Get Adobe Flash player
Pupovac nas pravi bilmezima

Pupovac nas pravi bilmezima

Miloradov izlet u Bačku Palanku je gori od svih glupih...

Tko je filmski redatelj Vinko Brešan?

Tko je filmski redatelj Vinko Brešan?

Jela Godlar: Crkva je u vrijeme NDH institucionalno bila na strani te...

Lideri se stvaraju

Lideri se stvaraju

Iskreno ne znam tko su uspješni lideri...

Poturica i najogavnije srbijanske laži

Poturica i najogavnije srbijanske laži

Šezdesetih godina u Jasenovcu je pronađen samo 481...

  • Pupovac nas pravi bilmezima

    Pupovac nas pravi bilmezima

    četvrtak, 10. siječnja 2019. 08:15
  • Tko je filmski redatelj Vinko Brešan?

    Tko je filmski redatelj Vinko Brešan?

    četvrtak, 10. siječnja 2019. 08:09
  • Lideri se stvaraju

    Lideri se stvaraju

    četvrtak, 10. siječnja 2019. 08:03
  • Poturica i najogavnije srbijanske laži

    Poturica i najogavnije srbijanske laži

    ponedjeljak, 07. siječnja 2019. 10:37
  • Porfirije Perić - četnički kantautor iz Chicaga

    Porfirije Perić - četnički kantautor iz Chicaga

    četvrtak, 10. siječnja 2019. 07:57

Spomen-ploča na rodnu kuću Ivice Račana

 
 
Ljubav se trenira u mraku, a iskaljuje u braku.
Međimurci uporno govore „uopšte“ jer  su se obezobrazovali negdje drugdje.
Ministar je nešto sredstva iz EU-a samo povukao, ali nije izvukao.
Ministar poljoprivrede simbolično nosi zakrpu na laktovima.
Mnogi se upišu na fakultet, a samo neki uspiju svršiti.
Mora li poglavar biti kakvi glavonja?
Muška stranka bi se preslagivala, ali koalicija cura i baba se ne slaže.
https://www.mojkvart.hr/lang/hrvatska/fotografijeKvartovi/2636.jpg
Na rodnu kuću Ivice Račana treba staviti spomen-ploču kao znak zahvalnosti za pristanak na ovu i ovakvu Hrvatsku.
Na izbornim plakatima svi se smiju, osim krezubih.
Najbolje i najlakše je za blagdane svima poželjeti sve najbolje, jer je džabe.
Najljepše je ujutro slušati ptičice kako cvokoću.
Neki pametnjakovići tvrde da Hrvatska ide u krivom, a neki u pogrješnom smjeru.
 
Neki buntovnici traže da se Trg maršala Tita preimenuje u Trg druga   Tita, jer bi jedino to bilo pošteno drugarski.
Neki glasovači na izbore izlaze glasovati, a neki ni ne ulaze.
Neki govore kroz usta, a neki kroz dupe.
Neki su slavne kukurikavce pozdravljali sa iš, a neki sa kuš.
Nekima je bitno i ono što nije važno.
Nekima je crni petak u ponedjeljak.
 
Ni crvenima budućnost nije ružičasta.
Nije lako ni onima koji su prepuni poštenja.
Nije važno je li kobasica trajna, već koliko dugo može stajati.
Nisam mogao glasovovati jer nije bilo glasovavačkih listića.
Novinarke i političarke najteže podnose izbornu šutnju.
Od čega boluju pjevači koji se tresu, krevelje, napinju, lamataju i ljute.
Osjetni napredak zemlje znanja: osim brojnih studenata, magistara i inih znanstvenika, dobivamo i devetgodišnju pučku osnovnu školu.
 
Plavuša rodi crnca, a roda ne će gavrana.
Političare u politikarenje, doktore u bolnice,  a radnike u preostale tvornice.
Političari ne idu u crkvu, jer više vole da se drugi njima mole.
Perfektan jedovršen,  a ne savršen.
Potencijani bolesnici bi trebali na vrijeme prepoznati potrebu za specijalističkim pregledom,  na vrijeme se predbilježiti i strpljivo čekati.
Pravi političar i od prašine zna napraviti ukusne palačinke.
Previše nam je tih raznih cigana i protestanata.
 
Previše je vinopija i krvopija, a premalo darivatelja krvi.
Previše je upitnih, a premalo odgovornih.
Previše je nezasluženo zaslužnih.
Samo kirurg, ako nije političar, ima čiste ruke.
Samo se malecki i nejaki prijete HDZ-u.
Sankcionere treba kažnjavati.
Seljak ne zna filozofirati jer nije svršio na filozofskom.
 
Snobizam je vrlina intelektualaca kao i primitivaca.
Starima više ne pomaže ni demokracija.
Student koji ne završi fakultet postane starac.
Svako prase mašta kada će konačno postati debela krmača.
Tko nema pametnijeg posla zabavlja se pedofilijom.
Tko nema uspjeha kod žena neka pokuša privremeno sa curama.
Tko koga treba pratiti: Tržište rada fakultete ili fakulteti tržište rada?
Treba najprije odlučiti je li reforma obrazovanja, izobrazbe, kulikularna,  kurikulna ili cjelovita.
 

Martin Jakšić

Zbog žala za komunističkom spomeničkom baštinom 'medija' širi neki novi oblik totalitarizma

 
 
Krenut ću od spomenika predsjedniku Franji Tuđmanu, djelu kipara Kuzme Kovačića. Iako se u spomeničku plastiku slabo razumijem. Znam pritom kako se novinarčice i novinarčići, medijski aktivisti, koji o njemu trenutačno pišu, političke rugalice, razumiju još manje. Mene uostalom niti ne zanima spomenička već politička plastika, jer kad su spomenici, pa i javne građevine, od egipatskih piramida preko Fidije do Kuzme, radi prvenstveno o – političkoj plastici. Ona mi šapuće sljedeće: o desetoj obljetnici konstituiranja prvog višestranačkog Sabora, tada još Rrepublike Hrvatske, Račan-Budišina-Tomčićeva, vlada uz asistenciju Stipe Malog, trebala je u lipnju dvije tisućite imati barem nacrt Tuđmanova spomenika u Zagrebu. Šipak, ona je tada bila u naponu začetka tzv. detuđmanizacije kojega sam, mnijem, ispravno nazvao dekroatizacijom. Rasturila je i sam državni praznik konstituiranja tog Sabora, a Tuđman je služio poslije i za desert i za političko glodanje.
https://rtl-static.cdn.sysbee.net/image/spomenik-tudjmanu-6f2e53529cfc6d65c5cbb2d877cd1195_view_article.png?v=20
Kuzma Kovačić
 
Čisti politički kretenizam, jer unižavajući Tuđmana oni su se  pretvorili u svakovrsno ništa, a neki i u ništarije, kako za života, običnog i političkog, a o povijesnom da ni ne govorim. Sljedeći baš prikladni datum bio je dvije tisuće i pete, za desetu obljetnicu Oluje. Nu na vlasti je bio HDZ i njegov detuđmanizator Ivo. Taj je pak gradio spomenik samome sebi, ispostavilo se, najprije u austrijskom pritvoru, a poslije u Remetincu. Medija, koja ga je svojedobno „ljubila“, na kraju mu ga je izdigla i iznad egipatskih piramida, kao lopovu.  Što je protiv davno umrloga Tuđmanu deset godina s Farme Pantovčak radio Stipa Mali ne treba ni spominjati - ni u mirovini ne miruje.
 
Kosorica je bila prekratko, Milanović, SDP i Josipović nastavili su u sličnom stilu - ta tko je taj Franjo Tuđman? I Mile, „šesnaest puta“ gradonačelnik je bio u  dubinskim i dugogodišnjim kalkulacijama čak i oko imena trga koji je Predsjednik dobio malo podalje od centra grada, inače najomiljeniju livadu pasa i njihovih „ljubimaca“ u gradu.  
 
Sad dobro, bolje ikad nego nikad. Kad je već „ikad“ mjesto spomenika Predsjedniku Tuđmanu je pravo. Iza leđa Sava mu teče, nju će „pregaziti“ barem do Novog Zagreba, Većeslav Holjevac. Francek se pješice zaputio u središte metropole „svih Hrvata“, dok naš Ban jaše prema jugu, pa će se sresti, kao što već, politički, jesu. Lijevo ispred mu je Gradska vijećnica (Pirker, Holjevac), desno ispred Lisinski (Savka), malo iza leđa NSK (Šuvar). E pa sve sam manje-više stradali ljevičari od komunista (skoro i Šuvar, ali barem je bio žestoko napadan zbog NSK)… I sad nekakve antifafe, liberal-ljevičari i ini niš koristi deru po Tuđmanovu spomeniku, („podigao“ ga također ljevičar, bivši, Mile,) a on u takvom okruženju. „Prigodni“ tekstovi u mediji, vladajuća totalitarna sila, povodom  što godišnjice njegove smrti, a ponajviše jeda, jala, zbog spomenika u osnovi su svi isti - mrziteljski. Da je spomenik Franceku podignut pod zemljom, recimo da je Mile izgradio podzemnu željeznicu, pa spomenik smjestio tamo - isto bi bilo. Bušili bi ga poput kakvih crva. Jednako bi se odnosili autori od Ive Goldsteina (Bože, što taj mrzi Tuđmana, a još više Hrvatsku - ispod časti mi je i osvrnuti se na njegov tekst u JL-u od neki dan, plašim se kako je ta mržnja zarazna) do nekog Duhačeka. Televizije ne zaostaju, radiji  huče, internet se žari. Haj, haj, protiv Tuđmana uživaj!
 
Kipareva estetika („plastika“), barem prema slici ni meni nije baš „sjela“, ali kakve to veze ima s Predsjednikom Tuđmanom. Uostalom  masa je tih kipara, i umrlih i živućih, slikara, pisaca, i inih umjetnika čija su mi djela daleka - nisam uspio dokučiti „što su, razni pjesnici htjeli reći“. Za neke mi je trebalo vremena. Pa što onda? Od ranih devedesetih ne postoji nikakva službena spomenička plastika, pa je nastalo svašta. Možda je to samo još jedan od dokaza kako je ovdje, barem u nekim segmentima života i umjetnosti ipak stigla sloboda. Bit će kako je to u mediji žal za komunističkom spomeničkom plastikom, a preko nje i nekim novim oblikom totalitarizma. Hrvatske tu ni nema.
 

Mato Dretvić Filakov

Zasigurno nije pročitao knjižicu imena 'Sunčica'

 
 
Nakon uhićenja dvojice osumnjičenika srpske nacionalnosti u Vukovaru za ratni zločin silovanja uslijedila je promptna reakcija njihova ovozemaljskog zaštitnika. Došavši bijesan u Vukovar Milorad Pupovac je odmah ustvrdio da se pritisci prema jednom broju građana srpske nacionalnosti koji rade ili su radili u gradskoj upravi i drugim institucijama poduzimaju od 1997. godine te da je cilj nedavnih uhićenja u tom gradu izazvati uznemirenost i pravnu nesigurnost. Dakle, prema Pupovcu uznemirenosti i nesigurnosti ne bi bilo kad bi se taj 'broj građana' do smrti pustio na miru, zar ne!?
https://www.mcdrvu.hr/wp-content/uploads/2017/11/IMG_4642.jpg
Ostatci Borovo-komerca
 
Milorad Pupovac zasigurno nije pročitao knjižicu imena 'Sunčica' iz daleke 2011. u kojoj silovane žene iznose svoja 'ratna iskustva'. Koliko je hrvatskih žena silovano u Domovinskom ratu, nitko točno ne zna; zasigurno, ne zna ni senzibilni Milorad Pupovac… niti ga je briga! Za njega je vjerojatno i 'Sunčica' zlonamjerna protusrpska provokacija u cilju 'izazivanja uznemirenosti i pravne nesigurnosti' a silovane žene su tek nekakav instrument pritiska na hrvatsko pravosuđe!? No neke od tih žena, uglavnom s vukovarskog područja, ipak su skupile snagu nakon gotovo 20 godina i ispričale javnosti svoje stravične priče. Knjiga 'Sunčica', simbolički je nazvana po osmomjesečnom novorođenčetu, sadrži 14 svjedočanstava žena i jednog muškarca o ratnom zločinu o kojem nitko ne progovara, o silovanju.
 
„Osmomjesečna Sunčica preživjela je taj strašni horor, nju, njezinu majku te ostale silovane žene, ali i muškarce, ušutkali su nakon rata. Zločinci nisu kažnjeni, žrtve ne samo da nisu obeštećene i da nemaju nikakav status, već su i dalje izložene prijetnjama svojih silovatelja¨…koji i danas, sve tamo od 1997. slobodno šeću ulicama grada heroja!? Međutim, ustvrdio je Pupovac kako je malo ili ništa učinjeno da se sankcioniraju ljudi odgovorni za smrti (pripadnika srpske nacionalnosti, nap. a.) u ljeto 1991. godine kao i tijekom Bljeska i Oluje te ocijenio da je prikrivanje i negiranje zločina kazneno djelo… bez obzira tko u tome sudjelovao, organi države ili mediji.
 
„Mi ne ćemo ni u koga upirati prstom, nećemo poduzimati ništa čime bi smo vršili pritisak na pravosuđe, ali hoćemo međunarodnim i domaćim legalnim sredstvima tražiti pravdu za one koji su nedužno optuživani, za one koji su ubijeni, privođeni, maltretirani od strane onih koji sada uživaju pravnu zaštitu poretka RH“, zaključio je oštro Pupovac u Vukovaru tiskovnu konferenciju na kojoj su bili nazočni i predstavnici SDSS-a, Zajedničkog vijeća općina i Srpske pravoslavne crkve.Nema nikakve sumnje da je zločina bilo i s hrvatske strane ali samo politički idioti mogu pokušati izjednačavati mega-zločine srbo-četničkog agresora, vojske JNA i domaćih četnika sa zločinima počinjenih od strane hrvatskih branitelja. Ako je, a je, pojedinačnih zločina bilo i s hrvatske strane u Vukovaru, nakon pada grada uslijedila je i neviđena kazna, po Pupovcu 'sankcija' za te 'zločine' sa strane agresora. Dabome, bez ikakvog suđenja.
 
Ponajprije, bilo je to u obliku genocida na Ovčari (200 ranjenika i civila) i Borovo-komercu (više stotina pobijenih) uz prethodno totalno razaranje grada, urbocid, i temeljito (č)etničko čišćenje grada, etnocid, istjerivanjem 31 tisuće 'krivovjernika' iz grada. To je bila najkrvavija bitka u Europi od 1945., a Vukovar je bio prvi veći europski grad potpuno uništen od Drugog svjetskog rata. Kada je Vukovar pao 18. studenog 1991., na stotine zarobljenih hrvatskih vojnika i civila je masakrirano, tisuće žena silovano, silovani su čak i muškarci, a 31.000 civila uključivo starce i djecu, zločinački je deportirano iz grada i okolice…u do danas nepriznate srbijanske kazamate. Bila je to itekako krvava sankcija, osvetnička kazna agresora bez presedana ali izgleda da ni to nije bilo dovoljno pravdoljubivom Pupovcu…koji i danas tvrdi 'učinjeno je malo ili ništa'!?
 
Milorad Pupovac danas u Vukovaru kaže i ovo, ponovimo još jednom: „Prikrivanje i negiranje zločina kazneno djelo… bez obzira tko u tome sudjelovao, organi države ili mediji.“ O čemu se radi? Parafrazirat ću jedan članak Zvonimira Despota iz 2008. godine: Prikrivanje zločina je moralno pitanje u prvom redu za Pupovca samoga (kao organa države!?, nap. a.), ali i te kako važno za javnost jer je prikrivanje zločina jednako počinjenom zločinu. Dosad nitko, pa ni mirotvorni Pupovac, nije demantirao Slavka Degoriciju koji ga je zbog (ZLOČINA) prikrivanja zločina teško optužio u svojoj knjizi 'Nije bilo uzalud'!.
 
Slavko Degoricija je ustvrdio da se Pupovac 1991. kod njega u uredu zalagao za oslobađanje dvojice Srba liječnika koji su na okupirani teritorij švercali medicinsku opremu. Po nalogu, danas pokojnog Đure Brodarca, pušteni su na slobodu i nije im pala ni dlaka s glave. A hrvatska je strana pak tražila da se Milorad Pupovac založi za pakračkog liječnika Ivana Šretera kojega su lokalni Srbi u isto vrijeme oteli jer je svojim mirotvorstvom ometao tamošnju srpsku pobunu. Pupovac je to i obećao i dalje jednostavno zašutio. Poslije se pokazalo, što je i on znao, da su pobunjeni Srbi-četnici doktora Šretera vrlo brzo mučki likvidirali (čak prije mjesec dana, nap. a.) a ni danas mu se ne zna za grob. A Milorad Pupovac o nesretnoj sudbini dr. Ivana Šretera i dalje jednako šuti i još bezobrazno drži lekcije hrvatskom narodu kako je prikrivanje i negiranje zločina kazneno djelo! Nakon svega što reći nego:Tko o čemu političar Pupovac o poštenju!
 

Damir Kalafatić

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Srijeda, 16/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 895 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević