Get Adobe Flash player
Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

Kako su se 1997. mogle spojiti srpske stranke SDS i SDSS, kada je SDS...

Novi napad na hrvatsku Wikipediju

Novi napad na hrvatsku Wikipediju

Pokrenuli su ga domaći i inozemni leftardi, serbokroatisti,...

Red laži, red apsurda

Red laži, red apsurda

Plenkoviću »Čega bi se pametan stidio, time se budala...

"Labrador" po drugi puta u Zagrebu

Večernji list i 24 sata objavljuju subverzivne...

Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

Ili nije svjestan, ili ne želi vidjeti kako srpska manjina provodi preko...

  • Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

    Predsjednik Hrvatske vlade potiče radikalizaciju

    srijeda, 18. studenoga 2020. 10:20
  • Novi napad na hrvatsku Wikipediju

    Novi napad na hrvatsku Wikipediju

    srijeda, 18. studenoga 2020. 11:58
  • Red laži, red apsurda

    Red laži, red apsurda

    nedjelja, 15. studenoga 2020. 18:00
  • "Labrador" po drugi puta u Zagrebu

    četvrtak, 19. studenoga 2020. 14:30
  • Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

    Tko o čemu, Plenković o pomirbi i oprostu

    nedjelja, 15. studenoga 2020. 17:55

HDZ bi trebao biti važniji od pojedinaca

 
 
In der Asphaltstadt bin ich daheim. Von allem Anfang
Versehen mit jedem Sterbsacrament:
Mit Zeitungen, Und Tabak. Und Branntwein.
Mißtraurisch und faul und zufrieden am End.
 
Gegen Abend versammle ich um mich Männer
Wir reden uns da mit „Genetlemen“ an.
Sie  haben ihre Füße auf meinen Tisch
Und sagen: Es wird besser mit uns. Und ich
Frage nicht: Wann?
 
Bertolth Brech, Von armen B.B.
Gedichte für Städtebewohner
 
Pukim slučajem našao sam se ne ulazu u Hrvatski (državni) sabor gdje me čekao Paško G. kad je u Saboru ulazio Mladen Barišić. Dok sam ja, da bi me saborska straža pustila u Sabor, iz džepova vadio sitne kovanice, Barišić je prolazio mimo straže, uspravan i vedar, bez kontrole. Nitko ga nije pitao ni komu ide. Paško mi je rekao da je Ivo Sanader nedavno imenovao Barišića za rizničara HDZ-a i vrlo se negativno izrazio o Barišiću čudeći se što je baš njega Sanader izabrao na tu funkciju. Držao je da će se to HDZ-u obiti o glavu.
http://ikorcula.net/wp-content/uploads/2013/05/hdz-novi-logo_thumb.jpg
Paško G. je bio vrlo blizak prijatelj dr. Franji Tuđmanu, imao je otvorena vrata i Sanaderu, a prijatelj je i s ocem Tomislava Karamarka, pretpostavljam, jer je Karamarkov otac preživio Križni put a Paškov je bio visoko rangiran u držvnim aparatima Nezavisne Države Hrvatske. Nisam ga nikad pitao je li Sanaderu i Karamarku prenosio svoje spoznaje i svoja mišljenja. Čini mi se vrlo vjerojatnim da ga Sanader nije poslušao jer nije slušao ni kad su ga njegovi prijatelji upozoravali da je Mladen Bajić SDP-ov čovjek te da je napravio krivi potez kad je Bajića preuzeo od SDP-ove koalicije.
 
Sjetio sam se Paška G. kad sam pročitao da je Vladimir Terešak, pravni zastupnik HDZ-a u slučaju Fimi media zatražio 50 milijuna od Ive Sanadera, Ratka Mačeka, Mladena Barišića i Branke Pavošević jer su Sanader i ostali bivši HDZ-ovi dužnosnici "djelovali izvan svojih ovlasti" te da su njihove kažnjive radnje pripisane HDZ-u. Kreativni pravni zastupnik HDZ-a u istom procesu od HDZ-a je napravio i okrivljenika i oštećenika a iznos od 50 milijuna traži za HDZ jer stranka „trpi štetu teško odredivih razmjera“. Kad bi se taj zahtjev ostvario, jednim udarcem bi HDZ bio oslobođen krivnje i još bi zaradio, uz pretpostavku da Sanader, Maček, Barišić i Pavošević imaju imovinu u vrijednosti 50 milijuna kuna. Prelijepo da bi se obistinilo, rekli bi Talijani.
 
 Neki novinari su u zahtjevu HDZ-ova odvjetnika vidjeli tek HDZ-ovu promidžbu i nisu uzimali u obzir da HDZ-ov kretivni odvjetnik zapravo pomaže USKOKU-u u dokazivanju krivnje HDZ-a jer, ako su Sanader i navedeni napravili toliku štetu državi, onda nisu u tomu sudjelovali samo Sanader, Maček, Barišić i Pavošević nego i pokajnici: Ivan Jarnjak, Stjepan Fiolić, Petar Čobanković, Čović, Buljubašić... i tko zna koliko još drugih HDZ-ovaca koji su „djelovali izvan svojih ovlasti“.
http://www.sdlsn.hr/_upload/tekstovi/Mladen_Barisic_180.gifhttp://www.udarno.com/wp-content/uploads/2012/09/Mladen-Baji%C4%87.jpghttp://www.budinscina.hr/wp-content/gallery/otvorenje_skole_2010/dsc08515.jpg
Mladen Barišić, Mladen Bajić i Ivan Jarnjak
 
Jedan od portala, koji slovi kao „desni“ i podupire „Savez za Hrvatsku“, nedavno je prenio pohvale Zoranu Milanoviću don Ante Jelića, svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. „U četiri godine Sanaderovog i Kosoričinog mandata godišnje su za pomoć Hrvatima u BiH odlazili desetci milijuna kuna, no za Dom u Sarajevu nije bilo ni lipe. Istina, ministar Dragan Primorac je u dva navrata dao ukupno pola milijuna kuna, ali mimo znanja Sanadera iz stavki svog Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Ipak prvu pravu konkretnu pomoć HKDD-a je dobio tek od premijera Milanovića i njegove lijeve vlade. Naime, on je odlučio kako će novac namijenjen Hrvatima u BiH od sada ići isključivo za konkretne projekte i zadnje dvije godine gradnja Doma za studente prepoznata je kao jedan od prioriteta. Tada je bila najvažnija financijska pomoć, no tadašnja HDZ-ova vlada je bila jaka samo na obećanjima. Njihov zastupnik za dijasporu Florijan Boras, prije parlamentarnih izbora 2007., najavio je kako će Dom biti sagrađen za tri mjeseca, no nakon pobjede na izborima bivši premijer Ivo Sanader sve je 'spustio na zemlju'. Kako tvrdi predsjednik HKDD-a don Ante Jelić, Sanader je jednom prigodom izrijekom kazao kako će "njegova Vlada biti pokrovitelj te ideje, ali da na novac ne računaju".
 
Ako je Dragan Primorac, bivši ministar znanosti, obrazovanja i športa, mimo znanja Sanadera u dva navrata  don Anti Jeliću dao ukupno pola milijuna kuna, možda je bez Sanaderova znanja davao novac za osnivanje fakulteta u Kiseljaku, Jajcu, Orašju... Možda su i drugi mimo znanja Sanadera davali novce a i sam Sanader, mimo znanja svoje Vlade financirao npr. izgradju staračkog doma u Petričevcu (Banja Luka), pružao pomoć tamošnjem samostanu trapista itd. Kamo bi sve Uskok mogao stići zahvaljujući kreativnom zahtjevu HDZ-ova zastupnika, to sada nitko ne može predvidjeti ali su se primatelji novčanih sredstava pokazali dalekovidnim pa nisu ni pokušavali reći koju u prilog obrane Sanadera.
 
U Hrvatskom fokusu, nismo prihvatili papagajsko ponavljanje informacija koje su navodno procurile iz Uskoka nego smo zagovarali pošteno suđenje. Pošteno suđenje zahtijevao je i njemački europarlamentarac i član CSU-a Bernd Posselt. „Čini mi se da određeni ljudi nisu zainteresirani za to da bivši premijer ima pošteno suđenje. Slično misli i puno mojih prijatelja različitih nacionalnosti i političkih orijentacija unutar EU-a“, rekao je Posselt u intervjuu za riječki Novi list 4. studenog 2012.
 
Pošteno suđenje nije proglašavanje nekoga a priori nevinim niti a priori krivim po svim točkama optužnice. Niti je u interesu HDZ-a niti u interesu općih interesa Hrvatske politika : „Ja nis niš znal“, kako je govorio Ivan Jarnjak, bivši glavni tajnik HDZ-a. Držali smo da nije bilo opravdano suditi Sanaderu za davanje jeftnije struje mostarskom Aluminiju jer je ta politička odluka bila u interesu i Hrvata u Hercegovini i Hrvata u Dalmaciji odnosno svih koji su radili u TLM-u u Šibeniku ili radili s TLM-om iz drugih mjesta. To je evidentno iz nastavka takve politike i nakon što je predsjednicom Vlade postala Jadranka Kosor.Smatarali smo da je Damir Polančec nepravedno osuđen i nevin ležao u zatvoru za što snosi krivnju Jadranka Kosor i njezina vlada koja je Polančeca izručila na milost i nemilost Anti Nobilu koji je Polančeca nagovorio da se dogovori i time nehtijući prizna krivnju gdje krivnje nije bilo.
http://static.nacional.hr/img/3112dc64736d8cc7b001a99437ecd9ad_medium.jpghttp://ipress.hr/gallery/albums/userpics/a~462.jpghttp://teresak-odvjetnik.hr/Images/Vladimir_Teresak.jpg
Anto Nobilo, Jadranka Kosor i Vladimir Terešak
 
Tomislav Karamarko se usudio dok je bio ministar unutarnjih poslova, usprkos općoj histeriji, u intervjuu Vjesniku, posvjedočiti da Sanader od njega nije tražio zaustavljanje ni jedne antikorupcijske akcije MUP-a. Vjerojatno mu razboritost savjetuje da to ne ponovi jer su se u HDZ vratili bivši pripadnici Hrvatskoga bloka koji su svoje napuštanje HDZ-a opravdavali neslaganjem sa Sanaderovom politikom a povratak u HDZ, isključenjem Sanadera iz HDZ-a. Ipak, držim da bi Karamarko, na kreativni zahtjev Vladimira Terešaka ili nekoga drugog nadobudnog HDZ-ova spin doktora, morao gledati s potrebnim odmakom. Njegovu izjavu da HDZ ne će voditi bitku protiv „Saveza za Hrvatsku“, može u prijevodu značiti da je njemu poznat sastav „Saveza za Hrvatsku“ i da očekuje da će se taj savez urušiti jer je programiran na nestajanje nakon što odigra danu mu ulogu.
 
Može se međutim dogoditi da se u HDZ-ove temeljne organizacije ubaci politika nužnosti saveza HDZ-a s tim savezom. HDZ-ovci, koji su sudjelovali u zadnjoj izbornoj kampanji, imaju loša iskusta savezništva sa strankama lijepih imena ali koje nisu organizirane i koje su sličnije Potemkinovim selima. Nisu na terenu mogle ponuditi ni kandidate za mjesne odbore jer jednostavno nemaju članstvo. A kad se došlo na biračka mjesta, oni koji slabije vide, s mukom su pronalazili HDZ  okićen savezničkim strankama.
 
Prije ili kasnije, HDZ će morati izjasniti se i o „Savezu za Hrvatsku“ jer što je očito vrhu stranke, nije jasno vidljivo stranačkoj bazi iz koje dolaze glasovi. To se pokazalo u izboru za gradonačelnika Zagreba. U naseljima gdje je HDZ pobjeđivao, HDZ-ova kandidatica za gradonačelnika dobila je sramotnih 5 posto jer je članstvo netko uvjerio da je stvarni HDZ-ov kandidat Milan Bandić a ne Margareta Mađerić. Čini se doista da je za HDZ dobro, a dobro je i za Hrvatsku što se pojavio „Savez za Hrvatsku“ jer je HDZ natjeran da prestane nekakvim naginjanjem na desno do pada i propadanja. Tko poznaje članstvo HDZ-a zna da se članstvo sastoji od svih stališa hrvatskoga društva. Velika većina članstva živi skromno, štedljivo i socijalno je sigurno osjetljivije od tzv. lijevih stranaka. Može se reći da se držih kršćanskih načela ali ta temeljna načela su prihvatljiva ne samo katolicima nego i pravoslavcima i muslimanima što se očitovalo u zajedničkim nastupima klera Katoličke Crkve, Pravoslavne crkve i Islamske zajednice u Hrvatskoj. Nisam još nikada čuo da bi se za članstvo u HDZ-u moralo izrecitirati Credo, Vjerovanje Katoličke Crkve.
http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00358/SANADER_358429S1.jpg
Iako se HDZ više ne smatra pokretom nego strankom, ipak zadržavae neke karakteristike pokreta i širinu, za razliku od sitnih uskogrudnih, sektama sličnih strančica. Stoga, nadam se, da će i ovoj kaotičnoj situaciji u Hrvatskoj doći kraj. Kada? Polako nakon predstojećih izbora. Nakon što je Jadranka Kosor izbacila Sanader iz HDZ-a, na indeks zabranjenih pjesama stavljena je Pjesma naša, koja je otpjevana na 13. Općem Saboru HDZ-a na kojem je Jadranka Kosor imenovana predsjednicom Vlade.
 
Pjesmo naša

Ej, što mi je lijepa pjesma slavonska
Sva u boji zlata poput dukata
I još kada šorom krene tambura
Kad se ranom zorom zapiva
Ej, što mi je lijepa pjesma slavonska
(Stanko Šarić i Hrvatski tamburaši)
 
Dravom plovi naša pjesma podravska
S međimurskom sve do plavog Dunava
Nek ih prate zvuci starog cimbala
Gdje god živi naša duša hrvatska
(Đuka Čaić)
 
Pjesmo naša poleti ravnicom
Dalmaciju i Istru pozlati
Preko Like do Baranje do mora
Prođi Bosnom našem rodu svrati
(Mišo Kovač i klapa Maslina)
 
Pivat ćemo dok nas bude bilo
Lijepa naša, velebitska vilo
(Đani Stipaničev)
 
Neka pjesma teče k moru Cetinom
Kroz taj kamen sivi mojom Zagorom
(Dražen Žanko)
 
A kad ispod volta kamena
Šoto voće klapa zapiva
Našu dušu grije, pisma s Jadrana
(Mladen Grdović)
 
Kak je lepa ta popevka zagorska
Diši kak proščenje, kak fiolica
Z njom se saku klet navrne mužika
Kak je lepa ta popevka zagorska
(Adam Končić)
 
Pjesmo naša, pjesmo draga
Nosimo te u srcu
Jer ti nam čuvaš dušu hrvatsku
(Vinko Coce i klapa Trogir)
 

Pavao Blažević

Opasna je potpora pokretima koji govore o apostazi i otpadništvu u Crkvi

 
 
Razumni katolički vjernik koji je ipak uspio shvatiti da Sotona osvaja suvremeni svijet, a da pritom Crkva i dalje samozatajno i konformistički živi u svom spokoju, postavlja si pitanje je li Sveti Otac Franjo s Rimskom kurijom kadar izbaciti hetorodoksiju i razna pseudoteološka glavinjanja nastala zlouporabom „koncilskog duha“ iz Crkve, ili se sotonin dim masonstva odveć uvukao u napukline Crkve da ga je nemoguće istjerati van? Poznato je da se papa Benedikt XVI. oštro suprotstavljao toj progresevističkoj heterodoksiji i svim onim kvazikoncilskim stečevinama „slobodoumnih teologa“, ali očito da zbog starosti i pomanjkanja snage časno je odstupio. Jer ako postavimo hipotezu da se judeo-masonstvo snažno ukorporiralo u samu Crkvu, pri tom ne misleći na pojedinačne poznate prelete, da je tzv. crkveno masonstvo postalo odlučujući čimbenik u vrhu crkvene hijerarhije, onda je posve razumljiv crkveni konformizam.
http://kterrl.files.wordpress.com/2011/08/stefanogobbi.jpg
Stefano Gobbi i papa Ivan Pavao II.
 
Postoji veliki raskorak između nekritičkog stava Crkve prema masonstvu, kao izvorištu Zla, i onoga što mnogi vjerski karizmatici navješćuju. Podsjetimo se na jednog od njih, na don Stefana Gobbija (1930.-2011.). Don Stefano Gobbi je 1972. godine tijekom molitve u Kapelici ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi za svećenike, koji ne samo da su osobno htjeli iznevjeriti svoje zvanje, nego su se pokušavali okupiti u udruženja nepokorena Crkvenoj vlasti, čuo nutarnji govor (locutio interna). Don Gobbi zamolio je tada Gospu da mu dade neki mali znak potvrde, što mu je Ona isti mjesec u Nazaretu i potvrdila. Gospa se od tada redovito obraćala don Gobbiju.
 
Od bojažljivog početnog susreta u molitvi don Gobbija s tri prijatelja svećenika nastao je Svećenički marijanski pokret sa sjedištem u Milanu, koji danas okuplja oko četiri stotine kardinala i biskupa, sto i trideset tisuća svećenika i desetine milijuna vjernika na svih pet kontinenata (autor ovog teksta je ponosan što je jedan od njih). Od 1974. godine započeli su i prvi Cenakuli molitve i bratstva između svećenika i vjernika koje su se proširilo po cijelomu svijetu. Iako Kongregacija za nauk vjere nije zauzela službeni stav glede autentičnosti don Gobbijevog unutarnjeg glasa, odnos don Stefana Gobbija s papom Ivanom Pavlom II. bio je vrlo blizak, poglavito i s razlogom što znamo Papinu naklonost marijanskim pobožnostima. Papa je svojim apostolskim autoritetom zaštićivao Svećenički marijanski pokret, koji je uvijek ponizno pristajao uz hijerarhijsko Učiteljstvo Crkve, a don Gobbiju je jednom prigodom rekao: „...a tvoja župa je cijeli svijet“.
 
Nutarnji glas fatimske Gospe tijekom svih tih godina govorio je karizmatičnom don Gobbiju: o krizi vjere koja danas uzima sve više maha, što je već najavila Gospa prigodom ukazanja u Fatimi; o širenju zabluda u svim dijelovima Katoličke Crkve; o velikom otpadu u kojem živimo, a o kojem piše Sv. Pavao u Drugoj poslanici Solunjanima; o crkvenom nejedinstvu koje prouzročuje osporavanje Pape i odbijanje njegovog Učiteljstva itd. U tim porukama jasno su istaknuta apokaliptičnost vremena u kojemu živimo, što možda i mnoge sablažnjava, ali iščitajmo i prepoznajmo znakove vremena i oni će nas uvjeriti upravo u to.
http://www.mondotravel.hr/files/images/ponuda/Portugal/Portugal_autobusom/Fatima.jpg
Fatimska Gospa govorila je don Gobbiju i o glavnom uzročniku zla, o crkvenom masonstvu. Spomenimo bar dio tog javljanja:
- U Valdragonu (San Marino), 29. lipnja 1983. godine nutarnji glas Gospe među ostalim je govorio kako se masonstvo infiltriralo u Crkvu gdje ju napada, ranjava i pokušava razoriti svojom podlom taktikom.
- Na obljetnicu drugog ukazanja u Fatimi u Dongu (Como), 13. lipnja 1989. godine, nutarnji glas Gospe upozorava don Gobbija kako crkveno masonstvo djeluje podmuklo i đavolski kako bi sve dovelo do apostazije. Njihov je cilj da nalazi opravdanje za grijeh, da ga predstavi ne više kao zlo, nego kao nešto vrijedno i dobro. Na taj način se grijeh preporučuje kao jedan način zadovoljavanja potreba vlastite prirode te ga više nije potrebito ispovjediti. Pogubni plod tog zloćudnog raka koji se rasprostranio po cijeloj Crkvi je nestanak osobne, pojedinačne ispovijedi, po cijelom svijetu.
 
- U Rubbiou (Vicenca), 31. prosinca 1992. godine, nutarnji govor ukazuje na lažne učitelje i čuvene teologe koji više ne naučavaju evanđeoske istine, već pogubna krivovjerja, što dovodi do gubljenja prave vjere i širenja otpada od vjere. Gospa upozorava da će tek doći još veći lažni proroci koji će zavesti mnoge.
- Tijekom Cenakula sa svećenicima i vjernicima 11. ožujka 1995. godine u Fatimi, nutarnji glas Gospe preko don Gobbija proriče kao će se u Crkvi privesti veliki otpad koji će se proširiti na cijeli svijet, a u nju će ući nečisti čovjek koji će se suprotstaviti Kristu i koji će u Crkvu unijeti odvratnu pustoš, ostavljajući strašno svetogrđe o kojemu je prozborio prorok Danijel.
 
- Svojom zadnjom porukom u Milanu, 31. prosinca 1997. godine, Gospa među ostalom don Gobbiju govori kako je čovječanstvo palo pod moć Sotonine velike sile koju provode sotonske i masonske snage, a Crkva je zamračena njegovim dimom koji je u nju ušao. Jasno da na kraju nutarnji glas Gospe govori o konačnom trijumfu Njenog Bezgrješnog Srca i o slavnom trijumfu njenog sina Isusa Krista, ali Gospa traži od vjernika svoje glasonoše, apostole ovih zadnjih vremena. (Svećenicima Marijinim predragim sinovima, Svećenički marijanski pokret, Palmotićeva 33, Zagreb, 2009., str. 8., 275., 457., 561., 633. i 717.)
 
Prepoznatljiva „Plava knjiga“ s Marijinim porukama don Stefanu Gobbiju, koju je odobrila Sveta Stolica, tiskana je u milijunskim primjercima na mnogim jezicima svijeta (u Hrvatskoj je izišlo desetak izdanja). Za vjerovati je da svaki laik, član tog karizmatičnog bratstva posjeduje „Plavu knjigu“. Isto tako nadati se da je svatko tko je dobio knjigu (knjiga se ne prodaje već se daruje tijekom Cenakula uz primanje milodara koji vjerojatno pokrivaju troškove tiskanja slijedećeg izdanja), da ju je i pozorno pročitao. No ostaje dvojba, jesu li čitatelji „Plave knjige“ osposobljeni da shvate poruke, pa makar i hipotetski? Prepoznaju li apostazu i otpadništvo u Crkvi, lažne proroke, moć Sotone i masonsku snagu, te sotonin dim koji je zamračio Crkvu, kako je poručila Fatimska Gospa?
http://static.rtv.rs/slike/2012/04/03/djura-danicic_520x320.jpg
Đuro Daničić nam je podmetnuo srbizam Otkrivenje
 
Čitajući Ivanovo Otkriće (Otkrivenje je pogrješan prijevod Srbijanca Đure Daničića) vjernik koji je spoznao svu silinu urote masonstva protiv Crkve s pravom se upita tko je druga Zvijer koja izlazi iz zemlje („I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj“, 13, 11)? Jesu li ta dva roga poput jaganjca povezana sa svećenstvom? Znamo da je vrhovni svećenik Starog zavjetanosio kapu s dva roga. Mitru nose i biskupi Crkve kako bi označili puninu svoga svećenstva. Pitajmo se, predstavlja li druga Zvijer s dva roga koja liči janjetu masonstvo koje se uvuklo u vrh Crkve, odnosno tzv. crkveno masonstvo?
 
Nužno je danas da se Crkva ozbiljno suoči s možebitnim crkvenim masonstvom, kao podzemnom crkvom koja na najtermitskiji način želi urušiti temporalnu vlast Svete Stolice. Za početak je možda i dovoljno priznati da ono postoji, ako zaista postoji. Ne se zakukuljiti u mističnu ljušturu, zatvoriti oči i misliti kako će se taj zagušljivi dim molitvom, kontemplacijom i evanđeoskim milosrđem istjerati iz Crkve, a one koji malo slobodnije govore o tome izolirati iz crkvene javnosti.
 
Gordijski čvor treba što prije presjeći. Ako stvarno nema crkvenog masonstva, teološkog progresivističkog avanturizma, antidogmatizma, heterodoksije i krivovjerja u Crkvi, onda Crkva treba drugačije gledati na karizmatične pokrete, poput Svećeničkog marijanskog pokreta, jer u tom slučaju „Gospa ne govori istinu“, i tko je onda uopće taj nutarnji glas koji je govorio karizmatskom don Gobbiju?
 
Ako pak Crkva daje potporu takvim pokretima koji upravo govore o apostazi i otpadništvu u Crkvi, tada Crkva mora priznati da je sotonin dim ušao među njene zidine, i nužno joj se suočiti s crkvenim masonstvom te sa svim lažnim „prorocima“ u Crkvi. Tada će Sveti Otac, uz potporu cijele Crkve, moći uspješno replicirati super moćnoj masonskoj vrsti prema van, koja gradi, ne Kristovu globalnu državu, već razvratni novi Babilon, jednosvjetsko sotonino kraljevstvo – Novi svjetski poredak. Treće opcije nema, izuzev konformizma kao „samouništenja“ Crkve. (Korišteni dijelovi iz knjige Tko želi razoriti Crkvu)
 

Mladen Lojkić

Laske riči

 
 
Što vas strava straši, malodušni ljudi?
Zar ne znate da se samo jednom mrije?
Da se samo onaj, čija krv se lije
Obučen u slavu iza smrti budi?
 
Zar ne smite smrti pogledat u lice?
Zar vam laske riči zamamljivo poje
Te gazite stoga ideale svoje,
Postajući svoga roda izdajice?
http://szssplit.hr/wp-content/uploads//2013/05/hercegovina.jpg
Samo onaj, tko se istine ne stidi
Zauvike vinac lovorike nosi,
Samo jedna sablja ljudski život kosi,
Samo jedna duša za vikove vridi.
 
Neka sagnu glave svi koji se plaše
Svi koje je novac stvorio u Jude,
Al' za one, što se iza smrti bude,
Povist reći može, da umriti znaše.
 

Žarko Dugandžić (iz zbirke Uzdasi)

Srijeda, 25/11/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 4204 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević