Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

Vučiću, ostavi se Jasenovca i zatvori bordele i zoofile u Beogradu!

 
 
Nema normalnog ljudskog bića kojemu nije zlo i mučnina pri samome spomenu seksualnih perverzija najgore vrste (poput zoofilije, nekrofilije itd.), ali, na žalost, u ovom našem vremenu ta pošast je prisutna i mi nemamo pravo zatvarati oči pred tom činjenicom. Svi smo obvezni PRUŽITI OTPOR dekadenciji i destrukciji ljudske osobe, ali i boriti se protiv svakog oblika nasilja i zlostavljanja – kako ljudi tako i životinja. Protiv sotonskih sila moramo upeti sve snage i poraziti ih, inače nas neće biti. Dužni smo to prema sebi i svojoj djeci, prema budućnosti ljudskog roda, neovisno jesmo li vjernici ili ne i kojoj god rasi ili naciji pripadali! To je pitanje opstanka ljudske vrste, a ne hira!
http://www.post-gazette.com/image/2017/06/07/1140x_q90_a10-7_cTC_ca52,39,2397,1602/20170606smsLucky01.jpg
Dobro je poznato da je zoofilija (spolno općenje ljudi sa životinjama) jedna od najodvratnijih perverzija, bolesno, patološko stanje koje predstavlja najgori oblik ljudske dekadencije, najnižu razinu na koju Homo sapiens može pasti. „Progres“ ove vrste rezultat je „svjetonazora“ koji nam nameću „zaštitnici seksualnih sloboda“ sa Zapada i stiže, čini se, nažalost  i na ova naša područja. S njihove točke gledišta to su „SLOBODE“, s naše točke gledišta to je ROPSTVO, BOLEST I PONIŠTENJE ČOVJEKA KAO DUHOVNOG I MISAONOG BIĆA! DEKADENCIJA I DESTRUKCIJA! SOTONIZAM!!! Ima već gotovo 5 mjeseci kako je pokret „LEVIJATAN“ čiji je moto: „STOP nasilju nad životinjama“ upozorio na činjenicu da u našem susjedstvu u Srbiji (pa i u samome Beogradu) postoje BORDELI ZA ZOOFILE u kojima se strani turisti iživljavaju nad životinjama. Iskreno, zgrozila me je ta vijest i nemam namjeru biti zlurad - ne daj Bože – zato što je u pitanju Srbija, utoliko prije što sam čvrsto uvjeren da su narod koji tamo živi i velika većina građana zasigurno protivnici toga, samo što jedan dobar dio njih uopće ne zna da se takvo što oko njih događa.
 
Ne mislim da od toga treba praviti senzaciju – jer sve nas prije ili poslije čeka ovo s čime se sad Srbija susreće – ali sam isto tako uvjeren da bi tamošnjim političarima (Vučiću, Dačiću, Vulinu i ostalima) bilo daleko pametnije baviti se takvim problemima nego se svađati sa susjedima i ponavljati stare i ofucane laži vezano za Jasenovac i Drugi svjetski rat. No, kad sam se već dohvatio teme, idem dalje.
 
Udruga „Levijatan“ (za koju se do nedavno nije znalo tko je vodi, a identitet članova je tajan), očito je riješila silom uzvratiti na nasilje, pa prijete mučiteljima životinja i perverznjacima kako bi ih obeshrabrili u njihovim bolesnim naumima. Objavljuju slike mučenih i osakaćenih pasa i mačaka, upozoravaju, prijete, mole za suradnju. Mnogi nastoje otkriti tko sve stoji iza toga, ali čini se neuspješno. „Levijatan“ koliko se vidi ima dosta podržavatelja i simpatizera, jer po pravilu svaka njihova objava nagrađuje se tisućama lajkova.
 
Evo jedne od objava s njihove fb stranice (na kojoj je jasno istaknuto UPOZORENJE DA JE RIJEČ O UZNEMIRUJUĆIM – EKSTREMNIM FOTOGRAFIJAMA), a odnosi se upravo na ono što se navodno događa u Beogradu: „Pokret 'Levijatan' - STOP nasilju nad životinjama16. rujna 2017 · !!!!WARNING-UPOZORENJE!!!! extreme photos - ekstremne fotografije. Dobili smo informaciju da se ovakvi bordeli sa psima nalaze i u Beogradu. Ovakva vrsta dekadencije društva i trendova sa zapada mora da se zaustavi. Nudimo početnu nagradu od 1000 eura ko nas dovede do jednog ovakvog mesta, ili nam da informaciju gde se ovakvi ljudi skupljaju. Ovo prevazilazi zakon, sledeće što očekujemo je da postane normalna i pedofilija i silovanja i ne znamo više ni sami šta bolesnicima može da padne na pamet. Mi svi zajedno kao društvo moramo da kažemo JASNO NE ovakvom otrovu koji nam se plasira. Inače ove i jos neke gadnije slike se vrte po 'duhovitim' srpskim portalima. Ovo ne da nije smešno nego je toliko degradirajuće, mizerno i bolesno da je nas sve u kompletu sramota cele ljudske rase. Levijatan.“ (Vidi: https://www.facebook.com/levijatanudruzenje/photos/a.1074532885944717.1073741828.1072077956190210/1515565705174764/?type=3; istaknuo: Z.P.)
 
Na ovu temu (i kod nas i u Srbiji) pojavio se zatim veći broj tekstova na portalima i u tisku, ali, koliko je poznato o istoj stvari se na televizijama – pogotovu mainstream medijima ne govori!? Evo nekih naslova: „KAKAV ŠOK! Turisti dolaze u Beograd da siluju pse!“ (Alo rs); „SRBIJA RAJ ZA NASTRANE: U centru Beograda je bordel sa psima koje oblače u žensko rublje, a na seoskim imanjima turisti mogu silovati koze i krave“ (100 posto hr); „Zoofilija: U Beogradu postoje 'životinjski bordeli' koji nude seks sa psima“ (www.jabuka.tv) Evo nekoliko poveznica s takvim vijestima – uz još jedno upozorenje: U PITANJU SU UZNEMIRUJUĆI SADRŽAJI – TEKST I FOTOGRAFIJE! (https://www.jabuka.tv/zoofilija-u-beogradu-postoje-zivotinjski-bordeli-koji-nude-seks-sa-psima/; https://100posto.hr/news/u-centru-beograda-je-bordel-s-psima-koje-oblace-u-zensko-rublje-a-na-seoskim-imanjima-turisti-mogu-silovati-koze-i-krave; http://www.alo.rs/turisti-dolaze-u-beograd-da-siluju-pse/127446; Primjer potpore javnosti „Levijatanu“ je donja objava:
„DO NOT HURT ANIMALS WE WILL FIND YOU. NE DIRAJ ŽIVOTINJE, NAĆI ĆEMO TE. "Nekada si sejao Strah, a sada je Strah došao po tebe" - (Otac Isaija Zemlja Živih.) Levijatan. Srbija, 2017.“ – dobila je preko 7 tisuća lajkova.
 
U međuvremenu osnivač „Levijatana“ otkrio je svoj identitet. Riječ je o Pavlu Bihaliu koji u razgovoru za Espreso.rs otkriva detalje vezano za bordele sa psima u Beogradu i govori o tomu tko su ti bolesnici koji ih posjećuju. Tekst je do danas (8. veljače 2018.) dobio više od 27.000 lajkova. ČESTITAM! (Vidi: http://www.espreso.rs/vesti/drustvo/183743/ko-su-perverznjaci-koji-omamljuju-pseko-su-perverznjaci-koji-omamljuju-pse-navlace-im-zenske-carape-i-imaju-seks-s-njima-levijatan-otkriva-istinu-o-psecim-bordelima-u-srbiji-video-navlace-im-zenske-carape-i-imaju-seks-s-njima-ovo-je-cela-istina-o-psecim-b) Ne podupirem nasilje i anarhiju. Nisam za to da uzimamo pravdu u svoje ruke, ali postavljam pitanje: ŠTO ČINITI KAD DRŽAVA I NJEZINE INSTITUCIJE ZAKAŽU I DOPUSTE DA SE TAKVO ŠTO DOGAĐA? Moramo podići svoj glas i podržati sve razumne i normalne ljude u Srbiji i drugdje koji se bore protiv degradacije ljudskog bića, a za humanizam i zaštitu života i dostojanstva, kako ljudi tako i životinja. A što se aktualne političke vrhuške u Beogradu tiče, samo kratka poruka: Umjesto da se nabacujete blatom na susjede i širite mržnju, čistite smeće u vlastitoj kući – dok ne bude prekasno. Jer, kad raji dogori do noktiju, bit će vam tijesni i Beograd i Srbija!
 

Zlatko Pinter

Jugoslavija je mogla biti neutralna kao i Švicarska i Švedska i Španjolska

 
 
Kao stav ne iznenađuje što piše Đurašković, Stevo. Većina u SDP-u i svi u HNS -u imaju taj stav da Hrvatskoj treba nametnuti kompleks krivnje za Drugi svjetski rat. Stavovi komunista i Jugovića se tu jako poklapaju sa stavovima vrha SPC-a i većine srbijanskih stranaka. Matematičaru Muhamedu Borogovcu sam odgovorio da kad bi te brojke žrtava Jasenovca bile točne mi ne bismo imali Republiku srpsku u Banjoj Luci, niti bi imali Kninsku "krajinu" i "krajine".
http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2015/11/Stevo-Djuraskovic-445.jpg
Stevo Đurašković
 
Svaka država ima vojsku, policiju, tajne službe i veterane. Smeta li gospodu obilježavanje dana D ili prolazak narančastih kroz katoličke četvrti u Sjevernoj Irskoj? Spominju li prekomjerno bombardiranje njemačkih gradova, protjerivanje 15 milijuna volksdeutschera, logora za njemačke obične vojnike, Hirošimu i Nagasaki? Smetaju li gospodu sporazum Hitler - Staljin, ili taktika europskih komunista "što gore to bolje"? Smeta li ih gladomor u Ukrajini sa milijunskim žrtvama? Smeta li ih sudbina Armenaca u Turskoj, Čečena, Tatara i Čerkeza u Rusiji?
 
Logori u Sibiru sa milijunima besplatnih robova čiji život ništa nije vrijedio; po uzoru na te logore koje je uredio Naftalij Frenkel Nijemci su radili svoje konclogore. Zašto je Engleska, tj. Velika Britanija ušla u Drugi svjetski rat? Zato jer je Hitler napao Poljsku. U redu, ali Poljsku je napao i SSSR! Zašto je ta Poljska prepuštena Sovjetima? Saveznički zrakoplovi nisu djelovali na njemačke položaje u Varšavi. Ruski tenkovi su stali i pustili Nijemce da sistematski unište grad. Poljaci su ginuli za saveznike i u Montecassinu, junak Stanisłav Sosabowski opisuje i kako su rađeni zračni desanti gdje su ljudi nepotrebno žrtvovani.
 
Dragi moji antifašisti tko je i zašto napravio demonstracije u Beogradu 27. "marta" 1941. i sa kojim ciljem? Je li Jugoslavija mogla biti neutralna kao i Švicarska i Švedska i Španjolska (i ostati zajednica bratskih naroda) ili je trebalo potonuti u tamu i krv? Ili je to bratstvo i jedinstvo bilo zamišljeno tako da Jovo i Stevo nose pendrek, Mujo radi u rudniku, a Ante ode u Njemačku na bauštelu? Rušila se zapravo Mačekova banovina kao poluatonomija Hrvata! Je li Vaš antifašist i Staljinov egzekutor Mustafa Golubić digao skladište zaplijenjenog strijeljiva i k tome pobio tisuće ljudi (žena, djece, seljaka), pola Smedereva zbrisao sa lica zemlje. Što ste čekali do 22. lipnja 1941. sa početkom ustanka? U čijoj menzi se Tito hranio u Beogradu?
 
Hitlera smatram lunatikom i nedozrelim čovjekom, ali tko ga je opskrbio tenkovima, zrakoplovnim motorima, naftom i kreditima? Poklonio mu Češku! Hjalmar Schaht možda? Ne! Čiji je izvoz u Japan bio 70 posto dok je Japan komadao Kinu? S druge strane, zar nisu demokratski Englezi pod čizmom držali pola svijeta, praveći logore za žene i djecu Bura i intervenirajući od Indije do Irske brutalnom silom! Radnička klasa je živjela kao štakori, kamoli Indijanci, Aborigini i Afrikanci. Ponosimo li se lordom Horatijom Herbertom Kitchenerom koji je brutalno gazio kolonije i bio svjetski prvak pedofilije?
 
Da se razumijemo, ustašija mi je uvijek bila i ostala odbojna. Pavelića sam smatrao i smatram personom non grata. Uvijek sam za objektivan razgovor o prošlosti, za demokratski dijalog, i za pravo na drugačije mišljenje - ali ne i za pravo na laž i na podjelu naroda i rasa na dobre i zle. Hoćemo li radi Hitlera zabraniti Nijemcima pravo na državu, radi Staljina Rusima, radi Napoleona Francuzima, radi Miloševića Srbima, radi Pavelića Hrvatima? Mi se vratimo na 1986. godinu kada je objavljena knjiga Branka Mamule "Savremeni svet i naša odbrana"; u toj knjizi je opisan tijek budućega rata protiv Slovenije i Hrvatske! Milošević je instrumentalizirao srpsku manjinu poput također nacionalsocijalista i vožda Hitlera koji je iskoristio sudetske Nijemce protiv Češke Republike.
 
U Jugoslaviji je kao i u svakoj državi bilo i dobrih i loših stvari. Kada je svjetski meštar i mešetar Broz umro, ostala je činjenica da ekonomija nije blistava i da narodi nisu pomireni, iza svih lijepih fraza i konstrukcija o armiji kao kovačnici bratstva i jedinstva (imali smo heroja i časnog čovjeka admirala Barovića, Crnogorca koji je radije izabrao samoubojstvo negoli da razara hrvatske gradove, ali i bosanskog  Srbina Ratka Mladića, koji je pogubio gotovo jednu diviziju zarobljenih Bošnjaka), o samoupravljanju (koje je darovalo ing. Čačića i dr. Pusić), o nesvrstanosti itd.
 
Tuđmanova ideja pomirbe je bila dobra, ali osim časnika, znanstvenika i istaknutih gospodarstvenika zar je trebao biti toliki nesrazmjer u politici, kulturi i ekonomiji članova SK, pa čak i UDBA-e i KOS-a prema Hrvatima katolicima i liberalima. Privatizacija je odrađena pod ratnim uvjetima, ali i cijela Istočna Europa je temeljito opljačkana nakon raspada komunizma. Brojne afere, lažni demokršćani poput Dubravke Šuice, feudalno (rekao bih prebendarsko) ponašanje nekih struktura u Crkvi ne pomažu ugledu Hrvatske i stvaraju kod običnog čovjeka atmosferu beznađa i razočaranosti, pa čak ogorčenosti i ljutnje. S druge strane, veliki novac ide "nevladinim i neprofitnim organizacijama" koje sustavno pljuju po našoj majci domovini, i kad su u pravu i kada nisu! Pitanje svih pitanja je hoćemo li zbiti redove kao Mađari i Izraelci ili ćemo se posvađati, podijeliti po liniji propalih ideologija i regija, te kao Ezav prodati prvorodstvo za zdjelu leće? (šaku dolara)
   
Stevo Đurašković nastupa sa pozicija marksizma lenjinizma, jugoutopije i službene historiografije SFRJ koja je neugodne stvari poput Bleiburga stavila pod tepih, a nije dobro prošao ni grof Nikolaj Tolstoy sa Britancima kada je spomenuo odgovornost njihovih vođa za partizanske pokolje; povjesničaru Tolstoyu su zaplijenili čak i njegovu osobnu biblioteku jer se drznuo uvrijediti ljude (časnike) koji predstavljaju liberalno demokratsku (nipošto imperijalističku) bezgrješnu državu. Ovaj napad nema veze sa time što jest gospodin Đurašković po nacionalnosti, mnogi Stevo i Jovo su bili lojalni građani ove države; meni kao stračevićancu uvijek bliži je Zlatko Hasanbegović kao musliman ili kontraadmiral Krsto Đurović kao pravoslavac negoli Perković i Mustač.
 

Teo Trostmann

Zašto slovensko Delo prešućuje i zataškava ključnu točku dogovora Milana Kučana i Slobodana Miloševića

 
 
U prošlom broju Globusa objavljen je članak Mirjane Kasapović pod naslovom „Sto godina rata slovenskih nacionalista protiv Hrvatske: Ima li kraja?“ Uz mnoge druge, reagirao je i novinar ljubljanskog Dela Borut Šuklje tekstom „Obtožba proti državi Sloveniji“. Iznio je glavne teze prof. Kasapović uz komentar kako one „po svojoj grubosti predstavljaju potpunu novost“. Ocijenio je i da je tekst tek djelomično upućen hrvatskoj i slovenskoj javnosti, a još više međunarodnoj diplomaciji i medijima koji prate hrvatsko-slovenske političke i sudske prijepore. Ako su teze i ocjene iznesene u navedenom članku novost za slovenske novinare, one zasigurno nisu novost, a posebno ne „gruba novost“ za hrvatsku historiografiju.
https://direktno.hr/upload/images/thumb/cms-image-000007631_970xr.jpg
Podsjetimo se na spomenuti razgovor Milana Kučana i Slobodana Miloševića u Beogradu 24. siječnja 1991., na kojem je rečeno da slovenska strana „uvažava interes Srbije da srpski narod živi u jednoj državi“ jer „priznanje Slovencima prava na samoopredjeljenje podrazumijeva priznavanje prava Srbima da žive u jednoj državi“. U ovom kontekstu važno je podsjetiti i da je Delo prešutjelo i zataškalo to ključno pitanje u razrješenju jugoslavenske krize. Tu se nije radilo o nespretno formuliranoj izjavi ili nerazumijevanju, nego o visokom stupnju suglasnosti Kučana i Miloševića što se vidi iz kasnijih Kučanovih izjava. On je na sastanku s austrijskim kancelarom Franzom Vranitzkym održanim u Beču 14. ožujka 1991. izjavio „da hrvatska država mora uzeti u obzir osobiti položaj Srba na svojoj teritoriji, koji možda ide do priznavanja političke autonomije“. Kučan se uz to načelno založio za prava svih manjina, pa je i od Austrijanaca zatražio dvojezičnost za tamošnje Slovence.
 
Slovenski član Predsjedništvu SFRJ Janez Drnovšek podržao je 18. srpnja 1991. srpski blok u izglasavanju odluke o povlačenju JNA iz Slovenije. Tom je odlukom JNA pretvorena u srpsku vojsku, a glavnina njezinih postrojbi razmještena je po Hrvatskoj i BiH na „srpske zapadne granice“. Hrvatsko vodstvo na sreću nije nasjelo na zahtjeve da vojno „pomogne“ Sloveniji kada su manje snage JNA pokušale zaposjesti granične prijelaze prema Austriji i Italiji.
 
Dogovor Kučana i Miloševića potvrđen je 14. kolovoza 1991. i formalnim sporazumom predsjednika Slovenskog državnog zbora Franca Bučara i slovenskog ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela s Miloševićem povjerenikom Dobricom Ćosićem. Utoliko je krajnje licemjerna izjava Milana Kučana sarajevskim medijima u travnju 2012., da je rat u BiH „zasnovan na neostvarenom dogovoru između Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH“. Istina je da je taj rat puno više zasnovan na ostvarenom dogovoru Miloševića i Kučana o izlasku Slovenije iz Jugoslavije i priznanju „prava srpskog naroda da živi u jednoj državi“.
 
Kada je Milošević dao signal, odnosno pristanak za izlazak Slovenije iz Jugoslavije, ubrzao je proces raspada i učinio sve kasnije pregovore bespredmetnim. Kada je pak Kučan podržao srpsko načelo „prava naroda“, odnosno „pravo svih Srba da žive u jednoj državi“, doveo je hrvatsku politiku u situaciju da - šahovskim rječnikom rečeno - vuče „iznuđene poteze“. Hrvatska nije htjela niti je mogla ostati u Jugoslaviji bez Slovenije i morala je slijediti tempo izdvajanja koji je Slovenija postavljala. Morala je uzeti u obzir i slovensko-srpsku opciju „prava naroda“, a ne republika, što je uključivalo i promjenu granica - a to je u tadašnjim okolnostima Hrvatskoj značilo gubitak dijela teritorija.
 
Tuđman je do tada zagovarao nepromjenjivost republičkih (avnojskih) granica, a kao odgovor na tezu o „pravu naroda“ isticao je i da će u tom slučaju i Hrvatska tražiti teritorije na kojima žive Hrvati. To se odnosilo najprije na BiH gdje su Hrvati bili konstitutivan narod, ali su spominjani i Vojvodina, odnosno Crna Gora. Nakon dogovora između Miloševića i Kučana „savez zapadnih republika“ prestao je postojati, a Hrvatska se našla sama nasuprot tzv. Srpskog bloka. Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović odbijao se izjasniti, a njegove ponude trostupanjske federacije u kojoj će BiH biti bliža Srbiji, a koje je podržavao makedonski predsjednik Kiro Gligorov, dodatno su otežavale hrvatsku poziciju.
 
Upravo su slovensko-srpski dogovor i Izetbegović-Gligorovljeva kolebljivost, primorali Tuđmana da odustane od politike „saveza suverenih država“ i načela nepovredivosti republičkih granica za koje se on do tada zalagao, pa i na proširenoj 96. sjednici Predsjedništva SFRJ održanoj 13. veljače 1991., dakle i nakon što se Kučan dogovorio s Miloševićem. Naime, Tuđman je na toj sjednici upozorio na zamisli po kojima bi se jugoslavenska kriza mogla riješiti davanjem dozvole Slovencima za izlazak iz Jugoslavije, čak im se preporučuje da odu. Na to je Tuđman rekao: „Međutim, neka vam bude jasno - u takvoj Jugoslaviji, bez Slovenije - nema ni Hrvatske. Mislim da sam dovoljno jasan.“
 
Takvo Tuđmanovo stajalište dodatno je radikaliziralo jugoslavenski politički i vojni vrh. Na sjednici Vrhovne komande Oružanih snaga SFRJ održanoj 12. ožujka 1991. Veljko Kadijević ustvrdio je da je zemlja pred građanskim ratom jer su blokirani razgovori o političkoj budućnost te je zatražio uvođenje izvanrednog stanja i suspenziju svih zakona koji su u suprotnosti s Ustavom SFRJ. Taj zahtjev nije dobio dovoljan broj glasova u Predsjedništvu te nije prihvaćen. Kadijevića je u pripremi vojnog udara podržao Borisav Jović, koji je nakon neusvajanja odluke dao ostavku na funkciju predsjednika Predsjedništva SFRJ, a s njim i članovi Predsjedništva iz Vojvodine i Crne Gore: Nenad Bućin i Branko Kostić. Na taj način htjeli su stvoriti situaciju bezvlašća i osigurati uvjete koji će omogućili vojsci preuzimanje vlasti. Milošević je 16. ožujka 1991. izjavio da Srbija više ne priznaje odluke Predsjedništva SFRJ i više neće sudjelovati u njegovu radu. Bio je to trenutak kada je Milošević odustao od Jugoslavije i krenuo putem rješavanja srpskog nacionalnog pitanja na drugi način, što je podrazumijevalo više varijanti.
 
U situaciji kada je vojska preuzimala inicijativu i nametala se kao presudan politički faktor, Kučan se morao zapitati nije li njegov dogovor s Miloševićem po kojem je on uvažavao interes Srbije da srpski narod živi u jednoj državi, a Milošević uvažavao interes Slovenije za samostalnošću, doveden u pitanje. Bio je prisiljen na razgovor s Tuđmanom te su 19. ožujka 1991. poslali poziv predsjednicima republika za „sastanak najviših predstavnika vlasti suverenih republika radi dogovora o demokratskom izlazu iz političke i državne krize“. Mediji su sutradan izvijestili da su njihov poziv prihvatili Alija Izetbegović i Kiro Gligorov, a idućih dana i svi ostali predsjednici republika.
 
U takvim okolnostima kada je zemlja bila na rubu vojne intervencije i građanskog rata, 25. ožujka 1991. sastali su se u Karađorđevu Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Isti dan Tanjug je objavio priopćenje sa sastanka koje su sutradan, uglavnom na naslovnicama, prenijele gotovo sve novine u Jugoslaviji. Usprkos tome sastanak je proglašen „tajnim“, dobio je mitske razmjere i nevjerojatne interpretacije. Simbolično, ali i stvarno, do Karađorđeva je jugoslavensko pitanje bilo pitanje odnosa Beograda i Ljubljane, a od tada je to postalo pitanje odnosa Beograda i Zagreba. Slovenija je ostala po strani, što je njezino političko vodstvo i htjelo, ali se bojalo ishoda i nastojalo utjecati na daljnje događaje u raspadajućoj federaciji.
 
Utjecaj na političke procese stječe se i interpretacijom povijesnih događaja pri čemu akteri slovenske politike opet nisu birali sredstva niti su imali skrupula. Tako j e slovenski komunistički dužnosnik i ustavno-pravni stručnjak Ciril Ribičič za tužiteljstvo u Haagu izradio svojevrsnu ekspertizu i pojavio se kao svjedok koji će objasniti ustavnopravnu prirodu Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne i njezin odnos s Republikom Hrvatskom. Ta je ekspertiza tijekom 2000. godine u sklopu tek započetog procesa „detuđmanizacije“ objavljena u Zagrebu pod naslovom „Geneza jedne zablude“. Autori predgovora bili su Stjepan Mesić i Alija Izetbegović. Svjedok Ribičič tendenciozno je istakao odgovornost hrvatske politike za ratna zbivanja u BiH, zanemarujući da su ona bila tek posljedica rata u Hrvatskoj, dok je slovensku ulogu i odgovornost slovenske politike u raspletu jugoslavenske krize i ratu potpuno isključio.
 
Takvo antihrvatsko ponašanje dijela slovenskih političkih struktura ima dugu tradiciju, o čemu je u spomenutom članku pisala i Mirjana Kasapović. Valja dodati i ulogu slovenskih komunista u gušenju hrvatskog reformskog pokreta odnosno Hrvatskog proljeća. Tadašnji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća i bivši dužnosnik slovenske Ozne Mitja Ribičič (otac Cirila Ribičiča) bio je umiješan u pokušaj kompromitacije komunističkog hrvatskog političkog vodstva od strane jugoslavenske savezne vanjske obavještajne službe (SID), koja je plasirala informaciju o tobožnjoj vezi čelništva SKH s „ustaškom grupacijom“ dr. Branka Jelića. Nakon što je cijela priča javno demantirana. Ribičič je zaustavio istragu prijeteći ostavkom. Savka Dabčević-Kučar pisala je o optužbama koje su iznosili Edvard Kardelj i France Popit, o navodnoj opasnosti srpsko-hrvatske nagodbe na račun drugih, posebno Bosne i Hercegovine. One su posebno učestale nakon što se razvila suradnja hrvatskog vodstva sa srbijanskim „liberalima“. Edvard Kardelj još je tijekom Drugog svjetskog rata optuživao Andriju Hebranga za nacionalizam te obziran odnos prema civilnom stanovništvu i HSS-u. Početkom sedamdesetih više puta se obraćao hrvatskom vodstvu prijetnjama: „Bolje i ruski tenkovi na našim ulicama nego vaša dubčekovština“. O činjenicama i političkoj tradiciji svakako treba voditi računa, pa i kada su hrvatsko-slovenski odnosi u pitanju.
 

Ivo Lučić, Globus

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Petak, 23/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 940 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević