Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Prije i iznad svega potrebna nam je istina o Jasenovcu!

 
 
Hrvatski stradalnici i branitelji konačno su dobili nadu da će resor Ministarstva branitelja ispraviti mnoge nepravde koje ih godinama tište, prije i iznad svega vezano za dignitet i dostojanstvo, što se ne može kompenzirati nikakvim materijalnim pravima i davanjima, ma kolika bila. Da je pravi čovjek na čelu ministarstva, ovih nas dana uvjeravaju i prizemni pro-fašistički napadi klike koja nastoji nastaviti s blaćenjem ovoga naroda i njegovih temeljnih vrijednosti vrijeđajući na sirov, primitivan i javnoj komunikaciji posve neprimjeren način. Ministra Medveda naziva se „poglavnikom ustaške vlade“, „financijerom revizionista“ itd. Zašto?
Samo zato što je Ministarstvo branitelja po prvi put otkako postoji (koliko znam) izdvojilo cca 100.000 kuna (za 2018. godinu) udrugama koje istražuju žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća! U isto vrijeme, isti kočijaši i primitivci koji ovako „časte“ ministra branitelja ne odriču se „ustaških“ kuna koje su iz državnog proračuna (i to u mnogo većim iznosima!) legle na njihove račune i omogućuju im da i dalje nesmetano pljuju po ovom narodu i državi! Srpske Novosti, Antifašistički vjesnik, Autograf – kliknite da vidite što su mržnja, primitivizam i pozivi na linč!
 
Zamislite! Ideološki sljedbenici onih koji su zadnjih 72 godine krivotvorili povijest do te mjere da se čovjek ničega dotaknuti ne može a da ne otkrije laž, oni koji su se već poodavno pretvorili u čuvare velikosrpskih i komunističkih mitova, laži i perverzija, oni koji su nam do 1990. godine pod prijetnjom zatvora branili progovoriti o našim žrtvama i grobištima, pitati za njihove sudbine i spominjati ih – čak što više obilježavati grobove, pokopati ih i zapaliti svijeće (barem onima čiji se grobovi znaju) i danas nas nastavljaju prozivati, vrijeđati i prijetiti.
 
Prozivaju nas i vrijeđaju crveni fašisti koji su pobili više ljudi na ovim prostorima nego Hitlerova, Mussolinijeva vojska i svi njihovi pomagači skupa! Prozivaju nas sljedbenici ideologije koja je u XX stoljeću ostavila krvave tragove od preko 120 milijuna pobijenih diljem svijeta (samo u Kini i SSSR-u komunistički režimi pobili su blizu 100 milijuna ljudi u ime „svjetlije budućnosti“). Prozivaju nas oni čiji su djedovi, očevi, ujaci, stričevi UBIJALI ZBOG NAPISANE ILI IZGOVORENE RIJEČI i u naslijeđe im ostavili stanove i kuće „državnih neprijatelja“ što su ih pobili ni krive ni dužne samo kako bi se dočepali njihove imovine. Napadaju nas oni koji se generacijski raspoređuju u državne institucije, na sveučilišta, akademije, u državne strukture dok naša djeca i danas odlaze trbuhom za kruhom u bijeli svijet!
 
Čuvari vlastitih pozicija i privilegija, nabiguzice, uhljebi, apatridi koji bi ovu zemlju najradije izbrisali sa zemljopisne karte! Napadaju s neviđenom mržnjom, pozivaju na nasilje, žale što Križni put i Bleiburg nisu progutali više žrtava!? Obećavaju „krv do koljena“ i prijete kako će „padati glave“! Panično se boje istine. Zato to čine. Kad istina izađe na vidjelo, njihova će se ideologija (koju nastoje umotati u „antifašizam“) rasprsnuti poput mjehura od sapunice.
 
Prije i iznad svega potrebna nam je istina o Jasenovcu!
 
Taj prljavi, zloćudni, kancerogeni mit srpsko-komunističke propagande uz pomoć kojega je hrvatski narod obilježen kao „genocidan“, već je na izdisaju! Znaju crveni fašisti dobro što slijedi nakon toga. I zato su jako, jako nervozni. Za sada samo laju, ali nije isključeno da će početi i gristi.
S njima treba biti spreman na sve! No, na njihovu žalost, stvari se ne mogu vratiti unatrag. Ne će im pomoći svi silni tomovi knjižurina Vladimira Dedijera, Antuna Miletića, Radomira Bulatovića, Milana Bulajića i ostalih lešinara koji su „napuhavali“ žrtve „ustaškog logora Jasenovac“ do 1.200.000! Bez srama i grižnje savjesti! I skrojili „službene brojke“ od 600 ili 700 tisuća – koje i danas ponavljaju poput papiga. Ni svi „dokumentarci“ koje su desetljećima krivotvorili. Bilo to komu drago ili ne, ni jedan relevantan izvor ne potvrđuje nikakva masovna smaknuća u „sistemu ustaških logora Jasenovac“ (kako ovo područje zovu velikosrpski i komunistički propagandisti). NI JEDAN. TAKVOG DOKAZA NEMA.
 
Ni jedan od logoraša koji su tamo boravili (od Ante Cilige, preko Đorđa Miliše do Milka Riffera, Vojislava Prnjatovića i drugih) ne pruža ni jedno jedino svjedočanstvo da se takvo što tamo događalo! A činjenica koje govore u prilog tomu da je riječ o radnom logoru ima na pretek. Preko STOTINU radnih pogona i pratećih i uslužnih službi je bilo u krugu ustaškog logora Jasenovac. To tvrde sami zatočenici u svojim knjigama (Ciliga, Miliša, Riffer, Prnjatović itd.). Ostavite se psovki, prijetnji, uvrjeda i dajte na uvid činjenice! Možda ih danas, poslije 72 godine istraživanja, snimanja, sondiranja i kopanja imate? Zašto ih krijete? Samo naprijed! Istinu na sunce!
 
Zašto Jasenovac, Gradina, Stara Gradiška nisu prekopani onako kako treba i zašto nije utvrđena istina? Istraživanja, sondiranja terena, selektivna iskapanja (na mikro-lokacijama) vršena su od 1945. godine nadalje, uključujući aero-snimanja, kasnije (70-ih i 80-ih godina) i daljinska snimanja terena (pankromatska, multispektralna, infracrvena). Sve je rađeno tajno (JNA i komunisti su vodili istraživanja – i rezultate nikad nisu objavili). Što je pronađeno? NIŠTA! Ili točnije, ništa što bi potvrdilo da su ustaše vršile masovna smaknuća! Jer da se našlo bilo što u prilog dotadašnjeg mita o Jasenovcu, obnarodovalo bi se na sva zvona i mahalo dokazima, to je više nego sigurno.
 
Iz pojedinih izvještaja vidljivo je čak da su u gornjim slojevima pronađeni ostaci osoba koje zasigurno nisu bile logoraši, nego žrtve iz seljačkog ili građanskog sloja koje su ubrzo nakon dovođenja na ove lokacije ubijani – od koga? Od koga su ubijani? Nađeni su ostaci ženske civilne obuće, zlatnina, ogledala, novčanici, ostaci narodne nošnje (pa i slavonski dukati ušiveni u nošnje!). Ako nisu bili zatočenici logora, tko ih je pobio? Ako ih nisu (a nisu) ubijale ustaše, TKO IH JE POBIO!? To daje odgovor na pitanje ZAŠTO SE DIŽE DREKA NA SVAKI SPOMEN NEPRISTRANIH ISTRAŽIVANJA!
 
Prije 15-ak godina Slavko Goldstein je u emisiji OTV-a (2 u 9, voditelj Romano Bolković) priznao u kameru kako „ima određenih saznanja i svjedoka da je logor Jasenovac bio u funkciji i poslije 9. svibnja 1945. godine“, ali da „sve treba još istražiti, ispitati i onda donositi zaključke“, da bi kasnije u tiskovinama negirao bilo kakvu mogućnost postojanja poratnog (komunističkog logora) na lokalitetu Jasenovca. Zadnjih godina „Hrvatska družba povjesničara 'dr Rudolf Horvat'“ iznijela je na vidjelo dana dokumenta (komunističke OZN-e i Uprave poratnog logora - komunističkog) koja dokazuju postojanje poratnog komunističkog logora tijekom 1946./47. godine. Na mrežnom popisu JUSP Jasenovac otkriveno je tisuće imena lažnih žrtava – koja su čim je to izašlo u javnost izbrisana i odmah zamijenjena drugima (jednostavno su upisana nova imena sa skupnog popisa žrtava Drugoga svjetskog rata iz projekta „Dotrščina“)!? Je li to put k istini!?
 
Znate li dragi moji Hrvati, koliko je posmrtnih ostataka iskopano od 1945. godine do danas na području „sistema ustaških jasenovačkih logora“?
Ja ne znam, ali to ne zna nitko ni u JUSP Jasenovcu – ili neće reći!
Osobno sam po tom pitanju bio u kontaktu s Ivom Pejakovićem, sadašnjim ravnateljem JUSP Jasenovac koji je tvrdio da ne zna broj i uputio me na literaturu i traganje! U prepisci s njime (putem e-maila) shvatio sam da čovjek ne zna niti što je to antropološka obrada posmrtnih ostataka! I tada sam prekinuo komunikaciju. Jedine brojke su ona od 725 posmrtnih ostataka i druga od 2.570, ali s malim brojem (oko 50-ak ostataka) djelomično antropološki obrađenih artefakata. Forenzički nije obrađen ni jedan jedini posmrtni ostatak! I danas su skriveni negdje na tavanima patologije (bolnica Šalata i neke druge ustanove). Što to znači? Samo jedno: KRIJE SE ISTINA!
 
Tko god pogleda službenu statistiku stanovništva predratne Jugoslavije i analizira ratne gubitke (koristeći relevantne izvore bilo srpske ili hrvatske), jasno mu je KAKO JE JASENOVAC JEDNA VELIKA LAŽ! Uostalom, to potvrđuje i izvješće „Komisije za utvrđivanje žrtava fašističkog terora“ SIV-a SFRJ (iz 1964. godine, rađeno za potrebe ratne reparacije), kad je za cijelu Jugoslaviju popisano ukupno 597.323 osobe koje su smrtno stradale kao „žrtve fašističkog terora“ (naravno, tu su ubrojeni i nestali, deportirani, umrli od posljedica rata – dakle, nisu svi bili ubijeni). Da bi se brojka nekako „navukla“ barem do 1 milijun, dodano je na popis 200.000 žrtava na strani neprijatelja i 200.000 neidentificiranih! Potrebna brojka se ipak nikako nije mogla dostići – jer za potrebe ratne reparacije bilo je prijavljeno 1.700.000 jugoslavenskih žrtava „fašističkog terora“!
 
Gdje su tada bili popisi? Zašto se žrtve nisu detaljno popisale u poratnim godinama u sklopu redovitih popisa stanovništva kojih je bilo nekoliko!?
Zato što se istina nije htjela otkriti, jer su brojke „srpskih“ žrtava (prije svega) megalomanski preuveličane, pogotovu one u logoru Jasenovac i Jadovno, pa i u NDH općenito.
 
Da nije tako, ne bi se čekalo 65 godina s objavom popisa žrtava logora (objavljen je tek 2009.). I u svakoj normalnoj zemlji bi on odavno bio sustavno revidiran, nakon što je pronađeno tisuće LAŽNJAKA (nepostojećih ljudi, dupliranih imena ili onih koji nemaju veze s Jasenovcem, umrli poslije rata, nestali u inozemstvu itd.). Ministre, nemojte popustiti pritiscima, kao što, uvjeren sam u to ne će popustiti „Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“, „Hrvatska družba povjesničara 'dr Rudolf Horvat'“ i svi drugi kojima je stalo do istine i do toga da se zloćudna hipoteka „genocidnog naroda“ koju su nam nametnuli velikosrpski nacisti i naši crveni fašisti jednom zauvijek skine s nas Hrvata!
Potpora Vama i svima koji tragaju za istinom i obilježavaju stratišta naših žrtava koje do 1990. godine nismo smjeli ni spominjati. Istina oslobađa. I ona će kad-tad ugledati svjetlo dana. Ma koliko se oni žestili i lajali.
 

Zlatko Pinter

Prijeki sud: "Smrt strijeljanjem i trajan gubitak građanskih prava"

 
 

Dominik Barač

 
Prije 70 i… godina strijeljan dominikanac Dominik Barač
http://www.obitelj-malih-marija.com/wp-content/uploads/2015/11/Zoran-Homen_Dominik-Barac_.jpg
Sutra rano jutrom vode me na strijeljanje.
 Molim te Moj Isuse
kada se sutra ujutro budem spuštao skalinama
 stani na malo 'okno' moje zatočeničke sobe.
 Pogledat ću prema tebi,
a ti mi udijeli odrješenje.
 
Partizani su u Dubrovnik ušli 18. listopada 1944. Dominik Barač je nakon božićnih blagdana 1944. otišao na ispomoć za župnika u Lisac u Dubrovačko primorje. U nedjelju 18. ožujka 1945. obavljena je premetačina samostana a istoga dana Barač je pod pratnjom doveden iz Lisca i zatvoren u vilu Rašicu u Lapadu.Optužnica nije sačuvana, a u prijepisu presude okrivljuje ga se zbog "terorističkog protunarodnog rada i organizocanja terorističkih oružanih banda". A "kao uvjereni ustaša neistinitim prikazivanjem prilika u jednoj od savezničkih država koristio njemačkom okupatoru i ustaškoj 'promičbi' da bi zavaravanjem neupućenog naroda pridobio ga za oružanu borbu protiv narodno-oslobodilačke vojske i naših saveznika, pak je u tu svrhu u 1944. godini dao štampati i rasturivati knjigu 'Socijalna filozofija boljševizma'."

Prijeki vojni sud 18. lipnja 1945. u Dubrovniku izrekao je dr. Dominiku Baraču kaznu "smrti strijeljanjem i trajan gubitak građanskih prava".
 

Nikola Šimić Tonin

Imamo razloga za samopouzdanje i optimizam

 
 
U publicističkom se diskursu našega vremena često pojavljuje dvočlani sklop riječi zapadni Balkan kad se piše ili govori o našim prostorima. Hrvati to ne čuju rado, većinom zato što ne žele da ih smatraju Balkancima ili tako zovu, naprosto ne žele biti Balkanci, ni sjeverni ni južni ni istočni, pa onda ni zapadni. Nikakvi. Pa dvočlani izraz zapadni Balkan ne prihvaćaju kao naziv za išta svoje. Ali to je psihološki problem koji moraju i jedino mogu riješiti Hrvati sami. Oni će to i učiniti čim im svijet oko njih dopusti da kao narod, kao nacija, potpuno dozriju. Ako ne bude tako, oni će punu zrelost svijetu oko sebe otprkositi.
http://mojtv.hr/images/39706d23-19c9-43f9-8df7-e9d58d184a9c.jpg
Radoslav Katičić
 
Treba samo ozbiljno razmotriti temeljne činjenice. U tijeku novoga vijeka htjeli su Hrvate potpuno potisnuti i ukloniti ih iz kruga europskih nacija. Htjeli su to: Habsburško Carstvo i Kraljevina Ugarska i Osmanska Carevina i Mletačka Republika. Taj popis, kakogod nije iscrpan, i takav je impozantan. Upitamo li se što je danas s tim silama, odgovor je kratak i jezgrovit: Nema ih više. A Hrvati, s kolikim su se teškoćama borili, tu su i imaju svoju državu. To su činjenice, sviđalo se to komu ili ne. Nema dakle dvojbe da su Hrvati sposobni sebi nesklonoj međunarodnoj okolini otprkositi ono što im je važno. A potpuna zrelost kao nacije sasvim nedvojbeno jest nešto takva. U tome dakle imamo razloga za samopouzdanje i optimizam.
 
U tome su doista velemajstori. Svjetska klasa. Ovo bombardiranje nazivom zapadni Balkan i samo je dio toga postupka. To da se Hrvati smještaju na zapadni Balkan ne može ih ne iritirati. A trajna iritacija dovodi do stanja razdražljivosti u kojem je hladno rasuđivanje jako otežano, a bez toga ni na kojem području života nema zrelosti. I time se Hrvatima jako otežava da kao nacija dosegnu potpunu zrelost. Tako će je dostignuti kasnije, a dotle će se moći navoditi da povlače za sebe štetne ili čak i pogubne poteze i time svojim protivnicima olakšavaju posao. I što sada?
 
Uzaludno odbijanje
 
Ništa spektakularno, kako god mnogo Hrvata, većinom iz potaje, želi upravo to. No ta želja nije razumna. Takvo je ponašanje naprosto kontraproduktivno. Nekim je našim ljudima teško shvatiti da glasnim proglašavanjem da Hrvatska nije Balkan i Hrvati nisu Balkanci postiže baš onoliko koliko i zdrav čovjek bez razloga zatvoren u ludnicu kad glasno i uzrujano govori da nije lud. Takvim se držanjem i ponašanjem samo potvrđuju predrasude. Još čvršće ga onda zaključavaju i vežu. Uzalud je tu uporno i nepokolebljivo odbijati tvrdnje da je Hrvatska balkanska zemlja. Kao cjelina ona tosigurno nije.
 
Potrebno je jednako tako uporno i nepokolebljivo tumačiti kako stvari zapravo stoje. Prije ili kasnije to će razlabaviti čvrsti kruti sklop predrasuda. Ne misle svi zapadnjaci da su Balkanci doista samo oni karikaturalni likovi kakvima su ih skloni vidjeti i opisivati njihovi jednostrano usmjereni preziratelji. Mnogi su ipak svjesni da je Balkan stvorio i predaje od naraštaja naraštaju visoke vrijednosti kojima mnogi zapadnjaci osobno nisu dorasli. Nikako ne valja prihvaćati da su Balkan, balkanski i Balkanac oznake za drugorazredne ili čak i trećerazredne Europljane. Te su oznake i razlog za ponos te ih treba prihvaćati s nadmoćnim mirom, a ne biti uvrijeđen i ljutiti se kad se one pridaju ičemu hrvatskome. Takvo je reagiranje obilježje potpune nezrelosti nacije. Treba stoga da ga Hrvati što prije i što potpunije napuste. Kad ga ne napuštaju to ih sasvim nedvojbeno svrstava među one koje napuhani samouvjereni Europljani prezirno nazivaju Balkancima. Često i bez pokrića. Još ćemo se dugo i mučno morati hrvati s time i raditi na sebi da se sasvim oslobodimo toga teškog nasljeđa.
 
No sve je to u nevolji sa zapadnim Balkanom rubno i manje važno. Glavno je i najteže nešto drugo: onako kako se rabi u politici i publicistici naših dana zapadni Balkan kao pojam i naziv ne pomaže da se zbiljski razumiju etnički odnosi i kulturna raščlanjenost na jugoistoku Europe, nego, naprotiv, onemogućuje dobro i dosljedno snalaženje na tom području. Bilo mi je dano da u svojem dugom životu posjetim sve zemlje od istočne obale Jadrana do zapadne obale Crnoga mora i da u svakoj od njih proboravim nešto vremena. Tako sam, bar malo, ušao u autentičnu atmosferu tamošnjega života. Sa svima njima pojeo sam bar malo soli. S nekima i podosta. Sve to pišem da bar malo potkrijepim osnovnu intonaciju ovoga nastupa: kada je riječ o Balkanu i Balkancima, znam o čemu govorim.
 
Uočljive razlike
 
Tko se bolje upoznao sa životom na balkanskim prostorima dobro zna i ne treba ga uvjeravati u to da se Balkan doista člani na zone prema položaju u prostoru. Pa tako i zapadni Balkan doista postoji kao takva zona. Nevolja je samo što ono što se danas u publicističkom i političkom diskursu tako zove, ne odgovara onome što se pozornom promatraču doista pokazuje kao zapadni Balkan. Zapadni Balkan, naime, ne obuhvaća Srbiju. Njegovo je područje onaj dio Hrvatske gdje se najdulje zadržala osmanska vladavina (Lika, Dalmatinska zagora), Bosna i Hercegovina, Sandžak, Kosovo, Albanija, albanski i grčki Epir i dalje na jug dok se Balkan tamo ne počne razrjeđivati i postaje istočno Sredozemlje. Zapadnom se Balkanu može pribrojiti i uski potez s obje strane granice Srbije i Bosne i Hercegovine. Ne mnogo dalje na istok nego do Užica, koje također pripada zapadnom Balkanu. Ta se kulturna zona uočljivo razlikuje od susjedne zone srednjega Balkana koja obuhvaća Srbiju, Makedoniju i Grčku sve dok se negdje na Peloponezu i ona ne utopi u istočno Sredozemlje. Treća je zona istočni Balkan. Njegovo su područje Rumunjska, Bugarska i istočni dijelovi Srbije oko Niša. Uočavanje tih zona bitan je preduvjet razumijevanju odnosa na Balkanu.
 
To je slika koja se pokazuje pozornijem promatraču i zanemarivanje granica među tim kulturnim zonama onemogućuje pravo razumijevanje života na tom prostoru. Ali ako Srbija nije u zapadnom Balkanu, kao što doista nije, izjalovljuje se sve što se hoće postići uvođenjem toga pojma u suvremenu političku topografiju. U zapadnom Balkanu Hrvatska je jednim svojim dijelom, a Srbija tek neznatnim. I ako njih obje treba obuhvatiti, taj pojam uopće nije na mjestu. To je pravi razlog zašto je on neprihvatljiv i zašto ga treba što prije opet ukloniti. Svi oni koji svojim projekcijama žele obuhvaćati i Srbiju i Hrvatsku moraju prestati posezati za zapadnim Balkanom kao okvirom svojih projekcija. To je smisao u kojem Hrvati imaju potpuno pravo kada neće čuti za zapadni Balkan kako se danas rabi u publicističkim i političkim tekstovima.
 

Radoslav Katičić, jezikoslovac i književni povjesničar, član HAZU-a,https://kamenjar.com/radoslav-katicic-okanite-se-zapadnog-balkana/; https://www.vecernji.hr/premium/zapadni-balkan-srbija-regija-radoslav-katicic-jugoistok-europe-1218227

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 908 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević