Get Adobe Flash player
IDS-ov

IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

Na Dan antifašističke borbe, vladajući u Istri, hrvatskim...

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Ne zaboravimo da su svi smijenjeni ministri u vrijeme otkrivanja...

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

Fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s...

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Plenković je previdio da je ljudima svega dosta i, naravno, krivac je...

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Srbi su prvi i jedini 1941. pobili sve svoje Židove i Srbiju Milana Nedića...

  • IDS-ov

    IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

    utorak, 30. lipnja 2020. 20:05
  • Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    utorak, 30. lipnja 2020. 14:52
  • U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    utorak, 30. lipnja 2020. 19:49
  • Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    petak, 03. srpnja 2020. 00:00
  • Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    četvrtak, 02. srpnja 2020. 14:12

Stranko, stranko, velika ti hvala

 
 
Šume, Šume,
Velika vam hvala.
Na vama sam,
Kraljicom postala.
Bijah prije gazdarica
Starog Knina grada,
Ne uživam više
Uhljebničkog hlada.
https://cdnuploads.aa.com.tr/uploads/Contents/2019/06/19/thumbs_b_c_84242079647408fdca7bb5a85a17625f.jpg?v=075038
Uskoro sve će proći
Bila je to neka fora
Pred svake izbore
Uhićenja biti mora.
Stranko, stranko,
Velika ti hvala
Sve što imam
Ti si meni dala.
Od mladosti rane,
Tebi sam pripadala.
Za me nije ništa
Ova žrtva mala.
Sjedit' ću u Remetincu,
Molit Boga svakog dana,
Biti ponosna i sretna,
U društvu stranačkih velikana.
Na kraju te parade,
Na znanje i ravnanje svima,
Kad rasvijetli se slučaj,
Biti ću stranačka heroina.
Šume, šume,
Velika vam hvala.
Ceste, tuneli,
Brodogradnja i INA,
 Tvornice, banke, kombinati
I veliki Agrokor,
Hvala vama svima.
Mi još uvijek tu smo,
Ostali i  opstali.
Pod stranačkom zastavom,
Ponovo pobijedili.
Državom zavladali.
Borbom za korupciju,
Sve smo lijepo prekrili.
Uz pomoć prijatelja,
Moja žrtva mala,
Za budućnost Hrvatske
Puno je pridonijela.
Sve se to zapisuje i pamti.
To rade poznata lica.
Ja se svjesno žrtvujem.
Doći će vrijeme biti mi,
Hrvatska predsjednica.
O tome oduvijek sanjam,
 Godinama se pripremam.
Moja je savjest čista.
Nikakvog krimena nemam.
Šume, šume,
Velika vam hvala...
 

Ankica Benček

Za neradnu nedjelju su samo 'rodoljubi', dok su 'radoljubi' protiv

 
 
Nekim su Hrvatima lijepe hrvatske riječi neupotrebljive jer nisu uporabljive.
Nekima je i groblje mjesto umjesto pijeteta za kampanju.
Nekima je zdravlje najbitnije, a nikome najvažnije.
Nekoć curice nisu trebale gaćice.
Nisu li braniteljske udruge primjer interesnih podjela u društvu?
https://travelhonestly.com/wp-content/uploads/2016/12/13-mass.jpg
Oplemeni li državu bolje stranka ili pleme?
Otkako je skinula kile, gustiozna nije kao prije.
Političari se bave političkom politikom umjesto napretkom u općoj kulturi, zdravstvu, odnosima, radu, duhovnom stanju, čovjekoljublju.
Političarska posla: najprije ga izglasuju, a onda psuju.
Posuđeni „Za dom spremni“ se više nema kome povratiti.
 
Primaju branitelji branjeninu, odštetu ili penziju?
Simbolično je i simbolično što je uginula mlada stranka prava AS rođena u Babskoj, a SDP u Babinoj Gredi.
Složni nisu društveno zanimljivi.
Šteta bi bilo raspustiti Sabor i rastjerati sabornjake koje je izabrao narod.
Tko polaganjem vijenca spominje ustaše i partizane „reklamira“sebe.
U Puli se pojavilo plavo umjesto crvenog svjetla kao znak pobjede.
 
Uobraženi jer nisu izobraženi.
Virus „politicus“ hara Hrvatskom, ali se ne zna ni dijagnoza ni terapija.
Za dom spremni je poznati, prepoznati i priznati pozdrav, iako se njime ne pozdravljaju ni pravi Hrvati.
Za Juge cure nisu smjele ili zbog morala nisu morale nositi tako bujne grudi.
Za neradnu nedjelju su samo „rodoljubi“, dok su „radoljubi“ protiv.
 
Zar su žene zaslužile da ih muški tako tlače?
Zašto Hrvati više nisu braća kao nekoć?
Zašto domoljub, a ne domovinoljub?
Zašto su neke lijepe hrvatske riječi Hrvatima neupotrebljive
Zašto više vole otrcane riječi a ne naše: domišljat, uviđavan, ševrdati?
 
Zašto sporni „Za dom spremni“, a ne neupitni „Za domovinu spremni“?
Zašto nas obavještavaju samo o prometnoj nesreći, a nikada o sreći.
Zna li se podatak koliko je branitelja ratovalo zbog domovine, a koliko radi sebe.
Žene su samo osjećajne, a muški i osjetljivi.
Žena je dobra ako je vruća, ali ne kipuća.
 
Od svih športova najzdraviji je i najbolji – Dinamo.
Opće dobro je svakom dobro.
Petar Preradović: „Po jeziku si sve što jesi“!
Postoji li kakav nacionalni jezični stožer protiv tuđica, ne jednog već brojnih jezičnih virusa kao: transparentnost, tajming, brend, šoping,
definitivno, prioritet, sačekuša, iskomunicirati, konsenzus, opcija...
 
Predsjednik redovito obilazi župe i županije.
Poznate su nam mjerne jedinice za duljinu, težinu, vrijeme, ali još uvijek ne znamo mjerila za veličinu, količinu i kvalitetu hrvatstva.
Prema Istanbulskoj konvenciji u svinjari stanuju krmače, a u svinjcu muški
Priznam da sam pametan, ali ne previše.
Patoka je dobra samo za dezinfekciju protiv korone i sličnih neprijatelja.
 
Rodoljublje i politika nije cipandl.
Seljak je seljan, ali seljan nije seljak.
Samo se crveni ne boje crvenoga kartona.
Samo je kvazipolitičarima zanimljivo biti protiv svega, svačega i svakoga.
Seljaci su jedva dočekali da im nakon korone otvore knjižnice i čitaonice.
Smije li se klicati „haj hitler“ jer ga nema ni u ustavu?
Smije se pogriješiti i zgriješiti, ali ne griješiti.
 
Sudci se drže zakona, a pravnici stožera.
Svejedno je otegao zbog ili radi virusa.
Sveti Mario predlaže još jednog sveca za svetak sv. Transparent.
Šljivovica je univerzalni lijek, travarica za rane, a komovica za obloge.
Što se sve može maznuti?
„Tko ima uši da čuje – neka čuje.“
 
Tko zna što znači „na netransparentan način“?
Tih Šokaca se svađe nađe.
U Zagrebu plac, u Osijeku pijaca, u Splitu pazar, u Rijeci vela placa.
Vino nije zdravo kao rakija pa se mora usavršavati vodom.
Vukovar je naseljen u šestom stoljeću bez dvojezičnih i ćiriličnij natpisa.
Zetovki Žgeli je najvažnije da svoje vozare i vozače zaštiti od opasnih
građana i virusa.
 
Zna se da je Srijem na istoku Hrvatske, a zna li se o rasprostranjenosti?
Zoran je dobro mislio, ali se predomislio.
Zašto su neki spremni za dom, a za domovinu?
Zašto Maksimir nije mirisao na 1. maj kao do sada?
Zašto samo efikasno, a ne i djelotvorno, učinkovito, uspješno, efektivno?
Zašto ne bi reprizirali ili resetirali Deklaraciju o hrvatskom jeziku?
Zašto pedere zovu tur-operatori?
 

Martin Jakšić

Bolna, upozoravajuća i zaboravljena upozorenja Dubravka Jelčića

 
 
U šarmantnoj pozi, moderni poganin/najmio ga stranac, da nam metne lanac. Taj klatež, što o pravdi blebeće/on za korist tuđu laže, kleveće.
Antun Gustav Matoš
 
Nema tako dugo kako nas je napustio veliki hrvatski domoljub, vrhunski intelektualac, jedan od najznačajnijih poznavatelja povijesti hrvatske književnosti, ali i kulture, politike i povijesti, hrvatski akademik Dubravko Jelčić. Njegove knjige trebala bi naći mjesto u svakom hrvatskom domu. Napose: Povijest hrvatske književnosti, Antun Gustav Matoš, 100 krvavih godina – XX stoljeće u hrvatskoj povijesti i Nasilje žalosnih uspomena. Na početku ovoga mojeg priloga pozvat ću se na njegovu knjigu: Nasilje žalosnih uspomena, objavljenu u Zagrebu, 2012. u nakladi P.I.P. Pavičić. Među inim u njoj nas Jelčić podsjeća na dva značajna imena hrvatske povijesti: Ivana Viteza od Sredne i hrvatskog časnika Luja Vargu. Njih dvoje dijeli vremensko razdoblje od 472 godine. Tako su o ukupnom stanju hrvatskoga naroda, navodeći ono loše i opasno za sam njegov opstanak, pisali 1445. Ivan Vitez od Sredne, hrvatski humanist zagrebačkom kanoniku Pavlu Ivaniću, te hrvatski časnik Lujo Varga u svojoj, danas zaboravljenoj knjizi Iskra hrvatskog domoljublja, objavljenoj 1917. godine u nakladi Društva sv. Jeronima. Što su to ova dva naša značajna pregaoca zamijetili - navedimo samo taksativno: častohleplje, sebičnost, osvetljivost, neslogu, razdor, kavgu, lakomislenost i povodljivost za tuđinštinom, neukost i neobrazovanost, nisku prosvjetu, nepismenost, nerazvijenost čuvstava dužnosti, nestanak ćudorednosti ili nabožnosti, slabo ili nikakvo čuvanje zdravlja, nedovoljnu razvijenost hrvatske narodne svijesti, nehajstvo, ravnodušje, sebeljublje i škrtost moćnika i imućnika, nestalnost u važnim i odlučnim pothvatima, razdražljivost i prenaglost u duševnom pogledu…
https://www.hrt.hr/media/tt_news/jelcic2822020ww.JPG
Dubravko Jelčić
 
Od Vargine do Jelčićeve knjige prošlo je pak sto godina. Raščlanjujući našu tragičnu povijest, a napose zadnjih godina svog bogatog života u njoj, Jelčić nadopunjuje Vitezove i Vargine objekcije novima kako ih je on vidio u novoj suverenoj hrvatskoj državi. Opet taksativno: restauracija komunizma, rast kroatofoba svih vrsta, gluposti i izdaje hrvatskih vlasti, diskreditiranje svih vrijednosti, nesigurnost, nemir i strah, nered, neodgovornost i kaos na svim društvenim razinama, bezvoljnost i apatiju koji nas vuku u ponor balkanske krčme, nepoštivanje svih autoriteta, ponižavanje i izrugivanje te razaranje domoljubnih vrijednosti – napose kriminaliziranje Domovinskoga rata, po Hrvatskoj pljuje svaka inozemna bitanga i domaći šljam a vlasti zbog svoje sluganske pozicije prema gospodarima o kojima elite ovise  ne reagiraju smatrajući to svojom demokratičnošću!?, narod se uvukao u sebe i guta svoju bol znajući da živi u državi u kojoj manjina vlada nad većinom, Hrvatsku danas predstavljaju vješto prikrivene elite neoboljševičkog tipa, koje djeluju pritajeno ali i veoma odlučno zaštićene od vlastodržačke oligarhije i pripadnika bivšeg antihrvatskog totalitarnog sustava - služe istom cilju, a znaju slušati, Hrvatskom uz njih vladaju masonsko-globalizacijske velmože koje imaju svoje predstavnike u vrhovima ovdašnjih vlasti, koji zajedno žele i rade na tome da se ovaj narod stidi svoga imena, svojih simbola, svoje zastave, svojih pobjeda.
 
Odlazeći s ovoga svijeta Jelčić nam je uputio poruke koje bi nas trebale duboko dirnuti, zabrinuti, potaknuti na razmišljanje, budnost i spremnost na dobra djela u našem hrvatskom domu, kao i otpor brojnim nam štetočinama i izdajnicima. Upamtimo Jelčićeve riječi za svagda: Hrvatska bez nacionalnog ponosa, bez građanske sigurnosti, bez društvene pravde, bez međusobne solidarnosti, bez poštovanja zakonitosti, bez svijesti o sebi i bez sposobnosti da primjereno kažnjava sve oblike destrukcije, takva Hrvatska nije dostojna svoje prošlosti, nije Hrvatska kakvu smo zamišljali i kakvu želimo. Takva Hrvatska – takva, kakva je danas – nije djelo hrvatskih domoljuba nego hrvatskih neprijatelja, koji je upravo takvu žele jer znaju da je takva nesposobna za slobodu i samostalnost. (str. 125.)
 
Jelčićeva sjajna, točna i bolna opažanja poslužila su mi za uvod u temu izbora u kojima bi naš narod trebao izabrati zastupnike dostojne njene današnje teške, neizvjesne i kaotične situacije, odstranjujući sav antihrvatski talog koji guši dušu hrvatskoga čovjeka i koji ga s našom domovinom vuče u propast. Taj talog, otpad, šljam različitog je karaktera, svjetonazora, razmješten posvuda u vlasti i oporbi, medijima, ustanovama, društvima, udrugama… Vrlo često izdašno financiran našim novcem, trudom i zalaganjem naših ljudi. Njega nije teško prepoznati bez obzira što se, napose u predizborno vrijeme krije iza tobožnjih interesa hrvatskoga naroda, hrvatskog društva, hrvatske kulture, katoličke crkve, obitelji, ne prezajući od laži i obmana. I tako će sve biti dotle dok, uz razgranatu mrežu antihrvatskih medija, lažima i obmanama dobi glasove hrvatskih ljudi da bi potom nastavio, sa starim partnerima i na starim pozicijama, projekt uništavanja hrvatskoga naroda i države.
 
U kakvoj mi to državi živimo?
 
U državi koja se, po brojnim pokazateljima – napose gospodarskim, nalazi na samom dnu Europske unije. Blagi rast BDP-a od 2,3 posto predviđen prije korona krize za ovu godinu, razvojno ne rješava nikakve nagomilane gospodarske probleme koje već dvadeset godina stvaraju i međusobno jedna drugoj ostavljaju hadezeovsko-esdepeovske vlade. S korona krizom dolaze još teža i neizvjesnija vremena. (Nova nezaposlenost, pad i nestanak brojnih proizvodnji, nastavak kolapsa poljoprivrede, izostanak izvoza, sumrak turizma, enormna zaduživanja, mogući novi iseljenički val…). No, za vladajuće je korona kriza dobro došla. Prekrila je sve neuspjehe Plenkovićeve tiranije.
 
U državi, koja osim turizma, nema potentnu nijednu gospodarsku granu. Propala je brodogradnja, veći dio industrije, poljoprivreda je u potpunom kolapsu, zemlja je demografski potpuno opustošena – gotovo 300 tisuća mladih i obrazovanih ljudi je u Plenkovićem mandatu napustilo domovinu, za ono malo industrije i drugih djelatnosti nema radne snage. Ni za ugostiteljstvo ni  turizam! Zemljom vladaju uvozni lobiji koji uništavaju domaće proizvodne potencijale. Korona kriza pokazala je što zapravo od strateških proizvoda imamo, odnosno nemamo, čak ni u robnim zalihama!
U državi koja je među zadnjima u EU-u po interesu stranih investitora za ulaganjima. Kakav je interes prema drugim, nama primjerice susjednim zemljama, nemoguće je saznati iz ovdašnjih medija, kao ni iznose povlačenja sredstava iz europskih fondova. Samo je za susjednu Sloveniju interes stranih investitora pet puta veći nego za Hrvatsku!
U državi čija Vlada u svom mandatu nije cjelovito provela ni jednu jedinu nužnu i obećanu reformu. Od ekonomije, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, zdravstva i socijalne skrbi, školstva, kulture i obrazovanja, javne uprave bez obzira što svakodnevno slušamo i gledamo obmane i laži premijera, ministara i dužnosnika od njega postavljenih i njemu privrženih medija.
 
U državi u kojoj Vlada u četiri godine svoga mandata nije u stanju riješiti pitanje ratnoga zrakoplovstva i vlastito čuvanje hrvatskoga neba. Premijer, znajući od američkog veleposlanika da posla s Izraelom, u kojima je sudjelovao ministar Krstičević, ništa ne će biti, oprao je poncijepilatovski ruke. Umjesto da ministar Krstičević tada dade ostavku i pokaže kako je car gol, nastavio je i dalje blamirati sebe i svoju čast, umjesto da je pokazao gdje je bit problema. Na kraju je Plenković u drugim tragičnim uvjetima, za koje Krstičević ne snosi odgovornost, bez problema razriješio svoga – odanog ministra!
 
U državi u kojoj je izvršilo suicid preko 3500 njenih branitelja, u kojoj se ruše i premještaju obilježja njihovih legalnih postrojbi, uništavaju spomenici hrvatskih branitelja, stidljivo istražuju mjesta njihovih pogibija i neuspješno od neprijatelja traže podatci o mjestima njihovih stradanja, kako znamo više se vlast razmeće prijedlozima o novoj regionalnoj (proeuropskoj -prozapadnoj?!)konfiguraciji Balkana?! sa Srbijom nego o traženju poginulih i nestalih i ratne štete, sustavno se krše pravila branitelja na zaposlenje (npr. NP Krka) na koja ne reagira ni Plenkovićev ministar branitelja ni udruge branitelja?!
 
U državi čija se Vlada nelegalno miješa i onemogućuje referendumske inicijative (Venecijanska konvencija) ili vara narod netransparentnim objašnjenjima: novi izborni sustav, Istanbulska konvencija, Marakeški sporazum. Bez javnih raspra i objektivnih znanstvenih pokazatelja Vlada i HNB su ušle u procedure ulaska Hrvatske u euro zonu. Što o tome misli ovaj narod vladajuće ne zanima!? Vlada uvodi elektronsko rješavanja pitanja državnih institucija i potrošača, ali ne i dopisnog i elektroničkog glasanja, jer to ne paše bratskim partijama SDP-u i HDZ-u. Nismo tobože spremni na to, govorio je još ranije Plenkovićev kadar i uzorni sluga Kuščević, i u korona krizi negativan u bračkom Nerežišću. Zaboravljen kao i svi koji će u našoj povijesti ostati kao bijedne figure poltronstva, sluganstva i nacionalne izdaje.
 
U državi koja preko Ministarstva kulture Plenkovićeve pouzdanice Koržinek daje izdašna sredstva za financiranje antihrvatskih filmova, različitih sličnih  kulturoloških projekata, novina preko kojih se vrijeđa hrvatski narod i hrvatski branitelji, srpsko-jugoslavenskih partizanskih ustanaka, Titova  turističkog broda Galeb, proslavu Sutjeske i partizanske epopeje gdje se stvarala nova tamnica hrvatskom narodu, obilježavanjima ulaska srpsko-četničkih jedinica u tzv. oslobođenje Zagreba – dakako bez hrvatskih partizana. Nosilac vijenca na Sutjesci postaje u Plenkovićevoj vladi zadužen za hrvatsku obranu?! Kada drugi vide što se postiže poklonstvom i ovakvim mračnim dijelima takvi bi rado pohrlili da se poklone svima na  koje bi ih ta spodoba poslala. I ovaj će imati zavidno mjesto u hrvatskoj povijesti izdajnika i hulja. Takav popis Hrvati bi konačno trebali izraditi. Ako imamo liste zaslužnih i slavnih zašto ne bi imali i liste izdajnika, zloduha, hulja i juda?
 
U državi u kojoj su javni i ini mediji pod kontrolom vladajućih. U općoj nestašici i sve težoj situaciji u kojoj se nalaze mediji i novinari, pisani i elektronski, ruka pomazanja vladajućih itekako je važna – ruka ruku mije. Svakodnevno smo izloženi nekritičkim i priglupim novinskim pitanjima voždu Plenkoviću, ministrima i državnim dužnosnicima i očekivanim odgovorima. Kroz medije koračaju uglavnom ista lica, najčešće i sve više iz idejne ropotarnice bivšega jugo-srpskog ili Titova režima. Pojedine osobe neovisnoga tipa samo su lažna slika tzv. slobode medija. Sve u svemu med i mlijeko. Vlada rješava sve i sva, usprkos nasljeđu bivših, opet bilježimo rast, uspjeh nekog OPG-a predmet je svih emisija HTV-a ali propast preko 3.500 OPG-ova nije vijest, itd. itd. HTV u beskonačnost prenosi veleumna baljezganja Plenkovića o tome kako bi oni u Africi bili sretni da žive u njegovu raju i sl. Najveći dio novinara, urednika i glasila promovira novi vrli svijet Plenkovića, njegovih partnera, poltrona i slugu u antihrvatskoj i antituđmanovskom HDZ-u. U najveći dio medija koji su pod paskom Plenkovića i njegovih pasdarana onemogućen je pristup hrvatskim domoljubnim  novinarima, znanstvenicima i publicistima.
 
U državi u kojoj se ruše i obeščašćuju spomenici i spomen obilježja pripadnika Domovinskog rata, objekti Katoličke Crkve, simboli hrvatske kulture, snimaju i nagrađuju antihrvatski filmovi, plaćaju obilježavanja srbo-četničkih ustanaka protiv hrvatskog naroda, organiziraju i potpomažu obilježavanja laži o jasenovačkom radnom logoru, financiraju velikosrpske novine Novosti – novovjekovni Srbobran, koje već godinama pljuju po hrvatskom narodu i njegovoj državi…
U državi u kojoj je uz sve navedene činjenice Plenkovićava vlada ostala bez najvećega dijela ministara, zbog sumnji i istraga za korupciju, nesposobnost, neodgovornost, sukoba interesa… Sve te ministre osobno je postavio premijer Andrej Plenković koji za tu blamažu, dakako, ne snosi nikakvu odgovornost! Odgovorni su oni mudraci iz Nacionalnog vijeća HDZ-a koji su suglasni sa svakim glupim i sramotnim potezom svojega šefa.
 
U državi u kojoj živi oko 90 posto katolika i u kojoj se na sve nepravde i ponižavanja katoličkih vjernika, objeda na račun Crkve i uloge vjernika u izgradnji društvenih institucija, ne čuje riječ te iste Katoličke crkve i značajnog dijela njenih velikodužnosnika. Na čelu te Crkve bili su biskupi: Bauer, Stepinac, Šeper, Kuharić. Pluskvamperfekt.
 
Tko je na čelu takve države i tko izabire/nameće takve spodobe?!
 
Na hrvatskom tronu sjede svjetonazorska braća. U Banskim dvorima Andrej Plenković a na Pantovčaku Zoran Milanović, čuven po tome što je državu kojom predsjeda nazvao slučajnom? S obzirom na Milanovićeve slabašne ovlasti, osim vrijeđanja i mržnje prema hrvatskom narodu, braniteljima, nepoznavanju hrvatske kulture i povijesti, vlastitoj bahatosti i kućnom neodgoju  mi ćemo se osvrnuti na onoga iz Banskih dvora, koji, kao što vidimo i svakodnevno osjećamo, odlučuje o sudbini našega naroda i naše domovine. Čovjek koji se u najtežim danima obrane domovine smucao i klatio po bijelo-svjetskim metropolama, poput njegova ideološkog brata s Pantovčaka.
 
Čovjek koji je doveden na čelo HDZ-a i izabran aklamacijom, poput Matoševa stiha s početka ovoga priloga, čovjek je koji je već na početku nagovijestio svoj mračni pohod na sve domoljubno i hrvatsko: u HDZ-u maknut ću sve radikalno i ekstremističko (što je to u Tuđmanovu HDZ-u bilo ekstremističko, za očekivati je da nam to pojasni Tuđmanov sin dr. Miro!?!),  maknut ću sve one koji se na slažu sa mnom, ja mogu što hoću, mogu na izborne liste staviti i ovce ako to hoću,(sve će to Nacionalno vijeće bez prigovora usvojiti!) u antihrvatskom  djelovanju velikosrbina Pupovca – svojega partnera ne vidi ništa spornog, oko sebe okuplja dvije vrste suradnika: jedne jugo-srpske - titoističke i  orjunaške orijentacije. Drugi, naoko hrvatski domoljubi služe mu za pokazivanje i prijevaru hrvatskog puka kako je tobože njegova orijentacija hrvatska, kršćanstva, domoljubno-braniteljska. Ovi drugi na različite su načine i pod različitim pritiscima i ucjenama, zabludama, naivnosti došli pod njegove skute. Najčešći razlozi su vlastohleplje, častohleplje, lukrativnost i moguće ucjene. Kod mnogih klupka su davno odmotana. Za vjerovati je da će se naći neka sposobna i hrabra  osoba koja će, za vijeke vjekova, staviti na papir taj soj slugu i poslušnika i razloge sluganstva. Pred izbore, bilo stranačke bilo parlamentarne, Andrej Plenković počinje hrvatovati. Najedanput su mu važni hrvatski branitelji, Macelji i Jazovke, Bleiburzi, Križni putevi, braniteljske udruge, Katolička Crkva i biskupi koje je do tada ogavno vrijeđao i prozivao kako ne znaju ni čitati ni pisati, djelo i lik dr. Franje Tuđmana o kojemu je, po pričanju njegova subrata s Pantovčaka, govorio veoma loše i posprdno, hrvatsko gospodarstvo, hrvatska vojska… U ovo vrijeme vožd ne govori puno o partnerima (nepopularnim u HDZ-u i narodu Pupovcu, Radinu, Vrdoljaku, Bandiću i njegovim stranačkim drugovima koji su mu držali vlast) ali, čim na ovaj ili onaj način dobije izbore, u prvom redu će ponovno biti Milorad Pupovac i ideološki njemu slični Miloradi, uz kulisu u kojoj će biti različiti Jandrokovići, Bačići, Medvedi, Anušići, Božinovići, Reineri…Iz ove već uzavrele predizborne kampanje spomenimo dva primjera. U prigodi obilježavanje bleiburške tragedije, najveće tragedije hrvatskoga naroda u povijesti, predsjednik Sabora Jandroković, uzvišeno govori o tragediji hrvatskih žrtava i kako bi tome trebalo podučavati mlade naraštaje. Taj isti Jandroković nema ništa protiv slavljenja lažnih jasenovačkih žrtava, srpskih mitova i desetljetnih laži s optužbama hrvatskoga naroda već sudjeluje u njima, taj isti Jandroković sudjeluje u obilježavanju okupacije Zagreba od strane srpsko-partizansko-četničkih jedinica na čelu sa velikosrbinom Kočom Popovićem i masovnim strijeljanjima i ubojstvima građana Zagreba, taj isti Jandroković nema ništa protiv financiranja i nagrađivanja  velikosrpskih filmova, poput onoga Dane Budisavljević o lažnom prikazivanju spašavanja kozaračke djece, taj isti Jandroković nema ništa protiv financiranja Pupovčevih Novosti kojima se vrijeđa i blati hrvatski narod i država. Drugi primjer vezan je uz obavijest koju je javnosti uputio hrvatski novinar i publicist Damir Borovčak  dopredsjednik Udruge Macelj 1945., a koja se odnosi na dolazak predsjednika Sabora, premijera i njihovih suradnika na obilježavanje 75 obljetnice maceljskih žrtava. Boravčak kazuje: Nisu obavijestili Udrugu Macelj 1945. o planiranju dolaska predsjednika Sabora i Vlade u Macelj, koja ih je tamo godinama pozivala, a ove godine zatražila pokroviteljstvo Hrvatskoga Sabora povodom 75 obljetnice maceljskih zločina. Odgovor na zatraženo pokroviteljstvo nikada nismo dobili! Taj isti Jandroković slušao je besjedu svog stranačkog šefa u Macelju gdje je na sva usta globalistički upozoravao na opasnosti totalitarističkih ideologija, a jedan komunističko-totalitaristički sa zvijezdom petokrakom, preko svog pouzdanika ak. Kusića, ponovno je oživio. Ni jednom riječju nije spomenuo Titove staljinističke ubojice koje su počinile te stravične zločine, baš ni kao njegov subrat s Pantovčaka u Teznom šeretski izjavivši kako je netko pobio te ljude! Netko?! Eto posla za tog predizbornog Hrvata i domoljuba, Jandrokovića istoričara i Jandrokovića poslušnika! Kad to već nisu naučili u svojim obiteljima ni u njihovom okruženju. Jedino iz srpsko-jugoslavenske titoističke zločinačke  istoriografije.
 
Andrej Plenković – Grga Anđelinović 21. stoljeća
 
Andrej Plenković dolazi iz obitelji u kojoj su roditelji bili upućeni (inkluzivni, da uporabim riječi Andreja!) na rad i usmjereni na služenje u JNA i sveučilišne te savjetničke funkcije – visokog ranga, u komunističkim redovima. Otac Mario bio je sveučilišni profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, s kojega je morao biti maknut zbog škandala s ucjenama studentica i studenata, da bi se to ponovilo i na Grafičkom fakultetu na kojem je nastavio raditi nakon FPN-a. Prema nekim informacijama Savjetničku ulogu ostvarivao je prema pojedinim direktorima na RT Zagreb: Branku Puhariću (zadnjem ambasadoru Jugoslavije u Poljskoj koji se među malim brojem hrvatskih diplomata nije odazvao Tuđmanovom pozivu 1990. da pristupi hrvatskoj diplomaciji), Franku Vinteru, direktoru RTZ-a  (osvjedočenom pripadniku UDBE)  pa sve do čuvenoga velikosrbina Veljka Kneževića koji će nakon sklapanja diplomatskih odnosa Jugoslavije i Hrvatske biti i srpski ambasador u Hrvatskoj. Znalci govore o velikoj bliskosti Plenkovićeva oca i Kneževića, te njihovih obitelji, kao i simpatija Kneževićeve kćerke Tamare i mlađahnog Andreja. Možda bi hrvatska povijest krenula drugim putem da je gospodična Tamara bila agilnija, pa bi Andrej, poput oca u Sloveniji, završio u Srbiji. Za razliku od oca majka Andreja Plenkovića, prema riječima Andrije Hebranga, odigrala je veoma pozitivnu ulogu kod preuzimanja Bolnice JNA u Dubravi u kojoj je radila. Kakav je hrvatski domoljubni odgoj u tim okolnostima mogao steći današnji naš vožd ostaje pitanje za buduće istraživače! Dakako nije se mogao priključiti postrojbama hrvatske vojske kao ni njegov subrat s Pantovčaka. Anemija je slabašno opravdanje. Preko rektora zagrebačkog Sveučilišta Damira Borasa i Senata Sveučilišta progurao je da njegov otac bude izabran u zvanje profesora emeritusa. Ništa se ne smije prepustiti slučaju. U mladosti Andrej je bio privržen jugokomunističkoj ideologiji pa nije slučajno da je za svoj diplomski rad uzeo djelo slovenskog komunističkog aparatčika i Titova najbližeg suradnika Edvarda Kardelja. Zašto baš Kardelja? U TV raspri s protukandidatom dr. Mirom Kovačem za izbore u HDZ-u, isti je spomenuo tu činjenicu, ali nije rekao tko je bio Edvard Kardelj – Bevc i napose zašto je bio važan za hrvatske interese. Naime, Kardelj nije bio ništa manje zločinački orijentiran prema hrvatskom narodu nego Aleksandar Ranković! Spomenuo bih samo tri bitne činjenice: 1. Bio je jedan od najdosljednijih Titovih suradnika u obračunu s Andrijom Hebrangom koji je zastupao hrvatske nacionalne interese, 2. Kao slovenski nacionalist činio je sve da  poslije rata Istra uđe u sastav SR Slovenije, i 3. Zajedno s drugom Titom bio je u prvim redovima gušenja Hrvatskog Proljeća i pravedne borbe hrvatskog političkog rukovodstva i drugih hrvatskih političkih snaga za ravnopravnim položajem SR Hrvatske i hrvatskog naroda u jugoslavenskoj državi. U vrijeme hrvatske šutnje i otac Andreja Plenkovića na RTZ-u u svojstvu savjetnika ima značajnu ulogu! Pitam se znaju li o tome nešto i srpske obavještajne službe? Naše to ionako, pod Plenkovićevom svevlašću, ništa ne zanima!
 
Izbori za nastavak tiranske antihrvatske vlasti Andreja Plenkovića
 
Kako su ovdašnji epidemiolozi na čelu s ministrom policije Božinovićem, urbi et orbi, obavijestili narod da korona – čim se bliže izbori jenjava, Plenković i njegovi pasdarani počeli su hrvatovati, obećavati milijune projekata, hvaliti nepostojeće gospodarske uspjehe i reforme, ugled u svijetu i uspjehe u šestomjesečnom vođenju Europske unije, brzi oporavak gospodarstva i još veće stope rasta BDP-a od ogromna dva posto i sl. Sve to uredno bilježe i pronose Plenkovićevi režimski mediji uz razumljivu šutnju ovdašnjih novinskih udruženja: Hrvatskog društva novinara i Hrvatskog društva novinara i publicista(?!) Glavna tzv. oporbena partija SDP, slične ili istovjetne idejno političke orijentacije Plenkovićevom HDZ-u – s naglaskom na staljinistički titoizam i jugoslavenstvo iskazuje spremnost za izbore. Bernardić i njegovi drugovi ne razumiju da njihov ideološki posao mnogo bolje obavlja Plenković i njegovi orjunaški drugovi u HDZ-u, te s te strane ne bi trebali biti zabrinuti za ishod izbora. Najmanju zabrinutost može imati Plenkovićev partner i istomišljenik Milorad Pupovac kojemu je ipak bolje u skutima Plenkovića i narodnog učitelja hrvatstva Jandrokovića. Prema anketama glavninu glasova ovoga jadnog i nesretnog naroda bi trebale ostvariti ove dvije partije: HDZ i SDP. Narod se zapravo izjašnjava između titoističko staljinističke ideologije Bernardića – Baltićevog tipa i orjunaške Plenkovićeve, tipa Grge Anđelinovića. U jednom tekstu napisao sam da je Andrej Plenković mnogo opasniji političar za hrvatske nacionalne interese od Grge Anđelinovića, odnosno da je Plenković Grga Anđelinović u 21. stoljeću. Detalje bi o njegovoj ulozi mogao ispripovijedati hrvatski povjesničar i domoljub u predizborno vrijeme  te jugoslavenski istoričar te Plenkovićev i Pupovčev slugan u postizborno vrijeme, Gordan Jandroković. Dakako, nakon Apisova brojenja glasova. Nama ostalim Hrvatima koji vidimo smrtnu opasnost ovih dviju bratskih partija i ideološku bliskost orijentacija njihovih vožda i saradnika, ostaje da se vratimo našem A. G. Matošu i jednoj od strofa njegove Stare pjesme iz 1909.
Domovino moja, tvoje sunce pada,/Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,/Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
Nadam se da i zadnje nevjerne Tome znaju tko je stranac! Odakle je došao i kamo nas vodi, te kamo će potom šmugnuti?
 

Mijo Ivurek

Anketa

Jeste li iznenađeni izbornim rezultatima?

Utorak, 07/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1404 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević