Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

144831 – broj nestalog dosjea kameleona Stipe

 
 
"144831 - to je broj dosjea bivšeg predsjednika Stipe Mesića iz Udbe", tim je riječima Velimir Bujanec otvorio posljednju Bujicu i pred kamerama pokazao podeblji dosje od 50-ak stranica koji je nestao iz Hrvatskog državnog arhiva, a navodno ga nemaju ni u MUP-u ni u SOA-i. Nakon što je Jutarnji list prije nekoliko dana objavio vijest o nestanku Mesićevog dosjea iz Državnog arhiva, redakcija Bujice uspjela je preko pouzdanih veza u hrvatskom obavještajnom sustavu doći do šokantnog materijala. U emisiji su pušteni dijelovi dosjea, a najavljeno je da će u Bujicama koje slijede biti pušten i ostatak. “Mesić Josipa Stjepan rođen 24. 12. 1934. godine u Slavonskoj Orahovici, kotar Našice, kao saradnik zavrbovan je 12. 09. 1956. godine od strane Vučković Dušana, šefa Ureda za pasošku službu kotara Našice, a na saradnju je pristao dobrovoljno bez ikakvog ustezanja sa puno volje", objavljeno je u emisiji.
https://croative.net/wp-content/uploads/2017/12/UDBAMesicSeks.jpg
Mesićev dosje nosi broj 144831, a iz obilne dokumentacije vidljivo je da je riječ o tzv. suradničkom dosjeu. U emisiji je rečeno kako većina informativnih razgovora djelatnika Udbe s Mesićem nisu vođeni u prostorijama Službe državne sigurnosti, već su brižno skrivani i uglavnom su se odvijali po tajnim stanovima Službe, što se vidi iz strogo povjerljivih Informacija broj 814, 1665, 1141, 1407 i 1286.
 
“Isti ima vrlo dobre mogućnosti za obradu naše emigracije u Francuskoj preko ujaka Pernar Tome i sestre Mesić Marije koji se nalaze u mjestu Longwiu. Tomo ima svoj hotel u Longwiu i kod njega svakodnevno navraćaju emigranti iz Jugoslavije. Mišljenja smo da bi se njih dvoje moglo angažirati i koristiti za razradu emigracije u Francuskoj". Prema dosjeu, s Udbom je surađivao od 1956. godine pa sve do kraja 1989. godine, nakon što je već osnovan HDZ i uvedeno višestranačje.
 
Prema dokumentima koje je objavila Bujica Mesić je već tada bio izrazito protiv Tuđmana, a udbašima se požalio da nije pozvan na osnivačku skupštinu HDZ-a! Mesićev udbaški dosje u Bujici na Z1 televiziji komentirali su odvjetnik Željko Olujić koji je ujedno bio i prvi Glavni državni odvjetnik u RH te vodeći slovenski istraživač komunističkih zločina i Udbe – Roman Leljak.
 
Leljak: Preko Mesića su išle dezinformacije o Veselici i Tuđmanu! Olujić: On je agent provokator nižeg ranga!
"Vidimo da je Mesić bio klasični suradnik Udbe koji je po nalogu i u dogovoru s Udbom odlazio u Francusku da bi tamo nadzirao i radio protiv hrvatske emigracije. Započeo je suradnju 1956. i nastavio do '70-ih godina, u tom periodu dolazi do momenta kada se protiv njega otvorila operativna obrada i pao je pod nadzor Udbe. Pitanje je zašto im i tada nije ostao vjeran jer dokumenti nisu kompletni, to ćemo tek saznati.
 
Operativna obrada tada se zvala 'Most', pratili su hrvatske proljećare do osamdesetih godina. Do preokreta kod Mesića ponovno dolazi '85. godine kada je zatražio putovnicu, nakon čega je s njim obavljen razgovor iz kojeg jasno proizlazi da pristaje na razgovore sa SDS-om i da će po njihovom nalogu razgovarati s kolegama s kojima se družio - Čičkom, Tuđmanom i ostalima... On je bio čovjek preko kojeg su išle dezinformacije prema toj grupaciji ljudi, a s druge su se strane vraćale informacije Udbi!
 
Po uputama Boljkovca i Manolića pratili su i samog Mesića jer su provjeravali je li korektan u tim razgovorima i ustanovilo se da je korektan! Nastavio je razgovore s Boljkovcem i Manolićem koji su ga uveli u politički život, iako do '85. nije bio važan čimbenik u političkom životu Hrvatske", rekao je u emisiji Roman Leljak.
 
Željko Olujić izjavio je kako su istupi Mesića pred Udbom i u javnosti 'tipični istupi agenta provokatora nižeg ranga’...
"Mesić ni po rangu ni po obrazovanju nije visoki suradnik Udbe, oni su ga koristili da im druka ljude koji su im interesantni, a to je on revno činio! Znamo da su u našoj državi vrlo visoke funkcije obavljali udbaši, poput Josipa Manolića. Nije grijeh reći da si bio udbaš, nego je problem što je Mesić glumio žrtvu i varao cijeli hrvatski narod da je isključivo orijentiran na stvaranje hrvatske države, što ukazuje i na loš karakter tog čovjeka.
 
Iz razgovora se vidi da je tih dana drukao Veselicu, Tuđmana, Budišu, Paradžika, Čička, denuncirao je i Slobodana Budaka, ismijavao Vladu Gotovca, ali u izvješću ih je razlikovao i njegove su simpatije bile na strani Savke i Tripala, a manje na Tuđmanovoj i Veseličinoj. Za Tuđmana i Veselicu napisao je da radikaliziraju stavove u odnosu na '71. i da su mnogo opasniji", analizirao je Olujić dosje i zapitao se: "Je li Udba stvorila hrvatsku državu?! Dok su patrioti ginuli, pripadnici tog soja i njihova djeca su se bogatili!”.
 
Povodom nestanka i objave Mesićeva dosjea izjavu Bujici dao je i saborski zastupnik stranke Neovisni za Hrvatsku, bivši ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović: "Pojavljuju se preslike tog dosjea što znači da on nije nestao, negdje se nalazi i obveza hrvatske države u takvim slučajevima je ustanoviti gdje se ta građa nalazi i dostaviti je Hrvatskom državnom arhivu! Tko je ta nevidljiva ruka koja ima toliku moć instrumentaliziranja hrvatske Vlade i Sabora kako bi se zaštitili određeni pojedinci i interesi i onemogućio cjelovit uvid u istinu?!"
Dr. Hasanbegović je rekao da postoje različiti motivi zbog kojih bi netko poput Mesića surađivao s Udbom: “Netko je to radio iz patriotskih pobuda jer je vjerovao u socijalističku Jugoslaviju, netko je to radio iz osobnih materijalnih interesa, a mnogi su bili i ucijenjeni. Stvari nisu crno – bijele...“.
 
Afera Našicecement: Misteriozno nestale kompromitirajuće stranice o Mesiću iz Feral Tribunea, objavljene ‘93. godine!
Olujić je u emisiji podsjetio da je bivši predsjednik Josipović inicirao postupak nezastarijevanja zločina ratnih profitera, stoga se upitao zašto Hrvatska nije donijela zakon koji bi obuhvatio sve one koji su činili štetu Hrvatskoj u tim ratnim godinama... Možda upravo zbog toga jer bi istrage pokazale da je najviše ratnih profitera zapravo došlo iz redova bivše Udbe, utvrđeno je u emisiji!
 
Prikazana je treća stranica Feral Tribunea od 15. lipnja 1993. godine u kojem je novinar iz Osijeka Drago Hedl objavio veliki tekst o Mesiću i njegovoj ulozi u 'Aferi Našicecement’. Tekst je najavljen u sadržaju na 3. stranici pod naslovom 'Stipe Mesić - sabrana djela', no četiri stranice s tekstom o kriminalu istrgnute su iz primjerka pohranjenog u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici! “To znači da se netko potrudio počistiti čak i tekstove koji kompromitiraju Mesića u NSK, a ne samo Državni arhiv i njegov dosje", konstatirao je voditelj Bujice.
 
"Hrvatska javnost s pravom bi se trebala upitati pa kud mi to idemo?! Moguće je da materijal koji pripada državi jednostavno nestane, a moguće je da nestanu i novine iz NSK! Sve je moguće kada imate financijsku moć i kontrolu nad sredstvima javnog priopćavanja, a u faktičnom smislu vlast, bez obzira tko je formalno na vlasti! Mesić je u dva navrata biran za predsjednika države, bilo bi zanimljivo napraviti analizu kako je i po kojim kriterijima određene ljude dovodio u strukture vlasti... To su ljudi njegovog svjetonazora i backgrounda, hrvatski nastrojeni sigurno nisu", kategoričan je bio Željko Olujić.
 
Leljak: Mesić je dijete SDS-a, u Sloveniji je nestalo osam tisuća dosjea!
 
Bujanca je zanimalo kako je uopće moguće nekoga lustrirati, ako je njegov dosje - nestao? "Problem nastanka Hrvatske i Slovenije je u tome što su nastale političkim radom onih koji su prije vodili republike u SFRJ. Godine '92. u Sloveniji imali smo 14008 osobnih dosjea. Od '92. do '93. godine nestalo ih je 8.000! Više od pola. Tako da me ne iznenađuje da je i Mesićev dosje kod vas nestao, on je dijete SDS-a i komunističkog sustava! To se vidi i iz aktualnog primjera Haaškog suda. Baš je Mesić bio taj koji je Haagu za vještaka predložio za predložio slovenskog ustavnog suca Cirila Ribičiča. On je sin Mitje Ribičiča koji je '45 godine bio kriv za likvidaciju 160 tisuća Hrvata! Ciril Ribičič svjedočio je na Haaškom sudu protiv hrvatske šestorke i 'dokazivao' da je Armija BiH bila ugrožena od strane Hrvatske", odgovorio je Leljak.
 
Bujanec je na to rekao: "Otac Ribičič na duši ima 160 tisuća Hrvata, a sin Ribičič barem jednog - a to je general Praljak!".
OLUJIĆ: "Taj Ciril Ribičič tobožnji je znanstvenik na čijem je falsifikatu donesena osuđujuća presuda protiv naše šestorice. Kada sagledate Mesića kao agenta provokatora nižeg ranga i usporedite iskaz na Haaškom sudu - dolazite do nedvojbenog zaključka da se krivo govori da on mijenja svoje stavove - ne mijenja ih, uvijek su isti, Mesić je zapravo protivnik hrvatske nezavisnosti! Kako je moguće da osoba takvog psihičkog profila i nikakvog backgrounda, potpuno nemoralna - bude predsjednik u dva navrata?! Naš narod bi se trebao zapitati koga je izabrao...“. Iz dosjea se vidi, nastavljeno je u emisiji, da je Mesić kroz informiranje Udbe bio na vezi s kasnijim akterima Labradora i Opere Srećkom Ožegovićem i Dmitrijem Šijanom koji su bili izravno povezani s centrom KOS-a u Zemunu iz kojeg su se između ostaloga, vodile propagandne akcije tijekom opsade Vukovara i gdje je osmišljeno raketiranje Banskih dvora.
 
LELJAK: "KOS je bila posebna organizacija koja se bavila jedinicama JNA, a imali su i mnogo važniji dio kada su obrađivali i radili kontrolu nad radom Službe državne sigurnosti pa čak i nad radom službe koju je '75. godine ustanovio Tito u okviru Predsjedništva SFRJ. Iz Mesićevog slučaja vidi se da je unaprijed dogovoreno da će se raditi po planu da se sabotira normalan rad institucija Republike Hrvatske i da se stvaraju presude u Haagu da bi taj udbaški pokret imao što veću mogućost daljnjeg lova u mutnom. Ne odgovara im demokracija i mirna situacija u Hrvatskoj, rade po principu - što više problema proizvedemo, to ćemo se bolje ugnijezditi u svoje poslove!".
 
Što je Mesić Udbi rekao o Šeksu?
 
Bujanec je objavio i 'Informaciju broj 1286' iz dosjea 144831, odnosno transkript Mesićeva razgovora sa SDS-om o Vladimiru Šeksu... Razgovor je vođen u rujnu 1988. godine, a predmet naslovljen sa 'Klasni neprijatelj u zemlji – politička i druge aktivnosti' potpisao je načelnik zagrebačkog Centra SDS-a Kolja Družić, s kojim je Mesić ostao prijatelj i nakon 90-ih.
 
“Dana 23. 26. i 27. 9. 1988. godine vođeni su informativni razgovori s Mesić Stjepanom u kojima smo pokušali doći do saznanja o njegovoj aktivnosti novijeg datuma i u cilju eventualnog angažiranja za suradnju. Mesić je u prvom dijelu razgovora iznosio svoje viđenje aktivnosti Vladimira Šeksa na području Slavonije. Mesić smatra da je Šeks slučajno postao medijska zvijezda. Smatra da je, isključivo zahvaljujući aktivnosti Službe državne sigurnosti prema Šeksu postao javno interesantan, što on (Šeks) obilato koristi, a Mesić vjeruje da tu koristi ima i Služba. Ponovio je svoje mišljenje da je Šeks u Slavoniji slovio za prosječnog advokata, te ga sada tamo neki smatraju suradnikom SDS-a".
 
OLUJIĆ: - Vidi se koliko je Mesić zapravo usmjeren da diskreditira Šeksa, s druge strane on će nastojati diskreditirati Mesića. Pitanje je bi li uopće došli do svega ovoga da nije došlo do trvljenja između dvije politički moćne osobe?! Mesić je politički ‘passe’ i neinteresantan na prvi pogled, ali bitno je ono što je činio u bivšoj državi i kako je instalirao određene ljude na određena mjesta koji su aktivni i danas. Zaista je bitno saznati tko danas vlada Hrvatskom!
 
Postoji još dosjea o Mesiću u Beogradu, bit će dostupni 2019. godine!
 
Pitanje je postoji li još Mesićevih dosjea, navodno u Beogradu o njemu postoje obilni materijali – rekao je voditelj emisije, a odgovorio Leljak... "Mene zanima Savez za zaštitu ustavnog poretka iz '89. godine, čiji će materijali biti javno dostupni za dvije godine. Savez je tada na dnevnom redu imao posebnu temu - HDZ. Navodno je bilo mnogo govora o njihovom osnivanju, a na čak tri stranice spominje se Mesićevo ime! Vidio sam te papire na svoje oči, no nisam ih mogao iznijeti iz arhiva u Beogradu. Prema srbijanskom zakonu, mogu biti javno dostupni 30 godina nakon njihova nastanka. Bit će dostupni i dokumenti koji govore o raspadu Jugoslavije, nastanku Hrvatske, ali i ulozi SDS-a...“.
 
Mesićev dosje prvi je put navodno nestao '91. godine, a kasnije je pronađen zazidan u podrumu jedne zgrade u Frankopanskoj ulici, u Zagrebu. "Većina dokumenata je uništena, ali mnogi su ih sakrivali kako bi ih kasnije koristili za političke igre i ucjene," kazao je Leljak, a Olujić dodao: "Udba još uvijek drma Hrvatskom!"
 
Kako je Mesić dobio putovnicu...
 
Mesić je putnu ispravu izgubio sedamdesetih godina da bi je ponovno dobio '85. "On je tada Udbi obećao da će s njima surađivati i to im je bilo dovoljno da mu idu na ruku i da mu daju putovnicu. Domovnicu ili putovnicu nije bilo jednostavno dobiti, pogotovo ako je poput njega osoba bila na izdržavanju kazne. To vodi u zaključku da je bio uključen i u druge poslove SDS-a, posebno u Francuskoj", komentirao je Leljak, uz napomenu da nije dobro što će se arhivi u Hrvatskoj ponovo zatvoriti kroz dva-tri mjeseca.
 
Od 870 pripadnika Udbe, nastankom Hrvatske smijenjeno ih je samo 5!
 
Mesiću je putovnicu dao notorni Franjo Vugrinec. "Kada je Jugoslavija išla svome kraju, Vugrinec je bio vrlo brutalan u 'isljeđivanju' gospodina Marka Grubišića, aktualnog predsjednika Udruge političkih zatvorenika, ali i niza drugih ljudi. Međutim, s Mesićem je fino razgovarao, njega nije tukao niti zlostavljao... Vugrinec je bio zadužen i da plaši ljude na Sveučilištu kojima je prijetio da će izgubiti svoja mjesta. On je Perkovićev kadar, a Mesić je kasnije kao ključnog savjetnika zaposlio u Uredu predsjednika Perkovićevog sina", jasan je bio Olujić.
 
Kada je Mesić 1985. godine zatražio putovnicu, Franji Vugrinecu je rekao: ”Ja sam bio korektan član Partije, podržavao sam onaj Centralni Komitet i ondašnju politiku. Nikada nisam bio nacionalista i nikada nisam bio protiv samoupravne socijalističke Jugoslavije". U dokumentu koji je označen kao Strogo povjerljiv, Vugrinec opisuje svoj kontakt s Mesićem: “Misli da može ostati i dalje u kontaktima sa Službom samo po problemima komentara i razmišljanja pojedinaca s kojima kontaktira, a koji su od sigurnosnog interesa za Službu. Također je pristao da se češće susreće sa poznanicima i da zajednički analiziraju i komentiraju pojedine događaje iz društveno - političkog života zemlje, a o kojima isto tako želi razgovarati i sa pripadnicima SDS-a".
 
Roman Leljak emisiju je zatvorio zastrašujućim podatkom. "OD 870 pripadnika Udbe, samo ih je pet smijenjeno nastankom hrvatske države, svi drugi ostali su raditi u hrvatskim službama!“.
 

Ri, https://direktno.hr/direkt/video-bomba-u-bujici-objavljen-mesicev-nestali-dosje-107955/; https://www.youtube.com/watch?v=qDp9mtUoizA

Tužbom američkom sudu mogle bi se ograničiti srpske laži i spriječiti sotonsko djelovanje J.R.I.-ja

 
 
S velikim sam zanimanjem pročitao knjigu Jasenovac – enigma holokausta autora Josipa Kljakovića-Šantića što ste je vi izdali (Tkanica, Zagreb, 2016. Nevjerojatna je količina laži koju je razotkrio. Došavši pred kraj knjige uočio sam na str. 168. knjige sljedeću rečenicu recenzenta knjige Ante Belje: „Širenje zloglasnih mitova i govora mržnje može se jedino obuzdati pravosudnom borbom protiv kleveta i mržnje.“ Ne znam, je li tko uočio ovu rečenicu i nešto poduzeo u smislu te preporuke.
http://www.hazud.ch/wp-content/uploads/2016/04/Jasenovac.png
Iako se ova rečenica odnosi na JUSP Jasenovac, smatram da bi isto oružje trebalo upotrijebiti i protiv J.R.I. iz New Yorka. Ako pojedini suci u SAD-u mogu obustaviti primjene pojedinih propisa koje donosi predsjednik Donald Trump, ne bi li se na sličan način, tužbom američkom sudu moglo bar ograničiti ili možda čak i spriječiti sotonsko djelovanje J.R.I.-ja? Vjerujem da to ne bi bilo jednostavno i da bi koštalo. Možda bi gospodin Beljo koji ima veze sa hrvatskim iseljeništvom ovu svoju ideju mogao plasirati njima i uz njihovu materijalnu pomoć pokrenuti takvo što.
 

Josip Tomašić

Vladajući ne polemiziraju, nego vode agresivni monolog protiv zdrave pameti

 
 
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ja ne bojim, jer si Ti sa mnom.
Psalm 23. (Davidov)
 
U moru raznoraznih antifa slavlja, proslava i  protesta, prije nekog vremena imali smo i jedan koji je premašio sva, i njihova i naša, očekivanja. Bila je to protestna povorka uz Dan žena. I bilo je tu svega i svačega, a najmanje onoga što bi svaki normalan čovjek i očekivao: Dostojanstvenost. A bio je to, ustvari, još jedan u nizu, skup primitivizma, bahatosti, nekulture i gluposti. Skup nekih bizarnih likova, nabijenih mržnjom, likova koje je najbolje zaobići u širokom luku. I s njima ne kontaktirati niti polemizirati.
„Marš iz moje maternice“, „Smrt fašizmu sloboda pobačaju…“, viču i urliču.
- Zar itko normalan, može biti toliko emocionalno osakaćen i urlikati nešto takvo? Stvarno, stvarno su za žaliti. Zar su toliko frustrirani, toliko nesretni i toliko nezadovoljni sami sa sobom i sa svojim ispraznim životom? A ako je to tako, a tako i jest, onda im nije lako. I stvarno su za žaliti!!!
–A sjećaš li se ti, Lucija, one prošlogodišnje povorke „za život“? Jesi li promatrala onu djecu, one ljude i one žene, i njihove obitelji? Jesi li vidjela one mnogobrojne nazočne trudnice? Jesi li primijetila tu njihovu produhovljenost, tu blagost? Pa, onaj preobražaj i mekoću… u svemu. I u pogledu, i u pokretu, i u ponašanju. Pa, ono blaženstvo kojim, svaka od njih, odiše i koje širi oko  sebe. A tek koliko  sreće, zbog ostvarene životne želje, isijava iz njihove nutrine i sjaji u njihovom pogledu?! U svakom trenu. Dok čekaju Novi Život…
Bože dragi, Bože dragi! Kakvo blaženstvo? Kakva radost? Kakva sreća? Kakav osjećaj!!!???
http://balkans.aljazeera.net/sites/default/files/styles/d8/public/plenkovic_juncker_epa_main_1.jpg?itok=3TbddEFo
Od sluga do poturica...
 
A kakva je, tek, sreća osjećati svaki pokret, svaki trzaj toga malenoga bića? I osluškivati svaki otkucaj njegovoga srca. Pa, onda, blaženo slušati kako skladno kucaju zajedno. Istim ritmom i istom ljubavlju. U njenoj božanskoj utrobi.
Pjevati, milovati, osjećati… I biti sretna, presretna. I lebdjeti životom… A nositi u sebi još jedan život. Odisati mirom. I biti   smirena. Pa ti ni čekanje ni iščekivanje, ne pada teško. Jer, dolazi nešto novo!  Dolazi vrijeme topline i blizine djetinje nevinosti. I blaženstvo dodira i zagrljaja. I rađa se nešto veliko! Rađa se novi život. Rađa se ČOVJEK!!!
Rađaju se LJUDI!!!
A neke kažu:“ Marš iz moje maternice!“
Kakva monstruozna poruka!?
Kakvo nečovještvo!?
Kakvo siromaštvo duha?
 
Zar itko živ, ljudi moji dragi, može biti toliko sebičan, toliko zaveden, toliko nezreo da svjesno sam sebi  uskraćuje nešto što nam je, po prirodnom i Božjem zakonu darovano?
Ali, oni su zgroženi, „uvređeni i povređeni“, ovim našim, kako oni kažu, hrvatskim primitivizmom. I zato bi nas, najradije, potjerali sve zajedno… Jedne iz Hrvatske, a druge bi s marš…maršem, potjerali iz sebe, iz svoje nutrine van.
A kao kruna svega, kao kruna njihovog neznanja, njihove gluposti, njihovog primitivizma i prostaštva, slijedi i  miroljubiva, a nadasve, odgojna parola za buduće generacije i budući odgoj i obrazovanje : „Što je za ručak? Jedi go-na!“
I što reći, nego: Bože im oprosti, jer ne  znaju niti što govore niti što čine!
– E, moja Monika! To i jest ono pravo lice promicatelja tzv. ljudskih prava i njihove borbe za ženska prava! To su njihove parole. To je njihov  vokabular. To je i prava slika njih samih, njihove kulture i njihovog tzv. europeizma. A to je i slika  s njihovog ovogodišnjeg prosvjeda uz Dan žena, te mnoštva sličnih prosvjeda tijekom cijele godine. I slika je to njihovog pravog lica i pravog naličja.
Nema što, slika je to za povijest. I za pamćenje. Naročito!!!
–A što veliš kakva je, tek to,  uzor-slika za mlade? A posebice za njihov odgoj koji nam sada nameću. 
- Vjerojatno će to, moja Monika, koristiti u tzv. kurikularnom programu kao očigledno sredstvo na satu obrade: Građanska kultura, kultura ponašanja i nametanje nekulture. 
–Jer, ovo su oni pravi. Onakvi kakvi i jesu. A maska, koju su stavljali i koju su povremeno i koristili, ma kako im, nekada davno i bila snošljiva, sada se potpuno izlizala. I gadljiva je. 
Bože, Bože dragi, kakav jad i bijeda!? I duhovna i moralna. A tek ona umna!?
No, o tome ne treba ni zboriti. Dovoljno je samo pročitati neke umotvorine njihovih dičnih trbuhozborki, pa da normalan čovjek zanijemi. 
„Marš iz moje maternice“, napisa jedna takva.
I nikom ništa.
 
–Pa o kakvim to, onda, oni ženskim  pravima lupetaju?
–O ženskim sigurno ne. Jer da je tomu tako, onda ne bi ništa nametale, nego bi ostavile svakoj ženi ponaosob  da same odluče što žele, kada žele i kako žele živjeti.
Gledam ih s nevjericom, onako nabrijane, dok zapjenjene od bijesa i mržnje, urliču i viču, i ne mogu ostati ravnodušna.
Toliko se, čini mi se, u svakoj od njih skupilo nekog pritajenog bijesa i mržnje, nekog nezadovoljstva prema svima ostalim koji ne dijele njihova uvjerenja (ako su to stvarna njihova uvjerenja, a ne isforsirana zbog silnih obećanih dobitaka), da ih čovjek teško može ozbiljno shvatiti i razumijeti.
–Nemoj tako, Lucija! A toliko se one jadne bore „za sve one ugrožene i zlostavljane“, da je čovjeku toplo oko srca. Eto, ja imam osjećaj, gledajući ih onako dok protestiraju. kako će, u svom tom silnom borbenom žaru, svakog trena izgubiti svijest. Zar ne vidiš kako su od silnoga rada i nagomilanih emocija i posivjele. Sigurno od velikih briga i nesanice. Pa su nekako i uspaničene (a sam Bog zna zbog čega), da ih čovjek, na kraju, mora i žaliti. 
– Očito su, moja Monika, duboko nesretne, frustrirane i uskraćene  za sve ono (osim novca) što svaka normalna ženska osoba želi i treba.
Voljeti i biti voljena.
Imati svoju obitelj.
Davati onima koje voliš.
Primati od onih koji te vole.
Slaviti život!!!
 
„Ma kakav vas je spopao život!? Bit će love, bit će love. Bit će lova, sve do krova!!! A onda ćemo, muško-ženske mrke, omastiti brke. I gdje će nam tada biti kraj!?“, nadaju se potajice one.
„Pitala me novinarka jednog BiH tjednika što me još u konvenciji smeta osim definicije rodnih uloga.
Ona: Meni se čini da je u pitanju novac.
Ja: Apsolutno da.
Ona: Zašto vas smeta što će ga neke udruge dobiti? Je li to jal?
Ja: Ne, više od jala. To je ogorčenje.
Ona: Zašto?
Ja: Zato što su to neradničke krpelji bez zvanja i zanimanja koji žive od ljudskih prava, a ne za ljudska prava. Neki su od njih  ljudska prava, osamdesetih štitili, kao članovi Saveza komunista.
Njih ne zanimaju žene niti nasilje. Njih samo i isključivo zanima novac. Već su osnovali zaklade, organizirali se, premrežili i u niskom startu spremni čekaju ratifikaciju kako bi novcem koji će im dolaziti mogli nastaviti svoje “progresivne” ljevičarske diverzije u društvu, a koje veze nemaju s provedbom konvencije i zaštitom od nasilja.
Fućka se njima za nasilje kad je zabavnije proganjati fašiste (i ) vjernike. Ako ih se sada ojača, nikada ih se više ne ćemo osloboditi“, komentirao je potpredsjednik HHO-a Igor Peternel.
„I ja sam za to da se ratificira, ali Istambulska nevjesta“, kaže jedan slušatelj jedne lokalne  TV postaje.
„A koju epizodu?“, upita ga, smijući se grohotom voditeljica.
- Ali, iskreno, nije nam baš vrijeme za smijeh!!
Ratifikacija Istanbulske konvencije, draga moja Monika, gubitak je državnog suvereniteta RH! Pa će nam uskoro slijediti i u vrtićima, umjesto Pepeljuge i predivnih bajki braće Grimm, neka druga i drugačija literatura. Nešto kao “Kralj i kralj” ili “Gay-djeca i gay obitelj”. Pa će se i neki princ zaljubiti u nekog princa, a djevojka-princeza će maštati o udaji za neku princezu. Jer su kreatori takve literature već u ofanzivi. I dobro su potkoženi. Našim novcem. I ne odustaju ti oni tako lako, draga moja! Vidiš da nas stalno tlače, napadaju, viču i urliču.
‒ Imaš pravo! Zato i ne polemiziraju, nego vode agresivni monolog. Upadaju u riječ, prijete, unose se u lice, napadaju… I svi kao jedan. A jedan kao svi. Iste geste, iste fraze, isti napadi… A nisu jadni ni svjesni, kako tako samo pokazuju svoju nemoć.
„Vi biste onda kažnjavali i ove sudionike u studiju?“, upitao je nedavno, u jednoj emisiji, voditelj na HTV, na što je dobio potvrdan odgovor.
Slušam ih tako, malo češće, u zadnje vrijeme. Jer, stalno su neke debate o rodnoj ideologiji, o Istanbulskoj konvenciji. A, tema se tiče i dotiče sve nas zajedno. I dok jedni, smireno i argumentirano, objašnjavaju svoja stajališta, dotle drugi lamentiraju o navodnoj zaštiti žena, o novcu kojega će dobiti za njihovu zaštitu i o tome kako će se od toga graditi skloništa samo za ugrožene žene i djecu, a koji se ne će, kako oni tvrde, slijevati u njihove džepove. 
‒ A tko su nam pa oni i što su nam oni, pa da nam oni određuju   što ćemo mi raditi i što graditi s našim novcem?
Zar i oni, kao i naš predsjednik Vlade, misle kako mi ne znamo čitati? Jest da su promotorice Soroševih načertanija sve to dobro savladale na njegovim tečajevima širom svijeta i izvrsno ponavljaju sve već naučene fraze, ali i mi, ne samo da  znamo čitati, nego smo naučili čitati i između redova. Pa smo tako naučili  i kako ih, sve redom, pročitati.
 
– E,moja Lucija, moja Lucija! Da pukneš i od smijeha i od jada, dok ih slušaš. Jer, kada slušaš jednu, odslušao si sve! Kaže jedna od njih  kako će se one o svemu brinuti i pobrinuti. Malo morgen!
Brinut će se one kao što su se i dosad brinule… samo o svome džepu. I sve u stilu: „U se, na se, i poda se“.
–Mora se, mora. Moraju  braniti, draga moja, njihove prošle, i sadašnje  novostečene pozicije u hrvatskom društvu. I svoj, sada još više napunjen, džep i novčanik. I svoje tajne i debele račune. Negdje na nekom mjestu, u nekoj tajnoj zemlji ili na nekom tajnom otoku. A sve to, iz našeg džepa i s naših tankih radničkih i trudbeničkih računa.
– Ma, nemoj tako, moja Lucija! Rade oni, rade. I svoj prostor omeđuju „žilet jezikom i žilet djelom“. I stvaraju utvrde. Za sebe i za svoje istomišljenike. Ali, i za svoje naredbodavce.
– A za općeljudski probitak?! A za napredak hrvatskog društva i hrvatske države?!
NIŠTA! Nula-a-a-aaaaaaa…
„Ma, lako ćemo mi to srediti! Sve po kratkom postupku. Kao u naša dobra stara vremena“, obećavaju „solidarno“ drugovi.
A tko su ti,
Odakle su ti,
Čiji su ti,
Od koga su ti,
UHLJEBI na našim jaslama?
NITKO NIŠTA NE ZNA…
 Jer, zamračeno i zamagljeno nam je znanje.
 Sve je uvijeno i skriveno u tajnovite pretince. I sve ono njihovo prijašnje, izbrisano je zauvijek. Kao da prije dolaska na hrvatsku političku scenu, nisu ni postojali. Niti se za većinu zna   gdje su rođeni, ni tko im je otac i majka, ni što su, ni gdje su završili školovanje.  
A, ne bi bili ni prvi a ni posljednji - kako sada stvari stoje - koji su zaradili svoje diplome i svoje doktorate, na poznatim „mirovnim sveučilištima“. I sve to kod tzv. doktora, bez vjerodostojnih  doktorskih diploma.
– A sve se meni čini, moja Monika, kako su se školovali za prodavače magle. 
– Nemoj tako! Sve su to  „borci za ljudska prava i za zaštitu obitelji, žena i djece“.
– Ne lupetaj, Monika, života ti! Jer bi, ti isti, iz nekakvog „Centra za mirovne studije“, svima onima koji se ne slažu s njihovim gledištima, zabranili javne nastupe! 
– Reci mi, molim te Lucija, a što su to ti tzv. rodni studiji kojima oni ponosno mašu, kite se i hvale?
– Rodni studiji, pročitala sam negdje, uključuju izučavanje ženskih studija i LGBT studija. Osnovani su 60-ih godina XX. stoljeća pod utjecajem kulturnog marksizma kojim se bavila “Frankfurtska škola”. Cilj ovih studija je promjena civilizacijskih i društvenih normi, tj. onim što oni nazivaju rodna teorija. U Hrvatskoj rodni studiji djeluju kao “Centar za ženske studije” od 1995. godine.
Čitala sam i kako je i naša Rada B. jedna je od osnivačica Centra za ženske studije. A s njom surađuje i Sanja S. koja je, ne tako davno, u nedostatku argumentacije za svoje tvrdnje o Istambulskoj konvenciji, čak i zapjevala: „Rodne ideologije nema, ona ne postoji!“
Tu su (a sve na istoj adresi) i Ženska mreža Hrvatske, i Antifašistička liga Hrvatske, i CROSOL (Gordan B.) i GOOD Inicijativa Borisa J. koju financira Soroš.
A jedan od najpoznatijih zagovaratelja rodne teorije i podupiratelja rodnih studija u Hrvatskoj Aleksandar Š.- bivši je student nekadašnjeg  Kinsley instituta koji je ukinut svugdje gdje je god postojao. A ta tzv. rodna teorija svoj vrhunac zabilježila je, negdje, između 2000. i 2010. Pa, nakon što su je znanstvenici prokazali kao neznanstvenu, Nordijsko vijeće ministara (regionalna međuvladina kooperacija sastavljena od predstavnika Norveške, Švedske, Finske, Danske i Islanda) ukinulo je 31. 12. 2011. "Nordijski rodni institut". Rodnu teoriju je 1950-ih godina osmislio američki psiholog John Money. Njegov je eksperiment s dva muška blizanca, od kojih je jednoga pokušao pretvoriti u djevojčicu, završio tragično, samoubojstvom oba blizanca u njihovoj odrasloj dobi. Jer, rodna teorija je protivna prirodi žene i muškarca, nije znanstveno potvrđena i o njoj ne postoji konsenzus u znanstvenoj zajednici. Nakon što su „šarlatani rodne ideologije“, u Norveškoj bili ismijani pred čitavom nacijom, ljudi su počeli postavljati i pitanja:  Zašto je utrošeno za istraživanja nečega što je puka ideologija a ne znanost, godišnje 56 milijuna eura iz džepa poreznih obveznika? Zašto su ljudi bili obmanjivani tolike godine? Zašto im se prao mozak putem masovnih medija sve to vrijeme!?
Eto, zato su političari u tim državama, pod pritiskom javnosti morali reagirati i ukinuti financiranje dotičnog instituta tek tada.
– Jasno mi je sve to, moja Lucija, ali mi nije jasno što ti je, najedanput? Odakle ti sada neka Rada B, te nekakav Aleksandar Š, te Boris J.? Imaju li oni svoja imena i prezimena?
– Imaju, imaju. Ali, draga moja, to ti je za svaki slučaj! U zlu ne trebalo. Zar ne vidiš da su borci za ljudska prava, počeli gaziti ljudska prava. I prijete… tužbama. I, unatoč tome što se zna da je rodna teorija  samo ideologija koja društvu ne će donijeti ništa dobro. Kao što nam nisu donijele ni sve druge dosadašnje  ideologije. Ali nam se ona i dalje uporno nameće,   iako je znanstveno neutemeljena. Pa se pokušava putem Istanbulske konvencije, ispod žita i na mala vrata, izbjegavajući sve stručne argumente naših vrhunskih stručnjaka, prisilno  „ugurati rodnu ideologiju i u školstvo i u sve službene akte i dokumente“.
I nije to od danas. Rodnu ideologiju nam  je, ispod žita, nametnuo i ministar Jovanović, još dok je bio ministar u Vladi Zorana Milanovića.
Zato se i pitam, ovakvi kakvi smo dosad bili, hoćemo li i mi čekati 40 godina, kao i Skandinavci, da bismo tek onda reagirali? Kada nam za sve bude prekasno. Zar nam nije bilo dosta pranja mozga za vrijeme terora komunističkih ideologa!? Zar nam treba još neka nova koja će nas potpuno istrijebiti i zauvijek umno osiromašiti, osakatiti i uništiti.
 
Zar ti stvarno misliš, moja Monika, da oni  nenamjerno stvaraju među hrvatskim pukom paniku i kaos zbog, kako oni kažu,  ugroženih, maltretiranih žena, koje muškarci tuku a bome i usmrćuju? 
 „Ako se gleda objektivno, i iz perspektive sljedećih 50 godina, onda možemo biti optimisti. Hrvatska je među prve tri zemlje u kojima se najmanje zlostavlja i provodi nasilje nad ženama.
‒ A znaš li ti, Lucija, u kojim se zemljama žene najviše zlostavljaju?
‒ U onima iz kojih nam najviše i dolaze moralne prodike. A to su Danska, Švedska i Norveška.
– A-ha! Tu smo, dakle!!! Pa, ljudi moji dragi, zna li itko živ išta o tim veleumnim likovima iz bijeloga svijeta i ovim ovdje kod nas, koji nam sole pamet ?
Zašto rade to što rade?
– Dobile zadatak, draga moja! A bez rezultata nema ni „kruha preko pogače“. Zato, onako prepotentno i s visoka traže, da se u ovoj godini, odmah osiguraju sredstva. Naravno koje će, onda, one raspoređivati, i kojima će one i raspolagati. Naravno, za efikasnu provedbu Istambulske konvencije, a tu prije svega misle, kako one kažu, na sredstva koja osiguravaju izgradnju autonomnih ženskih skloništa i za 24 sata dnevno otvorene linije za pomoć žrtvama nasilja.
– Pa, moja Lucija, o čemu te žene pričaju? Pa to je, u svakoj normalnoj državi, stvar Vlade i određenog ministarstva. Zar su one te koje trebaju o tome voditi računa?
– Gomile  su novca, draga moja, u pitanju. I lova do krova. A puno je, puno gladnih i zainteresiranih. „Money, money“, pjevale su nekada davno Abbe. A pjevaju i svi oni sada. Jer, velik je to i slastan zalogaj. Zato i viču i urliču: „Nema tu nikakve rodne ideologije!“ Ovo je borba za prava žena i djece!
I tako bi, kako piše u IK, „na našu veliku radost“, u provedbi IK Hrvatsku nadzirale istomišljenice Sanje Sarnavke i Rade Borić, Sandre Benčić, Marine Škrabalo, Vesne Teršelič.
– Pa moja Lucija, što se sekiraš bez veze!? Pa i one su katolkinje. I to one normalne, kako su  one rekle za sebe, pa će sve to uraditi onako kako Bog i zapovijeda. Sve na sliku i priliku čovjeku.
– A naročito se, u svemu tome uzdam, u našu Marinu koja je javno i na HTV izjavila da je vjernica i da je u tom duhu i odgajana. Ja joj sto posto vjerujem. Posebice kada ju slušam kako umno zbori i s dužnim poštovanjem sluša svoje sugovornike, kako im se ne unosi u lice, kako nije agresivna. Kako je kulturna, mila, draga i bogobojažljiva. Zato i jesam sigurna u njene dobre namjere. Naročito sada, kada sam saznala i tko joj je otac. A on je bio, kao što svi mi to dobro znamo, i veliki vjernik, i veliki katolik, i veliki Hrvat. I iza sebe je ostavio svijetle tragove. Upisane u našu povijest i u povijest naših povijesnih nadnevaka. Zato mu hvala do neba. Zato i sve TV emisije, moraju širom otvoriti vrata, jednoj takvoj gošći, tj. njegovoj sljedbenici, od koje sve generacije, u svakoj našoj katoličkoj obitelji,  imaju štošta naučiti.
A do groba hvala i našem velikom vođi, našem domoljubnom predsjedniku Vlade Plenkoviću, što se za sve pobrinuo i od svega se problematičnog „ogradio“ pa nas tako sve i smirio, tj. smirio je sve nas koji ne znamo čitati, izjavom kako će se Hrvatska ograditi od ideologije roda koja je već ušla i u Istanbulski bećarac:
Mala moja, zrela kruško,
ja te ljubim, a ti muško!
Ali, dragi moji Hrvati i Hrvatice „problem je taj što se država obvezuje i financirati nevladine udruge koje djeluju kao menadžeri ženske patnje, uvijek iste, a koje djeluju para-politički u hrvatskom društvu.  Dakle, imamo institucije koje nitko ne bira i koje nikome ne odgovaraju, a koje odlučuju o našim životima. Dokaz je čl. 14. st. 1. Konvencije koji govori o obrazovanju: “Stranke (tj. države i institucije) će poduzeti, kad je to primjereno, posebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su nestereotipne rodne uloge uključile u redovni nastavni plan i program na svim razinama obrazovanja . 
…Zato, nemojte dopustiti da vam otvoreno lažu i od vas prave budale, kako nema tzv. Rodne ideologije u tzv. Istanbulskoj konvenciji!“
 
– Ako je nema, moja Lucija, čemu tzv. ‘Interpretativna izjava’? Otkud sad odjednom ograđivanje od nečeg čega nema? Dakle ipak nešto ima! Izgleda da smo mi, koji smo to tvrdili i koji smo razumjeli sadržaj Konvencije, bili u pravu, a onaj tko je tvrdio suprotno, uhvaćen je u laži. Jer, u laži su uvijek bile i sada jesu kratke noge.
„Izgleda da su Istanbulsku konvenciju razumjeli i hrvatski biskupi, papa Benedikt XVI., papa Franjo, akademici HAZU-a, a ima i još nekoliko pismenih, koji su razumjeli i usudili se usprotiviti bezočnim lažima!”
– A što na sve to kaže Plenković?
– A što kaže? Najprije nam je htio podvaliti, navodnim ograđivanjem i uvođenjem navodne „Interpretativne izjavue“, a onda i nametnuti  Istanbulsku konvenciju, uvođenjem rodne teorije i koncepta spola, odvojenog od roda, što bi postalo i zakonska obveza, te se, kao što stoji u Konvenciji, mora uvesti u obrazovanje, kulturu, športska društva, u službena dokumenta, a sve pod nadzorom  i prema tumačenju nadzornoga  tijela GREVIO.
– „Ograđivati se od nečega što ne postoji. Pa gdje je tu logika?
“Vidjet ćemo tko će iz HDZ-a biti protiv ratifikacije”, prijeti Plenki.
I poletio s ratifikacijom naš Plenki. Kao na krilima. Nošen rezultatima i dosadašnjim pobjedama. Poletio u svoju svjetliju i sretniju budućnost.
Krčmio on na naš račun, ali bez nas. I tako nam stvorio još veći kaos. Pa, dok su druge države i njihove vlade, zastupale interese naroda kojega predstavljaju, dotle je naš Plenki, zastupao svoje i interese EU-a koju on i predstavlja i zastupa.
A na popisu zemalja koje nisu ratificirale Konvenciju nalaze se Bugarska, Češka, Grčka, Mađarska, Island, Irska, Letonija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Moldavija, Slovačka, Švicarska, Makedonija, Ukrajina i Ujedinjeno Kraljevstvo koje je osim toga, odlučilo reći zbogom i EU-u. Dok Rusija uopće nije niti potpisala Konvenciju Vijeća Europe, a kamoli Istambulsku konvenciju.
„Kako je, onda, moguće da u Švicarskoj ili Luksemburgu, odakle dolazi Jean-Claude Juncker, ne žele poboljšati zaštitu žena od nasilja?“
Naravno da žele. Ali, radi se o tome da spomenute zemlje štite svoj državni suverenitet, što Hrvatska  i hrvatska Vlada ne čini.
I nije to počelo od jučer. Niti od ove Vlade i Plenkovića. On daje sada samo „posljednju pomast“ hrvatskoj državnosti koja je na izdisaju.
– Znaš li kako je počeo i on, kao i Josipović, hodočastiti od mise do mise, od procesije do procesije…
A, zašto to radi?
– Zašto radi!? Radi da izgladi… Imao je i dobre uzore i dobre izvore. Valjda se nada oproštenju od svih dosadašnjih grijeha i propusta…
 
„Ni jedan sluga ne može dva gospodara služiti: ili će na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga zanemariti“. (Lk 16, 10, 16,13)
 

Vera Primorac

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 28/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1261 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević