamo. Čini se da ovaj spomenik najbolje zna koga i zašto čuva ispod svog dubokog korijenja, na koga nas podsjeća, ovako uspravan i ponosan. Uči nas kako se čuva sjećanje. Uči nas suosjećanju, pijetetu, praštanju i nadi. Svake godine iznova učvršćuje naše uvjerenje da ne smijemo dozvoliti da se zlo koje je ovdje bilo više ikada ponovi.
 
Počastimo uvijek trenutkom tišine, osjećajem poniznosti i poštovanja, ovo Spomen-područje i žrtvu ljudi koji su ovdje i diljem Križnih putova stradali. Neka se danas svatko kome su ljudskost, ljubav i naša Domovina Hrvatska u srcu, bez suvišnih računica, bez politike, bez prebrojavanja, u dostojanstvenoj tišini, kod Bleiburškog spomenika Poginuloj hrvatskoj vojsci, iskreno pokloni svim žrtvama Bleiburga i Križnih putova. Neka im je slava.
 

Tomislav Stockinger

Hrvatskoj

 
 
Tražio sam Te već od djetinjstva,
kroz dugi niz godina,
vrludajući beskrajnim cestama svemira.
Tražio sam Te svuda po svijetu;
tražio sam Te u očima ljudi,
a našao sam Te i ne sluteći da si tu
oduvijek bila.
http://i51.tinypic.com/s12qmr.jpg
Domovino, na dnu moje duše počivaš smirena,
daleko od ljudi
i buke vremena!
 
I ostani tu,
pa ćemo zajedno dijeliti boli i radosti;
ostani sa mnom zauvijek!
 
Čuj! - ja ću prolaziti stazama Vremena
i klicat ću:
Ljudi, ako Nju tražite,
ne tražite je po šumama,
gorama ni dolinama.
Ne tražite je u traku mjeseca,
pjesmi ptica, ni jecajima srdaca!
Zatvorite vaše umorne oči i gledajte;
tu, u dubini vam duše,
daleko od ljudi i buke vremena,
leži vaša Domovina!
 

Ivan Bošković (Dubrovnik, 14. ožujka 1936.-Split, 25. ožujka 2002.), Dubrovnik, 19. kolovoza 1955.      

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Srijeda, 11/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1734 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević