Get Adobe Flash player
Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Prepisati riječi iz pjesme Ekaterine Velike može samo neznalica i(li)...

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Gospođo profesorice, ispričajte se svojim đacima, ako ne nikome...

Karmine na Pantovčaku

Karmine na Pantovčaku

Lisičina karikaturalna izvedba Lijepe...

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Hrvatska ima pravnu osnovu za zakonsku zabranu svih komunističkih simbola...

Ekaterina Velika u

Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

Inauguracija protekla bez mentorâ     Kako je...

  • Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:43
  • Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    četvrtak, 20. veljače 2020. 09:40
  • Karmine na Pantovčaku

    Karmine na Pantovčaku

    četvrtak, 20. veljače 2020. 10:02
  • Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    srijeda, 19. veljače 2020. 12:30
  • Ekaterina Velika u

    Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:38

Nije slučajno što je u Slavoniji, otkuda su i Šeks i Glavaš, pobijedio konkurenciju

 
 
Prvi je krug predsjedničkih izbora prošao, rezultati su poznati pa se stoga sada mogu pisati osvrti i postavljati pitanja za nepoznanice koje su iza njih ostale. No prije toga treba se i podsjetiti kako su izbori odnosno izborna kampanja uopće i počeli?
https://static.lupiga.com/repository/vijesti/slike/20110101183859vladimir_seks_branimir_glavas_drago_hedl.jpg
Prvi je dojam u domoljubnoj javnosti bio a što se kasnije i potvrdilo, da postoji neočekivana i štoviše paradoksalna podrška mainstream medija politički desnom predsjedničkom kandidatu Miroslavu Škori!? Na glavnu odrednicu i krešendo njegova jednoznačnog izbornog programa o potrebi „hitnih promjena“, nitko iz medija nije ga upitao kako će to provesti kad kao predsjednik Republike ne će za to imati odgovarajuće ustavne ovlasti ni političku potporu većinske stranke u Saboru. Te da se objasni javnosti i biračima da to u prethodno navedenom surječju mogu biti samo prazna izborna obećanja jer nitko pa ni Miroslav Škoro bez odgovarajućih ustavnih ovlasti i potpore većinske stranke u Saboru ne može ništa promijeniti, osim takvim nerealnim obećanjima zavarati birače da mu daju glas na izborima!
 
Potom je supruga predsjedničkog kandidata i potencijalnog predsjednika Republike  Kim Ann Škoro u intervjuu medijima podučila javnost i birače da su u njezinoj domovini Americi nepristojna pitanja o rodu, vjeri i nacionalnosti. Što je točno i u SAD-u i u Hrvatskoj ali vrijedi samo za privatne osobe, a Kim Ann Škoro nije došla u medije kao privatna osoba nego kao supruga predsjedničkog kandidata. A za te i takve osobe u Americi, Hrvatskoj i širom demokratskog svijeta ne postoje „nepristojna“ pitanja, nego pravo i dužnost javnosti i birača da (sa)znaju sve o njihovoj obitelji i životu pa i etničkom podrijetlu! No uz pomoć medija Kim An Škoro nametnula je novi moralni standard da su ta i takva pitanja nepristojna, šovinistička i nacionalistička. Što je ujedno bila i poruka javnosti – srami se nepristojna, šovinistička i nacionalistička Hrvatska!
 
Gotovo goebbelsovski je u medijima ponavljana tvrdnja da je poraz kandidatice Kolinde Grabar Kitarović na izborima poželjan i potreban, kao argument kojim bi se na izborima za predsjednika HDZ-a mogao rušiti Andrej Plenković. Što je neviđena manipulacija i pravi apsurd kad se dobro zna da je Plenković svojom politikom dao doslovno bezbroj argumenata da ga se ponovo ne izabere za predsjednika HDZ, tako da nikakvi novi argumenti pa ni poraz Kolinde Grabar Kitarović na izborima nisu za to potrebni osim slijepcima, kukavicama i manipulatorima. K tome, dobro se zna da su Ivi Sanaderu kao predsjedniku Vlade više kao predsjednici Republike odgovarali Mesić i Josipović nego HDZ-ov predsjednički kandidati. A to političko iskustvo valjano potvrđuje pretpostavku da bi Plenkoviću kao predsjednik Republike više odgovarao Zoran Milanović nego Kolinda Grabar-Kitarović, koja je vodila samostalnu i proatlantsku politiku sve dok je Plenković i Šeks nisu doslovno prisilili da od nje odustane pred ucjenom da u protivnom ne će imati infrastrukturnu i financijsku potporu HDZ-a u kampanji za predsjedničke izbore!
 
Pa može li biti slučajnost da je kandidat Miroslav Škoro dobio veliku brojku glasova birača u Slavoniji u kojoj veliki politički utjecaj imaju Vladimir Šeks i Branimir Glavaš, a dnevni list Glas Slavonije davao je u izbornoj kampanji veliku potporu kandidatu Miroslavu Škori u kontekstu činjenice da je njegovom glavnom uredniku i suvlasniku Bojanu Divjaku ujak nitko drugi do li Vladimir Šeks!? Također, jesu li slučajno ili planski s ciljem da se time našteti izbornoj kampanji kandidatice Kolinde Grabar-Kitarović, pred sâm formalni početak kampanje za predsjedničke izbore iz GO HDZ-a Zagreba protustatutarno i antidemokratski isključena osmorica njegovih članova, i to većinom utemeljitelja HDZ-a?
 
U Europskom parlamentu i Europskoj komisiji Ruža Tomašić, „Hrvatski suverenisti“ i njihova politička grupacija Europski konzervativci i reformisti (ECR) koalicijski su partner antisuverenista i globalista Merkel i Macrona odnosno njihovoj Europskoj komisiji („vladi“) Ursule von der Leyen, a na predsjedničkim izborima su podržali Miroslava Škoru koji se javnosti predstavlja kao suverenist i antiglobalist! Što znači da su u Bruxellesu antisuverenisti, federalisti i globalisti; a u Hrvatskoj lažni suverenisti, pseudonacionalisti i hinjeni antiglobalisti.
 
KAMPANJA TRAŽI ORGANIZACIJU I NOVAC
 
Obim, intenzitet i medijska zastupljenost izborne kampanje kandidata Miroslava Škore ukazivali su da su samo formalno točna medijska izvješća da on nema stranačku potporu i infrastrukturu, jer je bilo očigledno da bez dobre organizacije, logistike i potpore tu i takvu izbornu kampanju nije moguće voditi. Odmah to otvara i logično pitanje tko to sve plaća, jer takva kampanja nije samo organizacijski, kadrovski, informatički, medijski  itd. složen nego i vrlo skup projekt!
 
Svaki izbori pa i oni za predsjednika Republike zahtijevaju veliki novac za pokrivanje troškova  izborne kampanje odnosno njezine administrativne i informatičke infrastrukture, stručnjaka i volontera te logistike. Oglasi u medijima, tiskare, panoi, plakati, bilbordi, letci, depliani, tv-spotovi, štandovi, unajmljivanje dvorana, voditelji tribina, trolovi, domjenci, prijevoz, prostor za izborni stožer, računala, telefoni, faksovi, papir, i tako dalje. Sve to treba izravno ili neizravno platiti što nije mali novac pa je stoga logično pitanje tko će sve to platiti, na primjer za nezavisnog predsjedničkog kandidata dr. sc. Miroslava Škoru? Naime, nezavisni kandidati nemaju stranačku logističku  i financijsku potporu, pa je u kontekstu te činjenice potpuno logično pitanje hoće li on doista sve te troškove i račune podmiriti odnosno platiti svojim novcem, poglavito zato jer je izjavio u medijima da sve troškove kampanje sâm plaća? Pa onda je li u skladu s tim prije početka izborne kampanje u tu svrhu sa svog računa u banci podigao 3-4 milijuna kuna ili podigao toliki kredit, jer bez najmanje toliko novca a možda i više izborna kampanja kakva je njegova ne može se provesti!
 
Poznato je da je Miroslav Škoro racionalan i štedljiv čovjek tako da su mala vjerojatnost i mogućnost da bi on potrošio toliki svoj novac za izbornu kampanju, za koju nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti hoće li mu donijeti pobjedu na izborima te položaj predsjednika Republike. Osim, ako javnosti pokaže i dokaže da je pred početak izborne kampanje sa svog računa u banci podigao tih minimalno potrebnih 3-4 milijuna kuna, ili da je podigao kredit u tolikom ili i većem iznosu! Hic Rhodus, hic salta! Ovdje je banka, tu su novinari i tv-kamere, pokaži i dokaži odakle je novac za kampanju!
 
A ako to javnosti ne pokaže i dokaže, što se onda može pretpostaviti tko će vjerojatno biti sponzori te neizravno i prikriveno dati najveći dio novca za pokrivanje troškova njegove tzv. „nezavisne“ izborne kampanje? Jer, taj novac ne može doći „iz zraka“, i  netko ga stoga mora dati. Samo se po sebi razumije da će ga dati oni koji su politički, ekonomski, društveno, kulturalno te i međunarodno politički i ekonomski zainteresirani te imaju konkretne i grupne interese da Miroslav Škoro uđe u drugi krug izbora ili i da bude izabran za predsjednika Republike Hrvatske! DIP-u je Škoro u prvom financijskom izvješću prijavio troškove dotadašnje izborne kampanje u iznosu od 2,24 milijuna kuna, a od donatora je dobio 338.317 kuna. Odakle mu je novac kojim je pokrio tu razliku od 1.901.683,00 kuna? Je li ga digao iz banke sa svog računa? Ako nije, je li mu ga možda donio Sveti Nikola? Netko je morao dati taj novac, a Miroslav Škoro je obvezan biračima i javnosti otkriti odakle je taj novac i tko ga je dao!
 
Utemeljeno se može pretpostaviti da će najveći dio novca potrebnog za pokrivanje troškova izborne kampanje predsjedničkog kandidata Miroslava Škore neizravno  i posredno vjerojatno osigurati prikriveni sponzori kao što su to Prvo plinarsko društvo – PPD (Pavao Vujnovac i  „mentor“ mu Ivan Vrdoljak), Pevec d.d. (Mario Radić, Jurica Lovrinčević, Krešo Bubalo), Dicentra d.o.o. i još neki, a medijski pokrivati  Z1 televizija u vlasništvu Peveca d.d. i Osječka televizija  (tzv. odnosno lažna „desničarska“ tv-emisija Bujica urednika i voditelja Velimira Bujaneca)); te će u globalu sve to koordinirati i podupirati aktualni političko-gospodarsko-medijski „lobi“ Vladimira Šeksa u Osijeku.
 
A zašto će oni podupirati pa neizravno te prikriveno i dati najveći dio novca za pokrivanje troškova izborne kampanje kandidata Miroslava Škore? U navedenim tvrtkama i još nekim veliki je udio ruskog kapitala tako da su one zastupnice i promicateljice ruske energetske, financijske, trgovinske i druge gospodarske i političke strategije i interesâ u Republici Hrvatskoj. Ruske Federacije i predsjednika Vladimira Putina strateški je pak politički interes i potreba da Kolinda Grabar Kitarović kao dionik demokratskih i zapadnocivilizacijskih  te geopolitičkih i geostrateških pogleda i strategijâ SAD-a i NATO-pakta, ne bude ponovo izabrana za predsjednicu Republike Hrvatske!
 
Time bi Rusija nakon Agrokora/Fonteks grupe, energetike - plin i nafta, banaka, turizma, plodnog zemljišta i pitke vode, medija itd.; dobila  potpunu i političku kontrolu nad Republikom Hrvatskom jer je predsjednik Vlade RH Andrej Plenković privrženik i subjekt Merkel-strategije Sjeverni plinski tok (2) i distanciranja od SAD i NATO-pakta čime je bilo iznuđeno da SAD moraju spriječiti da Izrael bojne zrakoplove proda Hrvatskoj, opstruiranje Inicijative Tri mora, Agrokor/Fonteks grupa i mnogi drugi gospodarski subjekti su u rukama ruskog kapitala i političkog utjecaja, pasivni promatrač opstrukcije izgradnje plutajućeg LNG-terminala na Krku (u Skupštini primorsko-goranske županije u tome surađuju i zajedno glasuju vijećnici SDP-a i HDZ-a!), radnici iz državâ EU nisu dobili posao izgradnje Pelješkog mosta nego Kina, a novac su dali porezni obveznici iz EU-država (!);  plutajući spremnik LNG-terminala gradi kinesko brodogradilište kao da to nije par exellence i vojno i sigurnosno pitanje, suradnja s Huaweijem „cvate“ a predsjednik Sabora Gordan Jandroković nedavnim posjetom Kini sve to proširuje i učvršćuje, i tako dalje.
 
Sve su to motivi i razlozi da će navedene i druge tvrtke, gospodarstvenici i političari koji su pod utjecajem ruskog kapitala i političkih interesa; neizravno i izravno, prikriveno i otvoreno dati financijsku i drugu potporu izbornoj kampanji Miroslava Škore da bi on kao tobože desni, nacionalni i domoljubni predsjednički kandidat; Kolindi Grabar Kitarović oduzeo glasove desnog, tradicionalnog i domoljubnog biračkoga tijela i tako pokušao spriječiti da ona uđe u drugi krug predsjedničkih izbora! A onda su prevaga i dominantan utjecaj pa i pobjeda ruskih interesa u energetici, trgovini, bankarstvu, turizmu, poljoprivredi, medijima, politici itd. osigurani; jer su i Miroslav Škoro i Zoran Milanović prikriveni favoriti i produžena ruka i ruskih gospodarskih i političkih interesa, pa je stoga pobjeda bilo kojeg od njih na izborima  – i trijumf politike Ruske Federacije i predsjednika Vladimira Putina!
 
No u surječju svega prethodno navedenog nameće se pitanje: pa zar nije neočekivano i nelogično da su kandidat Miroslav Škoro i njegov iz „duboke“ sjene izborni mentor Vladimir Šeks prikriveno i izravno zastupnici ruskih gospodarskih i političkih interesa, te potencijalno i neizravno to isto preko predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića? Naime, politička je, društvena i intelektualna povijesna činjenica da današnje demokratske i nezavisne  države hrvatskoga naroda Republike Hrvatske; nikako i nikada ne bi bilo bez neizravne i izravne, prikrivene i otvorene, tajne i javne političke, diplomatske, logističke i ine potpore te pomoći  i  Sjedinjenih Američkih Država! Bez te višestruke neizravne i izravne potpore i pomoći ne bi mogla biti provedena oslobodilačka akcija „Oluja“ ni vraćeno u sastav hrvatske države okupirano Hrvatsko Podunavlje i Vukovar, na sudu u Den Haagu vrlo vjerojatno ne bi bili oslobođeni neopravdano optuženi generali Ante Gotovina i Mladen Markač a Republika Hrvatska  bila bi osuđena za tzv. „udruženi zločinački poduhvat“. Također, bez izravne političke i diplomatske potpore i pomoći SAD Republika Hrvatska ne bi bila primljena u NATO-pakt i u Europsku uniju, što znači da bi i dalje sa Srbijom bila u „balkanskome loncu“! Arbitražni sud sa Republikom Slovenijom oko pomorske granice u Savudrijskoj vali već odavno bi bio izgubljen, da nije bilo informacije i dokaza da je Slovenija „kontaminirala“ proces što se također može zahvaliti SAD-u.
 
KOMU TREBA DISTANCIRANJE OD EUROATLANTSKIH INTEGRACIJA?
 
Zašto bi politička i financijska oligarhija koja vlada Hrvatskom imala potrebu da se sve to politički i društveno zaboravi, i interes da se distancira od daljnjih političkih, ekonomskih, gospodarskih, društvenih, kulturnih i inih euroatlantskih integracija Hrvatske? Zašto bi oni bili zainteresirani za odmak od daljnjih euroatlantskih integracija, te protivno i uvedenim sankcijama zbog aneksije Krima bili za intenzivnu ekonomsku, gospodarsku,  financijsku, trgovinsku pa na kraju i političku suradnju s Ruskom Federacijom, te što njih uopće povezuje i veže s Rusijom? Možda sjećanja, sentimenti, nostalgija, ideologija, politika, ekonomija, trgovina, energenti itd.; te i grupni interesi? Što to od navedenog odgovara stvarnosti?
 
Politička i financijska oligarhija proizašla iz kriminalne pretvorbe i privatizacije svojim znanjem, vještinama, inventivnosti, poslovnom sposobnošću te radnom kulturom, etikom i moralom nije dorasla standardima, zahtjevima i izazovima ekonomije, tehnologije, slobodnog tržišta i kulture euroatlantskih država; u kojima ne mogu proći te i ne prolaze dogovorna ekonomija, ortački kapitalizam, korupcija, klijentelizam, kleptokracija, kakistokracija, autoritarizam i fiktivna demokracija. Unatoč tome što je Hrvatska članica Europske unije, većina proizvoda, roba i usluga nisu konkurentni na tom velikom i slobodnom tržištu! I što onda ostaje nego tržišta državâ proisteklih iz bivše Jugoslavije, dijelom iz Sovjetskog Saveza te i sama Rusija; što samo po sebi i kratkoročno i ne mora biti loše ali dugoročno vodi Hrvatsku u ekonomsku, gospodarsku i kulturnu autarkiju u kojoj ne može biti održivog i optimalnog razvitka. Jer, ekonomije i tržišta postjugoslavenskih država i Rusije nisu odgovarajući izazov i poticaj za produktivan razvitak primjeren standardima i sustavu vrijednosti zapadnih država, te egzistencijalnim i civilizacijskim potrebama hrvatskoga naroda! Naime, te su države tehničko-tehnološki, tržišno-gospodarski te radnom kulturom ipak na nešto nižoj razini kompetentnosti i kompetitivnosti od Hrvatske. Naravno, ima tu i još nekih starih poslovnih veza, poznanstava i prijateljstava iz vremena ASTRA-e, Velebita, Progresa i drugih reeksportera (pa i nekih službi odnosno „UDB-e“).
 
Dakle, sentimente, sjećanja, (jugo)nostalgiju, poznanstva, prijateljstva i slične emocionalne i sociokulturne kategorije; ipak primarno treba promatrati i prosuđivati u okviru prethodno navedenih gospodarskih, financijskih te izvozno-uvoznih potreba i interesa političke i financijske oligarhije na tržištima tzv. regiona te šire i Rusije. Odatle dolazi, promiče se  i financira i tako široka i intenzivna suradnja i razmjena s državama tzv. regiona na društvenoj, kulturnoj, estradnoj, medijskoj, športskoj i inoj razini. Mnogobrojne zajedničke  kazališne predstave i festivali (oživljeni Ristić-Šerbedžijin yu-projekt  Kazalište, Pozorište, Gledališče, Teatar - KPGT), filmske koprodukcije, likovne manifestacije, nakladnički projekti, estradni, turbo-folk i cajka-subkulturni spektakli, velika zastupljenost u glavnim medijima oligarhije banalnih tema iz tzv. regiona, brojna športska natjecanja i tako dalje. Pa ne može nikako biti slučajnost da se športska natjecanja nazivaju „regionalne“ lige, kao da države proistekle iz bivše Jugoslavije nisu suverene i članice Ujedinjenih naroda, nego su po tome i dalje „regije“ te poodavno nepostojeće Jugoslavije!
 
Zbog svega toga daljnji politički, ekonomski, društveni, kulturni i ostali euroatlantski integracijski procesi i udaljavanje Hrvatske od tzv. „regiona“ te ruskog tržišta, energenata i investicija itd.; ugrozili bi gospodarske, financijske, trgovinske  i ostale interese vladajuće političke i financijske oligarhije. Koja nije obrazovana, dorasla i sposobna biti konkurentna u euroatlantskom svijetu demokracije, slobode, vladavine prava, nezavisnih i pluralnih medija, ljudskih i građanskih prava i sloboda te tržišnog i socijalnog gospodarstva! A da bi se to spriječilo, na izborima treba pobijediti ili izravni i otvoreni kandidat financijske i političke oligarhije Zoran Milanović, ili je u prvome krugu trebao pobijediti njihov neizravni i prikriveni kandidat te „kukavičje jaje“ desnom, demokršćanskom, tradicionalnom i domoljubnom biračkome tijelu – Miroslav Škoro.
 

Erih Lesjak

Kroatist Pupovac je opasan a Rijekini navijači s transparentom 'Forza Fiume' nisu

 
 
Ako priznate da ste u staroj bili dobri u novoj bi mogli biti i bolji, ako se popravite ili ako vas poprave.
Blagdanom se blaguje, a praznikom prazni.
Božić i Nova godina je dobra prilika za darovanje i darivanje.
Nije dobar običaj što je svako malo nova godina.
poklone zaslužuju samo daroviti.
Pozvao bih za Božić ili Novu godinu na ručak da vole čvarke.
https://www.sfgvdv.ch/wp-content/uploads/2019/08/120759306_s-Copia-1156x578.jpg
Praznike tračerice trače, a slavljenici slave.
Sretan Božić svima, a Novu godinu tko slavi.
Što će nam vrijedi što je nova kad je starija.
Zašto su i odojci postali ateisti?
Zašto se novoj godini neki vesele, a neki ju preziru?
Znanstveno je dokazano da su ljudi siromašni jer previše troše.
 
IZBOROM ODABRAN
 
Ako postoji sloboda govora trebala bi biti i sloboda šutnje.
Ako izglasamo pogrješnog možemo li ga ubrzo promijeniti kao hajdukovci trenere?
Bosanski džihadisti su zbog svojih zasluga besplatno skipani u Bosniju.
Bila su tri ozbiljna kandidata, ostali su ostali neozbiljni.
Bolja je predsjednica radna, nego paradna.
Čestitali mi Božić, ako nisam zaslužan.
 
Čuvajte se Hrvatice, vraća se iskusna neka Amerikanka Slatka.
Da smo u socijalizmu bili ravnopravni nije istina, a da smo u kapitalizmu neravnopravni – istina je.
Dario Juričan je talentiraniji karakterni komičar, veći i viši i od Pervana.
Djeca su i prošlost i budućnost zemlje.
HDZ vlada, a neki drugi upravljaju.
Ići ili izići na izbore?
 
Idealan bi bio kolektivni predsjednik, jer svaki zna nešto pametno.
Imam li i ja ponekad ili pokatkad pisatikrivoili ukoso?
Jedan je priznao da ga je žena trpila, a zašto bi Hrvatska?
Kad bi pobijedio Škoro ostali bi bez himne Lijepa naša domovino, jer bi morali slušati Ravnicu.
Kad nije uspio srušiti Dinamo sada bi gradio Hajduka.
Kako li su Božić proslavili župnici i svećenici?
 
Kako se može doznati volja i nevolja naroda bez objektivnih anketa?
Kakva je razlika između poreznih obveznika i poreznih dužnosnika?
Kolakušić je izgubio samo zato što ima tri prezimena.
Kolindi se više sviđa kolega Vučić, nego Plenkiju kolega Brnabić.
Kolinda bi u drugi krug najradije sa zabavnim Darijom nego sa Zoranom.
Kolinda je loše oponašala flašizam.
Ljubav i seks nisu u vezi.
Milanović je zabunom govorio isto kao kad je gubio na izborima.
Muž i žena su upružnici, a bračni partneri u krevetu.
 
Najprije ići na izbore, a onda izići.
Na izborima se zbrajaju glasovi, uspjesi i gafovi kandidata.
Najvažnija je bila izborna noć, jer svaka noć ima svoju moć.
Neke su iznjedrene iz grudnjaka, a neke istresu iz gaća.
Neki su uranili i zabunom uoči izbora pjevali „Tihu noć“.
Neki i dalje glasuju i idu glasovati na glasovanje.
Neki su se samo prepucavali, a neki i puca li uništa.
Neki su na listiću iksali pa su skiksali.
 
Neki su se postrojavali, neki suprotstavljali, neki sučeljavali, a neki samo debatirali, ali – džabe.
Nemojte me nazivati jer sam odavno nazvan.
Nesuđeni predsjednik tvrdi da ljudi debatiraju, a životinje se sučeljavaju (nadripolitičar ili kvazijezikoslovac)?
Nije li stranka mušterija?
Ni komunjare ne bi u bolnici radili na Božić.
Nadrijezikoslovac tvrdi da je region srpski izraz za regiju.
 
Očito je Ivica Dačić hrvatskog podrijetla jer se zove kao hrvatski Jugoslaven Ivica Račan.
Od izbora su se previše nadali pa su stradali.
Od gafova valjda su važnija djela.
Osamnaestgodišnjake treba uputiti gdje je na kutiji – rupa.
Otkud u kapitalizmu pojava sirotinje? Za blagdane kupuju svašta, najviše sebi.
 
Pernar nije Kolindi pružio ruku jer ga je uhvatila neka - trta.
Podravcima je morska riba gadljiva, a Dalmatincima dravska bljutava.
Političarke žive u regiji, a političari u regionu.
Polititičarkama su za dan šutnje nekako usta začepili, ali novinarkama nisu uspjeli – začepiti.
Promoviraju zajedništvo, a neće reći protiv koga.
Samo pravom doktoru visi – slušalica.
 
Sada se učiteljima čini da sa sindikatima ne treba tikve saditi.
Sloboda vrijedi, ali za one koji ju znaju iskoristiti.
Škoro je, doduše, zabavljač, ali Hrvatska ipak nije cirkus.
Šteta što nije pobijedio jezikoslovac ča-kaj-što Babić.
Tko je glasao za redni broj 13 gadno je pogriješio.
TV komentator Puhovski uspješno je skrivao svoje simpatije prema predsjedniku Hrvatske.
Vrapče je nekima duševna, a nekima duhovna bolnica.
 
Za Božić vino se pije iz Mandićevca, a na Novu godinu iz Manduševca.
Začudno je da u vezi s izborima čuveni splitski sociolog nije spomenuo Mamića i Dinamo.
Za blagdan se rastroše pa u siječnju plaču da nemaju za kruh.
Znamo kako kandidati izgledaju izvana, ali kakvi su iznutra?
Zašto policija ne štiti granicu između Bosne i Hercegovine?
Zašto se neki kažnjavaju, a neki samo sankcioniraju?
Zašto su svi izborima obavljali svoju građansku, a nitko seljačku dužnost.
Žene nisu za gledanje.
 
CRNO NA BIJELOM
 
Izjave tjedna u HF su vrlo zanimljive jer se mogu čitati bijelo na crnom i između redaka, zavisno o intelektualnom kapacitetu Hrvata i sl.
Je li bolje grlo Kićo ili Škoro?
Ja sam takav jer svatko mora biti nekakav ili antistrankav.
Je li ustašizam neka nova znanost ili obična politika.
Jesu li uhljebi počudni ili nepočudni djelatnici?
Još uvijek nam umnjaci nisu objasnili što znače stare hrvatske riječi: regija, strukture, papirologija, transparentnost i druge što nas rajcaju.
 
Kad s govornom manom može biti nadbiskup može i trener svih trenera.
Kad će se i u nas, po uzoru na perad, kontakti pojednostavniti?
Kako su naši stari razgovarali kad nije bilo telefona? Mobitelom.
Kokati, koketirati i kokodakati nije isto.
Kad na osmrtnici uz ime piše mr., znači da nije u pitanju obični smrtnik.
Kojih je stranaka previše, a kakvih premalo?
Konačno nam je Stipe objasnio da ono nije bio komunizam, već različiti socijalizmi – važna informacija, osobito za djecu.
 
Korisnije je istraživati nego pomagati.
Kako može narodni pjevač biti zabranjivan, ako je popularan?
Kako su naši stari živjeli bez birokracije?
Kakva je zapravo razlika između političara, politologa, politikanta, politizera, politikanera, političkara, polituna i politista?
Kažu da Bandić, Pupovac i Mesić imaju svoj stil, iako ne znaju plivati.
 
Kome je važno koliko je u vlasti žena i koliko muškaraca?
Koji miš ne zna naći rupu presudit će mu neka mačka.
Kovač kuje – Plenki određuje.
Kroatist Pupovac je opasan a Rijekini navijači s transparentom „Forza Fiume“ nisu.
Ljubavi su razne, a najvažnija kratko traje.
Ljudi se vole baviti politikom jer je ženskog roda.
Milorada su uzalud tražili da se ispriča umjesto izvine.
Može i fotka s uglednicima ako obećaju kakav support ili šprajc kad uskoro zaškripi?
 

Martin Jakšić

Plenkovićev koalicijski partner Pupovac u Srbiji podržava Milanovića

 
 
Nije na odmet ponekad pogledati opće ovdašnje stanje, i događaje, osobito političke, kulturne… u srbijanskom zrcalu. Sve je okićeno pretpotopnom paučinom koju nitko ne skida. Na njemu kao da je vrijeme stalo tamo negdje u, da ne idem u „dublju“ prošlost, osamdesetim i ranim devedesetim godinama. I još jedna vječno „zamrznuta“ slika, skoro kao podloga svim ostalim - tu su nekakve „vječne ustaše“ kojih još jedino ima na tom paučinom „obraslom“ srbijanskom zrcalu. Sve je to ustvari odurna srbijanska propaganda, najodvratnija u pripremi za agresiju na Hrvatsku i u vrijeme njezinih početaka i trajanja. Tamo je vrijeme stalo, pa ako onaj koji je gledao RTS, TV Novi Sad, ili čitao srbijanske novine osamdesetih i ranih devedesetih ovo sada ne mora ni gledati - sve je isto. Isti vokabular, isti „argumenti“, isti političari, isti mediji, slični tabloidni mediji, značajan broj istih novinara-propagandista…
https://www.alo.rs/resources/images/0000/167/494/GFCJGDC_1000x0.jpg
Predrag Sarapa
 
Vlast u Srbiji danas drži najbolji Šešeljev učenik, Aleksandar Vučić u koaliciji s Ivicom Dačićem, Malim Slobom. Radikali su bili najomiljenija Miloševićeva oporba, oporba koju je on držao na lancu, a po potrebi s njima i koalirao. Srpska napredna stranka (SNS), koji danas navodno ima 700.000 članova, daleko više nego što je SK Srbije imao članova u svojim najboljim vremenima, ustvari drže „umiveni“, prerušeni radikali, četnici - u „pučane“, a Šešelj je danas Vučiću – najdraži oporbenjak. U vlasti je Ivica Dačić, Mali Sloba (SPS), kao koalicijski partner SNS-a, vanjski poslovi i brojni miloševićevci na nižim razinama. Aleksandar Vulin (JUL Mire Marković) ministar je obrane, famozni Palma, Arkanov menadžer i „biznismen“ u vrijeme okupacije i pljačke Podunavlja i dr., te niz pripadnika prethodne vlasti, tzv žutih (tabloidno, „žuti lopovi“) koji sada predano služe Vučiću. U vlasti su i pripadnici kriminalnih skupina posebno iz „glavnog grada“ srbijanskog kriminala, Zemuna, čiji je gradonačelnik u vrijeme najveće moći tzv. zemunskog klana bio - Vojislav Šešelj - veza radikala i kriminala inače opće je poznata.
 
Rubni Srbi i nadalje vladaju Srbijancima
 
Još jedna konstanta se provlači iz Miloševićeva vremena, ona kako „rubni Srbi“ (tako smo ih davno imenovali) kako onda tako i danas  vladaju Šumadincima i Moravcima, odnosno Srbijancima. U Slobino vrijeme samo je Bora Jović bio domaći, danas je slično. Vučić je podrijetlom iz BiH (okolica Bugojna) premijerka Ana Brnabić („ćale“ kako ju nazivaju srbijanski šaljivci) po djedu je podrijetlom iz Hrvatske, a taj je krenuvši s Krka preko Staljingrada ujesen1944. stigao u Srbiju s Crvenom armijom s hrvatskim legionarima koji su po zarobljavanju prešli Rusima. Šešelj je još tu, ni „kancer“ mu ne može ništa, ministar obrane Vulin je također iz BiH, Ivica Dačić je, od 1999. pogotovo, s „ruba“ (Kosovo) još troje ministara u sadašnjoj vladi su rođeni u BiH. Najveći „žuti lopov“ i neformalni šef oporbe, Dragan Đilas, je po ocu Dušanu iz Očigrija kod Drvara (BiH), a majka Jovanka Grbić od Plitvica (Hrvatska). Za njega u obračunima s prethodnicima, „žutim lopovima“, tvrde da je - Hrvat, jer da su Đilasovi podrijetlom iz Istre (!) od kojih su davnih stoljeća jedni otišli u BiH, drugi u Crnu Goru. Tako je, teoretski, moguće da bi taj Đilas bio ujedno i jedini, vjerojatno i posljednji, Hrvat, jer je opće poznato, je l' te kako su Hrvati inače - Srbi. I još je jedna konstanta, konstanta svih konstanti u Srbiji, pa i šire - sve je to „posložila“ još u drugoj polovici osamdesetih „dobra stara Udba“, kao i ovo u nastavku, pa se ta „igra“, uz značajan doprinos stranih silnica i službi, vrti kako kakav perpetuum mobile.
 
Mediji kao i ranih devedesetih
 
Mediji su također u bitnome isti kao i u Miloševićevo vrijeme s tim što su pod još većom kontrolom (Vučić je i kao ministar informiranja za Miloševića pekao zanat), a pokriveni su i skoro svi lokalni, osim u dva tri grada u kojima ne vladaju neoradikali, te još ojačani tabloidima. Svode se na red političke pornografije, red obične (reality) sve garnirano cajkama. Perjanice ove scene su televizije s nacionalnom frekvencijom TV Pink (vlasnik Željko Mitrović, za Miloševića Jul-ovac i zastupnik u parlamentu) i TV Happy. Ona je, za Vučića, nacionalnu frekvenciju dobila na foru – televizije za djecu. Ove dvije televizije imaju skoro istu dopodnevnu emisiju, „Novo jutro“ odnosno „Dobro jutro Srbijo“. U Pinku je glavna zvijezda neki Sarapa, nešto kao novinar, u društvu kolegica plavuša, dok je u Happyja „šef“ stari lisac („prevejani“) Milomir Marić, vrsni propagandist, u društvu kolegica tamnije kose. I to bi mogla biti jedina razlika među emisijama. Njihov česti i najdraži gost je Aleksandar Vučić. Ovi i ostali mediji na domaćoj sceni imaju samo jedan zadatak: kondicioniranje srbijanske javnosti u pravcu potpune vlasti SNS-a, ustvari Vučića, te, na tom tragu obračun sa „žutim lopovima“. Teme su im još Kosovo, srpska republika u BiH, najnovije, situacija u Crnoj Gori u vezi uređenja vlasništva (otetog Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi 1918.) tamošnje „filijale“ SPC-a, a skoro svakodnevno za desert“ i za zamagljivanje neke od ovih, ili unutarnjo-političkih tema-afera tu su Hrvati, preciznije „ustaše“ u koju košaru stane „more“ srbijanske odurne propagande. Za Miloševića dežurni propagandisti bili su (i) Mila Štula, Krste Bijelić i Ratko Dmitrović (u Politici Miroslav Lazanski, on na malo „višem“ nivou) ovdašnje gore „lišće“, pored domaćih „snaga“. Udarna propaganda se emitirala na beogradskom TV dnevniku i tzv. dodatku dnevnika. Jednoga dana sredinom devedesetih, kad se Milošević okrenuo „miru“, sve ih je i još popriličan broj sličnih i gorih i cijelu redakciju novosadske televizije jednostavno potjerao.
 
Mila Štula (umrla prije dvije godine) završila je u Crnoj Gori, Krste Bijelić (također pokojni) se nije snašao, dok je sve preživio Ratko Dmitrović (do konca osamdesetih dopisnik Politike iz Zagreba i opaki sijač mržnje na Hrvatsku i Hrvate još odavde). Taj se odlično snašao u postmiloševićevskom vremenu (bio direktor Večernjih novosti npr., tamo provučićevski čistio kolege novinare) danas uređuje neku svoju nacionalističku televiziju (Ras) i redovito na Pinku i Happyju, a i uokolo po Srbiji, i nadalje radi isti posao - naveliko širi mržnju protiv Hrvatske i Hrvata. „Ružičasti“ i „srećni“ stalni komentatori su i Savo Štrbac, obavještajac i sao-krajinski „ministar“, danas radi isti, udbaški posao u udruženju Veritas. Tu je još i Miodrag Linta (rođen u Karlovcu), zastupnik SNS-a u srbijanskom parlamentu i predsjednik Saveza Srba iz regiona. Gadan četnik šešeljevskog vokabulara i danas. Zamislite kad se u studiju nađu taj Linta, Savo Štrbac, pa uz vodstvo novinara primitivca i neznalice o imalo kompleksnijoj temi Predraga Sarape i jedne plavuše, te udare na Hrvatsku, preciznije „ustaše“. Mržnja se širi i preko one famozne „linije“. Mnoštvo je i domaćih Srbijanaca, koji nas tamo na isti način deru, ma bili i profesori, akademici dopodne, ali i u „ozbiljnijim“ emisijama poput Marićeve Ćirilice.
 
A bogme dolaze i „naši“, štoviše oni su naročito popularni. Trenutačna je zvijezda na tom srbijanskom šovinističkom nebu neki Goran Šarić „teolog i istoričar“ iz Rijeke. Taj, blago rečeno, češe Srbijance po jajima s  temom koju oni „najvole“ -  kako su „najstariji narod“ na Balkanu, a bogme i šire. Ne znam jedino što je s Laponcima, ali kako sam načuo da su Srbijanci izgradili Kineski zid, kako bi spriječili kinesku provalu u Srbiju, mislim kako se i Laponcima, glede podrijetla, crno piše. Šarić hoda po Srbiji, osim po televizijama, i po tribinama toliko učestalo s pričama koje su Srbijancima poznate iz vlastitih „znanstvenih“ izvora da je nekima već postao sumnjiv, kao hrvatski špijun. Tu su još i naši „istoričari“ iz Zagreba i Splita, a i ona Rudanica se nedavno upregla u Vučićevo propagandno kolo do te mjere da se „normalnim“ Srbijancima zgadilo.
 
Srbofilija Milorada Pupovaca i Sarape na Pinku
 
Zašto sam se uopće mučio s oslikavanjem tog prašnjavog i svog u paučinama srbijanskog zrcala? Zbog značaja i značenja (semantike) konteksta, jer u ponedjeljak 23. 12. 2019. kod Sarape na TV Pinku je predsjedničke izbore iz Zagreba komentirao Milorad Pupovac, dakle na televiziji i u emisiji u kojoj se ni grješkom ne može čuti „normalna“ (Zoka), a kamo li lijepa riječ o Hrvatskoj. Nikad, pa ni onda, što bi se reklo. U studiju je bio još i - prijatelj mu - Ratko Dmitrović. Pozvali su Pupovca, a onda je to krenulo približno ovako. Sarapina kolegica pitala je Pupovca: „Kako ocjenjujete proteklu predsjedničku kampanju u Hrvatskoj? Čini se kako je srbofilija bila jedna od glavnih programskih točaka svih jedanaest kandidata“? Pupovac se nasmijao, a Sarapa poluglasno prekorio kolegicu: „Srbofobija kolegice!“ Komentirajući rezultate Pupovac je odgovorio da je u „prvom krugu pobijedio kandidat koji zagovara normalnost, toleranciju i koji zagovara to da je rat završio i da treba graditi mir“. Ovakav komentar Milanovića ujedno je značio kako će on preporučiti da u drugom krugu njegovo „stado“ bira Milanovića, pa me zanima Plenkovićev komentar. Milanović je inače „normalan“ barem zbog dva razloga. Prvi je što ne ide u Kolonu sjećanja u Vukovar jer „u njoj nema nikoga normalnoga“, kako je rekao, te zato što je u mraku tamo svojedobno pokušao pribiti ćirilične ploče. 
 
Dodao je Pupovac i kako „normalna Hrvatska treba graditi mir i odmaknuti se od rata i ranih politika“. Izgovoriti to na TV Pinku, gdje ne prestaje ni Drugi svjetski rat, kamo li Domovinski (tamo „građanski“) u društvu Ratka Dmitrovića, i kontekstu koji smo ovdje ocrtali, zapravo je samo oblik obične ušljive propagande - blago rečeno. Dodao joj je još i kako od 2013., 2014. međuetnički odnosi bilježe nazadak, a ocjenjujući borbu unutar HDZ-a sveo ju na sukob „normalnih“ i „pokret koji Hrvatsku želi uvesti u neku vrstu nacionalističkog vrtloga“. Kod Ratka Dmitrovića osvrnut ćemo se samo na njegovo oduševljenje rezultatima Katarine Peović, a još je pohvalio Daliju Orešković, Darija Juričana, ovdašnjeg plagijatora Preletačevića. Da je Peovićka popularna  među Srbina, a Milanović prvi među „normalnima“, pokazali su i rezultati izbora u općini Borovo (Borovo Selo):
1. Zoran Milanović                      - 63,40 %
2. Katarina Peović                       - 7,80 %
3. Ivan Pernar                            - 7,34 %
4. Kolinda Grabar Kitarović          - 5,82 %
5. Miroslav Škoro                       - 4,89 %
6. Mislav Kolakušić                     - 3,37 %
7. Dalija Orešković                     - 2,21 %
8. Dario Juričan                          - 1,86 %
9. Nedjeljko Babić                      - 0,34 %
10. Dejan Kovač                        - 0,23 %
11. Anto Đapić                           - 0,00 %
Najvažniji je pritom rezultat da etnički Srbi, nažalost, ne izlaze na te izbore (u Borovu ih izašlo 22 %) a da pritom zaokruže predsjednicu države iznimno je rijetka je pojava. Ovdje ću se suzdržati od daljnjih komentara, naročito zbog normalnosti koju bih svakako htio zadržati.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Andrej Plenković je zabranio izvođenje pjesama Marka Perkovića Thompsona, hoće li zabraniti i maškare?

Srijeda, 26/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 961 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević