Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

Prijeki sud: "Smrt strijeljanjem i trajan gubitak građanskih prava"

 
 

Dominik Barač

 
Prije 70 i… godina strijeljan dominikanac Dominik Barač
http://www.obitelj-malih-marija.com/wp-content/uploads/2015/11/Zoran-Homen_Dominik-Barac_.jpg
Sutra rano jutrom vode me na strijeljanje.
 Molim te Moj Isuse
kada se sutra ujutro budem spuštao skalinama
 stani na malo 'okno' moje zatočeničke sobe.
 Pogledat ću prema tebi,
a ti mi udijeli odrješenje.
 
Partizani su u Dubrovnik ušli 18. listopada 1944. Dominik Barač je nakon božićnih blagdana 1944. otišao na ispomoć za župnika u Lisac u Dubrovačko primorje. U nedjelju 18. ožujka 1945. obavljena je premetačina samostana a istoga dana Barač je pod pratnjom doveden iz Lisca i zatvoren u vilu Rašicu u Lapadu.Optužnica nije sačuvana, a u prijepisu presude okrivljuje ga se zbog "terorističkog protunarodnog rada i organizocanja terorističkih oružanih banda". A "kao uvjereni ustaša neistinitim prikazivanjem prilika u jednoj od savezničkih država koristio njemačkom okupatoru i ustaškoj 'promičbi' da bi zavaravanjem neupućenog naroda pridobio ga za oružanu borbu protiv narodno-oslobodilačke vojske i naših saveznika, pak je u tu svrhu u 1944. godini dao štampati i rasturivati knjigu 'Socijalna filozofija boljševizma'."

Prijeki vojni sud 18. lipnja 1945. u Dubrovniku izrekao je dr. Dominiku Baraču kaznu "smrti strijeljanjem i trajan gubitak građanskih prava".
 

Nikola Šimić Tonin

Imamo razloga za samopouzdanje i optimizam

 
 
U publicističkom se diskursu našega vremena često pojavljuje dvočlani sklop riječi zapadni Balkan kad se piše ili govori o našim prostorima. Hrvati to ne čuju rado, većinom zato što ne žele da ih smatraju Balkancima ili tako zovu, naprosto ne žele biti Balkanci, ni sjeverni ni južni ni istočni, pa onda ni zapadni. Nikakvi. Pa dvočlani izraz zapadni Balkan ne prihvaćaju kao naziv za išta svoje. Ali to je psihološki problem koji moraju i jedino mogu riješiti Hrvati sami. Oni će to i učiniti čim im svijet oko njih dopusti da kao narod, kao nacija, potpuno dozriju. Ako ne bude tako, oni će punu zrelost svijetu oko sebe otprkositi.
http://mojtv.hr/images/39706d23-19c9-43f9-8df7-e9d58d184a9c.jpg
Radoslav Katičić
 
Treba samo ozbiljno razmotriti temeljne činjenice. U tijeku novoga vijeka htjeli su Hrvate potpuno potisnuti i ukloniti ih iz kruga europskih nacija. Htjeli su to: Habsburško Carstvo i Kraljevina Ugarska i Osmanska Carevina i Mletačka Republika. Taj popis, kakogod nije iscrpan, i takav je impozantan. Upitamo li se što je danas s tim silama, odgovor je kratak i jezgrovit: Nema ih više. A Hrvati, s kolikim su se teškoćama borili, tu su i imaju svoju državu. To su činjenice, sviđalo se to komu ili ne. Nema dakle dvojbe da su Hrvati sposobni sebi nesklonoj međunarodnoj okolini otprkositi ono što im je važno. A potpuna zrelost kao nacije sasvim nedvojbeno jest nešto takva. U tome dakle imamo razloga za samopouzdanje i optimizam.
 
U tome su doista velemajstori. Svjetska klasa. Ovo bombardiranje nazivom zapadni Balkan i samo je dio toga postupka. To da se Hrvati smještaju na zapadni Balkan ne može ih ne iritirati. A trajna iritacija dovodi do stanja razdražljivosti u kojem je hladno rasuđivanje jako otežano, a bez toga ni na kojem području života nema zrelosti. I time se Hrvatima jako otežava da kao nacija dosegnu potpunu zrelost. Tako će je dostignuti kasnije, a dotle će se moći navoditi da povlače za sebe štetne ili čak i pogubne poteze i time svojim protivnicima olakšavaju posao. I što sada?
 
Uzaludno odbijanje
 
Ništa spektakularno, kako god mnogo Hrvata, većinom iz potaje, želi upravo to. No ta želja nije razumna. Takvo je ponašanje naprosto kontraproduktivno. Nekim je našim ljudima teško shvatiti da glasnim proglašavanjem da Hrvatska nije Balkan i Hrvati nisu Balkanci postiže baš onoliko koliko i zdrav čovjek bez razloga zatvoren u ludnicu kad glasno i uzrujano govori da nije lud. Takvim se držanjem i ponašanjem samo potvrđuju predrasude. Još čvršće ga onda zaključavaju i vežu. Uzalud je tu uporno i nepokolebljivo odbijati tvrdnje da je Hrvatska balkanska zemlja. Kao cjelina ona tosigurno nije.
 
Potrebno je jednako tako uporno i nepokolebljivo tumačiti kako stvari zapravo stoje. Prije ili kasnije to će razlabaviti čvrsti kruti sklop predrasuda. Ne misle svi zapadnjaci da su Balkanci doista samo oni karikaturalni likovi kakvima su ih skloni vidjeti i opisivati njihovi jednostrano usmjereni preziratelji. Mnogi su ipak svjesni da je Balkan stvorio i predaje od naraštaja naraštaju visoke vrijednosti kojima mnogi zapadnjaci osobno nisu dorasli. Nikako ne valja prihvaćati da su Balkan, balkanski i Balkanac oznake za drugorazredne ili čak i trećerazredne Europljane. Te su oznake i razlog za ponos te ih treba prihvaćati s nadmoćnim mirom, a ne biti uvrijeđen i ljutiti se kad se one pridaju ičemu hrvatskome. Takvo je reagiranje obilježje potpune nezrelosti nacije. Treba stoga da ga Hrvati što prije i što potpunije napuste. Kad ga ne napuštaju to ih sasvim nedvojbeno svrstava među one koje napuhani samouvjereni Europljani prezirno nazivaju Balkancima. Često i bez pokrića. Još ćemo se dugo i mučno morati hrvati s time i raditi na sebi da se sasvim oslobodimo toga teškog nasljeđa.
 
No sve je to u nevolji sa zapadnim Balkanom rubno i manje važno. Glavno je i najteže nešto drugo: onako kako se rabi u politici i publicistici naših dana zapadni Balkan kao pojam i naziv ne pomaže da se zbiljski razumiju etnički odnosi i kulturna raščlanjenost na jugoistoku Europe, nego, naprotiv, onemogućuje dobro i dosljedno snalaženje na tom području. Bilo mi je dano da u svojem dugom životu posjetim sve zemlje od istočne obale Jadrana do zapadne obale Crnoga mora i da u svakoj od njih proboravim nešto vremena. Tako sam, bar malo, ušao u autentičnu atmosferu tamošnjega života. Sa svima njima pojeo sam bar malo soli. S nekima i podosta. Sve to pišem da bar malo potkrijepim osnovnu intonaciju ovoga nastupa: kada je riječ o Balkanu i Balkancima, znam o čemu govorim.
 
Uočljive razlike
 
Tko se bolje upoznao sa životom na balkanskim prostorima dobro zna i ne treba ga uvjeravati u to da se Balkan doista člani na zone prema položaju u prostoru. Pa tako i zapadni Balkan doista postoji kao takva zona. Nevolja je samo što ono što se danas u publicističkom i političkom diskursu tako zove, ne odgovara onome što se pozornom promatraču doista pokazuje kao zapadni Balkan. Zapadni Balkan, naime, ne obuhvaća Srbiju. Njegovo je područje onaj dio Hrvatske gdje se najdulje zadržala osmanska vladavina (Lika, Dalmatinska zagora), Bosna i Hercegovina, Sandžak, Kosovo, Albanija, albanski i grčki Epir i dalje na jug dok se Balkan tamo ne počne razrjeđivati i postaje istočno Sredozemlje. Zapadnom se Balkanu može pribrojiti i uski potez s obje strane granice Srbije i Bosne i Hercegovine. Ne mnogo dalje na istok nego do Užica, koje također pripada zapadnom Balkanu. Ta se kulturna zona uočljivo razlikuje od susjedne zone srednjega Balkana koja obuhvaća Srbiju, Makedoniju i Grčku sve dok se negdje na Peloponezu i ona ne utopi u istočno Sredozemlje. Treća je zona istočni Balkan. Njegovo su područje Rumunjska, Bugarska i istočni dijelovi Srbije oko Niša. Uočavanje tih zona bitan je preduvjet razumijevanju odnosa na Balkanu.
 
To je slika koja se pokazuje pozornijem promatraču i zanemarivanje granica među tim kulturnim zonama onemogućuje pravo razumijevanje života na tom prostoru. Ali ako Srbija nije u zapadnom Balkanu, kao što doista nije, izjalovljuje se sve što se hoće postići uvođenjem toga pojma u suvremenu političku topografiju. U zapadnom Balkanu Hrvatska je jednim svojim dijelom, a Srbija tek neznatnim. I ako njih obje treba obuhvatiti, taj pojam uopće nije na mjestu. To je pravi razlog zašto je on neprihvatljiv i zašto ga treba što prije opet ukloniti. Svi oni koji svojim projekcijama žele obuhvaćati i Srbiju i Hrvatsku moraju prestati posezati za zapadnim Balkanom kao okvirom svojih projekcija. To je smisao u kojem Hrvati imaju potpuno pravo kada neće čuti za zapadni Balkan kako se danas rabi u publicističkim i političkim tekstovima.
 

Radoslav Katičić, jezikoslovac i književni povjesničar, član HAZU-a,https://kamenjar.com/radoslav-katicic-okanite-se-zapadnog-balkana/; https://www.vecernji.hr/premium/zapadni-balkan-srbija-regija-radoslav-katicic-jugoistok-europe-1218227

Nakon vijesti o Gabrišu, Perković zatražio da ostane u Njemačkoj

 
 
Obzirom da je Željko Kekić i dalje dio udbaškog podzemlja, a koje je najjače na točki gdje je hrvatska najtanja – na području Karlovca, bit će zanimljivo pratiti što će se s tom ekipom događati nakon smrti Jana Gabriša i Perkovićevog zahtjeva njemačkim vlastima da ga ostave u Njemačkoj nakon izricanja pravomoćne presude. 
https://i0.wp.com/www.radio-jaska.hr/wp-content/uploads/2018/01/osmrtnica.jpg
Josip Perković je vrlo zabrinut viješću o (samo)ubojstvu svog najbližeg suradnika Jana Gabriša i zatražio je od njemačkih vlasti da ga nakon objave pravomoćne presude ne vraćaju u Hrvatsku. Ovu neslužbenu vijest dobio sam danas popodne iz krugova bliskih njemačkom pravosuđa. Jan Gabriš je bio najbliži Perkovićev suradnik i mnogi su s razlogom pretpostavljali da su kod njega pohranjeni mikrofilmovi UDBA-inih dosjea što su ih on i njegov šef sačinili u više primjeraka koncem osamdesetih. Jednu pošiljku mikrofilmova Perković je poslao u Beograd, jedna kopija je bila kod Damira Lončarića, a treća kod pokojnog Gabriša.
 
Izvor iz Hrvatske koji je upoznat sa sudbinom ovih mikrofilmova uvjerava me da je Josip Perković zadnja osoba kojoj je mogla biti u interesu Gabriševa smrt.
Perković je uskoro trebao doći u Hrvatsku obzirom da se očekivala pravomoćna presuda. Nakon njenog izricanja postoji rok od tjedan dana u kojem bi Perković i Mustač trebali biti deportirani na izdržavanje kazne U Hrvatsku. Ako bi u Njemačkoj od liječnika dobili stručno mišljenje da kaznu trebaju izdržavati u kućnom pritvoru, to bi se mišljenje poštivalo i oni ne bi bili upućeni u Lepoglavu, gdje bi završili bez tog mišljenja. Perkoviću je bilo stalno da dobije pozitivno mišljenje njemačkih liječnika za kućnim pritvorom, pa je dao dopuštenje Gabrišu da surađuje s njemačkim pravosuđem. Zbog Perkovićeve sigurnosti u kućnom pritvoru bilo je potrebno neutralizirati sve one suradnike UDBA-e iz hrvatske politike i pravosuđa. Tako je Perkovićev mikrofilmirani arhiv pohranjen kod Gabriša u kojem su se nalazili cjeloviti dosjei Stjepana Mesića, Vladimira Šeksa, Mate Arlovića i drugih, bio važniji od svega onoga što se nalazi u HDA, a što HDZ na Šeksov prijedlog, sada želi sakriti od javnosti, rekao mi je izvor iz hrvatske obavještajne zajednice.
 
Željko Kekić, udbaš iz Duge Rese dobro je unovčio svoju pripadnost UDBA-i i činjenicu da ga je prvi ministar policije Josip Boljkovac uzeo za svog posilnog. On je danas vlasnik poduzeća “Mrežnica d.o.o” koje u svom sastavu ima i Radio Mrežnicu. Taj radio je najjači na području karlovačke županije, a dijelom pokriva i zagrebačku: Jasrebarsko, gdje je živio pokojni Gabriš; Pisarovinu, Donju Kupčinu… On se plasirao i među disidente kao pokajnik tako što je pomogao Anti Kovačeviću, kojeg je navodno uhodio, napisati knjigu “Čovjek i njegova sjena”. Knjiga je naišla na odličan prijem kod ultradesnih krugova, pa ju je promovirao i Zlatko Hasanbegović, a  umirovljeni gospićki biskup Mile Bogović je pohvalio Kekićev čin kao kršćansku gestu. 
 
U intervjuu “Slobodnoj Dalmaciji” od 27. 10. 2013., Kekić je o lustraciji suradnika UDBA-e kazao: Svi ti suradnici, koji su se dokopali nekakvih funkcija su već u godinama, ostvarili su što su u životu htjeli: političku funkciju, svoj biznis, a sada su u penziji. U zatvor ga ne možete voditi, jer je bez dokumentacije teško dokazati, a ona je 90-ih uništena. Dio mikrofilmova je u Beogradu, a dio dokumenata su uzeli oni koji su bili na čelu Udbe, Perković, Gabriš. Bili bi ludi da to nisu uzeli sobom, jer im je to spašavalo život i egzistenciju. Obzirom da je Željko Kekić i dalje dio udbaškog podzemlja, a koje je najjače na točki gdje je hrvatska najtanja – na području Karlovca, bit će zanimljivo pratiti što će se s tom ekipom događati nakon smrti Jana Gabriša i Perkovićevog zahtjeva njemačkim vlastima da ga ostave u Njemačkoj nakon izricanja pravomoćne presude.
 
Kekić je u gotovo svakodnevnim kontaktima s Antom Nobilom, Perkovićevim odvjetnikom koji je 2013-e prekinuo Perkovićeve pregovore s njemačkim tužiteljstvom preko Jana Gabriša. U istoj su ekipi bivši Perkovićev suradnik iz SIS-a Branko Škrtić, njemački državljanin Marko Erceg, koji ima vikendicu nasuprot Kekićeve kuće na rijeci Dobri, predsjednik generalskog zbora general Pavao Miljavac i Matija Boljkovac, sin prvog ministra policije. Marko Erceg je do početka prosinca boravio u Njemačkoj i moguće je da je tamo među svojim bivšim špijunskim kolegama čuo za pregovore Josipa Perkovića s njemačkim vlastima. On je odan domaćim udbašima jer je od pojavljivanja u Hrvatskoj početkom devedesetih bio dvostruku špijun. Prosljeđivao je istodobno informacije o ratnim zločinima i hrvatskim političarima u sjedište BND-a, ali i hrvatskom SZUP-u. Mnogi poznati Hrvati koji su se s njim družili devedesetih nemalo su bili iznenađeni kada su u svojim dosjeima u SZUP-u naišli na podatke koje je toj službi o njima dostavio Erceg. Sin generala Miljavca na čelu je OTC-a, agencije koja se bavi elektronskim nadzorom građana. Branko Škrtić je špijun koji je za račun Vladimira Šeksa pregovarao s pokojnim Ferdinandom Jukićem, da ga taj bivši agent SZUP-a iz Vukovara ne tereti za zločine u istočnoj Slavoniji. Svima njima Jan Gabriš je bio nadohvat ruke.
 

Željko Peratović, http://45lines.com/perkovic-gabris/

Anketa

Činjenica je kako Pupovac sa tri srpska zastupnika ucjenjuje Plenkovića. Hoće li mu Andrej udovoljiti?

Subota, 24/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1206 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević