Get Adobe Flash player
POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

Riječ "samodopisivanje" sama po sebi najbolje govori kakvo nas...

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

Sjetite se svih putovanja bivših predsjednika. Osim toga, tko...

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

Kardinal Stepinac i tadašnja hrvatska država organizirali su...

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

Oni koji blokiraju proglašenje svetim bl. Stepinca blokiraju i...

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

Komunistička Partija Jugoslavije donosila je odluke suprotne postojanju i...

  • POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    POPIS PUČANSTVA - Srbi će sami sebe popisivati

    srijeda, 16. rujna 2020. 17:30
  • Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    Infantilno nadmudrivanje dvojice predsjednika

    ponedjeljak, 14. rujna 2020. 15:00
  • Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    Dvojica eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj

    četvrtak, 17. rujna 2020. 18:43
  • Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    Hrvatskom vladaju potomci ubojica 1945.

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:45
  • Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    Odricanje valjanosti primjene odluka KPJ

    četvrtak, 17. rujna 2020. 09:55

Masoni su uglavnom bili protiv Hrvata i hrvatstva

 
 
Zanimljiva je bila sudbina svih troje čudovišnih splitskih Hrvata, hrvatskih masonskih „velikana“, Tartaglije, Bartulovića i Čerine. S Oskarom Tartaglijom sudbina se gorko poigrala. Taj srboljubac, ili bolje rečeno klonirani Srbin, umro je pod represijama svoje toliko ljubljene države, ali one Titine komunističke Velikosrbije. Niko Bartulović, koji je Dražu Mihailovića opisivao kao srce i mozak oslobodilačke akcije, poginuo je u četnicima 1943. godine. Vladimiru Čerini je Bog namijenio znakovitu smrt. Duševno rastrojen u nemiru mezafizičkog glavinjanja i kaosu južnoslavenskih tlapnji, napokon je, u dubokom razočarenju u novu južnoslavensku državu zbog kojeg se javno ispričao za sva zlodjela koje je učinio hrvatskom narodu, umro u umobolnici u Šibeniku 1932. godine.
http://www.novosti.rs/upload/images/2014//04/14n/kul-pisci-u-tekst.jpg
Niko Bartulović
 
Zagreb je također imao svoga slavnog pjesnika koji je slijedio iluzije Napredne omladine. Bio je to Vladimir Vidrić, rođen u imućnoj građanskoj obitelji slovenskog podrijetla. Prigodom posjeta cara Franje Josipa Zagrebu 1895. godine bio je jedan od vođa prosvjedne skupine koja je spalila mađarsku zastavu. Međutim, taj Vidrićev čin nikako nije bio hrvatsko domoljublje, već radikalna južnoslavenština. Vidrić je u svojim pjesmama izraziti impresionist s naglašenim likovnim segmentom, u kojima se isprepliću slike poganskoga, klasičnog i mitološkog svijeta. Taj zamagljeni svijet jasno razotkriva Vidrićevo lutalaštvo po onostranom. U uronjenoj umjetničkoj dubini jasno se nazire masonski duh, poglavito u pjesmama Dva levita i Gonzaga koje su uperene protiv isusovaca. Slobodni zidari su prepoznali neslućeni Vidrićev „talent“ (recitirajući svoje stihove privlačio je impresionirano mnoštvo idealističkih obezglavljenika), te je primljen 1909. godine u masonsko bratstvo. Masonstvo je od Vidrića mnogo očekivalo, imalo je za njega velike planove, ali Vidrić u svom halucinogenom mističnom rastrojstvu umire iste godine u duševnoj bolnici u Vrapču.
 
Napredna omladina odgajana u masonskom duhu i jugoslavensko-unitarističkom radikalizmu uništavala je hrvatsko nacionalno biće. Dobar dio tih vodećih mladih ljudi su postali masoni. Spomenimo još neke: Antu Tresića-Pavičića, Ljubu Leonića, Ivu Andrića, Antuna Barca, Krešimira Kovačića, Ivu Tartagliju, Jurja Demetrovića, Mirka Deanovića, itd. U političkom smislu naprednjaci su bili golema poluga stvaranja budućih srpskih država u hrvatskim zemljama. U duhovnom smislu oni su masonizirali hrvatsku inteligenciju i dobar dio radništva. Većina njih su u svojoj mladosti bili idealisti, a svoju su religioznu potrebu za savršenošću postupno nadomjestili vjerom u znanost, okultizam i južnoslavensku mistiku, kojoj je Vidovdanski hram gradio Ivan Meštrović. (Ivan Mužić: Masonstvo u Hrvata, Knjigotisak, Split, 2001. str. 88. i 92. i 95.).  
http://www.rijeka.hr/lgs.axd?t=16&id=39904&sp=150x226http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/ce/Vladimir_Vidric.jpg
Vladimir Čerina i Vladimir Vidrić
 
Zanimljivo je da je pod velikim utjecajem Napredne omladine bio i najpoznatiji hrvatski kipar Ivan Meštrović koji je još u mladosti bio sklon južnoslavenstvu. Svjetsku slavu je stekao već 1911. godine kada je na Međunarodnoj izložbi u Rimu izložio u Srpskom paviljonu fragmente svojih epohalnih zamisli, monumentalni Vidovdanski hram i Kosovski ciklus koji razvidno simboliziraju integralistički južnoslavenski romantizam.Danas se njegovi uradci čuvaju u Narodnom muzeju u Beogradu: Miloš Obilić,Srđa Zlopoglava, Kraljević Marko,Kosovska djevojka i Udovica. Očito se po nadahnuću i u njegovim kasnijim djelima može jasno vidjeti Meštrovićev politički i masonski svjetonazor. Među najpoznatijim velebnim ostvarenjima treba istaknuti spomenik neznanom junaku na Avali, Miletiću u Novom Sadu, Grguru Ninskom u Splitu, Nikoli Tesli u Zagrebu i dr. Kao svjetski priznati umjetnik, djelatni mason te član Jugoslavenskog odbora nedvojbeno je Meštrović imao znatan doprinos u stvaranju zloglasne Kraljevine SHS.
 
Za razliku od okorjelih masonskih okultista i radikalnih južnoslavenskih unitarista, Meštrović je uvidio svoju mladenačku zabludu o utopiji jednorodnog južnoslavenskog naroda u zajedničkoj pravednoj državi. Svoje potpuno otrežnjenje doživio je stvaranjem Titove Jugoslavije. Na Meštrovićev prigovor Josipu Brozu Titi zbog stravičnih zločina komunističkih kohorti i masovnih grobnica hrvatskih vojnika i civila diljem Jugoslavije,Tito je sa zapanjujućom iskrenošću bez imalo stida odgovorio: „Moralo se pustiti Srbima da se izdovolje“. Na to je Milovan Đilas taj kompleks vlastitih zločina Meštroviću malo načelnije i suptilnije pojasnio: „Hrvati su morali umrijeti, da bi Jugoslavija živjela“. (Dubravko Jelčić: 100 krvavih godina,P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2005., str. 90.). (Korišteni dijelovi iz knjige Masoni protiv Hrvatske)
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Mladen Lojkić

Autocesta kroz Dubrovačko-neretljansku županiju je kraća i jeftinija

 
 
U dnevnom tisku je objavljena informacija sa sastanka predsjednika vlada Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Albanije da su dogovorili trasu Jadransko-jonske autoceste kroz Bosnu i Hercegovinu, čime Republika Hrvatska odustaje od gradnje autoputa do Dubrovnika. Prema objavljenoj karti, autocesta bi iz teritorija Republike Hrvatske ulazila na teritorij Republike Bosne i Hercegovine na graničnom prijelazu Crveni Grm kod Vrgorca. Odatle bi nastavljala u pravcu sjevera, te bi dolinom Trebižata prešla preko Neretve kod Počitelja u dolinu Bregave, a potom pored Ljubinja prema Trebinju, te bi na graničnom prijelazu Nudo ušla na teritorij Republike Crne Gore. (Neki komentatori u Hrvatskoj misle da bi trasa autoceste prolazila kroz Popovo Polje, a ne kroz Rudine sjevernom stranom Bjelašnice.)
http://www.bilder-hochladen.net/files/1tp-2.jpg
Trasu Jadransko-jonske autoceste ovako zamišljaju i crtaju Nijemci.
 
U bilo kojoj od tih varijanti dogovorena trasa autoceste u širokom luku zaobilazi ne samo grad Dubrovnik nego i cijelo područje Dubrovačko-neretljanske županije. (Moguće i općinu Ravno u Federaciji BiH.) Odvojak postojeće hrvatske dionice Jadransko-jonske autoceste prema Crvenom Grmu jest dionica autoceste Ploče-Ljubuški-Čitluk-Mostar, dakle prema sjeveru kroz Bosnu ka Hrvatskoj i Madžarskoj, dok prirodna trasa Jadransko-jonske autoceste nakon izbijanja na obalu Neretve kod Ploča bi trebala nastaviti prema jugu duž obale Jadrana. To je najkraći pravac prema obalama Jonskog mora, tj. Grčkoj. Jasno je da kraća relacija ne samo što ubrzava promet, već i snižava troškove izgradnje i eksploatacije autoceste. No, te činjenice dogovor u Cavtatu ignorira i utvrđuje znatno dužu trasu.
 
Takav dogovor predsjednika vlada (da li i parafirani memorandum?!) ne doprinosi temeljnom interesu Republike Hrvatske: neposrednom prometnom povezivanju s jugom zemlje, nego naprotiv, ugrožava cjelovitost zemlje. Hrvatskoj bi preostalo da se pokuša povezati s autocestom gradeći brze ceste (poput autoputa), a s obzirom na konfiguraciju terena to bi moglo biti kod Slanog, Dubrovnika (Gornji Brgat) i Cavtata (Ivanov Krst). No, pitanje je hoće li Republika Bosna i Hercegovina biti voljna i kadra financirati izgradnju dionica tih brzih cesta kroz entitet Republike srpske za potrebe povezivanja Hrvatske s Jadransko-jonskom autocestom. Ovo tim više što te brze ceste neće imati međunarodni značaj, pa se neće financirati sredstvima EU, nego sredstvima neposredno zainteresiranih država, u ovom slučaju Hrvatske! To bi značilo da će EU financirati gradnju autoceste koja će povezati trebinjsko područje s Europom, a Republika Hrvatska brze ceste koje će povezati Trebinje s Dubrovnikom i Konavlima. Pitanje je i koja je dužina tih cesta i koliki su procijenjeni troškovi izgradnje istih.
 
Navodno je cilj sastanka u Berlinu: izaći pred njemačku kancelarku s prijedlogom stvaranja posebnog fonda iz kojeg bi se financirala izrada projektne dokumentacije za dijelove ceste u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji. U taj prijedlog nije uključeno financiranje dionice autoceste kroz Hrvatsku: od Križišća do Žute Lokve, jer se ta dionica možda i ne bi gradila, barem ne o trošku EU! Također, za dionicu od Rijeke do Trsta treba osigurati suradnju Slovenije, koja kako izgleda, nije voljna učestvovati u tom projektu, jer nije uputila svog predstavnika na sastanak u Cavtatu. Dakle, dogovorom predsjednika naše vlade osigurana je podrška Hrvatske Albaniji, Crnoj Gori i entitetu Republike srpske u Bosni i Hercegovini za priključenje na mrežu autoputeva u Hrvatskoj i pristupu fondovima EU iz kojih će se financirati ti projekti, premda nije osigurana podrška Slovenije za priključenje Hrvatske na autocestu prema Trstu, niti financiranje iz fondova EU dionica autoceste koje treba izgraditi u Hrvatskoj!
 
Štoviše, cijena toj podršci je definitivna prometna izolacija juga Hrvatske, sa svim gospodarskim, socijalnim i političkim posljedicama koje iz toga proizlaze. Još nema nikakve garancije da će se graditi most na Pelješac. S obzirom da se računa da će taj projekt financirati EU, pristanak na povezivanje Dubrovnika brzim cestama na autocestu dovodi u pitanje spremnost EU-a da pored autoceste financira i most, posebice zbog toga što bi on u tom slučaju imao samo lokalni značaj.
 
Navodno hrvatski građevinari priželjkuju gradnju autoceste na dogovorenoj trasi, jer očekuju da će zaposliti svoje kapacitete. No, takva očekivanja su evidentno nerealna, jer prema dogovoru niti jedan metar autoceste neće se graditi u Republici Hrvatskoj, nego isključivo u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji. U Bosni i Hercegovini postoje resursi građevinske operative koja je upravo završila autoput Sarajevo-Zenica i koja ima reference i kapacitet za ovaj posao. Uostalom, vidjeli smo kako je prošla naša građevinska operativa u projektu gradnje autoputa od Podgorice prema Sandžaku. Naivna je zamisao naših građevinara odnosno projektanata da će predložiti konačnu trasu, ako su je političari već dogovorili. Izmještanje trase autoceste u Bosnu i Hercegovinu cijepa jedinstvo teritorija Dubrovačkoneretvanske županije, čime se uništava mogućnost razvoja i opstanka hrvatskog naroda na povijesnom prostoru njegove državnosti.
 
Tim dogovorom se odsijecaju Ploče, neretvanska dolina i Metković od svog gospodarskog, političkog i kulturnog središta: grada Dubrovnika, jer u gospodarskom pogledu današnja luka Ploče preuzela je ulogu luke Gruž, neretvanska dolina ulogu Konavala, a Metković ulogu Stona. Valja još uočiti da dogovorena trasa autoceste ne samo što odalečuje i de facto odvaja Dubrovnik od ostatka Hrvatske, nego u još većoj mjeri izolira Metković i to ne samo od Dubrovnika, već i od Splita i Zagreba. Neizvjesnost realizacije povezivanja juga Hrvatske s Jadransko-jonskom autocestom imat će za posljedicu prometnu izolaciju tog područja i preusmjeravanje turističkog prometa prema Crnoj Gori i dalje na jug.
 
Dugoročno, odvajanje dubrovačkog područja od ostatka Hrvatske neumskim koridorom i dogovorenom trasom Jadransko-jonske ceste neminovno vodi u gospodarsko nazadovanje i usmjerava to područje na povezivanje sa zaleđem kroz koje prolazi trasa autoceste i Trebinjem kao gravitacijskim središtem tog „regiona“. Raskidom teritorijalnog kontinuiteta i odustajanjem od izgradnje suvremenih kopnenih prometnica prema ostatku zemlje, hrvatski krajevi južno od Vrgorca postaju u perspektivi bosansko-hercegovačka provincija. Iz navedenih razloga, sa stajališta nacionalnih i državnih interesa neprihvatljivi su bilo kakvi dogovori i aranžmani koji bi učvršćivali cijepanje i odvajanje Dubrovačko-neretvanske županije. Dužnost je svakoga hrvatskog građanina, posebice vlasti, jačati integraciju ovog prostora Lijepe naše, jer je Dubrovnik izvorište hrvatskog jezika i kulture, te čuvar kontinuiteta hrvatske državnosti, nezavisnosti i slobode, a danas kao i oduvijek, naš obraz prama svijetu!
 

Hrast-pokret za uspješnu Hrvatsku

Najugroženiji trudnice i djeca

 
 
Milanovićeva vlada  novim je zakonom o radu bitno smanjila radnička prava, tvrde sindikati i ženske udruge. Demografi tvrde da je  riječ  o zakonu koji će dodatno narušiti već ionako katastrofalnu demografsku sliku Hrvatske.
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQPADqngeRRI71_tC7tq4oC4bvaEIadNhR2v461ohpI3A47_1nA
ZOR-om protiv budućnosti Hrvatske
 
Nakon burne javne rasprave Hrvatska ima novi Zakon o radu (ZOR) kojim, čini se, nitko nije zadovoljan. Za sindikate je on obespravljujući, a za poslodavce, kako se i očekivalo, nedovoljno fleksibilan i slabo poticajan za gospodarstvo. Posebno su glas digli demografi koji podsjećaju kako hrvatske obitelji žele imati više djece, ali da je to zbog nesigurnosti na tržištu rada financijski sve teže ostvarivo. Novi zakon ide u korist crnim projekcijama prema kojima će staro hrvatsko stanovništvo do 2050. godine pasti na broj od 3,5 milijuna.
 
„Nismo slučajno ovaj zakon nazvale zakonom obespravljenog radništva, zakonom za kapitalce kojim se želi dekonstruirati socijalna država i uvesti leasing radnika. Njime se snaži nesigurnost posla, promovira rad na određeno vrijeme i onemogućava osiguravanje obitelji, što uključuje i diskriminaciju žena. Zakon je definitivno bitno snizio radnička prava“, u razgovoru za Deutsche Welle objašnjava Jasna Petrović iz Ženske fronte za radna i socijalna prava, organizacije koja okuplja ženske sindikalne sekcije i udruge. Novi zakon, dodaje, donosi tek mali napredak za radništvo u članku kojim se rok za potraživanje radnika povećava s 3 na 5 godina. „Izmjeri“ li se novi zakon indeksom zaštite radnika koji propisuje Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, ZOR je pao s 2,61 na 2,34. Petrović napominje da je ispod Hrvatske tek Mađarska dok taj indeks za Njemačku iznosi 2,47.
 
Konačna presuda Hrvatskoj koja odumire?
 
„Sada je olakšano davanje otkaza trudnicama. Trudnici ili rodilji se već početkom likvidacije tvrtke poslodavca može po sili zakona dati otkaz, što do sada nije bio slučaj. U otkazni rok su ušli godišnji odmor i bolovanje, a znamo koliko to pogađa žene“, ogorčeno priča naša sugovornica. Uz to, upozorile su ženske organizacije, izbrisana je i zabrana noćnog rada za trudnice i majke s djecom do 1 godine starosti. „Kažete da ministar rada tvrdi da je to regulirano drugim zakonom? Mislite li da Zakon o rodiljinim naknadama možete regulirati radne odnose? Po staroj taktici pravo je prebačeno u drugi zakon u kojem će ga naknadno izbrisati. Ukratko, ministar laže“, ne bira riječi naša sugovornica kada govori o SDP-ovom Mirandu Mrsiću.
http://radnickaprava.org/article/49/large_jasna-petrovic2-foto-tamara.jpg
Jasna Petrović
 
Šokantna je činjenica da 93 posto novozaposlenih žena dobije samo ugovor o radu na određeno vrijeme. Novi ZOR dodatno promovira ovakav nesiguran oblik rada, smatraju sindikati. „To znači da onog trenutka kada žena ostane trudna, poslodavac joj ne produžuje ugovor. Taj otkaz  formalno se ne mora zvati otkaz, no sve se više žena tuži da ih je poslodavac otpustio zbog trudnoće. U nekim slučajevima poslodavac od njih prilikom zapošljavanja traži i da potpišu da neće zatrudnjeti  i da ne planiraju osnivati obitelj. To je praksa većih trgovačkih lanaca. Ne uništavaju se tako temeljna ljudska prava, već hrvatska supstanca“, smatra Jasna Petrović. Pritom naša sugovornica iznosi podatke iz istraživanja koje su 2008. godine provele ženske sindikalne grupe i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova na 1500 žena diljem Hrvatske koje su tada bile zaposlene na određeno vrijeme. „Ustanovilo se da među njima 43,4 % nema djecu. Ostale su dobile djecu prije početka rada na određeno i to upola manje nego što su željele. Većina njih ima samo jedno dijete. Hrvatskoj koja odumire ovaj je zakon konačna presuda.“
 
Djeca su ekonomski isplativa za državu
 
S navedenim kritikama slaže se i Anđelko Akrap, demograf s
Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koji već godinama upozorava da država nema koherentnu natalitetnu politiku koja bi se provodila bez obzira na promjene vlasti. Istraživanjima je dokazao da država nema sluha za one koji podižu djecu te da bi trebala preuzeti dobre recepte skandinavskih zemalja ili Francuske. „Njemačka, recimo, nema dobar obiteljski zakon i ima velikih problema s natalitetom jer nema dobar položaj zaposlenih majki. Radi se o tome da je potrebno predvidjeti pozitivnu diskriminaciju onih koji imaju djecu. To je ekonomski isplativo jer ti ljudi podižu buduću radnu snagu. Hrvatski poslodavci nemaju tu kulturu da vode računa o reprodukciji radne snage. To im omogućavaju uvjeti visoke nezaposlenosti. Društvo u cjelini nema svijesti da mora omogućiti reprodukciju vlastitog stanovništva“, priča nam Akrap. Po njegovu mišljenju društvo bi trebalo osigurati dobru infrastrukturnu podršku kroz vrtiće i jaslice te se pozabaviti niskim plaćama i suzbijanjem rada na određeno vrijeme zbog čega mlade obitelji nisu kreditno sposobne i ne mogu riješiti stambeno pitanje.
 
Poslodavci također moraju dati ženama odgovarajuće radno vrijeme. Skandinavske zemlje tako imaju visoku stopu zaposlenosti žena i dobre fertilitetne trendove. „Mnogo žena radi nepotpuno radno vrijeme, dok djeca ne narastu, a kasnije one to omogućuju drugim majkama s malom djecom. To ujedno znači da žena ne prekida karijeru. Hrvatska nema dugoročnu politiku, a rezultati se postižu dugoročno“, smatra profesor. „Misli se da Francuzi zbog useljenika imaju najbolju demografsku sliku. Da je to tako, onda bi Njemačka imala najbolju demografsku sliku. Ali Nijemci, za razliku od Francuza koji su u XIX. stoljeću shvatili što je depopulacija, nemaju dobru obiteljsku politiku. U Hrvatskoj se ne radi samo o ukupnom izumiranju, već se ispraznio veliki dio prostora. Ostali su dijelovi s koncentracijom starog stanovništva. Država za njihovu skrb mora izdvajati značajna sredstva, a ne osigurava buduću radnu snagu.“
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSFXEsX7GVvDLlXwRszI39giagakFWZ0gmlnm_yGRjslu-b5r5v
Anđelko Akrap
 
Hrvatskim političarima nije jasno da bi demografska politika trebala biti dio ekonomske politike. Ne treba zaboraviti da stanje pogoršava činjenica da ljudi bježe iz depopulacijskih prostora te da je Hrvatska u mnogo lošijoj situaciji od visokorazvijenih zemalja koje provode selektivnu migracijsku politiku i popunjavaju tržište rada profilima ljudi koji njima trebaju. „Za Hrvatsku je jako puno ako van ode tisuću liječnika ili inženjera elektrotehnike. To je suvremeno zanimanje koje razvija čitavo gospodarstvo. To je možda mali broj useljenika za Njemačku, ali treba gledati relativne odnose prema broju stanovnika“, zaključuje Akrap.
 
Gdje je ta socijaldemokracija?
 
Jasna Petrović misli da je najtužnije što se sve događa za mandata vlade koja sama sebe naziva socijaldemokratskom, iako, kada je riječ o ZOR-u, nema veće razlike u usporedbi s prethodnom HDZ-ovom vladom. „Danas je možda još gore, iako se ni za HDZ ne može reći da je bio osjetljiv. Sjećam se da smo 2005. godine demonstrirali za radnička prava pred Saborom u trenutku kada je HDZ-ova vlada pokušala uvesti isti zakon sa sličnim rješenjima. Tada je SDSS-ov Milorad Pupovac, koji je i ovaj put glasovao protiv ove varijante, uspio pomoći da amandman za zabranu noćnog rada trudnicama ipak prođe. HDZ je radio isto što i SDP, samo su neke druge žene, što me posebno smeta, dizale ruku po stranačkoj stezi. Za vrijeme HDZ-a  eskalirao je rad na određeno vrijeme. Nemaju pravo kritizirati ovaj ZOR, jer na njega nisu uložili niti jedan amandman. Sve su oni to već probali provesti za vrijeme svoga mandata.“
 
ZOR je, smatraju mnogi, donesen nepošteno. Nakon što je provedena javna rasprava o njegovoj konačnoj verziji na putu do Sabora Ministarstvo rada preko vlade je u njega umetnulo nekoliko novih bitnih nadogradnji koje su dodatno smanjile radnička prava i iznenadile sindikate, ali i javnost. Nakon što je prihvaćen u ovakvom obliku nova mu je postaja Ustavni sud na kojem ionako prečesto padaju zakonska rješenja Milanovićeve garniture. „Tamo će sigurno završiti otkaz po sili zakona za trudnice i ustupanje radnika drugom podposlodavcu. Međunarodnoj organizaciji rada prijavit ćemo kršenje konvencija o sindikalnom organiziranju i kolektivnom pregovaranju. Analizirat ćemo što možemo pokušati promijeniti na Europskom sudu u Luksemburgu u odnosu na temeljne vrijednosti Europske unije“, zaključuje Petrović. Ministar rada pak odgovora da ZOR ide za time da se olakša restrukturiranje i poslovanje u državi. Radnici su smatra, i dalje zaštićeni kao i do sada.
 

Siniša Bogdanić, Deutsche Welle

Anketa

Vjerujete li da će Vas maske spasiti od zaraze?

Nedjelja, 20/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1561 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević