Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Komunizam je vođen lažima, utjerivanjem straha i sebičnošću

 
 
Govor biskupa zagrebačkoga mons. dr. Ivana Šaška u Karlovcu na svečanoj akademiji u povodu 22. godišnjice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.
http://image.dnevnik.hr/media/images/644x322/Jan2012/60561538.jpg
"Cijenjeni predstavnici građanskih vlasti, predstavnici hrvatske vojske i policije, dragi hrvatski branitelji, braćo i sestre, dame i gospodo! Biti u Karlovcu u vašoj prisutnosti na današnji dan spomena međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske, samostalne i suverene hrvatske države, budi posebne osjećaje. Među njih stavljam i pozdrave koje vam donosim od našega zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića.

Svima ponajprije čestitam dvadeset i drugu obljetnicu toga važnog događaja za Hrvatsku, Hrvatice i Hrvate, za sve hrvatske ljude. I danas se lako sjetimo osjećaja kojima smo bili ispunjeni: od nadanja preko razočaranja i strepnje do ushita i ponosa. No, stasali su novi naraštaji. Njima u vremenskome odmaku zacijelo nije lako dohvatiti osjećaje starijih, razumjeti do kraja značenje koje je taj događaj imao u trenutcima s obilježjima rađanja i mučeništva. Zato se važno spominjati, obnavljati istinu, prenositi ju djeci i mladima. Ali, ona nije samo neka vrsta pouke za mlađe; ona je i učvršćivanje vrijednosti, jačanje vlastitoga identiteta i prepoznatljivosti.

Jezici koje zovemo velikima; jezici naroda i država od kojih smo očekivali političko priznanje najčešće koriste istu riječ za 'prepoznavanje' i 'priznavanje' (recognize; reconnaître; riconoscere; (an)erkennen). I jedna i druga u sebi sadrže znanje o nečemu. I sami smo svjesni da nešto priznajemo, nakon što prepoznamo. U teškim vremenima bilo nam je stalo dati do znanja drugima da želimo slobodu, da želimo živjeti mir, da želimo ono na što imaju pravo i ostali slobodni narodi na svijetu. No, ljepota slobode hrvatskomu je narodu bila uskraćena i osporavana. Znali smo da je posrijedi nepravda protiv koje se trebamo boriti i mislili smo da to vide i drugi. Ali, težak je bio put do prepoznavanja, priznavanja i priznanja.

Željeli smo da nas politički priznaju, ali u tome političkom priznanju nalazi se puno više od njega. Danas je razvidno da je u pitanju bio susret i sukob vrijednosnih sustava. Mnogi su taj sukob prikazivali kao sukob neciviliziranih skupina, pristaša prošlih političkih tvorevina, čak i sukob religija. Lako se može utvrditi da ništa od toga ne odgovara stvarnosti. U dnu je bio temeljni sukob dobra i zla, zla koje se artikuliralo u političku ideologiju i želju za vladanjem nad drugima. Željeli smo slobodnu domovinu koja živi u zajedništvu slobodnih europskih naroda, oslonjeni na vrijednosti koje su se jasno prepoznavale u svome kršćanskom nadahnuću.

A što su to drugi prepoznali, da bismo bili priznati? Ono isto što mi ne smijemo zaboraviti i što ne smijemo zanemariti, ako želimo ostati prepoznatljivi kao narod i kao Hrvatska. Prije svega prepoznali su istinu i naše zauzimanje za nju. Njoj nasuprot bila je laž koja se protezala od raznih ugroženosti manjina do najgrubljih optužaba o hrvatskome nasilju. Laž koja je pomno građena i širena svim sredstvima (a nisu bila neznatna), unošena u hrvatski i međunarodni prostor. Drugi su ipak, prepoznali istinu i priznali ju.

Nadalje, prepoznali su hrabrost i odlučnost našega naroda, koja se osobito očitovala u hrvatskim braniteljima. Oni su svjedočili Pavlovu rečenicu: Nemamo ništa, ali imamo sve. (usp. 2Kor 6, 10) Bila je to neobična hrabrost koja je spajala: ljubav prema domovini, vjeru u Božju pomoć i nadu u budućnost onih koji su spremni na žrtvu. Bila je to hrabrost koja se pouzdavala u Boga. Nasuprot toj hrabrosti nalazilo se širenje straha. Moćno je to sredstvo, iskušavano nad hrvatskim narodom desetljećima u komunističkoj diktaturi. Drugi su, ipak, prepoznali hrabrost i priznali ju.

U sukobu vrijednosti prepoznali su nesebičnost koja je niknula u svim porama društva. Obrana Domovine iznjedrila je iznenađujuću snagu velikodušnosti i solidarnosti, sućuti, osjetljivosti prema patnjama bližnjih, duboke osjećaje milosrđa i prema neprijateljima. Nasuprot tim ljudskim i evanđeoskim krjepostima stajala je sebičnost koja je razarala hrvatsko tkivo; želeći materijalnu dobit željelo se raniti i pogubiti dušu, ali je ta ista sebičnost samo unakazila neprijatelje. Drugi su, ipak, prepoznali nesebičnost i priznali ju.

Rat protiv Hrvatske, nakon sloma komunističkoga sustava u Europi, bio je toliko snažan da smo u svojim vapajima često bili u kušnji pomisliti da ono što je izgledalo tako blizu postaje predalekim, pa čak i da je sama održivost na životu gotovo nemoguća. Bili smo svjesni da svijet može zaustaviti krvoproliće i čudili se zašto se to ne događa. Suočeni s otajstvom zla, s nevjerojatnom mržnjom prema Hrvatskoj, san priznanju bivao je sve nestvarnijim. Ipak, dogodilo se čudo, kako je običavao govoriti kardinal Kuharić. A čudo se događa kada se spoje tri stvari koje je prepoznao i svijet: ljubav prema istini, hrabrost oslonjena na pouzdanje u Boga i nesebičnost koja širi nadu.

Prošle su dvadeset i dvije godine. U Hrvatskoj u kojoj sada živimo sve se češće mora postaviti pitanje: Priznajemo li mi ono što smo željeli da drugi prepoznaju i priznaju u nama? Je li naše polazište istina, kada vidimo da se pokušava ponovno zlo tumačiti kao dobro; kada polazište više nije obrana suverene Hrvatske, nego se ponovno pokušavaju prikazati dobrima polazišta komunističkoga režima?

Je li naše polazište hrabrost koja se oslanjala na Boga, kada se u hrvatskoga čovjeka ponovno unosi strah, ucjena, prijetnje koje sežu od gospodarstva i radnih mjesta, preko medija do akademskih krugova? Je li naše polazište nesebičnost, zauzetost za bližnje, kada se s toliko neosjetljivosti postupa prema onima koji su darovali sve što su mogli za slobodu Domovine?

Komunizam je vođen lažima, utjerivanjem straha i sebičnošću. To ga je održavalo na vlasti i hranilo njegovu moć. Želimo li na tome graditi Hrvatsku i izgubiti hrvatsku prepoznatljivost? Pristati uz laž i sramotu? Ili želimo prepoznati u sebi ono što su prepoznali drugi kao istinsku vrijednost od koje može radosno živjeti i naša domovina i cijela Europa?

Drago mi je što ste organizirali ovaj spomen-trenutak, vi, branitelji, koji i dalje ostajete jezgra najljepših hrvatskih plodova. Budite svjesni svoje političke uloge, ne zbog politike, nego zbog proroštva. Oni koji ne vole Hrvatsku i njezinu radost pokušat će vama oduzeti i glas i zajedništvo i jedinstvo. Vi smetate svima koji bi htjeli stvoriti drukčiju prošlost, više hrvatskih prošlosti i dati ih na izbor. Govore da se ne treba zamarati prošlošću. I točno je. Jedina prošlost koja ne zamara jest ona koja je istinita. A sve druge zamaraju. Valja naglasiti i to da narodi koji imaju 'više različitih prošlosti', narodi koji se ne zalažu za istinu o svojoj prošlosti, imaju samo to – prošlosti po izboru, ali sigurno nemaju budućnost.

U Karlovcu se, dragi prijatelji, osjeća da ste jedan od onih hrvatskih gradova u kojima je branjena istina, promicana hrabrost i svjedočena nesebičnost. I kada vas djeca upitaju što su oni još uvijek vidljivi tragovi na pročeljima pojedinih karlovačkih zgrada, zašto vam misli odlutaju kada se zagledate u Kupu ili Koranu, ili kada prođete kroz Turanj, svojim selima i poljima, sjetite se da ste sačuvali to troje: istinu, hrabrost i nesebičnost, i da nam to valja prenijeti novim naraštajima; ne dopustiti se zarobiti neistinama, šutjeti zbog straha ili postati neosjetljivima. Jer, nije samo po sebi razumljivo da su neki ljudi spasili živote drugim ljudima, obranili tuđe živote, imovinu; da su neprospavanim noćima darovali drugima sigurnost; svojim ranama spriječili nanošenje rana drugima.

I kada vama, hrvatski branitelji, ne uzvratimo zahvalnošću, pogledajte djecu i njihov osmijeh. On pripada vama. Bez vas bi ga bilo manje. Zato i sam u Karlovac uvijek dolazim s osjećajem poniznosti i zahvalnosti. Pomognimo jedni drugima vidjeti tu radost i graditi Hrvatsku istine, hrabrosti i nesebičnosti.
Neka vas Gospodin prati svojim blagoslovom, da bismo bili prepoznatljivi po dobru i po istini!"
 

Mons. dr. Ivan Šaško

Neka se Jutarnji list obračunava argumentima ako ih ima

 
 
Službeno priopćenje Izvršnoga odbora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Dijaspore – HAZUD Basel u svezi teksta objavljenog na portalu Jutarnjega lista a radi intervjua www.dnevno.hr s mr. sc. hrvatskim akademikom Emilom Čićom
http://www.hazud.ch/wp-content/uploads/2013/09/Logo-2-Hazud-1000x288.jpg
1. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori - HAZUD sa sjedištem u Baselu je legalna udružna institucija, osnovana 1978. i odobrena od švicarske nadležne vlasti. Temelji se na Švicarskom zakoniku: ZGB, Abschn. II, Art. 62-89, s kojim je usklađen STATUT Akademije prihvaćen od CH-vlasti i pohranjen kod CH-vlasti. U Hrvatskoj HAZUD je registriran pod imenom HAZUD dana 6. 2. 2013. godine. Hrvatski znanstvenici u RH i u BiH, stručnjaci i umjetnici mogu biti članovi HAZUD-a u Baselu i imaju naslov po Statutu,  kao i mi u Švicarskoj i u široj dijaspori: "Hrvatski akademik HAZUD-a" ili skraćeno "Hrv. akad.". Statutom HAZUD-a (čl. 4., 5., i 6.) koji je službeno priznat u RH opisano je da HAZUD u svoje  članstvo okuplja istaknute gospodarstvenike, intelektualce, umjetnike, akademike, inovatore, kako bi ostvarila europsku razinu napretka kroz programe razvitka u područjima ekonomije, gospodarstva, obrazovanja, kulture i umjetnosti, društvenih, tehničkih, medicinskih i drugih znanosti,  te inovacija, sukladno Statutu i Zakonu, i čija svrha nije stjecanje dobiti. HAZUD okuplja akademski obrazovane građane koji žive u Hrvatskoj, kao i građane koji su na privremenom radu u inozemstvu, ili su privremeno iseljeni, radi njihove međusobne povezanosti, radi njihove  međuovisnosti i razvijanja modela primjene u društvu kako bi svima olakšala služenje u ljubavi, slobodom i odgovornošću. HAZUD se u svom radu oslanja, u svom ustrojstvu i u djelatnostima na hrvatsku znanstveno akademsku tradiciju u dijaspori, na tradiciju židovskih dijasporskih akademskih institucija, grčkih i europskih renesansnih akademija, kao i na uzor suvremenih akademskih zajednica i udruženja. Istaknuti članovi HAZUD-a su i  dr. Vladimir Prelog, dr. Lavoslav Ružička prvi Hrvat dobitnik Nobelove nagrade 1939., dr. Antun Bauer, dr. Franjo Tuđman, i mnogi drugi istaknuti stručnjaci, znanstvenici, povjesničari, ekonomisti, književnici.
http://i2.ytimg.com/vi/Uwe4L2EJ-Ek/mqdefault.jpg
2. Gospodin Emil Čić je Hrv. akad. HAZUD-a s djelovanjem u umjetnosti, a nije, niti se on predstavlja akademikom HAZU ex JAZU.
 
3. Svaki član HAZUD-a bez obzira, gdje živi osobno je odgovoran za svoj govor i za djelovanje. HAZUD u Baselu ne može ni teoretski nadzirati niti snositi odgovornost za svoje članove diljem dijaspore, primjerice u Australiji, Americi, u europskim državama i u Hrvatskoj.
 
Stav niže podpisanih dužnostnika HAZUD-a:
 
Tvrdnje Emila Čića su izdašno dokumentirane, pa ako netko ima argumente koji to pobijaju, neka mu se izvoli s faktima i brojkama suprotstaviti, a ne kukavički nazivati "ispadom".
 
Dakle, izjave osobe gosp. Emila Čića (ne u ulozi Hrv. akad. HAZUD-a!) se ne slušaju rado jer tematiziraju sve ono o čemu glavni sluganski mediji šute. Svako takvo kritičko osvrtanje na geostrategijska zbivanja paušalno i nereflektirano se obilježuju govorom mržnje, kako bi se autora diskvalificiralo i svaku raspru o samoj problematici zaustavilo.
[Srbi od cara Dušana preko poturica poput Sokolovića i Predojevića do Miloševića, Babića, Martića, Mladića ratuju genocidno i vandalski protiv Hrvatske. Je li to normalno ili?!]
 
Ovih dana slušamo iz HRT-a, da hrvatski narod ne voli umjetnika Vojina Bakića. Tu uopćenu optužbu na hrvatski narod sluša cijeli svijet. Jedan istaknuti povjesničar je napisao znanstvenu povijest pod naslovom: Zagreb holokaust (neoprostiva uvrjeda za blizu milijun Zagrepčana). Premijer Zoran Milanović je promukao u svojim govorima protiv Hrvata u dijaspori. On za volju jednoumlja izbacuje iz stranke one koji se usude imati drukčije mišljenje od njegova. Tako (15. 1. 2014.) je istaknuti političar izbačen iz jedne druge stranke bez prava žalbe. Tako nešto moguće je još jedino u Sjevernoj Koreji. Često se čuju lažne uvrjede na račun pravednika i dobročinitelja - kardinala Alojzija Stepinca, a da mediji nikada nisu to osudili kao govor mržnje.
Uz izraze poštovanja šaljemo najljepše hrvatske pozdrave - Izvršni odbor HAZUD-a/Basel
 

Ilija Šikić, tajnik

Emilija Herceg, dopredsjednica

Dragan Hazler, predsjednik

Njima njihova nama naša Hrvatska

 
 
(Ovaj tekst je parafraza H. Džubranove pjesme "Vama vaš meni moj Libanon")
 
Njima njihova, nama naša Hrvatska.
Njima njihova Hrvatska sa svojim problemima, nama naša sa svojim ljepotama.
Njima njihova Hrvatska sa svojim stremljenjima i sukobima, nama naša sa svojim snovima i nadama.
Oni neka su zadovoljni svojom Hrvatskom, mi ćemo biti zadovoljni samo slobodnom Hrvatskom.
Njihova Hrvatska je zamršeni politički čvor koji bi htjelo vrijeme razmrsiti; naša Hrvatska su brjegovi što su, lijepi i veličanstveni, u plavo nebo vinuti.
Njihova Hrvatska je Zapadnobalkanski problem koji će vrijeme riješiti; naša Hrvatska su mirne, čarobne doline po kojima se razlažu zvuci zvona i žubor potoka.
Njihova Hrvatska je poprište ljudi sa Zapada i ljudi sa Istoka;
Naša Hrvatska je krilata molitva koja jutrom uzmahuje krilima dok pastiri tjeraju stada na livade i uzlijeće uveče kada se seljaci vraćaju s polja, iz vinograda i maslinika.
http://i41.tinypic.com/5161c6.png
Njihova Hrvatska je samo popis birača; naša Hrvatska je krotka planina što počiva između mora i ravnice.
Njihova Hrvatska je kao smicalica kojom se služi lisica pri susretu sa hijenom, i kojom se služi hijena pri susretu sa vukom (stranke).
Njihova Hrvatska je šahovsko polje za kojim igraju vladajući ( glasnogovornik) i oporbeni (zastupnik);
Naša Hrvatska je hram kojeg naše duše pohode kada se zamori ova civilizacija smrti što juri po barikadama i medijima.
Njihovu Hrvastku čine dvije vrste ljudi; oni što određuju poreze i visine kamata i oni koji ih ubiru; naša Hrvatska nalik je na jednog čovjeka, nalakćenog u hladovini Hrasta, dalekog od svega osim od Boga i sunčeve svjetlosti.
Njihova Hrvatska su luke, kvalitetna zemljišta, banke i trgovina; naša Hrvatska je misao što seže daleko, ona je usplamtjelo osjećanje i božanska riječ koju Zemlja i More šapuću u uho Svemiru.
Njihova Hrvatska su službenici, dužnosnici, fotelje i direktori; naša Hrvatska je sva od stasanja, mladosti, muževne odlučnosti i starčke mudrosti.
 Njihova hrvatska su europske delegacije i odbori, naša Hrvatska su sjedeljke oz ognjišta u noćima kada šiba strašna oluja i kada je ukrašava čistoća snijega.
Njihova Hrvatska su sekte i partije; naša Hrvatska su djeca što se penju na litice, što trče uz potoke i što igraju na livadama i trgovima.
Njihova Hrvatska su govori, predavanja i rasprave: naša Hrvatska je pijev slavuja, šuštanje Hrastovih grana i maslina, jeka svirala po uvalama i žitnim poljima.
Njihova Hrvatska je obmana što se zaklanja iza vela prijevara, licemjerje što se odijeva prividnom ljepotom i novim zakonima, naša Hrvatska je gola Istina koja, ako u Vodu pogleda, vidi samo svoje mirno, jednostavno lice.
Njihova Hrvatska su zakoni i paragrafi na papiru, ugovori i dogovori po bilježnicama u  europskim tamnim hodnicima; naša Hrvatska proniče u tajne Života koje poznaje a da toga ni svjesena nije, ona je čežnja što na javi dotiče rubove Onostranog misleći da sanja.
Njihova Hrvatska se odcjepila od Jugoslavije, zatim će joj se  pripojiti na kraju će se europskom lukavstvu dosjetiti te će istovremeno biti pripojena i  odvojena, naša Hrvatska je krvlju obranjena, niti se pripaja niti se odvaja, ona se ne uznosi niti se malom osjeća, ona je Samostalna, Suverena i Slobodna.
 
Njima njihova, nama naša Hrvatska.
 
Njima njihova Hrvatska i njeni kćeri i sinovi, nama naša Hrvatska i njene kćeri i sinovi.
Znate li tko su sinovi njihove Hrvatske?
Pogledajte za trenutak- pokazat ću vam tko su oni zapravo.
To su oni čiji su duhovi rođeni u zapadnjačkim bolnicama i jugoslavenskim politbiroima.
To su oni čiji su se umovi razbudili u okrilju pohlepe koja se predstavlja  kao dobročinstvo, poklanjaju nam mrvice od pogača koje su nam prevarom ukrali.
Oni su poput savitljivih grana što se njišu čas lijevo–čas desno, ali nesvjesno ili polusvjesno kako bi nas opet prevarili; trepere i ujutro i uvečer, a da nisu ni svjesni svoga treperenja.
Oni su kao lađa što se bori sa valovima iako nema ni krme ni jedara; njen kapetan je nodlučnost a luka joj je pećina nastanjena zlodusima- zar nisu sve europske prijestolnice pećine zloduha?
Oni su moćni jedni prema drugima ,razmetljivi, bahati i rječiti, ali su pred stancima nejaki, pogrbljeni i nemušti.
Oni su slobodnjaci, reformatori i entuzijasti, ali samo u svoji novinama  i za uzdignutim govornicama; oni su ponizni i reakcionarni pred zapadnjacima i pred bizantincima.
Krekeću kao žabe, govoreći: Oslobodili smo se starog, moćnog neprijatelja (komunističkog levijatana) ali i ja i vi to dobro znamo stari neprijatelj još uvijek im se krije u tijelima.
To su oni što idu pred pogrebnim povorkama svirajući i pjevajući, ali čim naiđu na svadbenu povorku svirku zamjenjuju plačem.
To su oni koji za glad znaju samo kad su im prazni džepovi, ali kad naiđu na nekog čija je duša gladna, smiju mu se i klone ga se govoreći: On je prava sablast što se kreće svijetom priviđenja.
To su oni robovi kojima vrijeme zahrđale željezne okove zamjenjuje sjajnim okovima pa misle da su postali slobodni.
Eto to su sinovi njihove Hrvatske! Jeli ijedan od njih nalik na odlučnost velebitskih stijena, na dostojanstvo Hrvatske, na pitkost njezinih voda, ili na bistrinu njenog mora, ili na miris njenog zraka.
Jeli se itko od njih odvažio kazati: Kada umrem, ostavit ću svoju Domovinu makar malo boljom nego što je bila kada sam se rodio? Jeli se itko od njih odvažio kazati: Moj život bijaše samo kap krvi u venama Hrvatske, suza među njenim vjeđama, osmijeh na njenim usnama?
Eto to su sinovi njihove Hrvatske! O, kako su veliki u vlastitim očima, a kako su ništavni u mojima,u našima!
Ali , sačekajte još malo da vam pokažem sinove i kćeri naše Hrvatske.
Oni su branitelji što su se nesebično za domovinu borili.
Oni su zemljoradnici koji kamenje pretvaraju u bašte i vrtove.
Oni su vinogradari koji iz grožđa cijede vino,od vina prave sirupe.
Oni su očevi koji uzgajaju masline i žene koje cijede ulje.
Oni su muškarci koji žanju ljetinu i žene koje je u snoplje vežu.
Oni su muževi što ljube svoje žene i žene što u ljubavi rađaju djecu.
Oni su građevinari i obrtnici, tkalci i i bravari , lijevači zvona i brodograditelji.
To su oni koji napuštaju Hrvatsku bez ičega osim zanosa u srcima i snage mišića, u nju se vraćaju sa svim zemaljskim dobrima u rukama i sa lovorovim vijencima na glavama.
To su oni koji se prilagođavaju svakoj sredini i srca očaravaju gdje god se nađu.
To su oni što se rađaju straćarama, a umiru u palačama znanja.
Eto, to su sinovi i kćeri naše Hrvatske. Oni su baklje koje vjetrovi ne gase i sol koju vrijeme ne kvari.
To su oni koji čvrsto koračaju ka Istini, Ljepoti i Savršenstvu.
Što mislite da će ostati od njihove Hrvatske i njihovih sinova poslije stotinu godina?
Recite nam što ostavljate budućnosti osim pretvaranja, prijevara i gluposti? Zar mislite da će vrijeme u sijećanju sačuvati obmane i prijevare? Mislite li da će eter u sebi sačuvati sjenke smrti i zadah grobova? Mislite li da će Život svoje nago tijelo odjenuti u dronjke. Kažemo vam, a svjedok nam je Istina, da je maslinova mladica koju težak zasadi u uvali Hrvatske trajnija od svih njihovih dijela i postupaka; da je plug kojim orači oru po oranicama Hrvatske dostojniji i bolji od svih njihovih želja i požuda. Kažemo im, a naše riječi čuje srce Svemira da je pjesma ribara i mornara u plavetnilu Jadrana trajnija od svih brbljarija njihovih uglednika. Kažemo im da su ništa. Kad bi znali da su ništa, naš prezir prema njim pretvorio bi se se u suosjećanje i žaljenje, ali oni to ne znaju.
Njima njihova,nama naša Hrvatska.
Njima njihova Hrvatska i sinovi i kćeri njihove Hrvatske. Budite zadovoljni i jednima i drugima, ako već morate biti zadovoljni praznim mjehurićima.
Mi smo pak zadovoljni našom Hrvatskom i njenim sinovima i kćerima; u našem zadovoljstvu ima slasti, spokoja i sigurnosti.
 
I na kraju kćerima i sinovima naše Hrvatske:
Ne dajte ima vaše Nade.
Ne dajte se šutnjom i voljenjem.
Strpljivošću kamenom pokažite veličinu koja osvaja, ne gromom nego tišinom...
 

Miljenko Marić, Košute, muž jedne žene i otac četvero djece

Anketa

Čega se više bojite?

Nedjelja, 05/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1204 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević