Get Adobe Flash player
Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Napada progonjene – brani veliku Srbiju

Krešo Beljak žaluje zbog malo Udbinih likvidacija...

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

Plenković je pokušao promijeniti narod i HDZ i zato gubi...

Koga li smo mi to izabrali!?

Koga li smo mi to izabrali!?

Milanović: "Moji su preci Srbe branili od ustaškog...

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

Protuzakonito i diktatorsko izbacivanje ljudi iz...

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Titin obožavatelj na Pantovčaku!

Lepa Brena i SDSS napunili Arenu...

  • Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    Napada progonjene – brani veliku Srbiju

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:56
  • Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    Kolinda je izgubila zaslugom Plenkovića

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:51
  • Koga li smo mi to izabrali!?

    Koga li smo mi to izabrali!?

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:45
  • Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    Plenkoviću smeta sve što je domoljubno

    srijeda, 15. siječnja 2020. 09:58
  • Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    Titin obožavatelj na Pantovčaku!

    četvrtak, 16. siječnja 2020. 13:41

Žao mi je ministra Božinovića i ravnatelja Miline

 
 
Nedavni događaj u Splitu, kada je na "divljozapadni" način riješeno ono što splitska policija nije htjela riješiti, jer da nije mogla to riješiti naprosto je nevjerojatno, potaknuli su ministra policije Davora Božinovića i glavnog ravnatelja policije Nikolu Milinu, većinom radi medijskog pritiska da se objasni ovaj događaj, da javno nastupe i objasne što se dogodilo, i zašto se to dogodilo. I upravo mi je žao i ministra Božinovića, i ravnatelja Miline, jer su se trudeći objašnjavati ulogu policije u ovom događaju, zapravo nisu objasnili ništa, dapače samo su posredno potvrdili ono što većina građana, već neko vrijeme misli, a to je da naše institucije ne funkcioniraju uspješno. Naime, ministar Božinović je u klasičnom maniru naših aktualnih političara, da puno govore, a malo kažu, na sva je pitanja odgovarao sa frazom -"...kako sam obaviješten...", ali ni na jedno pitanje nije odgovorio da nešto odista zna! Ali je svejedno tvrdio da policija u Hrvatskoj odlično obavlja svoj posao, i da građani nemaju razloga za zabrinutost za svoju imovinu i fizički integritet u sigurnosnom smislu?!
Slikovni rezultat za a civilian walks around town with a Kalashnikov
O tomu zašto policija nedostatno ispunjava svoju funkciju prevencije kaznenih djela, nije rekao ništa, dapače tvrdio je da je u medijima često navedena tvrdnja da je počinitelj nekog kaznenog djela "poznat policiji od ranije" kao kršitelj zakona, neistina i isključivo medijska manipulacija. Uz ovakvu "filozofiju" ministra MUP-a, nije čudo da se neki počinitelji protuzakonitih djela brane frazom - "neka institucije rade svoj posao", znajući da oni to ne rade, bar ne prema 'krupnim ribama', već samo u slučaju 'kokošara'. Bilo mi ga je žao dok je mušto govorio ono što vjerojatno i sam znao da nije istina. No glavni ravnatelj policije Nikola Milina je bio u još većoj neprilici, jer su mu postavljena konkretna pitanja u vezi događaja u Splitu, na koje imao većinom nesuvisle odgovore. Na pitanje zašto policija nije reagirala na dojave da se gradom šeće osoba s kalašnjikovom u rukama, on je odgovorio nešto nevjerojatno - "nije svatko sa oružjem počinitelj zločina"! Nije demantirao da je policija dobila dojavu od građana, već se pohvalo da je splitska policija nakon dva i pol sata uhitila trostrukog ubojicu. Za njega očito, kao i za splitsku policiju, šetnja građanina gradom s kalašnjikovim u rukama nije za njih razlog za djelovanja.
 
Na pitanje zašto policija nije djelovala protiv likvidiranih dilera odnosno kriminalaca, čije maltretiranje počinitelj više nije mogao trpjeti, Milina zapravo nije odgovorio ništa suvislo, već se pravdao podacima o uspjesima splitske policije u oduzimanju droge, o dva i pol sata nakon kojih je uhićen počinitelj, ali bez odgovora na to zašto je trebalo za to dva i pol sata, kada je policiji dojavljeno da on mirno sjedi u obližnjem kafiću čekajući policiju. Za razliku od svoga ministra, Milina, glavni ravnatelj policije, ipak je bio nešto razumniji ili neoprezniji, pa se usudio reći, na pitanje što to znači da je za neke počinitelja policija zna od ranije, da među njima ima dosta recidivista, koji se slobodno šeću radi neučinkovitosti sudova i to mu vjerujem, jer je veoma destimulirajući boriti se protiv kriminala, kada na sudovima ovi budu ili blago, ili nikako kažnjavani.
 
Konačno izjave sa institucionalne strane u vezi splitskog slučaja sliče na scene iz western filmova, kada šerif ne kažnjava profesionalnog revolveraša koji nekoga ubije, jer "nije on prvi potegao oružje, već onaj koga je on ubio"! Na sličan način i ministar i glavni ravnatelj policije opravdavaju djelovanje policije kao uspješno, u pronalaženju počinitelja, ali glede preventivnog djelovanja se brane da ne mogu djelovati dok se zločin ne počini. Zato mi je žao i ministra i glavnog ravnatelja policije, što su svjesni da policija nije dovoljno efikasna, ali su radi politika koja je inaugurirala politiku toleriranja korupcije u sudstvu i odnosima u društvu, pa je time na određeni način učinila policiju manje efikasnom nego što bi ona mogla biti.
 
Uostalom tko je smijenio izvrsnog policijskog istražitelja, koji je došao do podataka o ratnim zločincima, i zabranio mu rad po tom predmetu? Formalno možda netko iz policijskog sustava, ali stvarno je tu najveći utjecaj imala politika, koju je policija bila dužna provoditi! I zašto policija uglavnom hvata dilere, koji su 'sitne ribe' u sustavu organiziranog kriminala, a nikada ne uhićuje one koji su na vrhu organizacije. Očito je da politika na neki način štiti te "velike igrače"! I zato mi je žao što Božinović i Milina moraju opravdavati nešto, što se ne može opravdati na logičan način.
 

Laslo Torma

Valjda ne će i franak platiti danak

 
 
Kad vam obećaju najkulturniji grad, kad ste konačno dočekali zasluženu plaću i dobro zdravlje izgradnjom nove bolnice – tko ne bi bio za HDZ umjesto za SDP?
Katolici više štuju sv. Iliju, nego što Hrvati poštuju blaženog Vakulu.
Kud su nestali toliki naši plemenitaši?
Kupujmo hrvatsko, ako je iz Hrvatske.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9a/%C4%90uro_Pucar.jpg/220px-%C4%90uro_Pucar.jpg
Đuro Pucar
 
Lakše se otresti starih stvari nego starih ljudi.
Može li jedan normalan čovjek biti antialkoholičar?
Najvažnije je da predsjednik ne bude iz nacionalne manjine nego veličine.
Najbolji je predsjednički kandidat onaj s najvećim postotkom hrvatstva.
Neki zakon poštuju, a mnogi ga štuju, ali ne ispoštuju.
Neki su kandidati prikupili brdo, neki more potpisa, a od ravnice ništa.
Niki su plaćeni dobro, niki slabo, a niki nikako.
 
Nekoć su sirotinju darivali plemenitaši, a sada su spali na donatore.
Neki su pucali za Đuru Pucara, a jalija za Aliju.
Ni Ivica više nije bahat kao prije.
Nije zgodno što se Ćiro mora sam uporno hvaliti, jer umjesto njega ne će njegovi manje zaslužni šinovi.
Nije hladno zato što je zima, nego je zima jer je hladno.
Odijelo ne čini čovjeka, ali čovjek (ako je krojač ili šnajder) čini odijelo.
 
Ove Šokice s Vinkovačkih jeseni dižu ruke i samo vabe, izazivaju.
Ovi što pregledavaju kante trebali bi biti okićeni zastavom kao svi pravi buntovnici.
Plaću nije dovoljno zaslužiti nego ju treba i izboriti.
Političari su izobličeni obični ljudi.
Politika je demokratska disciplina bez pravila.
Ponosni smo na naše velikaše Dražena i Dražana.
 
Poštujem žene, iako one više ne drže do mene.
Prema najnovijim istraživanjima interpol se nalazi između sjevera i juga.
Privatna zadruga Franak pobijedila državnu udrugu Banak.
Poznate kratice: HŽV (Hajduk živi vječno), ZDS (Za dom spremni), BiH (Bog i Hrvati), ali ne HIM (Hvaljen Isus i Marija).
Prije su se mnogi klali za Tita, a ostali su samo neki koji bi se u njega kleli
Starim Hrvatima je bilo bolje u domaji nego sada u domovini.
 
Stranački seljaci su seljaci jer im je uzor vođa.
Svi ih pune, a tko ih prazni?
Škoro obro vinograd, a bostan?
Što zapravo znači izuzetno prioritetno?
Tko se navečer ne tušira ujutro se ne mora retuširati.
U interesu je ravnopravnosti pored Roma spominjati i Romice.
U kakvoj su poslovnoj ili obiteljskoj vezi luzer i kruzer?
 
Teško je biti gladan, ali nije loše biti niti sit.
Valjda ne će i franak platiti danak.
Vlast najviše poštuje penzionere jer su miroljubivi i nestabilni.
Vuk dlaku mijenja, ali ud nikada.
Za Hudolina nije bilo toliko pijanaca ni alkoholičara kao danas.
Zašto na državnoj maturi toliki padaju na hrvatskom jeziku, a ne na seksualnom odgoju?
 
Zašto naši financijaši od svega pravopisa najviše vole – zarez.
Znamo za Sjedinjene Američke Države, a nismo čuli za Sjedinjene Europske Države, pogotovo za Sjedinjene Bosansko-Hercegovačke države.
Zoran ima veliku prednost jer ima makar i lošeg iskustva.
Zoran umoran, a Miro odsviro, a Mislav eskiviro.
Žale se da nemaju vremena, a neće ostati prekovremeno.
 

Martin Jakšić

Povijesni rezultat "desnice" - osvojila blizu devedeset tisuća nevažećih listića

 
 
Hvala Bogu i to je prošlo, ta višemjesečna, a naročito zadnjih mjesec dana, halabuka i silovanje cjelokupne javnosti koje se širilo do zadnjeg „običnog“ pojedinca, građanina, glasača, oko beznačajnog političkog događaja, naime smjene gazde na „farmi“ Pantovčak, uloge poznatije kao „predsjednik republike“. Od toga je (i) „farmu“, pored ostaloga, napravio još onaj Stipa koji i ovih dana, kao zloduh, „iskače iz paštete“ (S.M.) doduše zahrđale i odbačene u kanalizaciju, dapače TV kanalizaciju, pa odatle iskače po cijelom „regionu“. Da nije štakor? Ne znam, kao što ni on ne zna razlikovati još uvijek aktualnu predsjednicu od Nives Celzijus.
https://i.ytimg.com/vi/Q95ElgPJt38/hqdefault.jpg
Komentirajući rezultate izbora rekao je Stipa i ovo: „Niste znali tko je predsjednica republike, a tko je Nives Celzijus“. (e-24 sata, 6. 1. 2020.) Komu se „to“, da ne napišem što, više ruga? Kolindi ili Nives Celzijus? Mislim objema, ali to je predmet za kakve feminističke udruge, ako imaju hrabrosti i dosljednosti. Što se pak Mesića tiče, kamo sreće da je umjesto njega na „farmi“ deset godina provela Nives Celzijus. Prošlo bi barem deset veselih, a ne deset tužnih, jadnih, štetočinskih godina. Jedini Mesićev rezultat je što bio naselio magarce na Pantovčaku, za svaki mandat po jednoga. Gdje su ti magarci, oni su državni, pa „imamo pravo znati“ (GONG) sve o njima. Ni tu izgleda nisu „čista posla“ jer „koliko je meni poznato“ (tetec Ožbolt) barem jednog je dobio na poklon (Jerka) a dužnosnici ne smiju zadržati, raspolagati s poklonom vrednijim od petsto kuna.
 
Nego idemo na rezultate izbora za funkciju u državi s koje se društvu i državi ne može puno koristiti, ali se zato može puno štetiti, kao što su to činili Mesić, punih deset godina i Josipović pet. Kolindi Grabar-Kitarović ne mogu se pripisati nikakve štete, ako već nije bila od velike koristi, ni na unutarnjem ni na vanjskopolitičkom planu, štoviše na vanjskom njezina je uloga bila apsolutno pozitivna.
 
Rezultati
 
1. U drugom krugu predsjedničkih izbora Hrvatska koja nije osjetila neposredna ratna djelovanja za srbijanske agresije pobijedila je onu poharanu, stradalu. U Županiji zagrebačkoj to je vidljivo čak i po općinama, one uz Kupu, koje su osjetile posljedice rata, birale su drugačije od onih udaljenijih, izvan dometa neprijateljskog topništva.
 
2. Zagreb i Zagrebačka županija, uz malu pomoć, recimo, Krapinsko-zagorske ustvari su, uzimajući u obzir ukupni broj glasova i razliku između kandidata „A“ (Milanović) i kandidatkinje „B“ (Grabar-Kitarović) zapravo odnijeli pobjedu na ovim izborima. Pojednostavljeno - Zagreb je pobijedio Hrvatsku. Ova dva raskola su znakovita i opasna i traže temeljitiju analizu. Za početak „netko“ namjerno i sustavno godinama uništava HDZ u Zagrebu. Slijedom, redom: Sanader, Kosor, čak i Karamarko, sada Plenković i zagrebačke „ekipe“. Ni Bandić tu rupu ne može zakrpati.
 
HDZ - il' su crni labudovi il' su gavranovi
 
3. U tekstu pod naslovom „Kako će na predsjedničkim izborima proći HDZ?“ objavljenom ovdje 16. prosinca predvidjeli smo i „putić“ Zorana Milanovića na „farmu“ Pantovčak uz pomoć „ljutitih“ Škorinih birača. Kako bilo nije se, opet, HDZ-u dogodio „crni labud“, već mu je pred vrata na Trg žrtava „dokurio“ zaigrani - medo. Grudica snijega koja se zakotrljala na izborima za Europski parlament, zakotrljao „labud“ Plenković, sad je već velika k'o kuća. Nastavi li se kotrljati do parlamentarnih mogla bi narasti do lavine. „Crnog labuda“ je HDZ u EU parlamentarnim izborima mogao izbjeći čak samo prihvaćanjem na listu kao nezavisne kandidatkinje Marijane Petir. Vrlo vjerojatno bi mu donijela peti mandat, ali je postojala realna opasnost da dobije najviše glasova na listi, čime bi se razgolitilo  stranačko, Plenkovićevo kadroviranje. Tada ne bi bilo „crnog labuda“, a niti priče u nastavku o gubitku ovih izbora, što bi sigurno donijelo i nešto glasova predsjedničkoj kandidatkinji HDZ-a. Samo ćemo spomenuti: taj „labud“ se inače „uzgajao“ u koaliciji HDZ-a s HNS-om, stalom popuštanju, ili žmirenju na oba oka u odnosu na „aktivizam“ SDSS-a u stilu kasnih osamdesetih (vidi samo SNV Novosti), pa Istanbulska konvencija, Marakeški compact, pa, najblaže čudno, poništavanje prikupljenih potpisa referendumskih inicijativa. Zatim je HDZ ,nepripremljeno, uletio između dvije brižno naložene vatre u vezi mirovinske reforme - SDP-a koji je donio zakonsko rješenje o produžetku radnog vijeka do 67 godina i paradržavnih sindikata koji su to tada podržali, ili su barem šutjeli, a sada digli  referendumsku hajku. I eto još jednoga „crnog labuda“. Povelikoga je donio i štrajk učitelja, blago rečeno, podržan i od ministrice iz Plenkovićeve vlade… Ne dakle samo jedan „crni labud“, već cijelo jato labudova koji su se na predsjedničkim izborima pretvorili u  gavrane, da ostanemo u ptičjem svijetu.    
 
4. Na strani SDP-a „labud“ raširio krila, ničim izazvan sad trijumfira Bero kojega, nakon što se rastao, samo što nije ostavila i Partija. Maras je već poletio u zagrebačku gradonačelničku fotelju, najmanje (O ne! Zar nas takva sudbina čeka.)
 
Čvrljotina s desna
 
5. Neobično zanimljiv rezultat prošlih predsjedničkih izbora je  povijesni uspjeh desnice - u šaranju po glasačkim listićima. Bidna „desnica“, nit' zna što joj radi desnica, ni što joj radi „ljevica“. Osim što je Milanoviću pomogao uzjahati konja koji sam zna put do Pantovčaka, Škoro je „prikupio“ i devedeset tisuća nevažećih glasova. To još nikome nije uspjelo. Neposredni izbori, barem u formalnom, proceduralnom smislu najvažniji su korak, čin, onoga što se naziva demokracijom. Oni su na neki način njena „sveta krava“. Nema njih, eto nekog drugoga sustava. Dezavuirati ju potkopati na sam dan izbora, a u njoj fol sudjelujući, te se za nju još navodno zalažući, nedopustivo je. To ne može „zdobriti“, uroditi dobrim, a poglavito ne za tzv. desnicu, a kamo li još za onu koja se diči „hrvatskom“. Hoću reći Škorin poziv „svojim“ biračima da škrabaju po glasačkim listićima i tako ih uništavaju sramotan je i, blago rečeno, politički nekulturan čin. Sramota je i za sve one stranke i strančice koje su ga podržavale u prvom krugu, a koje se tom pozivu nisu usprotivile. Još sramotniji je za one čelnike, političare i njegove podupiratelje, i njega samoga, koji su svojedobno bili birani u Hrvatski sabor, natjecali se za općinske, gradske skupštine/vijeća, za gradonačelnike. Poimenično gospođe i gospoda, bivši i sadašnji saborski zastupnici: Miroslav Škoro, Ruža Tomašić, Hrvoje Zekanović, Zlatko Hasanbegović, Božo Petrov, Nikola Grmoja, Miro Bulj, Pero Kovačević… Zar su ovi u Hrvatski sabor došli iz šume? Ili im je put prema njemu bio „popločan“ glasačkim listićima, možda su ih baš oni tamo „unijeli“, a zatim stekli ili dalje stjecali politički utjecaj, ime… s kojega i pomoću kojega sada traže da se šara po listićima. Da sve bude ljepše „putić“ im je, većini, kako bilo da bilo omogućio omraženi HDZ, prikvačio ih na svoju listu. Gdje taj vremenski stroj pa da vratimo vrijeme i gospodu političare prekrižimo, pošaramo - unazad. Uostalom pošarati glasačke listiće nit' je suverenistički, nit' domoljubno, nit' konzervativno, ni ne znam što zastupa Most, sve to bit će i ništa, pa nije ni to, a Škorina opcija je navodno sve to, pa još plus šaranje - valjda po svemu tome.
 
Milanović, normalniji od Mesića?
 
6. Postizborno postoji neka zabrinutost kako će izgledati kohabitacija između Milanovića i Plenkovića. Kohabitacija se može, jednostavnije, razumjeti kao „sustanarstvo“ dvije različite političke opcije, a kako toga nema, ne će biti ni potreba za tom „kohabitacijom“. Jer, nit' je Milanović  socijaldemokrat, nit' Plenković demokršćanin (to je uostalom skoro izumrlo u Europi) pučanin, centristički demo-pučanin, liberal-globalist, što li već. Tako bi bilo moguće obaviti „leteću izmjenu“, Milanović-Plenković, kao u hokeju. Plenkovića na čelo SDP-a, bio bi bolji od Bere, esdepejci bi izmjenu primijetili kao boljitak, a Milanovića, da ga se tek malo „navije“ udesno, a dalo bi se, na čelo HDZ-a.
 
7. U mediji, tiskana, elektronička, međumrežna… carevao je i još uvijek caruje, teror analitičara. Prevrću, prežvakavaju kampanju, izbore, rezultate, što će biti kad bude, što bi bilo kad bilo, čiji gaf bolji (kampanja gafova u kojoj su se oni brojili samo Kolindi) i… Ukoliko bi nekoga jadnika prisilili da konzumira sve te silne analize i „analize“  u jednom trenutku bi sigurno po njega morala dojuriti hitna pomoć, pa pravac na liječenje gdje bi liječnici vjerojatno ustanovili novu ovisnost, fobiju što li o polit-marketinškoj analitici. Koliko se samo struje potrošilo za buljenje u teleekrane i analitičare. A toliko je ovih dana i mjeseci bilo važnijih događaja koji zaslužuju pozornost, na tisuće, ali njih su zamračila ovo cjelodnevna politička tračanja. Ona tek zapravo slijede idućih mjeseci, parlamentarni će izbori.
 
8. Nego kako će Milanović i koliko ostvarivati svoja obećanja kad već sada tvrdi da on ništa nije obećao. Jedno ipak jest, - kako će biti „normalan“. Ovo obećanje može vrlo lako ispuniti, samo neka bude normalniji od Mesića, a to nije nimalo teško. I da barem ne olajava svoju zemlju po svijetu, bivše predsjednike, uključivo i sebe kao predsjednika Vlade.
 
Uskoro će i ustoličenje, mogao bi Škori uzvratiti uslugu na tako da mu pjeva na toj fešti. Nakon ustoličenja i sitnom gestom vraćanja Brozova poprsja na Pantovčak što od njega uostalom traže i njegovi drugovi i drugarice. Njemu to ne bi više štetilo, a „desnici“ bi taj poguranac puno pomogao.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Utorak, 21/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1487 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević