Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

Rukopis gepolitičkih nadmetanja i preslagivanja velikih sila

 
 
Podgrijavanje konfliktnog stanja konstanta je hrvatske političke i općenito javne scene. Ideološki prijepori, često i primitivne javne polemike i atmosfera ideološke isključivosti kontaminiraju javni prostor iz mjeseca u mjesec, iz dana u dan. Kvalitetna i argumentirana rasprava o prijepornim ideološkim i političkim pitanjima i kultura odgovornosti za izgovorenu riječ gotovo da su nepoznate pojave na hrvatskome medijsko-političkom prostoru. To vrijedi kako za dežurna „desničarska“ strašila, tako još više za lijeve i pseudoliberalne falange koje i dvadeset i sedam godina nakon uvođenja demokracije još uvijek ne mogu shvatiti da netko može imati drugačije mišljenje, i da zbog toga drugačijeg mišljenja nije zatucani fašist kojeg bi trebalo zatvoriti u intelektualni gulag i oduzeti mu pravo javnog nastupa.
http://www.anna.aero/wp-content/gallery/airline-croatia-airlines/airline-croatia-airlines-slideshow-2.jpg
Protekli tjedan Hrvatsku je posjetio srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Posjet je imao polarizirajući efekt i mogle su se čuti različite ocjene njegove (ne)opravdanosti u ovome trenutku. No kao i uvijek svjedočili smo nepomirljivim stajalištima od kojih je rijetko koje uzimalo u obzir sve okolnosti i nastojalo posjet sagledati u real-političkim okvirima. Vučićev posjet bio je loše „iskomuniciran“ s javnošću, a u pozadini posjeta su geopolitička nadmetanja velikih sila. Kad je u pitanju organizacija Vučićeva posjeta Hrvatskoj, onda ćemo se složiti s prigovorom da predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović nije s javnošću dovoljno kvalitetno „iskomunicirala“ razloge posjeta baš u ovome trenutku. Još do pred nekoliko mjeseci Grabar-Kitarović je govorila kako će još puno vode proteći Dunavom dok Hrvatska i Srbija postanu prijateljske zemlje.
 
Uslijedila je demonska izložba „Jasenovac – pravo na nezaborav“ koja je hrvatsko-srpske odnose dovela do usijanja. U tom trenutku trebalo je imati zaista posebno opravdani razlog da se Vučića pozove u Hrvatsku. Ozbiljni ljudi, međutim, svjesni su da iza ovoga posjeta stoje širi geopolitički i geostrateški motivi, a vrlo vjerojatno i „instrukcije“ velesile s druge strane Atlantika. Predsjednica, naravno, ne može javno reći da je netko izvana inicirao taj susret, no mogla je, barem implicite, javnost upozoriti na činjenicu da u narednom razdoblju, prema svemu sudeći, slijedi velika rekonfiguracija „zapadnog Balkana“ i da Hrvatska u tom procesu mora zauzeti proaktivni stav (već sljedeći mjesec najavljuje se trilateralni susret Hrvatska-Srbija-BiH).
 
K tome, ne treba zanemariti i to da zbog prijepora sa susjednim državama (ne hrvatskom krivnjom) percepcija naše zemlje u bruxellskim krugovima posljednjih godina nije osobito dobra. Dolazak Vučića u tom smislu treba poslužiti kao sredstvo za peglanje hrvatskog imagea kod bruxellskih birokrata kojima se Hrvatska, eto, treba deklarirati kao država spremna za dijalog, suradnju itd.
 
Istaknimo još jednom ono što je bitno: u pozadini svih susreta posljednjih mjeseci, a tako će biti i u narednom razdoblju, stoji rukopis gepolitičkih nadmetanja i preslagivanja velikih sila na „ovim prostorima“. Javne polemike američkog i ruskog veleposlanika oko moguće prodaje INA-e Rusima dio su istoga geopolitičkog nadmetanja i plinskog „rata“ koji se u Europi vodi između Washingtona i Moskve. U tom smislu, dio motiva, ali i rezultata Vučićeva posjeta Hrvatskoj vjerojatno će ostati skriveni od očiju javnosti.
 
Protivnike Vučićeva posjeta Hrvatskoj možemo podijeliti u dvije skupine. S jedne strane, riječ je o udovicama i veteranima Domovinskog rata (čije mišljenje dijeli i dobar dio javnosti). Njihovo je nezadovoljstvo razumljivo, s obzirom na činjenicu da je Aleksandar Vučić praktički još do jučer zagovarao „Veliku Srbiju“ i da se nikada nije ispričao za svoje šovinističke protuhrvatske izjave. No, emocije su jedno, a politička realnost drugo. Hrvati konačno moraju naučiti Matoševu mudrost da se „politički šah igra glavom, a ne srcem“. Kao povjesničar i strateg toga je bio svjestan Franjo Tuđman koji je u razdoblju najgoreg rata protiv Srbije pregovarao sa srbijanskim političkim vodstvom (uključujući i zločinca Slobodana Miloševića), što je na taktičkoj razini doprinijelo Hrvatskoj pobjedi u ratu.
 
U tim susretima Tuđman nikada nije pristajao na kompromise koji bi dovodili u pitanje hrvatske interese i vrijeđali hrvatsko dostojanstvo. U susretu s Vučićem (koji je danas apsolutni gospodar Srbije, pa tako i jedina relevantna adresa za rješavanje bilo kojeg problema sa Srbijom) Kolinda Grabar-Kitarović nije učinila niti jedan potez koji bi Hrvatsku podređivao Srbiji ili vrijeđao dostojanstvo hrvatskog naroda, iako se je glede nekih izjava bizantinca i vještog manipulatora Aleksandra Vučića predsjednica države trebala čvršće postaviti.
 
Jugofilima smeta prekidanje jugofilnog narativa
 
Bojan Glavašević vjerojatno je ponajbolji paradigmatski predstavnik druge skupine „ljutih“ protivnika Vučićeva posjeta Hrvatskoj. Riječ je o ideološko-političkoj skupini koju inače karakterizira velika ljubav prema „regionu“ i neskriveni jugofilni i prosrpski stav, ali koja je ovaj susret nastojala iskoristiti kako bi barem malo izbildala svoje slabašne nacionalne bicepse. Ta skupina doživljavala je političke orgazme kad je bivši predsjednik Ivo Josipović „ljubovao“ s bivšim srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem. Nije ih tada smetala činjenica što je, na tragu „jugosferne“ politike, posjetom Vukovaru i Paulin Dvoru Josipović de facto izjednačio hrvatsku i srpsku odgovornost za rat. A nije ih niti najmanje zasmetao ni Tadićev bizantinski poklon Josipoviću – primjerak časopisa „Zenit“ koji je uređivao Ljubomir Micić, poznat po izreci da je hrvatska kultura „vanbračno dete nenaravnog braka dresiranog majmuna i papige“.
 
Jugofile danas, posve očekivano, smeta susret Grabar-Kitarović i Vučića. On, naime, kao što je primijetio Borislav Ristić, prekida jugoslavenski narativ i sadržaj u odnosima dvije države. Umjesto jugofilnih papazanija i zapadnobalkanskih kakofonija predsjednici dviju država afirmirali su nacionalne države kao aktere rješavanja međudržavnih problema. A to je nešto što koristi Hrvatskoj.
 
Reciklirano jugoslavenstvo danas je daleko veći hrvatski problem od velikosrpske ideologije. Na žalost, toga nisu svjesni neki „desni“ političari i komentatori koji su se u harangiranju protiv susreta pridružili Glavaševiću i ostatku vesele družine. Mnogo toga u odnosu Hrvatske prema Srbiji bilo je pogrješno nakon Tuđmanove smrti, Hrvatska je često sluganski podvijala rep pred državom-agresorom koju je pobijedila u ratu, pa iz tog aspekta treba razumjeti i „puhanje na hladno“. No, manje emocija, a više razumskog promišljanja ne bi bili na odmet mnogima na desnoj strani političkog spektra.
 
Imperativ državnog opstanka
 
Zdrave nacionalne emocije uvijek su poželjna pojava u jednoj državi, bez njih nije moguće izgraditi snažnu državu i koherentni sustav integrirajućih vrijednosti. Njih, međutim, u Hrvatskoj ne manjka (osim kod odnarođene ljevice zalutale u jugoslavjanskim maglama). Ono što Hrvatskoj manjka je iskustvo državništva i sposobnost real-političkog promišljanja. Kompleksna situacija u međunarodnim odnosima, gdje gotovo da imamo „bellum omnium contra omnes“ (rat svih protiv sviju), Hrvatska mora naučiti voditi aktivnu vanjsku politiku i mora biti sposobna kreirati ozbiljne geostrategije koje će promišljati njezin položaj u međunarodnim odnosima. U vremenu tektonskih promjena na geopolitičkoj razini to je imperativ državnog opstanka.
 

Davor Dijanović, https://direktno.hr/kolumne/hrvatska-nakon-vuciceva-posjeta-mora-nauciti-voditi-aktivnu-vanjsku-politiku-to-je-imperativ-drzavnog-opstanka-113589/

Na hrvatskim općinama Srbi su polomili zube 1995. godine

 
 
»Pobegli su k'o zečevi. Prevarili su me na one njihove srpske opštine«, pokušavao je među svojima, agresor i okupator Hrvatske Slobodan Milošević opravdati svoj poraz. Znači, i te takozvane zajednice srpskih općina u Hrvatskoj su tvrd orah na kome je Milošević polomio zube, pa evo i Milorad Pupovac ima ovih dana priliku da ih konačno i on negdje polomi, s obzirom na ultimatum koji je postavio Hrvatskoj vladi i Saboru. I malo dijete će vam reći da su srpske općine u Srbiji, oko njih su srpska brda, a iznad njih je srpski dio neba, pa taman u njima živjelo u visokom postotku neko nacionalmanjinsko građanstvo, kao državljani Srbije. Ova prirodna zakonitost se dakako odnosi i na Hrvatsku i na sve druge države.
http://www.koreni.rs/wp-content/uploads/2017/03/vucic_fonet_milosevic_public_domain.jpg
UČENIK I UČITELJ - Aleksandar Vučić i Slobodan Milošević
 
Dok se prije osam godina u istočnoj Slavoniji pripremala secesija i podjela suvereniteta, HDZ je izdajnički spavao, a Hrvatsku je spasila, vjerovali ili ne, anacionalna Vesna Pusić koja je tome rekla STOP! Ne zbog Hrvatske koja je za nju zadnja rupa na svirali, nego zbog EU-a. Europa se ujedinjuje, a mi se dijelimo i stvaramo federalne jedinice. Slično se dogodilo i davne 1967. godine, kada je Rade Bulat podnio zahtjev za srpsku autonomiju u SR Hrvatskoj. Oštro je reagirao Tito, kome je bilo do Hrvatske koliko do lanjskog snijega. „Udarite tog Bulata po gubici, jer ako to krene što će onda biti sa Jugoslavijom.“ Od smjene i kazne Bulata su spasili Tripalo i Savka (Janko Bobetko, Hrvatski domobran, travanj 2004.).
 
Pupovca, kao svoga koalicijskog partnera, spasili su tripalovci u HDZ-u. Tripalo je 1967. vjerojatno razmišljao ovako; Srbima u SR Hrvatskoj autonomija, a Hrvatima u poštenoj Jugoslaviji autonomna Hrvatska s njim na čelu. O nečem najprirodnijem, o svojoj samostalnoj, slobodnoj i suverenoj hrvatskoj državi, koja nam je vječiti predmet, najbolje znaju učenici, sljedbenici i poznavatelji oca domovine dr. Ante Starčevića, a sve ostalo su jugoslaveni, europejci i podvucitelji pod tuđe kišobrane. Na račun sebe i svoje domovine spremni su, što nema nigdje u svijetu, za račun tuđe dijaspore, odreći se i polovice svoga suvereniteta, što u konačnici znači, odreći se i samoga sebe.
 
Dok su danas mnogi zaneseni idejom nenarodne Europske unije koja je „vrhunac naše narodne slobode“ (Vladimir Šeks), usporedimo ju s idejom slavenskog ujedinjenja koja je kulminirala 1918. godine i koja je za tadašnje hrvatske šekse također značila vrhunac narodne slobode. Satkano u stihove:
Što će nama naši domobrani,
puno bolji srpski su žandari.
Oni dobro znaju struku svoju,
živjet ćemo k'o bubreg u loju.
Zastupnici 'ebli pamet svoju,
dodala je tetka Kata svoj stih 70 godina poslije.
 

Žarko Marić

Desetak Srba – pravoslavaca zauzimali su itekako osjetljive pozicije u Vladi i Hrvatskoj vojsci

 
 
Uz NDH i dr. Antu Pavelića bili su mnogi Srbi, a popriličan broj njih je i visoko kotirao u hijerarhiji Ustaškog pokreta i države. Tako je vrlo ugledni član predsjedništva Hrvatskog državnog sabora bio dr. Savo Besarović koji je ujedno bio i blizak prijatelj s dr. Antom Pavelićem. Dr. Svetislav Šumanović (vice-ban Hrvatske i Slavonije 1903./1906.) i Uroš Doder (predsjednik Upravnog odbora Srpske banke iz Zagreba 1929./1941.) bili su članovi Hrvatskog državnog sabora. Poslije rata, Besarović je uhićen, osuđen i smaknut (navodno je prije smrti klicao kako je Hrvat i umire ze domovinu Hrvatsku, te da mu je bila čast biti članom vlade NDH. Šumanović je uspio emigrirati. Osoba od posebnog povjerenja poglavnika Pavelića bio je general Đuro Grujić koji je obnašao dužnost glavara glavnog stožera Hrvatskih oružanih snaga i on je na suđenju pred Vrhovnim vojnim sudom u Beogradu (rujna 1945.) izjavio: ”Veliki broj Srba pravoslavaca je bio visoko pozicioniran u Hrvatskoj vojsci, a veliki broj civila, pravoslavaca i Srba svoju su obvezu prema državi odrađivali na druge načine. Dr Savo Besarović, pravoslavac, je bio ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Desetak Srba – pravoslavaca zauzimali su itekako osjetljive pozicije u toj Vladi i toj hrvatskoj vojsci.” (Arhiv Vrhovnog suda FNRJ, Grujić i ostali, 1945., 2298/45)
http://www.ustaski-pokret.com/assets/images/General_Mihajlo_Lukic.JPG
Mihajlo Lukić
 
Glavni zapovjednik Hrvatske vojske od 1943. do konca 1944. godine bio je general Fedor Dragojlov. Nakon rata emigrirao u Argentinu i tamo nastavio pisati o ustroju hrvatskih oružanih snaga (1952. godine s Vjekoslavom Vrančićem izdao i knjigu s tom tematikom). Generali Jovan Iskrić, Mihajlo Lukić, Miroslav Opačić, Milan Desović, Milan Uzelac, Đuro Dragičević, Lavoslav Milić, Zvonimir Stimaković, Miloš Ožegović, Jovan Pribić, Dušan Palčić, Đuro Dragičević također su zauzimali visoke pozicije u oružanim snagama NDH i nijedan od njih nikad nije odbio lojalnost Paveliću. Od 13 spomenutih, njih 3 ponijeli su titulu „vitez“.
 
Magistar farmacije, apotekar iz Bijeljine Ljubomir Pantić u vladi NDH je bio ministar bez lisnice. Nakon rata se (poslije 5 mjeseci provedenih u emigraciji) vratio u Jugoslaviju, nakon što je uspostavio kontakt sa svojim rođakom, istaknutim komunistom i partizanom (Titovim osobnim prijateljem i suradnikom) Rodoljubom Čolakovićem Roćkom. Zahvaljujući ovoj vezi, osuđen je samo na tri i pol mjeseca zatvora, a poslije izlaska na slobodu nastavio je normalno živjeti u Beogradu. Dobio je čak i državnu mirovinu (o čemu opširnije piše Dennis Barton, u svojoj knjiziCroatia 1941 – 1946, The Churchill History Information Centre, London, 2007.).
 
Među one koji su preživjeli spadaju: Jovan Iskrić (umro kao umirovljenik u Zagrebu 1961.); Dušan Palčić  (umro kao umirovljenik u Zagrebu 1963.); Đuro Dragičević (umro u Austriji, uspio emigrirati); Fedor Dragojlov (pobjegao, umro 1961. u Buenos Airesu, Argentina). Oni koji nisu imali rođake među komunistima nisu tako dobro prošli. General Đuro vitez Grujić osuđen je na smrtnu kaznu (u Beogradu) i strijeljan 24. rujna 1945. Milan Desović (osuđen na dvadeset godina robije, zbog lošeg zdravlja pušten 1960. Iste godine je umro u Zagrebu). Mihajlo Lukić osuđen je na deset godina zatvora, od čega je odležao pet, a dalja sudbina mu je nepoznata. Zvonimir Stimaković (izdržao svih dvadeset godina robije u Staroj Gradiški. Nikad se nije odrekao svoje prošlosti niti NDH, nikad se nije pokajao, nisu ga slomili. Umro je 1974. u Zagrebu u 83. godini). Mihajlo Lukić (osuđen na deset godina zatvora, odležao pet, daljnja sudbina nepoznata). Milan Uzelac – general zrakoplovstva NDH (proveo u zatvoru dvije godine, navodno pušten s dugogodišnje robije na intervenciju iz komunističkog vrha, umro je 1954. u Zagrebu).
 
Bilo je pravoslavaca pripadnika ustaškog pokreta za koje izvori govore da su bili ratni zločinci, pa čak i to kako su posebno okrutno postupali prema svojim sunarodnjacima Srbima-pravoslavcima. U tom kontekstu najčešće se spominju Marko Šarac (osuđen na smrt i strijeljan 1946.), Milka Obradović (navodno ubijala u Staroj Gradiški) i Mile Vasić (iz logora Jasenovac).
 
Knjiga „Srbi generali u NDH 1941.-1945.“ Nenada Vukadinovića, dragocjen je izvor podataka o ovim vojnim dužnosnicima NDH koje Srbi smatraju svojom „sramotom“. (Vidi: https://www.bastabalkana.com/2015/09/srpski-ustaski-generali-u-ndh-nezavisnoj-drzavi-hrvatskoj/). Isti izvor (u navedenom tekstu od 6. rujna 2015. godine) tvrdi: „U NDH je bilo 13 generala Srba i čak 28 generala Jevreja“. Dakako da se postavlja pitanje: Kako je to bilo moguće ako je NDH doista bila tvorevina u kojoj je sve bilo „krv i zločin“ i ako je u njoj vladala rasna i nacionalna segregacija u mjeri u kojoj to tvrde srpski i komunistički propagandisti!? Kako bi pokušao uspostaviti „balans“, autor Dragoslav Bokan (riječ je o srpskom redatelju, vođi paravojne četničke formacije „Beli orlovi“ u ratovima 90-ih godina na prostoru SFRJ), navodi kako je bilo i Hrvata koji su aktivno sudjelovali u četničkom pokretu, ali čini se da mu je argumentacija jako tanka, jer spominje samo dva imena: Zvonimir Vučković (Prkić) i Vladimir Predavec. Prvog hvali kao „jednoga od najhrabrijih Dražinih vojvoda“ (ne navodeći nikakve dužnosti koje je obnašao), a za drugog kaže da je bio „sin potpredsednika HSS-a“ i „zapaženi učesnik Ravnogorskog kongresa u selu Ba“ – i to je uglavnom to.
 
Dakako da nitko ne spori da je i na četničkoj strani bilo onih koji su imali hrvatske krvi, ali još nema izvora koji bi potvrdili da je to bila iole značajnija brojka, posebice kad je u pitanju sam vrh hijerarhije četničkog pokreta ili „JvuO“. Sve naprijed rečeno nema za cilj opravdavati niti optuživati bilo koga, nego podsjetiti na neke fakte koje se (smišljeno i sustavno) previđaju i zanemaruju. Činjenice iz prošlosti moramo analizirati hladne glave i bez strasti. Samo tako se može utvrditi prava povijesna istina i napraviti odmak od crno-bijelog pogleda na svijet koji nam se nameće zadnjih 72 godine.
 

Zlatko Pinter

Anketa

Činjenica je kako Pupovac sa tri srpska zastupnika ucjenjuje Plenkovića. Hoće li mu Andrej udovoljiti?

Subota, 24/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1338 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević