Samo riječ

                Nije rana. Ni slomljena grana.

                Ni mirisna dunja na ormaru.

                Nije jauk ni krik crnih vrana!

                Riječ je samo. Riječ o Vukovaru.

                Riječ je živa što sne, boli skriva

                Pod pokrovom od srca tjeskobe.

                Riječ ta traje i melemom biva.

                Ne da da ju zlobni ljudi zdrobe.

                Niti kune, nit osvetu žudi.

                U Hrvatu svakom ponos budi

                Uskrsnulu u slobode žaru.

                Nije pjesma koju dobro znamo

                Proslavljenu na svetom oltaru.

                Riječ je samo. Riječ o Vukovaru!

Malkica Dugeč, 9. 6. 2014.

Svi ostali bili su i ostali četnici

Tko je osim Nijemaca 'tukao' dalmatinsku golobradu mladež u bitci na Sutjesci? Evo kako to patetično piše Ladislav Tomičić u svojoj kolumni 'Ladovina' a vezano uz bitku na Sutjesci ('Novi list', 15. VI. 2014.): „Heroja i heroina Sutjeske u Hrvatskoj se gotovo nitko ne želi sjećati. Počast im odaju još samo rijetki živi suborci i nešto mlađeg svijeta kojemu se u ovih dvadeset godina nije dalo isprati mozak. Problem je, dakle, velikim dijelom u gore navedenoj činjenici, što su hrvatski partizani i partizanke ginuli zajedno sa srpskim i bosansko-hercegovačkim drugovima i drugaricama. Modernoj Hrvatskoj takva povijest je neprihvatljiva.“

A evo i veoma 'prihvatljive' povijesne istine - bez pranja mozga, koju Ladislav Tomičić namjerno ignorira, krivotvori odnosno izvrće: „Potukli su Dalmatinci na Neretvi u borbi na život ili smrt, istinske narodne neprijatelje, fašističke kompanjone, talijane i četnike, da bi na Sutjesci bili masovno pobijeni, ne samo od Nijemaca, nego i od svojih jugo-'partizanskih', pročetničkih suboraca koji su ponosno nosili četničke s kokardom na glavi (vidi se jasno i na slici priloženoj uz Tomičićevu kolumnu)! Naivni i izmanipulirani dalmatinski partizani, mahom golobradi momci, na Sutjesci su ginuli i sprijeda i straga (kako bi sačuvali dragocjenu stražnjicu voljenih im drugova Tite i Moše Pijade???, nap.a.). Straga ih je, iza bukve 'skidao' crnogorski 'narodni heroj' Sava Kovačević - svjedočio je 'legendarni' Sinjanin (čovik i pol), Vice Buljan.

Sava Kovačević je, moguće, godinu dana ranije, preživio Kupreško malo polj'ce, što pozoba Crnogorce, pa je zato i u partizanima - Hrvatima gledao isključivo ustaše i domobrane. Na Kupresu se branila tadašnja hrvatska država, a napadači su bili četničke, tobož' proleterske jedinice iz Srbije i Crne Gore. Branitelji su se u čudu krstili i lijevom i desnom, odkuda među Miloradima i Jovanima Koče Popovića, i imena Stipe (preinačenog u Stevo, nap.a.), Ante i Mate, koji su im iz Dalmacije došli u pomoć. Bili su uvjereni da su ih vodiči grješkom doveli na krivu stranu“ (iz knjige, Jure i Boban, Marka Markovića).

Rezultati bitke na Sutjesci (svibanj/lipanj 1943.)

Brigade s najvećim gubicima

Ukupno brojno stanje i broj poginulih

1. proleterska od 1541 - 409 poginulih
2. proleterska od 1025 - 360 poginulih
4. proleterska od 1471 - 456 poginulih
5. crnogorska od 1000 (otprilike) - 396 poginulih
1. dalmatinska od 1000 (otprilike) - 564 poginulih
2. dalmatinska od 1200 - 764 poginulih
3. dalmatinska od 1000 (otprilike) - 531 poginulih
7. banijska od 600-365 poginulih

Po teritorijalnoj pripadnosti
Hrvatska - 3580
BiH - 1776
Crna Gora - 646
Srbija - 284
Makedonija - 3
Slovenija - 3

Kao što se vidi daleko je najviše Dalmatinaca poginulo u bici na Sutjesci brigade su bile skoro uništene; više partizana je poginulo iz Žrnovnice (kod Splita), malog mjesta, nego iz cijele Srbije!? Nije to nikakvo čudo jer partizana, drugova i drugarica, u Srbiji nije ni bilo tamo je postojao jedan drugi, 'paralelni antifašistički pokret' (po Vuku Draškoviću, nap.a.), Ravnogorsko-četnički, na čelu kojega je bio 'prvi ilegalac porobljene Jevrope', kraljevski oficir srpske oslobodilačke vojske u otadžbini, Dragoljub-Draža Mihailović! Tek pred kraj rata, 12. rujna 1944. maloumni kralj Petar II. se iz Londona poznatom depešom obratio, ali, narodima Jugoslavije u kojem je pozvao sve snage lojalne srbijanskoj kruni i one koje to nisu da se priključe NOVJ-u i NOR-u pod vodstvom JeBoTe-a, druga Tite.
 

Tekst u kojem Petar II. izvještava 'svoje' narode o skorašnjem preokretu nalazi se u slijedećem proglasu, skraćeno: „Dragi moji Srbi, Hrvati i Slovenci, u ovim sudbonosnim i za Jugoslaviju velikim danima, kada pobedonosne armije Sovjetskog Saveza stoje na našoj granici s jedne strane, a američke i britanske s druge strane, kada je dan naše slobode u punom svanuću, pozivam sve Srbe, Hrvate i Slovence, da se ujedinite i pristupite Narodno-oslobodilačkoj vojsci pod maršalom Titom…“

Tek tada su 'gospoda' četnici obrijali svoje prljave bradurine a sa šajkača ili šubara uklonili kraljevsku kokardu i naćulili komunističku zvijezdu petokraku; i preko noći postadoše 'drugovima - Titinim partizanima'! Eto to je ta povijesna istina, to je to neprihvatljivo bratstvo i jedinstvo Tomičićevih drugova i drugarica. A strašne tragedije zavedene dalmatinske mladosti uzalud žrtvovane na Sutjesci, uistinu, teško se je i sjećati! „Na Sutjesci je, između ostalih, ubijen i veliki hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačić“, piše tako Ladislav Tomičić u svojoj 'Ladovini' ali ne kaže od čije ruke kako ne bi, valjda, povrijedio 'gospodu' četnike, srbijanske, istočno-hercegovačke ili crnogorske, koji ga zaklaše i u neznanu jamu baciše… negdje kod Foče! A tko je to Crnogorcima, kako Tomičić veli, isprao mozak pa su nam se za bratsku pomoć  itekako debelo revanširali, crnogorski 'pošteno', 1991. godine: potomci narodnog heroja Save Kovačevića zabiše nož u leđa potomcima zaboravljenih heroja sa Sutjeske! Veleizdajnik Stipan Mesić im i to oprostio, jer kaže on stilom vicmahera: 's Crnom Gorom nikad nismo ratovali'!

Damir Kalafatić