Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

Komu je u interesu da se pomoću HNS-a uništava HDZ?

 
 
Dođu tako neka vremena, kad nitko nikome, nigdje ništa ne vjeruje. Istina je protjerana s ovih prostora. Skrila se na nekom tajnovitom mjestu. Liječi svoje teške rane. Oporavlja se od mnogih zaraznih bolesti, silovanja, uvrjeda, zamračivanja, potiskivanja, skvrnavljenja, blaćenja, farbanja, gaženja, lomljenja, prekrajanja, povlačenja po mračnim trulim mjestima, zakapana gomilom novca… Vapi za osvetom, čezne za slobodom, iščekuje tračak svjetla, žudi za  novim vremenina, za novim prostorima i za novim čovjekom.
https://the-artifice.com/wp-content/uploads/2014/06/pinocchio-donkeys-480x200.jpg
Kako i gdje stvoriti novog čovjeka? Kud god se okreneš sve same laži, prijevare, krađe, podmetanja, pljuvanja, otimanja, silovaja (tijela, uma i duše), pretvaranja, inscenacije, spinovi, PR-ovi, imitacije, patvorine, prostitucija, kupoprodaja, hrpa negativnih izama, mito, korupcija… od vrha do dna. Razni lopovi i prevaranti nasmijani izlaze iz sudnica. Nema dokaza za sud o njihovim nedjelima. To što ta nedjela vide odokativno mnogi građani i za njih znaju mnogi akteri, pomagači i promatrači, nema veze. Ne će oni valjda osuditi “svojeg” čovjeka. Osuditi će neku bakicu, iz Novog Zagreba, koja  prodaje na običnoj klupi ispred nebodera, nešto zelenjave  sa svojeg malog vrta, što je od vlastitih ustiju otrgnula, kako bi si kupila mlijeka i kruha u kvartovskom dućanu.
 
Može li se uopće taj novi čovjek stvoriti, razviti i opstati u zagađenom okruženju, gdje laž caruje i um ratuje, gdje od samog rođenja djeteta trebaš svakojake veze za to dijete, od rodilišta, vrtića, škola, fakulteta, zapošljavanja, napredovanja u karijeri, da ne spominjem one usputne “sitnice” koje život znače, a moraš se za svakodnevno njih boriti. Jednom mojem kolegi otkazao prastari automobil, koji se više nije mogao popraviti. Mozgao je mozgao, računao, slagao i preslagivao, što će i kako će, jer bez auta jednostavno nije mogao funkcionirati, niti on, niti obitelj. “Pametni” sin koji nije htio studirati, je od toga nema nikakve koristi, mu je rekao: “Prodaj sve one silne knjižurine, koje si nakupovao tijekom života.” Jedna znanica je jednako prošla kad je rekla kako si ne može kupiti nove cipele, njezina djeca su joj rekla neka proda skupe knjige s police, da ne nabrajam dalje, kao na primjer na konstataciju kako nema novaca za plac, jednoj baki je unuk rekao neka počne prodavati knjige, prvo će osloboditi velik prostor u stanu, a drugo može ići na plac, uz pouku, da ako ide poslije podne, sve je jeftinije.
 
Takva stvarna situacija nikoga ne zabrinjava, osim osobe ovakvih i sličnih priča, koji su svoje “blago” htjeli ostavi djeci i unucima. Naše društvo u većini zanima, što je osuđeni srbijanski ratni zločinac rekao našem predsjedniku Sabora, tko je iznutra muškarac, a izvana žena i obrnuto, koliko centimetara su visoke čije štikle, tko s kim gdje spava i za čiju lovu, tko s kim pije kavu, čija žena je Srpkinja…, dok nam se dio vladajućih smije u lice, jer su nas uspjeli prevariti, od nas napraviti glupane i budale, a sebe materijalno obogatiti na naš račun, jer su  postavljeni na određene funkcije po sistemu: “lisica čuvarica kokošinjca”, promiskuitetna osoba ravnateljica škole, mafijaš čuvar državnog pečata, sudac prononsirani kršitelj ustava, bankar međunarodni diler, pisac bajki “arhitekt” ustava, pedofil dušobrižnik djece, notorni kradljivac čuvar državnog trezora, pratilja međunarodnih vojnih postrojbi poglavarica samostana, militantni Kvazimodo kandidat Nobelove nagrade za mir, ispodprosječna osoba iz jedne ili više kombinacija grupacije LGBTTIQ državnik, čoban vojni strateg, vozač kamiona ministar prometa, notorna ovisnica spisateljica Lex specialisa po potrebi...
 
Zbog toga i tome sličnoga školovani mladi ljudi, cijele obitelji, izvanredno dobri stručnjaci bježe iz zemlje, jer im se sve ono što vide, čuju i osjećaju neizmjerno gadi. Oni ne žele da  njihova djeca to gledaju, u tome i s tim žive. To je naša prava dijaspora. Oni bi trebala biti temeljna motivacija (unutarnja vanjska) države i državnih dužnosnika, za strategiju i taktiku kako te ljude vratiti kući, a ne da na povratak pozivamo one koji tu nikada nisu niti bili, jer su unučad ili praunučad onih koji su zbog gladi morali davno otići. Pri tom nas strašno zabrinjava kako je tim ljudima, koji zapravo nisu dijaspora, glavni problem za dobivanje našeg državljanstva nepoznavanje hrvatskoga jezika. O čemu pričamo? To je pitanje za multidisciplinarni tim vrhunskih eksperata. Danas se ne odlazi zbog gladi, iako mnogi nisu dovoljno siti. Danas se bježi zbog pravne nejednakosti, nesigurnosti, podcjenjivanja naroda, beznađa, nevjerodostojnosti vladajućih, praznih obećanja, višedesetljetnih floskula, pretvaranja, laži i društvene stvarnosti, napravljene po paradigmi: Laž caruje, um ratuje. Zapravo danas mladi obrazovani ljudi odlaze iz zemlje zbog gađenja, prema politici i političarima.
 
Zbog neprimjerenih pojedinaca u bilo kojem području, sektoru, društvenoj odrednici, udruzi, organizacij (civilnoj, vjerskoj, duhovnoj, socijalnoj…) cijela zajednica kojoj dotični pripada, po bilo kojoj osnovi je upitna, pod sumnjom i nevjerodostojna. Svi se svode na zajednički nazivnik, smatraju se jednakima. Od njih se okreće glava i prema njima pokazuje određeni prijezir. Ima toga u svim slojevima društva, svim kategorijama, braniteljima, političarima, sucima, profesorima, liječnicima, u svakoj strukturi po vertikali i horizontali. To se manje više sve zna. Međutim, nitko ništa konkretno ne poduzima, protiv lažnjaka u bilo kojem sektoru. Tu i tamo se nešto napiše, nekoga uhiti, sprovede, ispita, na kratko pritvori, zapravo skloni i pusti zbog nekog propusta u proceduri, koji je namjerno napravljen.
 
To traje, traje i trajat će tako dugo dok se kompletno ne izmijeni vladajuća struktura, pozicija i oporba. Ne može netko tko nas je doveo u ovo nezavidno stanje (gospodarsko, društveno, političko) to stanje popraviti. Potrebni su novi, mladi, obrazovani, stručni, izvrsni ljudi  - eksperti, koji imaju viziju, strategiju, taktiku, a ne strategiju od niza nepovezanih taktika. Pri tome je najvažnija Strategija obrazovanja, koju zamagljuje prenaglašena Kurikulna reforma, što je samo jedan dio Strategije. Mnogima su puna usta Kurikula (uputnika) a da pojma nemaju o čemu govore što u nas prioritetni cilj cijele reforme. Treba stvoriti školu za život. Pitanje je kako? Onaj tko to riješi, riješio je naš najveći gorući problem: “Kako učenika naučiti učiti?” Taj problem će riješiti multidisciplinarni stručnjaci u uskoj suradnji sa školama, učiteljima, profesorima roditeljima učenicima. To ne će riješiti političari, pogotovo oni koji spašavaju svoju “vjerodostojnost”, legitimitet,  legalitet. Čvrstim hvatanjem i stiskom Kurikulne reforme, tobožnjom brigom za “našu djecu”… Kaj god!
 
Sve same laži kojima je poduprt “Titanik”, na temelju kojih se participira u vlasti, uhljebljuje i “ratuje”, na svim frontama, naročito na onim gdje drugi i drugačiji, po bilo čemu. Čudim se kako pojedinci koji su već odavno u javnosti poznati kao osobe sklone alternativmim činjenicama, dobivaju puno prostora u mnogim mainstream medijima. Time se pridržava i obdržava lažna slika stvarnosti, obmanjuje narod i pojedinom političkom Münchausenu ili Pinokiju daje prilika da “uskrsne”, da kadrovira, da se predstavlja kao glavni činitelj i nužno potrebna sluga vlasti, jer bi inače od države nastao Armagedon. Ta i takva gospoda(đe) su već odavno prešli Rubikon. Oni se ni u kojem slučaju nisu mogli, smjeli i trebali vratiti, osim u slučaju velikog i respektabilnog broja preferencijalnih glasova dobivenih na izborima, što je čista iluzija u stranci čija se popularnost, doživljaj, povjerenje  i vjerodostostojnost, prema anketama javnog mišljenja kreće oko 1-2 posto.
Zašto to odgovorni  ne vide? U koaliciji s takvima se do kraja gubi vjerodostojnost vodeće, nekad državotvorne stranke. Možda je to ipak, nekome u interesu?
 

Ankica Benček

Dočekali smo izbjeglice i iz Srbije

 
 
Afganistanci su uvrijedili Slavonce jer nisu htjeli jesti ponuđenu domaću slaninu
Da bi ih razlikovali gostoljubivi i lukavi Srijemci su im nudili slaninu.
Da postoji izbjeglica iz Njemačke zvao bi se kidman.
Dočekali smo i izbjeglice i iz Srbije.
Hrvate vrijeđa što nas samo prešišaju i traže još bolju od naše lijepe.
http://www.barenakedislam.com/wp-content/uploads/2017/03/Bacon-Muslims-1024x536.jpg
Humano je od Pape što predlaže da ih primimo jer u Vatikanu više nema mjesta.
Kako razlikovati migrante koji su i iznutra crni, a ne znaju ni hrvatski?
Kakva je diferencijalna razlika između granice, carine, žice i šengena?
Kakva je razlika između emigranata, migranata i imigranata kad su svi crni?
Kontaktirana nije kompromitirana, a ona nije kontaminirana.
 
Konzervativac: Kad ne će zaostati, e ne će više ni prolaziti!
Migranti i Hrvati se ne vole logički i logistički.
Migranti nisu htjeli preko Opatovca u Dubrovnik jer im je tamo prevruće.
Migranti se ne zadržavaju, jer ne razlikuju kune i lipe.
Migranti se vraćaju iz Slovenije, jer im je kod nas bolja klima.
Migranti su krenuli na križni put tražeći Jebaliju, nepoznatu zemlju.
 
Minimigrantima jer dovoljna i niska ograda.
Mogu li migranti biti emigranti pa postati imigranti?
Na morsku slovensku granicu treba posaditi žicu protiv tzv turista.
Nas i vas Hrvate vrijeđa što se neće ni zaustaviti, a mi smo gostoljubljiviji od Švaba.
Navodno će se smilovati i spustiti mu sa 40 godina na 4o dana zbog raka.
Navodno se ne zadržavaju jer ne znaju naš jezik, a nemaju vemena učiti.
 

Martin Jakšić

Svi mi plaćamo neistinit popis jer država podupire JUSP Jasenovac

 
 
Homilija na blagoslovu kipa bl. Alojziju Stepincu ispred Sisačke katedrale na Stepinčev 120. rođendan, 8. svibnja 2018.
Spomenik bl. Alojziju Stepincu, postavljen povodom 120. obljetnice rođenja i 20. obljetnice beatifikacije ispred sisačke katedrale, blagoslovljen je u utorak 8. svibnja. Djelo aka. kipara Tomislava Kršnjavog, lik bl. Alojzija prikazan je s križem koji nosi, a koji predstavlja njegovo mučeništvo za Krista, kao i vjernost naše Crkve u Hrvatskoj Papi i Svetoj Stolici. Uz križ stoje dvoje male djece koji simboliziraju djecu koja su spašena u Sisku tijekom II. svjetskog rata, a što se u javnosti često prešućuje ili se o tome govori i piše neistinito.
http://sisakportal.hr/wp-content/uploads/2018/05/stepinac-3-652x366.jpg
Spomenik je blagoslovio te nakon toga i predvodio u katedrali svečano misno slavlje sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su postolatur kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija mons. Juraj Batelja, generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić, ekonom mons. Zdravko Novak, predsjednik Caritasa mons. Frano Ćuk, kancelar preč. Janko Lulić, rektor Nacionalnog svetišta Sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković i tridesetak svećenika. Među više od dvije tisuće vjernika koji su u potpunosti ispunili katedralu i trg ispred nje bili su i autor kipa Tomislav Kršnjavi, članovi Hrvatskog generalskog zbora, europski i saborski zastupnici,  predstavnici županijske vlasti, te predstavnici brojnih kulturnih udruga.
 
U homiliji biskup je izrazio svoju radost što je u ovoj Godini bl. Alojzija Stepinca za Sisačku biskupiju te 20. obljetnice njegove beatifikacije, na sam dan njegova 120. rođenja blagoslovljen kip koji je oplemenio trg ispred katedrale. „On sam od sebe govori, i neka taj govor bude Siščanima i svim katolicima i Hrvatima neprestana poruka, poziv i propovijed. Zbog njegove takve, nove prisutnosti u Sisku mi smo Bogu zahvalni i neizmjerno radosni. On je volio sve ljude i krajeve svoje Zagrebačke nadbiskupije, u kojoj je tada bila i sadašnja naša Sisačka biskupija, no često je posjećivao i posebnu pozornost posvećivao upravo ovom našem kraju jer je vidio koliki su tu bili i ostali problemi za život Crkve i našega hrvatskoga narod“, rekao je biskup te dodao kako smo svjesni da na žalost ima i onih koji našeg svetog blaženika ne vole. „Bilo je prigodom ovog postavljanja njegova kipa raznih podmetanja i negodovanja iz tog tabora zla. Ne radi se samo o onima koji su nas prije 27 godina napali, razorili nam Domovinu i pobili našu mladost, protjerali naše ljude i uništavali naše svetinje – mogu oni vikati svoje laži koliko hoće, ali ostat će tamo preko Drine, nikad više neće nam moći rušiti naše svetinje i ubijati naše ljude – ali na još veću našu žalost mi i među nama, u našoj Domovini, pa i u ovom našem gradu, imamo izdajice koji niti Hrvatsku vole niti naše svetinje poštuju. No, to je čvrsto vjerujem kratkoga vijeka, jer znam – naš je blaženi Alojzije i – Viktor, što znači pobjednik. Kada se pitamo zašto bl. Alojzije nekima toliko smeta, tada je odgovor veoma jasan: oni ne mogu opovrgnuti činjenice da se on zalagao za sve ljude, pomagao izbjeglice i progonjene, obespravljene, gladne i bolesne - bez obzira na njihovu vjeru i naciju, bez obzira na rasu i političko uvjerenje – ali mu ne mogu oprostiti to što je jasno zastupao načelo da Hrvati imaju pravo na samostalnu državu! To je bit zašto on mnogima još i danas smeta… i zato ga osporava i SPC i vlast preko Drine i na žalost naši hrvatski izdajice kojima smeta samostalna hrvatska država“.
 

Homilija

 
Biskup je podsjetio i kako ga je već u svom prvom dolasku u Hrvatsku sveti papa Ivan Pavao II. nazvao 'najsvjetlijim likom Crkve u Hrvata. "Prigodom beatifikacije 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici nazvao ga je 'svojevrsnim kompasom' za naš narod koji je on toliko volio. Isti je papa Ivan Pavao II., što je ponovio i papa Benedikt XVI. 2011. u Zagrebu, rekao da je kardinal Alojzije u sebi utjelovio svu tragičnu povijest našeg hrvatskog naroda, trpeći od sva tri totalitarizma XX. stoljeća: nacizma, fašizma i komunizma. Ali on je i pobjednik nad svim tim zlima. Naše štovanje blaženog Alojzija se sve više širi i produbljuje. I u ovih 4 godine, otkako je uspješno završio službeni dio veoma strogog procesa za njegovu kanonizaciju koji je provela Kongregacija za kauze svetaca u Rimu – kardinal Amato 10. veljače 2014. rekao je da je stvar gotova i da će papa brzo kanonizirati bl. Alojzija no onda su došla osporavanja, ali u tom zastoju još se više proširio njegov kult i naš ga je narod još više upoznao i po svuda mu podiže crkve, spomenike, posvećuje škole, štuje ga u gotovo svim crkvama u kojima je njegova slika… Zato bismo mi i s ovog našeg današnjeg skupa uzviknuli molbu Svetom Ocu papi Franji, da ga što prije proglasi svetim, uzvikom koji se čuo za papu Ivana Pavla II. već kod njegova ukopa: „Santo subito! – Odmah svet!“ Nema naime više razloga da se to ne dogodi veoma brzo. Čitav svijet se mogao uvjeriti da oni koji njegovu svetost osporavaju nemaju ni jednog argumenta, osim svojim mitova i laži, pa treba poslušati naše vjernike, koji ga vole, poštuju i mole mu se kao najvećem sinu Katoličke Crkve u hrvatskom narodu“, poručio je biskup Košić te je u nastavku podsjetio na blaženikova sjećanja o spašavanju kozaračke djece, a što ih je zapisao krašićki župnik Vraneković.
 
U nastavku biskup je upozorio i na laži koje se i danas šire o bl. Alojziju. „Danas nam poručuju opet neki tamo preko Drine da će poslati popis ubijene djece – no, da laž bude gora, taj neistinit popis svi mi plaćamo jer država podupire JUSP Jasenovac koja još čuva komunističke laži. Pa dokle, pitamo se? I kad se čuju razumni prijedlozi da se to istraži, odmah se drvljem i kamenjem nabacuje na to jer – istina im očito ne odgovara. Možda zato i smeta svjetlo koje je tako jako zasjalo u toj tami zla, bl. Alojzije, jer ono preispituje djela svih koji nisu činili i još i danas ne čine dobro? Možda se boje svjetla jer bi ono pokazalo njihovu bijedu? Blaženi Alojzije, moli za nas, čuvaj nas i ne dopusti da prolazimo pokraj tebe, a ne naučimo što je ljubav prema Bogu – za koga si ti bio spreman umrijeti, i što je ljubav prema bližnjemu – za koga si ti sve učinio da ga spasiš i kad je trpio da mu pomogneš, premda su te zato osudili i ponizili, ali ti si znao da moraš vršiti svoju dužnost… Isus je jednom zaplakao gledajući kako blista njegov grad pa je rekao i ovo grješnim Židovima: 'Jao vama!
 
Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete!' (Lk 11,47-48). Da se ne bi ovo odnosilo i na nas, pozvani smo, braćo i sestre, da iz svog srca iščupamo svaku laž i prijetvornost, da se probudimo i krenemo svi putem dobra. Ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu, a mrziti Boga i Crkvu; ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu i danas mu klicati, a sutra već dizati ruke protiv onih vrijednosti i načela za koje je on umro, za koje je život dao, trpio i bio mučen! Ne možemo biti učenici Isusa Krista, nasljedovatelji našeg svetog Blaženika, a odvraćati svoje oči od nasilja, od siromašnih i gladnih, od ovršenih i blokiranih, ne možemo biti provoditelji novog poretka globalizacije u kojem trebaju mali nestati, a samo veliki opstati i to uz gaženje ljudskih i nacionalnih prava čitavih naroda i pojedinaca! Ne možemo danas radosno slaviti podizanje spomenika blaženom Alojziju, a biti protiv svoje domovine Hrvatske, za koju je on trpio, i za čiju se slobodu zalagao vjerujući da naš narod ima budućnost, ako ostane vjeran Kristu i Crkvi Božjoj! Ne možemo biti štovatelji našeg svetog Blaženika ako nismo za prava naših obitelji, protiv pogubne rodne ideologije, protiv zatiranja prava branitelja koji su za dom spremni život dali i ostali invalidi, ako se ne borimo za dostojanstvo svih koji vole ovu zemlji, a protiv onih koji ju uništavaju.  Ako volimo svoju Domovinu, dat ćemo potpis za promjenu izbornog zakona, da bismo konačno odbacili jugo-komunizam i izgradili svoj Dom u miru i pravednosti“, zaključio je biskup Košić.
 
Na kraju slavlja biskup je zahvalio svima koji su se ugradili u ovo slavlje, na bilo koji način pripomogli i dali svoj doprinos. „Neka vam Gospodin uzvrati svojom dobrotom, a bl. Alojzije neka sve nas zagovara kod Gospodina“.
 
Nakon mise predavanje o bl. Alojziju održao je postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja.  On je predstavio konkretne brojke o dobročinstvima koje je učinio bl. Alojzije, ali i brojne župe na današnjem području Sisačke biskupije koje su prihvaćale i zbrinjavale kozaračku siročad.  Na kraju mons. Batelja je rekao kako će ovaj spomenik biti nadahnuće biskupu i svećenicima ove biskupije. „Svaki pogled na ovaj kip neka bude zalog kršćanskoj nadi koja tako svjedočki živi pod njegovim geslom: U tebe se Gospodine uzdam“.  Na kraju je mons. Batelja poklonio biskupu knjižicu ovog predavanja pod naslovom „Bl. Alojzije Stepinac – zaštitnik malenih u ratu i miru“.
 
Draga braćo i sestre, dragi prijatelji!
Na današnji dan prije točno 120 godina, 8. svibnja 1898. u Brezariću kod Krašića majka Barbara rodila je sina, kojemu su ona i otac Josip Stepinac, na krštenju dali ime: Alojzije Viktor. On je bio peto od ukupno njihove osmero djece. Ime Viktor je dobio je po svecu današnjega dana.
Taj je dječak postao svećenik, zagrebački nadbiskup, kardinal i blaženik Katoličke Crkve. Svi pape do današnjeg dana su o njemu izjavljivali samo najljepše, a naš katolički hrvatski narod prepoznaje u njemu simbol svojih stradanja ali i nade u borbi za Krista i svoju neovisnu i slobodnu državu Hrvatsku. On je najplemenitiji izraz svih naših narodnih i vjerskih stremljenja.
 
Mi smo radosni, braćo i sestre, da u ovoj Godini bl. Alojzija Stepinca, koju sam proglasio za područje naše Sisačke biskupije na hodočašću u Mariji Bistrici prošle godine, i u godini 20. obljetnice njegove beatifikacije, što smo mogli na današnji dan njegova 120. rođendana blagosloviti njegov kip koji je oplemenio trg ispred naše katedrale. On sam od sebe govori, i neka taj govor bude Siščanima i svim katolicima i Hrvatima neprestana poruka, poziv i propovijed. Zbog njegove takve, nove prisutnosti u Sisku mi smo Bogu zahvalni i neizmjerno radosni. On je volio sve ljude i krajeve svoje Zagrebačke nadbiskupije, u kojoj je tada bila i sadašnja naša Sisačka biskupija, no često je posjećivao i posebnu pozornost posvećivao upravo ovom našem kraju jer je vidio koliki su tu bili i ostali problemi za život Crkve i našega hrvatskoga narod.
 
Svjesni smo da na žalost ima i onih koji našeg svetog Blaženika, kako ga ja volim zvati, ne vole. Bilo je prigodom ovog postavljanja njegova kipa raznih podmetanja i negodovanja iz tog tabora zla. Ne radi se samo o onima koji su nas prije 27 godina napali, razorili nam Domovinu i pobili našu mladost, protjerali naše ljude i uništavali naše svetinje – mogu oni vikati svoje laži koliko hoće, ali ostat će tamo preko Drine, nikad više neće nam moći rušiti naše svetinje i ubijati naše ljude – ali na još veću našu žalost mi i među nama, u našoj Domovini, pa i u ovom našem gradu, imamo izdajice koji niti Hrvatsku vole niti naše svetinje poštuju. No, to je čvrsto vjerujem kratkoga vijeka, jer znam – naš je blaženi Alojzije i – Viktor, što znači pobjednik.
 
Kada se pitamo zašto bl. Alojzije nekima toliko smeta, tada je odgovor veoma jasan: oni ne mogu opovrgnuti činjenice da se on zalagao za sve ljude, pomagao izbjeglice i progonjene, obespravljene, gladne i bolesne - bez obzira na njihovu vjeru i naciju, bez obzira na rasu i političko uvjerenje – ali mu ne mogu oprostiti to što je jasno zastupao načelo da Hrvati imaju pravo na samostalnu državu! To je bit zašto on mnogima još i danas smeta… i zato ga osporava i SPC i vlast preko Drine i na žalost naši hrvatski izdajice kojima smeta samostalna hrvatska država.
A bl. Alojzije je na montiranom procesu 3. listopada 1946. rekao: „Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji… Što sam govorio o pravu hrvatskoga naroda na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s osnovnim principima saveznika istaknutim na Jalti i u Atlantskoj povelji. Ako prema ovim zaključcima svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zašto bi se to onda branilo samo hrvatskome narodu?...“ (A. Benigar, A. Stepinac. Hrvatski kardinal, 538)
 
Bl. Alojzija Stepinca je već u svojem prvom dolasku u Hrvatsku papa sv. Ivan Pavao II. nazvao „najsvjetlijim likom Crkve u Hrvata“ (1994.), a prigodom beatifikacije 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici nazvao ga je „svojevrsnim kompasom“ za naš narod koji je on toliko volio. Isti je papa Ivan Pavao II., što je ponovio i papa Benedikt XVI. 2011. u Zagrebu, rekao da je kardinal Alojzije u sebi utjelovio svu tragičnu povijest našeg hrvatskog naroda, trpeći od sva tri totalitarizma XX. stoljeća: nacizma, fašizma i komunizma. Ali on je i pobjednik nad svim tim zlima.
 
Naše štovanje blaženog Alojzija se sve više širi i produbljuje. I u ovih 4 godine, otkako je uspješno završio službeni dio veoma strogog procesa za njegovu kanonizaciju koji je provela Kongregacija za kauze svetaca u Rimu – kardinal Amato 10.veljače 2014. rekao je da je stvar gotova i da će papa brzo kanonizirati bl. Alojzija no onda su došla osporavanja, ali u tom zastoju još se više proširio njegov kult i naš ga je narod još više upoznao i po svuda mu podiže crkve, spomenike, posvećuje škole, štuje ga u gotovo svim crkvama u kojima je njegova slika… Zato bismo mi i s ovog našeg današnjeg skupa uzviknuli molbu Svetom Ocu papi Franji, da ga što prije proglasi svetim, uzvikom koji se čuo za papu Ivana Pavla II. već kod njegova ukopa: „Santo subito! – Odmah svet!“ Nema naime više razloga da se to ne dogodi veoma brzo. Čitav svijet se mogao uvjeriti da oni koji njegovu svetost osporavaju nemaju ni jednog argumenta, osim svojim mitova i laži, pa treba poslušati naše vjernike, koji ga vole, poštuju i mole mu se kao najvećem sinu Katoličke Crkve u hrvatskom narodu! Mene jako zanima, ako se prije što ne objavi, što će nam Papa o tome reći na jesen kada 12.studenog budemo s njim u posjetu Ad limina.
 
Na prikazu našeg svetog Blaženika na trgu pred našom katedralom umjetnik ak. kipar Tomislav Kršnjavi prikazao je bl. Alojzija s križem koji on nosi, a koji predstavlja njegovo mučeništvo za Krista, kao i vjernost naše Crkve u Hrvatskoj Papi i Svetoj Stolici, te uz križ i dvoje male djece. Riječ je o tome što je upravo bl. Alojzije zaslužan za zbrinjavanje i spašavanje više tisuća djece koja su u ljeto 1942. bila dopremljena s Kozare u Sisak, ali i u Zagreb, Jastrebarsko... O tome se također ispredaju laži, a istinu je u svom Dnevniku zabilježio Josip Vraneković, krašićki župnik, pod datumom 21.XII.1953., navodeći Blaženikove riječi:
Dobio sam pismo od 'Seke'. To je sada djevojka od 18 godina. Roditelji su joj pravoslavci. Kao dijete bila je među onih 7.000 djece, što smo ih zaštitili. Predana je na odgoj čč. ss.u Novu Ves. Bila je pobožno dijete. Kako do 14 g. ne potpada pod ekskomunikaciju, a živo je željela primiti sv. Pričest i ispovjediti se baš kod mene, to sam joj udovoljio toj želji. Sada mi piše iskreno i bezazleno: 'Dragi moj Preuzvišeni… Molim Vas, da bi me o Novoj godini, kada dođem do Vas, primili u Katoličku Crkvu, ispovijedili i pričestili'… Evo, koliko imade još takvih duša, koje će se vratiti pravoj Crkvi. Koliko ih je tako spašeno. One će svjedočiti protiv ovih nesretnika, koji izvrću istinu. Zaštitili smo, što nam je i dužnost, ovu jadnu dječicu, a ovi da smo ih ubijali…“ Tako je sam Blaženik protumačio na ovom primjeru kako je i što činio u ime Crkve, preko Caritasa, za tu djecu koja su nesretno u ratu postala siročad i za koje se Crkva zajedno s Crvenim križem zbrinjavala.
 
Danas nam poručuju opet neki tamo preko Drine da će poslati popis ubijene djece – no, da laž bude gora, taj neistinit popis svi mi plaćamo jer država podupire JUSP Jasenovac koja još čuva komunističke laži. Pa dokle, pitamo se? I kad se čuju razumni prijedlozi da se to istraži, odmah se drvljem i kamenjem nabacuje na to jer – istina im očito ne odgovara.
Možda zato i smeta svjetlo koje je tako jako zasjalo u toj tami zla, bl. Alojzije, jer ono preispituje djela svih koji nisu činili i još i danas ne čine dobro? Možda se boje svjetla jer bi ono pokazalo njihovu bijedu?
Blaženi Alojzije, moli za nas, čuvaj nas i ne dopusti da prolazimo pokraj tebe, a ne naučimo što je ljubav prema Bogu – za koga si ti bio spreman umrijeti, i što je ljubav prema bližnjemu – za koga si ti sve učinio da ga spasiš i kad je trpio da mu pomogneš, premda su te zato osudili i ponizili, ali ti si znao da moraš vršiti svoju dužnost…
 
Isus je jednom zaplakao gledajući kako blista njegov grad pa je rekao i  ovo grješnim Židovima: »Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete!“ (Lk 11,47-48)
Da se ne bi ovo odnosilo i na nas, pozvani smo, braćo i sestre, da iz svog srca iščupamo svaku laž i prijetvornost, da se probudimo i krenemo svi putem dobra. Ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu, a mrziti Boga i Crkvu; ne možemo podići spomenik bl. Alojziju Stepincu i danas mu klicati, a sutra već dizati ruke protiv onih vrijednosti i načela za koje je on umro, za koje je život dao, trpio i bio mučen! Ne možemo biti učenici Isusa Krista, nasljedovatelji našeg svetog Blaženika, a odvraćati svoje oči od nasilja, od siromašnih i gladnih, od ovršenih i blokiranih, ne možemo biti provoditelji novog poretka globalizacije u kojem trebaju mali nestati, a samo veliki opstati i to uz gaženje ljudskih i nacionalnih prava čitavih naroda i pojedinaca! Ne možemo danas radosno slaviti podizanje spomenika blaženom Alojziju, a biti protiv svoje domovine Hrvatske, za koju je on trpio, i za čiju se slobodu zalagao vjerujući da naš narod ima budućnost, ako ostane vjeran Kristu i Crkvi Božjoj! Ne možemo biti štovatelji našeg svetog Blaženika ako nismo za prava naših obitelji, protiv pogubne rodne ideologije, protiv zatiranja prava branitelja koji su za dom spremni život dali i ostali invalidi, ako se ne borimo za dostojanstvo svih koji vole ovu zemlji, a protiv onih koji ju uništavaju! Ako volimo svoju Domovinu, dat ćemo potpis za promjenu izbornog zakona, da bismo konačno odbacili jugo-komunizam i izgradili svoj Dom u miru i pravednosti. Bl. Alojzije rekao je za komunizam: „On se iz laži rodio, od laži živi i u laži će umrijeti.“ Zašto kao narod i država konačno ne odbacimo to zlo? Ta ne možemo slaviti istinu i prihvaćati laži! Neka nam o svemu tome, braćo i sestre, danas govori sam spomenik, koji nas poziva da budemo dostojni… Blaženi Alozije, moli za svoj hrvatski narod!
Ti blaženi Alojzije, koji si volio osobito ovaj dio naše Domovine, nekoć i danas ponovno u Sisačkoj biskupiji, moli za sve naše župe, osobito one koje su razorene bilo u Drugom svjetskom ratu, bilo u Domovinskom ratu! Moli da opstanemo, moli za naše obitelji, za duhovna zvanja, moli za našu biskupiju! Sveti Alojzije, moli za djecu i našu mladež, moli za sve nas, da dostojni budemo obećanja Kristovih! Amen.
 
Zahvale /na kraju mise:
-         Zahvaljujem mons. Jurju Batelji, postulatoru za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca što je došao danas k nama i što će nam poslije mise održati predavanje o bl. Alojziju. Hvala i za knjižicu o bl. AS i Sisku ovom prigodom!
-         Pozdravljam deset generala Hrvatske pobjedničke vojske – počastili su nas svojim dolaskom članovi Hrvatskog generalskog zbora: gen. Pavao Miljavac, gen. Ivan Tolj, gen. Ljubo Ćesić Rojs, gen. Marinko Krešić, gen. Zvonimir Peternel, gen. Ivan Bobetko, gen. Marko Lukić, gen. Ivan Penić, brig. Neđo Perić, puk. Rudi Klicper;
-         Pozdravljam našu europarlamentarku (Marijanu Petir);
-         Pozdravljam narodnog zastupnika u Hrvatskom parlamentu (Miru Kovača);
-         Pozdravljam našeg Župana;
-         Pozdravljam g. Daria Kordića i g. Crnoju;
-         Pozdravljam g. Akademika Josipa Pečarića i književnika g. Marka Ljubića;
-         Pozdravlja ravnatelja PU SM g. Luku Pešuta;
-         Pozdravljam naše vatrogasce koji su došli u uniformama;
-         Pozdravljam lovce koji su nam darovali gulaš za okrepu poslije slavlja;
-         Pozdravljam članove KUD-ova i sve koji su odjenuli narodne nošnje;
-         Pozdravljam mlade iz Marijine Legije; pozdravljam sve hodočasnike iz čitave naše Biskupije koji su danas pohrlili u Sisak na čelu sa svojim župnicima kojima osobita hvala;
-         Pozdravljam i osobito zahvaljujem autoru kipa bl. A.S. gosp. Tomislavu Kršnjaviju, ljevačkoj radionici Ujević, kamenu Jerbić i tvrtki GME g. Davora Vrbaneka.
-         Treba zahvaliti i našem Caritasu, Odboru za odnos s javnošću i Katehetskom uredu… hvala i medijima koji će zabilježiti i prenijeti ovu svečanost i pokazati koliko Hrvati vole svog svetog Blaženika!
-         Hvala svima koji ste se ugradili u ovo slavlje, na bilo koji način pripomogli i dali svoj doprinos! Neka vam Gospodin uzvrati svojom dobrotom, a bl. Alojzije neka sve nas zagovara kod Gospodina!
 

Mons. Vlado Košić, biskup sisački, http://www.biskupija-sisak.hr/index.php/arhiv/4557-blagoslovljen-kip-bl-alojzija-stepinca-

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 28/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1357 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević