Get Adobe Flash player
Gafovima do pobjede za predsjednika

Gafovima do pobjede za predsjednika

Milanovićevu marketinškom vraču Borisu Maleševiću...

Glas za Plenkovića - glas za Istanbulsku konvenciju

Glas za Plenkovića - glas za Istanbulsku konvenciju

Birači HDZ-a nisu birali koaliciju sa SDSS-om i...

Plenković: ITAS ne smije opstati!

Plenković: ITAS ne smije opstati!

Nakon što je eutanazirao članstvo HDZ-a, provodi diktaturu sličnu...

Plenković mora otići...

Plenković mora otići...

Plenković je katastrofa za Hrvatsku kao predsjednik Vlade i predsjednik...

Mrziteljima smeta i istarska himna

Mrziteljima smeta i istarska himna

Pa zar im i smeta i Krasna zemljo Istro...

  • Gafovima do pobjede za predsjednika

    Gafovima do pobjede za predsjednika

    četvrtak, 13. veljače 2020. 09:07
  • Glas za Plenkovića - glas za Istanbulsku konvenciju

    Glas za Plenkovića - glas za Istanbulsku konvenciju

    četvrtak, 13. veljače 2020. 09:02
  • Plenković: ITAS ne smije opstati!

    Plenković: ITAS ne smije opstati!

    četvrtak, 13. veljače 2020. 08:52
  • Plenković mora otići...

    Plenković mora otići...

    četvrtak, 13. veljače 2020. 08:42
  • Mrziteljima smeta i istarska himna

    Mrziteljima smeta i istarska himna

    četvrtak, 13. veljače 2020. 08:33

Magarci nose, a konji vuku

 
 
Pupovac je u ime stranke na svoj način priznao da je ipak bio dobronamjerno ciničan i sarkastičan pa nam je sada mnogo lakše.
Radin radi godinama kao socijalni psiholog na istraživanju sabornice i okolice za crkavicu.
Samo izravno iz dojke je izvorno mlijeko.
Samo je magistrima afrička šljiva – isplativa.
http://www.privatni-smjestaj-hrvatska.com.hr/articles/25-reasons-never-visit-Croatia/20.jpg
Samo su titulaši i debili kompetentni raspravljati o šahovnici i bijeloj kockici.
Stara i danas aktualna narodna izreka: „Stoj vojsko dok kaplar piša!“.
Stari se ratoljubi pozivaju na rat, a mladi bi samo bolju budućnost.
Studenti su prisiljeni raditi na crno, na plavo i na bijelo.
Svaki pravi katolik mora odlučiti hoće li nedjeljom na misu ili u šoping.
Svi se pitaju tko su i kakvi su ti suvremenisti?
Što će nam tolike televizije kad još nemamo ni vizije.
 
Tito nije morao tražiti i plaćati konačišta po Jugi, jer su ga čekale vile i vilenjaci.
Torcidašima nemojte spočitavati Maltežane jer uvrijeđeni neće navijati ni za Hrvate protiv Mađara.
Tražim djelatnicu ili vešaricu za pranje novca.
U Slavoniji pogrdno nazivaju susjedna sela (Slaninari, Pekmezari, Šonje), a Osječani sami sebe (Lege i Legice).
 
U Hrvatskoj nema sreće dok se ne riješi osnovni problem: hoće li ta reforma biti duga kurikularna ili kratka kurikulna.
Većina Hrvata su crkveno i crkavno opredijeljeni.
Vulinu je politika Hrvata prema Srbima  mješavina savjesti i kompleksa, dakle gemišt.
Za Hrvatsku su mnogi lili krv, a za hrvatski se nikom ne isplati.
 
Zagreb ima problema s natalitetom jer ima samo jednoga gradskog oca.
Zašto nam se hrvatska predsjednica i isti predsjednik uporno obraćaju
   nekim riječima nepoznatim nama polupismenim Hrvatima/ticama.
Zašto se neki nepotrebno prave ludi.
Zašto svaki tvrdi da nije kriv,  a neće proznati da je prav.
 
Ako je zadnja rupa, možda nije na svirali.
Ako su u selu seljani, u gradu su seljaci.
Ako djecu odgajaju roditelji, neodgojene moraju edukatori.
Biti lojalan nije zanimljivo, ni moderno.
Bolja je duga nedjelja od velike subote.
Bolja je eno, nego etno ponuda.
 
Bolje je biti mastan, nego lojalan.
Bolje je biti i signaliziran, nego stigmatiziran.
Brak je mnogima mrak, rijetkima zora.
Bolje je biti crnokožac nego debelokožac, ne moraš se umivati.
Camilla je princeza Walesa, a moja kamila je Dušanka.
Čovjek upozna ljude tek kad ostari.
 
Da se ne sramote podrapanim hlačama, cure su se počele krpati.
Da su pederi unutrašnji neprijatelji ne bi ih štitila policija.
Dobro je živjeti u čistoj demokraciji.
Hadezeovci i esdepeovci privatno druguju, jer se u politici nikad ne zna kad će se zbog narodnih interesa morati ujediniti.
 
Ima nas uskogrudnih i guskogrudnih.
Ima vas državotvornih i državootrovnih.
I od prljavština se može dobro živjeti.
Je li mgr. kratica za magarac, magistar ili monsignor?
Je li važnija osoba ili sadržaj kuralne reforme?
Jedni izaberu vlast da bi drugi imali koga rušiti.
 
Kad je bivši predsjednik mogao imati frizerku i savjetnika za viceve, zašto predsjednica ne bi mogla imati nepotrebnu šminkericu?
Koja je najčišća prava stranka?
Kako to da mi nitko, ni zabunom, nije „ čestitao „ čestit Uskrs?
Koga se predugo gustira, brzo se izgustira.
Lako je laprdati u demokraciji.
Magarci nose, a konji vuku.
 

Martin Jakšić

Beograd preko SPC-a želi zadržati okupaciju Crne Gore iz 1918. godine

 
 
Od 1918. na prostorima bivše Jugoslavije, a i nešto šire, umjesto panslavenstva, pa i jugoslavenstva (južno panslavenstvo), na djelu je pansrpstvo, odnosno velikosrpstvo. Panslavenstvo, u različitim inačicama, kao i jugoslavenstvo, dosjetili su se Srbijanci, dobro je utiralo put - balkanskom pansrpstvu. Aktualna je trenutačno njegova akcija u Crnoj Gori, tamo je podiglo, ni manje ni više, nego - balvan revoluciju. Predstava je inače repriza onih iz druge polovice osamdesetih po Srbiji, Kosovu, Vojvodini i Crnoj Gori, a zatim početkom devedesetih u Hrvatskoj. Čak su i neki glumci, naročito likovi iz Srpske crkve, poput Atanasija Jeftića i Amfilohija Radovića – isti, sudjelovali su aktivno u agresiji na Hrvatsku i BiH.
https://sandzakpress.net/wp-content/uploads/2019/12/20191227135523_576018.jpg
Trideset godina kasnije - svećenici SPC-a na barikadama u Crnoj Gori. Prvo kosti: onda je SPC „šetala“ kosti cara Lazara, kao pripremu za rat i ratni zov Srbalja, a sada su na zraku „prošetale“ kosti crnogorskog sveca S. Vasilija Ostroškog, prošetao ih mitropolit Amfilohije. Blokirali su Srbi u Crnoj Gori putove, osobito mostove, već se pojavio i tamošnji „Mile Martić“ neki policajac Šćepanović koji je vratio odoru. Ne će, veli, „da bije narod“ što je odnekud poznato, odnosno već je stereotip (i „novo kosovski“ mit) iz Kosova Polja, travanj 1987. Rek'o Sloba svojedobno i istjerao duha iz boce, a poprilično Srbe - s Kosova rastjerao. Malo kasnije. Već je policajca i odlikovao mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. Ovdje je inače donekle nova pojava popova Srpske crkve, čak i vladika na čelu balvan-kolona i revolucije. Predvode prosvjednike i nagovaraju ih da se mlate s policijom (na foru nemojte, a namiguju dajte).
 
Demonstracije su još „umotane“ u molitvu - prvo molitva pa ožeži. Navodno je čak i jedan vladika, prosvjednik, završio na VMA, što ne znači da je i stvarno ozlijeđen. Eto onoga „glumaca“ Miroslava Mlinara koji glumio u čak dva „filma“ - hrvatska 1990. kad se malo „posjekao“ u Benkovcu („ustaše“, uvijek nepoznate), a zatim malo drugačije i u bosansko-hercegovačkom u Sarajevu. U Crnoj Gori to izgleda mora „odraditi“ neki vladika SPC-a (Metodije). Postoji i športski događaj koji podsjeća na susret Dinamo - C. Zvijezda 13. svibnja 1990. na kojoj bio i mlad' delija Vučić, pod komandom Arkanovom. Riječ je o košarkaškom susretu Budućnost - C. Zvijezda u Podgorici koji se trebao odigrati neki dan na koji C. Z. nije otputovala. Kao nisu joj jamčili sigurnost, a ustvari se radi o natezanju tenzija. Treba podsjetiti kako je C. Zvijezda „organizirala“ susret s Budućnosti u Beogradu u travnju ove godine (finalna utakmica ABA lige), s napadima delija na igrače od zračne luke do izlaska na parket, bacanjem predmeta, pljuvanjem… tako da se susret odigrao u neregularnim uvjetima. Nakon njega ostavku je podnio trener Budućnosti, Jasmin Repeša (bivši izbornik hrvatske reprezentacije) izjavivši da takvo što još nije doživio. Toliko o „organizaciji“.
 
Može se primijetiti kako se srbijanske državne strukture zasad lukavo drže po strani, ali je zato SPC na cesti, izravno u balvan-revoluciji. Istodobno srbijanska nacionalistička oporba prosvjeduje po Beogradu, u parlamentu, pali crnogorske zastave, ali i ona kak'ti demokratska ima radikalna stajališta, recimo, kao Aleksandar Vučić u mladim danima - od Vesne Pešić, preko Vuka Jeremića do Dragana Đilasa. Postoji još jedna zanimljivost, kao i u „originalu“ („filmu“) devedesetih u Hrvatskoj i Srbima u Crnoj Gori i Srbijancima za događaje u Crnoj Gori krive su - „ustaše“. U taj ubilački antihrvatski stereotip Srbijanci ulažu desetke milijuna eura samo za „prave“ filmove, najnoviji farba i miksa višestruki konvertit Emir Kusturica  Nemanja. Novčani iznosi za propagandu po svijetu, izložbe, „mitologija“ raznim stručnjacima i „stručnjacima“… koštaju Srbiju i stotine milijuna eura.
 
U crnogorskom parlamentu zastupnici prosrpskog DF-a zastupnicima većine viču „ustaše“, Srpska crkva, preko stranke tamošnjih Srba, organizirala je i demonstracije u – Kumanovu, ne odriče se ni Makedonije. Tamošnji prosvjednici prekrstili su Milu Đukanovića u - „Pavelića“, što se osobito svidjelo vatrenom srbijanskom šovinistu Aleksandru Rakoviću, inače trenutačno najagilnijem promicatelju „teorije“ konvertitstva. Tako je i crnogorska nacija konvertitska. „konvertirali“ su iz Srba. Ova „teorija“ se razvila iz one kako su „Hrvati Srbi“ i izvan je cijelog spektra razuma. Toliko je stupidna da je u svom bumerang učinku, kad se vrati kući, bitno antisrpska, pa i autorasistička. Kaže: Ni Srbi ne vole (blago tumačenje) Srbe te glavom bez obzira bježe – od - iz Srba, pa makar i u konvertitske nacije.
 
U srbijanskom parlamentu vlast u Crnoj Gori nazivaju „ustaškom vlašću Mila Đukanovića“. Pritom je vjerojatnost pojave „ustaša“ u Crnoj Gori daleko manja nego da se na Durmitoru pojavi Yeti, ali to propagandiste balvan revolucije u Crnoj Gori nimalo ne zabrinjava. Anticrnogorske demonstracije održane su i u srpskoj republici u BiH, a u Trebinju je osvanuo poveliki transparent s porukom Mili Đukanoviću: „Potpis vaš baš je bolan proći ćete kao Đinđić Zoran“. (Potpis  na Zakon o vjeroispovijesti, o.a.) I eto na svjetlu dana velesrpstva od Kumanova, preko Beograda do Podgorice i Banja Luke. Ima li kakvih odjeka u Hrvatskoj, ne znam.
 
Sažimanje crnogorskog suvereniteta, vraćanje identiteta  
 
Što se to ovih dana događa u Crnoj Gori, što je povod balvan revoluciji? Ništa osobito, tek država Crna Gora skuplja, vraća jednu od sastavnica identiteta u svoje krilo, u krilo svoje suverenosti - svoju pravoslavnu crkvu. Zasad prema usvojenom zakonu o slobodi vjeroispovijesti (on je taj povod balvan revolucije) država (možda) vrati crkve i manastire izgrađene do 1918. u vrijeme postojanja države Crne Gore i autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve.
 
U Hrvatskoj, ali općenito na prostoru bivše Jugoslavije, caruje posvemašnje neznanje o SPC-u, a naročito o tzv. Srpskoj crkvi, kako ju njezini svećenici, srbijanski teoretičari, političari i medijski aktivisti - potpuno ispravno - najčešće nazivaju. Misli se kao SPC (ispravnije: Srbijanska crkva) uzduž i poprijeko „ovih prostora“ postoji, što rekli Srbijanci, „odvajkada“, a i prije, dodajem. E pa „malo morgen“ (S. M.) bi to bilo bilo. Srpska crkva djeluje na prostoru bivše Jugoslavije tek od 1920. (točnije tek od 1922., tomos).  Ove godine ona će, za razliku od bivše države moći proslaviti, kakvu takvu, stogodišnjicu. ( Ne će jer upravo slavi osamsto.) Utemeljena je, ujedinjena i dobila autokefalnost nakon Prvoga svjetskog rata. Prema pravoslavnoj političko-vjerskoj praksi, najjednostavnije - onoga čija je država, onoga je i samostalna, autokefalna crkva. Srbijanci i dinastija su Kraljevinu SHS i kasnije Jugoslaviju smatrali proširenom Srbijom, a SPC, Srpsku crkvu, ustvari Srbijansku PC njenom državnom crkvom. Do te 1920. pravoslavne crkve s nazivom SPC, ili Srpska crkva, nije bilo ni u Srbiji, a kamo li izvan njezinih granica. Ali je zato postojala Crnogorska pravoslavna crkva, samostalna, autokefalna, sve do 1918. godine, do okupacije Kraljevine Crne Gore od strane srbijanske vojske (i četnika). (Kad bi se promatralo pravoslavne biskupije u BiH, Makedoniji, Hrvatskoj, tek tada bi se vidjela kompleksnost djelovanja pravoslavlja na području bivše države, nepostojanje SPC-a, primjerice, ali to nije tema.) Tzv. Podgorička skupština, potpuno nelegalno tijelo koje je, silom, ustrojila srbijanska vojna uprava poništilo je Kraljevinu Crnu Goru, prisajedinilo ju Srbiji, a kralju Nikoli II. zabranilo povratak u zemlju. Nakon crnogorske države pala je i CPC, njezin Sveti sinod, bez odluke većine članova, samo uz radikalske svećenike, nelegalno, mimo Ustava CPC-a (četiri glasa od osam) je i formalno „priklopio“ CPC Beogradskoj arhiepiskopiji i nezavisnoj pravoslavnoj crkvi u Kraljevini Srbiji. I do ishođenja te odluke (Rješenja o ujedinjenju) očito je srbijanska strana došla silom, uostalom s neregularnim Rješenjem postupila kao da je važeće.
 
Kasnije se CPC potpuno utopio u Srpskoj crkvi, ali svakako kao bivša autokefalna, što izričito stoji i u tomosu carigradskog patrijarha Melentija II. izdanog 1922. godine. O ovom presudnom djeliću (1918.-1920.)  povijesti Crne Gore šutjelo se za obje Jugoslavije i u Crnoj Gori (učila se srpska) a kamo li drugdje. Već i iz ovih povijesnih čestica je jasno koliko je teško sabiranje crnogorskog identiteta i povratak punom suverenitetu. Sada, osim ostaloga, srbijansko-balkansko pansrpstvo (svetosavlje) nastoji, jerbo je u Crnoj Gori ostala Srpska crkva, tumačiti kako iz te činjenice proizlazi njezino srpstvo, kako nema crnogorske nacije. Vrijedi za nju sada obrnuto načelo od onoga koje vrijedi za druge pravoslavne države, naime: čija je crkva onoga je i vlast, država, kad-tad. Ili drukčije: onda, 1918., okupirati, sada silom vratiti Crnu Goru. Zato eto i balvan revolucije na čelu sa srpskim popovima, čije smo dosadašnje pohode opisali. Koliko je složen i težak njen položaj u stoljetnom srbijanskom zagrljaju svjedoči i činjenica da je početkom devedesetih s velikosrpstvom sudjelovala u agresiji na Hrvatsku. Možda joj to pomogne u konačnom bijegu iz srbijanskog zagrljaja jer velikosrpstvo pozna i iznutra i izvana, odakle će ga imati prilike još upoznati. To „duplo“ iskustvo ima i Milo Đukanović.  
 

Mato Dretvić Filakov

Nakon sukoba u Podgorici i Beogradu Hrvatima nije mjesto na pravoslavnom Badnjaku

 
 
"Slušam na RTL-u, inače zanimljive, komentare Raspudića i Puhovskog, koji se uglavnom slažu da Kolinda, unatoč intelektualnoj inferiornosti, sigurno pobjeđuje u drugom krugu (Krešimir Macan nije baš posve siguran). Raspudić čak decidirano navijački tvrdi kako u Hrvatskoj desnica tradicionalno dominira nad ljevicom u omjeru 60:40. Računica mi je prilično sumnjiva jer kako onda protumačiti svojedobno premoćne pobjede Mesića i Josipovića?! Također, mislim da Hrvati ipak nisu kreteni, valjda procjenjuju i pamet i znanje, pa i normalnost kandidata. Stoga, unatoč svemu, ja mislim da ima šansi za normalnu Hrvatsku", na portalu Dnevno.hr., 28. 12. 2019., piše Velimir Visković.
https://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2015/01/vukovarska-%C4%8Detici-pr.-badnjak-2015.jpg
Pa ni Milanu Bandiću nije mjesto na proslavi velikosrpskog Badnjaka
 
E, pa evo jednog kretena koji ne priznaje KGK za svog desničarskog predsjedničkog kandidata, ni Ninu Raspudića za svog desničarskog intelektualca. I koji dovodi u pitanje Viskovićevu normalnost. Pa i mogućnost otvaranja pravosudnog procesa protiv Viskovića. Viskovićev normalni kandidat Zoran Milanović, više ne spominje Polusvijet. Što zahtijeva znanstvenu obradu, pa i otvaranje pravosudnog procesa. Kao i za „normalnu Hrvatsku“. Kad tomu dodamo da Vesna Pusić i Anka Mrak Taritaš u Saboru stalno trube o sukobu civilizacija u Hrvatskoj, te kad Gordan Flauder (na Osječkoj televiziji) kaže kako Andrej Plenković odskače u pristojnosti i civiliziranosti od HDZ-ove većine; ovdje je pogrješno sukob u Hrvatskoj zvati ideološkim sukobom. Sukobom ljevice i desnice. Jer svi ljevičari govore da je u pitanju sukob civilizacija, odnosno sukob superiornih s inferiornima. Baš na komemoracijama u Vukovaru 18. 11. i u Jasenovcu, u proljeće. Gdje je za „normalne“, komemoracija u Vukovaru neki dernek.
 
Ne znam što ono „normalni kandidat“ (Milanović) kaže za komemoraciju u Vukovaru. Nešto uvrjedljivo. Pa je tu nužno postaviti pitanje: Jesu li i vukovarske žrtve - inferiorne? Tko su, u stvari „normalni“ i od kuda Raspudiću omjer 60:40? Kada bi hrvatski intelektualac morao, taj omjer vaditi iz komemoracija u Vukovaru i Jasenovcu. Tu mi je sumnjiva i “tradicionalna desnica“. Ne znam, kako se borba za goli život može zvati tradicijom. Kao u Republici srpskoj, danas, i 500 godina turskog klanja Hrvata? A tko su ti „normalni“ u Hrvatskoj? Pa to je društvo iz Frljićeva kazališta u Rijeci, i društvo iz HND-a 6. 1., na dan slave srpskog pravoslavnog Božića. Čemu se, nadajmo se bliži kraj. Jer ove godine, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, nakon sukoba u Podgorici i u Beogradu zbog SPC-a (Srpska pravoslavna crkva) ne bi nikako smio biti na slavljenju srpskog pravoslavnog Božića. Što bi bio osnovni uvjet za vladavinu normalnih ljudi u Hrvatskoj. I što bi bio veliki udarac Zvijeri sa 7 glava i sa 10 rogova iz Otkrivenja. Koja je stradanje jednog djeteta (Aleksandra Zec) u ratu uzdigla iznad Vukovarske bolnice, kao ratni zločin. I za koju su komemoracije na Bleiburgu i u Vukovaru, te hodočašće u Mariju Bistricu - dernek i polusvijet.
 

Jure Vukić, Tribanj

Anketa

Projekt »Rijeka europska prijestolnica kulture« je:

Srijeda, 19/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 947 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević