Get Adobe Flash player
PASTORALA - Globalizacija provincije

PASTORALA - Globalizacija provincije

Kako je počeo rat u našem...

Specijalni rat protiv Hrvatske

Specijalni rat protiv Hrvatske

Popuštanje samo ohrabruje srpskog, zasad samo verbalnog...

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

Dvojac Pupovac - Radin destabilizira...

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

Ništa novo od naših "reformiranih" komunista...

"U" na čelu Venus Williams

Borisa Petka za zapovjednika kninskoga...

  • PASTORALA - Globalizacija provincije

    PASTORALA - Globalizacija provincije

    četvrtak, 12. rujna 2019. 12:29
  • Specijalni rat protiv Hrvatske

    Specijalni rat protiv Hrvatske

    utorak, 10. rujna 2019. 12:03
  • Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    Hrvati trebaju Pupovcu reći - DOSTA!

    četvrtak, 12. rujna 2019. 11:40
  • Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    Prosrpske nebuloze Davora Bernardića

    utorak, 10. rujna 2019. 11:58
  • "U" na čelu Venus Williams

    utorak, 10. rujna 2019. 11:46

Još jedan trbuhozborac Milorada Pupovca

 
 
Nije trebalo dugo čekati. Nakon što je predsjednik SDP-a Davor Bernardić putem medija prosuo hrpu opskurnih i prljavih laži i kleveta, pridružila mu se i bivša „narodnjakinja“ i sadašnja kvaziliberalka Anka Mrak-Taritaš (predsjednica marginalnne skupine zvučnog imena: GLAS), koja pozornost javnosti može skrenuti na sebe samo lupetanjima, radikalnim izjavama ili aferama, nikako drugačije. Očito je čekala da netko „probije led“ pa da gukne. Dok je kod Bernardića glavno pitanje „zašto Pupovac sjedi u vladi koja je napravila klimu napada na Srbe“ – uz poantu kako je u Hrvatskoj „na djelu fašizam“ (koji opet „podržavaju“ Vlada i HDZ – a tko drugi, dakle i Pupovac kao koalicijski partner „podržava fašizam“), naša Anka je za konkretnu akciju: da se hitno i neodložno spriječi „progon Srba“, koji, eto, samo što se nisu ponovno svrstali u kolone kao u kolovozu 1995-e.
https://pbs.twimg.com/profile_images/1092406784629895168/_B1Tcxk9_400x400.jpg
Anka Mrak Taritaš
 
Prema Anki („partizanki“ – neki je i tako zovu) koja pred hrvatskim pravosuđem još uvijek nije položila račune za sve marifetluke što ih je počinila dok je radila u upravi Grada Zagreba i na mjestu ministrice (jer, lopovi sjede samo u HDZ-u, zar ne?), hrvatska Vlada ne čini dovoljno na „zaštiti Srba“ i to joj je jedna od osnovnih zamjerki. Čak što više, ide i korak dalje, pa tvrdi kako je Vlada glavni krivac za „ugroženost“ ove manjine, sad i ovdje u našoj Republici Hrvatskoj!? Ne znam jesu li u pitanju lude gljive, bunika ili kakvi opijati, ali neki sebi očito dopuštaju svašta, pa sumnjam da su „čisti“.
 
U Republici Hrvatskoj prema popisu iz 2011. godine žive ukupno 22 nacionalne manjine i etničke zajednice, ali samo jedna jedina – i uvijek ista – je trajno „ugrožena“, „uskraćena“, „zakinuta“, „obespravljena“, „progonjena“ itd., itd. I gle čuda, radi se upravo o manjini čiji su pripadnici masovno rušili Hrvatsku, ubijali, palili, pljačkali, silovali i počinili nedjela kakva Europa ne pamti u svojoj povijesti nakon Drugoga svjetskog rata. I nisu kažnjeni za zločine – što je u svemu najgore. Trebate li pogađati o kojoj se manjini radi? Od čega su ugroženi Srbi danas u Hrvatskoj? Od toga što je nekolicina njih (ukupno na dva mjesta) fizički napadnuta, pri čemu je pretrpjela lakše ozljede? Od toga što je jedan od naših humanitaraca i heroja GSS-a navodno opsovao nekom tamo Arsiću „srpsku majku“ – a što nitko živ nije čuo, samo Arsić, iako se sve događalo na parkingu ispred zgrade pri čemu su se ova dvojica glasno svađala (da mu nije šapnuo možda?).
 
Napada li tko Hrvate? Ima li pretučenih Hrvata i tko vodi brigu o nacionalnoj strukturi i krvnim zrncima onih koji njih napadaju i mlate? Kako se, primjerice, za 22-godišnjeg Srbina Boška Šapića koji je bezdušno nožem zaklao dva hrvatska mladića (izbjeglice iz BiH) prije nešto više od 2 godine (u Vojniću kod Karlovca) u roku odmah znalo kako „zločin nije motiviran nacionalnom i vjerskom mržnjom“ o čemu je glasnogovornica nadležne PP izvijestila javnost netom poslije krvavog događaja (prije nego je izvršen bilo kakav očevid)?
Sjećate li se koliko nam je puta monstrum Dragan Paravinja (koji je bezdušno lišio života 17-godišnju Antoniju Bilić (nakon što ju nije uspio silovati) svima pljunuo u lice sipajući u kameru (na suđenju!) nebuloze o Jasenovcu (aludirajući da je njegovo kažnjavanje nastavak „genocida“ nad Srbima)?
Pamtite li ponašanje ratnog zločinca Dragana Vasiljkovića koji se istim rječnikom (kao i Paravinja) obraćao našoj javnosti i novinarima pravdajući svoja zlodjela?
Sjećate li se oskvrnuća braniteljskih spomenika diljem Hrvatske, četničkih derneka i okupljanja u Borovu Selu i na Banovini, provokacija na utakmicama, napada na naše policajce i skandiranja „Ovčara!“, „Ovčara“ (dijela srpske mladeži na nogometnim utakmicama u Vukovaru)?
 
Ja se sjećam. Ali se ne sjećam da se bilo što poduzelo u pravodobnom i odgovarajućem sankcioniranju ovih izgreda, mada i SOA već godinama upozorava na PORAST ČETNIČKOG EKSTREMIZMA U HRVATSKOJ, POGOTOVU MEĐU MLADIM SBIMA!
A kad smo mi Hrvati u pitanju, svaki, pa i najbeznačajniji, marginalni izgred prema bilo kojem srpskom građaninu pretvara se u „planetarni“ problem.
 
U svakoj normalnoj zemlji bi se odgovorni u vlasti slatko nasmijali na generalizaciju pojedinačnih incidenata i pokušaje da se to pripiše kao crimen cijeloj naciji, ali kod nas se (zahvaljujući upravo trbuhozborcima Milorada Pupovca poput Davora Bernardića i Anke Mrak-Taritaš koji bi okrenuli svijet naopako samo da se dočepaju vlasti), to shvaća smrtno ozbiljno i o tim nebulozama raspravlja na sjednicama vladajuće stranke – umjesto da se klevetnika privede sudu i kazni. Ne smeta njima to što lider SDSS-a i suradnici govore i rade, oni ne haju ni za tim što svojom prljavom kampanjom napadaju temelje države i šire velikosrpsku histeriju nalik onoj s kraja 80-ih godina, nego im smeta što Milorad nije njihov koalicijski partner i što se kao slijepac drži Plenkovića! To je „jedina mana“ Milorada Pupovca gledano iz njihove perspektive i zato su u stanju izmišljati najveće laži i blebetati o „svesrpskoj ugroženosti“ u Hrvatskoj, pri tomu jako pazeći da ne „očešu“ svoga ljubimca s kojim su na istoj liniji ne od jučer.
 
Naš etnobiznismen je vrlo tražena roba u političkoj kaljuži koja je ograničenoga promjera a u njoj se valja nekoliko krokodila (doduše, ne baš onih koji bi mogli bilo koga impresionirati – ali kakvi su da su, ubrajaju se među grabežljivce), što samo pokazuje do koje su se mjere srozale moralne i etičke norme u našem društvu, pogotovu kod onih koji se bave javnim poslovima. Bernardić i Taritaš kleveću vlastitu zemlju. Bez srama, bezočno, drsko, bezobrazno. I tomu se ne treba čuditi. Nije im prvi put. Oni nemaju ni politike, ni programa ni strategije, a jedini im je cilj dočepati se fotelja. Takvim individuama i ne preostaje ništa drugo nego na negativnoj kampanji protiv aktualne vlasti profitirati i pokušati ušićariti kakav poen kod budućih birača. Glavni oslonac im je negativni imidž koji HDZ ima u jednom dijelu javnosti kao „kriminalna organizacija“ koja je kriva za sve lopovluke i pljačke koji su se u Hrvatskoj dogodili od 1990-e do danas. S druge strane, dugotrajno tavorenje u oporbi zna biti zamorno i frustrirajuće, pa je njihovo nestrpljenje da nas ponovno „zajašu“ sasvim razumljivo. Koliko sutra – ako i kada Plenković siđe s trona i ne daj Bože njihova opcija dobije izbore – eto Pupovca i SDSS-a među njima.
No, da se vratimo na temu i kratko razmotrimo jesu li i po kojemu osnovu Srbi u Hrvatskoj (kao jedina manjina od ukupno 22) uopće ugroženi?
 
Tko ih to masovno proganja? Gdje i kako se očituje ta „histerija“ i „nesnošljivost“ Hrvata prema njima? NEMA TOGA, koliko god se bilo tko upinjao dokazati suprotno. NEMA. Srpska „ugroženost“ je bolesna i podla laž, to je stara i oprobana floskula kojom se eksponenti velikosrpske politike koriste kako bi ostvarili svoje ciljeve i ništa drugo. Kažu mnogi (pa i Pupovac), kako Srbi žive u mnogim krajevima u neimaštini, bez struje, vode, asfaltnih cesta, zaposlenja...
Imaju li svi Hrvati struju, vodu, asfalt, posao? Imaju li!? Kakav je njihov standard u tim krajevima – Lici, Zagori, Gorskom kotaru, sjevernoj Dalmaciji, na Kordunu, Banovini itd.? Je li tko napravio analizu i sumirao podatke o tomu koliko je Hrvata napustilo Hrvatsku od kad smo ušli u EU, a koliko Srba? Bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti kako tu stoji stvar. Logično je očekivati kako ekonomski ugroženi najviše bježe, ali nisam siguran da su to u ovom slučaju Srbi.
 
Nadalje, naši lojalni građani srpske nacionalnosti koji grade budućnost u ovoj zemlji i smatraju je svojom domovinom, već su odavno trebali inzistirati da agresorska Srbija koja je srpsku manjinu gurnula u rat i krenula u osvajanje naše zemlje plati barem dio ratne odštete Hrvatskoj, pa da se to onda lijepo uloži u infrastrukturu, otvaranje radnih mjesta i povećanje standarda, a ne konstantno vršiti pritisak na vlast i državni proračun, kao da su našu zemlju poharali tsunamiji i uragani, a ne srpske horde i četnici. Evo što se kaže u dijelu izvješća Ministarstva rada i socijalne skrbi iz 2001. godine vezano za posljedice rata: „Republika Hrvatska je u Domovinskom ratu 1991.–1995. godine imala velike ljudske žrtve, stradanja stanovništva i ogromne materijalne štete, što je bitno obilježilo njen gospodarski i socijalni razvoj u proteklom desetljeću.
(...) Ratom i ratnim razaranjem bilo je obuhvaćeno 54% nacionalnog teritorija, na kojem je živjelo 36% hrvatskog stanovništva. Pod okupacijom se našlo 14.760 km2 ili 26% hrvatskog teritorija. U Domovinskom je ratu u razdoblju 1991.–1995. godine Hrvatska imala 13.583 poginulih i nestalih, a 37.180 osoba je ranjeno. Ogroman broj ljudi protjeran je ili je pak morao napustiti svoje domove i naselja. U prosincu 1991. godine u Hrvatskoj je bilo oko 550 tisuća prognanika i izbjeglica, a k tome je 150 tisuća ljudi bilo u izbjeglištvu u inozemstvu.
 
Prema podacima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.–1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM.
Broj prognanika i izbjeglica u samoj Hrvatskoj smanjio se od 550 tisuća krajem 1991. godine na 386.264 u 1995. godini. Istodobno je broj izbjeglica u inozemstvu smanjen od 150 na 57 tisuća. Počevši od 1995. godine počinje masovan povratak prognanika i izbjeglica.
 (...) Hrvatska je u proteklom razdoblju izdvojila ogromna sredstva za zbrinjavanje prognanika, izbjeglica i povratnika, te za obnovu ratom opustošenih područja u koja se oni vraćaju.
 
Tablica 3.
Ukupni izdaci za obnovu i skrb o stradalnicima rata u razdoblju do 2000. godine
 
Vrsta ulaganja ili izdataka
Ukupna 
ulaganja
Udio u %
Ulaganja 
2000. godine
Udio u %
Obnova stambenih objekata, 
komunalne i socijalne 
infrastrukture


11.316.082.608,30


19.18


1.180.772.745,73


17,62
Obnova objekata i infrastrukture 
javnih poduzeća

10.766.404.029,10

18,25

774.531.494,36

11,56
Izdaci za razminiranje
549.462.183,78
0,93
168.024.150,59
2,51
Izdaci za sudionike, žrtve i 
stradalnike iz Dom. rata i 
povratnike


36.373.283.798,70


61,64


4.578.383.510,92


68,32
Ukupno
59.005.619,80
100,00
6.701.711.901,60
100,00
 
(Izvor: https://hrcak.srce.hr/file/47404; stranica posjećena 28.8.2019.)
(Ovo su podaci o izdacima do 2000. godine, danas je brojka daleko veća).
 
Gleda li tko ove brojke i jesu li naši sugrađani srpske nacionalnosti (prije svega povratnici) svjesni koliki teret Hrvatska nosi sve ove godine, među ostalim i za njihovo zbrinjavanje? Trebaju li oni, ako ništa drugo, imati razumijevanja za ove enormne troškove s kojima bi se i mnogo bogatije zemlje teško nosile, ili su im važna samo njihova prava i njihov položaj? Dodamo li svemu tomu da je na našoj (hrvatskoj) strani pobijeno oko 16.000 građana, da se mnogima još uvijek ne znaju grobovi, da je rijetko koji zločin kažnjen – čemu grčevit otpor (kad su Srbi u pitanju) pružaju upravo Milorad Pupovac i SDSS – te da se konstantno provociraju krizne situacije, pogotovu u Vukovaru (s nametanjem ćirilice – i to protivno Članku 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina) dok žrtve sreću na ulicama ili u državnim institucijama ubojice svojih najbližih ili vlastite mučitelje i silovatelje, čovjek s pravom mora biti ogorčen ovom kampanjom u kojoj se Hrvatsku proziva za „fašizam“ i „ustašizaciju“.
 
Prema podacima Ministarstva branitelja Republike Hrvatske od 26. lipnja 2019. godine, Hrvatska još uvijek traga za 1.892 osobe, od kojih su 436 hrvatski branitelji, a ostalo civili.
(Vidi:https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novosti/hrvatska/3523417/medved-u-zadnje-tri-godine-prosjek-pronalaska-nestalih-veci-nego-u-proteklih-deset/)
Znaju li Davor Bernardić, Anka Mrak-Taritaš i njihovi istomišljenici koliko još hrvatskih stradalnika ne zna za kosti najbližih članova obitelji ili se bave politikom kako bi javnim prostorom širili histeriju o srpskoj „ugroženosti“ i pomagali Miloradu Pupovcu i njegovoj kamarili na oživotvorenju Memoranduma 2?
Je li to fašizam kad žrtva traži kažnjavanje zločinaca?
Je li ustaštvo kad se traži istina o najvećem velikosrpskom i komunističkom mitu Jasenovcu uz pomoć kojega komunisti i velikosrpski propagandisti već više od pola stoljeća hrvatskome narodu nameću nepostojeću krivnju za „genocid“ i nazivaju ga „zločinačkim“?
Gospoda i drugovi (Davor, Anka, Milorad i njima slični), morali bi znati da Hrvati od istine odustati neće, niti će popustiti u svojoj borbi za utvrđivanje činjenica o prošlosti, kako o Drugome svjetskom ratu i poraću, tako i Domovinskom ratu.
I tu ne pomaže galama kojom nas žele zastrašiti i ušutkati.
Dobar dio njihovih gnjusnih laži već je izašao na vidjelo i to nikako ne mogu podnijeti oni kojima se smisao politike i javnog djelovanja svodi na klevetanja i blaćenje zemlje u kojoj žive.
Mi kojima je do Hrvatske stalo, ostanimo dostojanstveni, mirni, razumni, spremni u svako doba podastrijeti istinu i reći „popu-pop a bobu-bob, ali nemojmo dopustiti da nas uvuku u svoju kaljugu i natjeraju na prihvaćanje njihovih metoda obračuna.
Slušajmo svoju Katoličku crkvu i biskupe koji su odgovorili na klevete na primjeren i pravi način, kao i udruge branitelja na konferenciji što ju je organizirala Udruga Specijalne policije iz Domovinskog rata (danas, 28. kolovoza).
(Vidi: https://kamenjar.com/braniteljske-udruge-pupovac-vrsi-destabilizaciju-hrvatske/) To je jedini pravi put.
 
Moramo nastaviti vršiti javni pritisak na institucije pravne države i vlast da se ova stvar istjera na čistac, a oni koji krše zakone i Ustav ove zemlje odgovaraju za to i tu popuštanja ne smije niti može biti – zbog budućnosti naše Domovine, hrvatskoga naroda i svih građana dobre volje koji žele živjeti mirno i dostojanstveno. Stisnuti zube, ohladiti glave i naprijed: nepopustljivo i do kraja, ali u isto vrijeme mudro, pametno i staloženo. A oni neka klepeću... tiha voda brege dere, kaže naš narod.
 

Zlatko Pinter

Na kraju će Uljanik morati preuzeti njegov najveći prijatelj - puljski IDS

 
 
Molim čuvenog neznanog jezikoznalca ili novinarca (svejedno) koji je izmislio papirologiju neka izmisli i neku ljepšu stručnu riječ za – čobana.
Moramo na vrijeme odlučiti za koga glasati, a protiv koga glasovati.
Može li majmun slomiti nogu ili ruku?
Na Bleiburgu nije bilo mnogih pravih Hrvata kao što su Ćiro, Tonči i sl.
Nakon što se vrijeme standardiziralo na redu je hrvatski.
Na manjinskim izborima obično glasa manjina, ako je ima.
Najperspektivnije političarke su bez muža i bez djece.
Najpopularnije, najmodernije i najprihvatljivije nove riječi: donacija, dotacija i bespovratni zajam.
https://www.snopes.com/tachyon/2018/03/Merkel_May_Grybauskaite_faux.jpg?resize=865,452
Na kraju će Uljanik morati preuzeti njegov najveći prijatelj - puljski IDS.
Neki bi u Europu, ali da ostanu na Balkanu.
Neki će na izbore izići, ali hoće li doći?
Netko navija za Dinamo, netko za Rudeš, a neki za Cibaliju.
Ni guskama nije lako čekati na red.
Nisu Dinamovci topla, već po kiši mokra braća.
Ne izjalovi se samo jalovica.
 
Ne „Uzmite novac strankama!“, već „Ne dajte novac strankicama!“.
Nekoć se Pernar i Relković bili medicinska braća, dok se nisu usavršili za političke bratiće.
Nekoć su pravi furtimaši dijeli predizborni gulaš.
Nekome trn, a nekom samo trun u oku.
Nije sindikat uprava vodovoda.
Nije se žurila iz Kanade jer je muž bio uz.
 
Omiljena pjesma europarlamentarke  „Mislila san da me voli, jer mi se pretvara“.
Pojavila se nova politikantska riječ „optimalni maksimum“, ali još nije propisno standardizirana.
Policajac ne može biti milostiv jer to nije po zakonu.
Poštenije je da suci oštete prejaki Dinamo koji ima bodova „na lopate“, nego nekoga kome je presudan i gol.
Promotivna pjesma europarlamentarke je „Mislila sam na Pernara dal me ljubi il me vara il mi se utvara!“
Pravi konzervativac živi na konzervama.
 
Sada i uvijek poštujmo i čuvajmo svoje kao i naše.
Simbol Slavonije više nije kuna ni Šokica, nego – fajferica.
Sindikati su nam spas.
Slavonci su debeli jer jedu samo debelu slaninu.
Stare se više mole jer su veće griješnice.
Suhomesnato meso je zdravo, ako se prije degustacije razvodni.
Sunce je za stare, a mjesečina za mlade.
Svi odgovorni svoje dužnosti obnašaju odgovorno kao i neodgovorni.
Što znače zakrpe na laktovima uspješnog ministra?
Titova poruka nije šala već preporuka budućim birokratima: „Ne držite se zakona kao pijan plota“! Da nam je njega ne bi se izlegli toliki birokrati.
 
Tko ne može doći na pogreb neka barem delegira susjeda.
Tko nema većih problema mora se zadovoljiti i sitnicama.
Tko ženi za rođendan ne može dati što krupno, može barem sitnicu.
Tko zna gdje ima više pravde nego nepravde?
Treba li za Uljanik osnovati povjerenstvo ili pronevjerenstvo?
Treba nam duhovna obnova, a dobro bi nam došla i moralna.
Ubrojive treba uračunati u broj i s njima obračunati.
Uspješan političar je onaj koji se nakon uličnog buntara domogne vlasti.
Uzalud se Roko napinjao, derao, zapomagao i dao od sebe 4oo % kad su čuli da je torcidaš.
 
Veliki Plenko iz male zemlje pregovara s malim Kinezom iz velike zemlje.
Za ministra turizma najbolji bi bio sv. Ilija.
Zahvaljujući bandu „Koalicija“bit će veselo.
Zanimljivo je da su svi Nigerijci tamnoputi, iako nisu braća.
Zar ne bi bilo bolje biti radićevac, nego ustaša.
Zašto informacije nekom cure, nekome teku, netko zna,  a netko nema pojma otkud?
Zašto naša i vaša djeca više znaju o spolnom i tjelesnom odgoju nego o EU-u?
Zašto ne stavi svaki na svoj auto svoju tablicu sa svojim grbom?
Zatočenik može birati želi li biti štićenik ili zaštićenik.
Zemlja dobro rodi od umjetnog, a žena od prirodnoga gnojiva.
 

Martin Jakšić

Ubijali su nas 1945., razaraju nas i uništavaju 2019. godine

 
 
GOVOR U MRTVOM JARKU 2019.
Politika neka izdaleka, iza prozirne zavjese kroz koju mnogi ne vide, umiješala je svoje prste pa ovaj  govor koji je bio napisan i pripremljen za Spomen na žrtve u Mrtvom jarku 2019. godine tamo nije pročitan. Za mene je ovogodišnji Spomen  završen objavljivanjem ovog teksta.
 
GLOBALISTIČKO KOPILE
 
Od Bleiburga pa do Mrtvog jarka
šutnjom žele zauzdat Hrvata.
On se ne da, u njem nešto viče:
„Zauzdajte svoje lažljive gubice“.
 
Gubice im ljudske kosti ližu,
proždiru ih ko Kinezi rižu.
Krvava im zvijezda nasred čela,
krvavijeg znaka nigdje nema.
 
Žrtve svoje ne daju sahranit,
pokapanje mrtvih žele nam zabranit
da nahrane svjetski komunizam
i kopile zvano globalizam.
 
To ne mogu pa ih nešto muči,
sad su hladni pa su naglo vrući.
Okreću se na sve mile strane
na fin način da nas nasamare.
 
https://komunistickizlocini.files.wordpress.com/2017/09/mrtvi-jarak-800-13.jpg?w=850
Poštovane gospođe i gospodo, izuzetna mi je čast što vas mogu pozdraviti u ime udruge Hrvatski domobran Virovitica i reći nekoliko prigodnih rečenica.
Na današnji dan 23. kolovoza 1939. godine potpisan je pakt između   Sovjetskog Saveza u kojem su vladali komunisti i Njemačke u kojoj su vladali nacisti. Zbog toga je 23. kolovoza proglašen Europskim danom sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima XX. stoljeća.
Šuma iza leđa spomenika pred kojim smo se okupili skriva masovne grobnice mnogih žrtava. U ovoj šumi se nalaze Mrtvi jarak i Donji jarak u kojima žrtve čekaju da se njihove kositi izvade iz masovnih grobnica i dostojno sahrane. U dokumentima iz vremena kad su žrtve ubijene spominje se više masovnih grobnica. Najprije se spominje   masovna grobnica od 250 ljudi za koju se u Virovitici saznalo oko 16. lipnja 1945. godine. Žrtve su bili većinom u civilnim odijelima, a manji broj je na sebi imao domobranske i žandarske uniforme. Svi su bili konopcem vezani jedan za drugog.  
 
Više od mjesec dana kasnije, 24. srpnja 1945. godine, u istom jaku  se nalazi osam novih masovnih grobnica, a u susjednom  jarku jedna. Pismo i Zapisnik koje su suhopoljskih partizani poslali tadašnjem ministru Andriji Hebrangu posve otvoreno govore da su izvršitelji ovih i mnogih drugih stravičnih zločina u Suhopolju i okolici četnici u partizanskim uniformama. Radi se o partizanima Četvrtog bataljuna Pete proleterske crnogorske brigade. Pripadnici ovog bataljuna sami su govorili da su „ranije bili četnici, a sada su prešli u partizane“.
 
Vojska kojoj su pripadali službeno se od 1. ožujka 1945. zvala Jugoslavenska Armija (JA). Znak pod kojim su četnici u partizanskim uniformama izvršili ove zločine bio je crvena zvijezda petokraka. Ideologija koja je stajala iza petokrake je marksistički komunizam. Četnički i komunističko-partizanski pokret su bili u ideološkom sukobu. Što ih je povezivalo tako da su četnici svoje ubijanje Hrvata mogli nastaviti u partizanima? Četnički pokret je provodio planski genocid na hrvatskim stanovništvom radi stvaranja Velike Srbije unutar Jugoslavije. Komunističko-partizanski pokret provodio je genocid nad Hrvatima radi velikosrpskog utjecaju u partizanima, radi učvršćenja komunističke vlasti i radi stabilnosti komunističke Jugoslavije.
 
Kad je Tito 1959. godine na Brijunima ugostio kipara Ivana Meštrovića, Meštrović ga je upitao za masovne pokolje Hrvata, naročito u proljeće i ljeto 1945. godine. Tito je odgovorio: „To se nikako nije moglo izbjeći. Trebalo je pustiti da se Srbi izdovolje.“ (Prošlost Hrvata nije tek krivo, nego svjesno lažno prikazana, Projekt Velebit, 3. studenog 2017./ Intervju s Kazimirom Katalinićem preuzet iz Hrvatskog tjednika). Ne treba isključiti mogućnost da su barem neki od počinitelja ovih zločina u Mrtvom jarku nakon osamostaljenja i oslobođenja Republike Hrvatske od nje dobivali mirovine, da su u njoj imali stanove i vikendice te da su u njoj živjeli. Ove počinitelje kao i druge njima slične uspješno je štitila bivša komunistička vrhuška stasala i sama na zločinu, krvi i upravljanu oduzetom i opljačkanom imovini nakon 1945. godine. To je mogla činiti zato što je u Republici Hrvatskoj sačuvala svoje povlaštene položaje i legalizirala ih kroz privatizaciju kojom je sama upravljala.
 
Davor Ivo Stier u svojoj knjizi Nova hrvatska paradigma kaže da se ova bivša komunistička elita odrekla Komunističke partije, ali ne i vlasti te da je ostala  „vjerna samo titoizmu kao metodologiji očuvanja vlasti i moći pod svaku cijenu“. (Davor Ivo Stier, Nova hrvatska paradigma, TIM press, Zagreb, 2015., str. 90.) Klijentelistički kapitalizam i titoizam su uporišta kojima spomenuta elita čuva svoj povlašteni položaj. Titoistički antifašizam sa svoje strane čuva i obnavlja crne legende o Hrvatima koji su u Ratu za hrvatsku državnu nezavisnost 1941.-1945. vodili borbu protiv obnove Jugoslavije, protiv njenih komunističkih i četničkih armija.  Jugoslavija je bila tamnica, a i grobnica hrvatskog naroda. Povjesničarka Bruna Esih o borbi za obnovu Jugoslavije kaže ovo: „A za očuvanje i obnovu vlastite tamnice mogli su se (i 1941. i 1945. i 1991.)  boriti samo naivčine, izdajice i kvislinzi.“ (Bruna Esih: Kako nam Milorad Pupovac želi dijeliti lekcije, kamenjar.com, 20. svibnja 2019.)  
 
Titoistički komunizam nije išao samo za uništenjem nezavisne Hrvatske nego je pokušao uništiti i Katoličku Crkvu u Hrvata. Pobio je stotine katoličkih svećenika, mnoge časne sestre, mnoge civile, hrvatske časnike i borce. Sve ove žrtve čine cjelinu hrvatskih žrtava.  Kad se ova cjelina sagleda kao takva, otkriva se i otvara novi pogled i na počinitelje i  na žrtve. Otkriva se duhovna dimenzija ovih događaja, nova duhovna stvarnost koja nema samo političko obilježje. Ovi događaji otkrivaju se kao apokaliptička borba posljednjih vremena.  Dolaskom Titoističkog komunizma hrvatski narod i državu je zapljusnuo val apokaliptičkog zla. Tko zna gledati taj zna da se događaj na koji se odnosi križ na ovom spomeniku dogodio u prošlosti, ali isto tako zna da ovaj križ ne označava prošlost. Patnje i borbe hrvatskih svetaca i mučenika nisu nešto što pripada samo prošlosti. Tko to ne razumije, taj ništa ne razumije, a onaj tko razumije i voli svoj narod, taj će braniti čast i dostojanstvo oklevetanih hrvatskih žrtava, boraca i vojnika. Protivnici to jako dobro razumiju. Zato im smeta obilježavanje bleiburške tragedije; zato im smeta proglašenje blaženog Alojzija Stepinca svetim. Kad to već ne mogu zabraniti, onda bi htjeli da se bleiburška tragedija ne obilježava na međunarodnoj  pozornici. Smetaju im skupovi poput ovog, smetaju im riječi koje se na ovakvim skupovima izgovaraju. Neki od njih bi htjeli da se na ovakvim skupovima ništa ne govori. Oni sami rade suprotno od onoga što traže od nas: na domaćoj i međunarodnoj pozornici na razne načine ocrnjuju hrvatski narod pa i blaženog Alojzija Stepinca. Ne treba ih podcjenjivati, ali niti precjenjivati. Puno toga je i u našim rukama. Titoizam i klijentelistički kapitalizam kao nasljednici komunističko-jugoslavenskog političkog uređenja i običaja guše razvoj Republike Hrvatske, ugrožavaju opstanak naroda i države, sprječavaju slobodu argumentiranog govora o Ratu za nezavisnost 1941.-1945., narušavaju pozitivan odnos Prema Domovinskom oslobodilačkom ratu. Hrvatskom narodu je nametnuta borba koja čeka odgovor. Pojedinci mogu ostati izvan nje i baviti se svojim poslom, ali čitav narod ne može. Na svakom je da odlučimo hoće li borbu prihvatiti, koliko i kako će u njoj sudjelovati i na koju stranu će stati. Hvala na pozornosti!  
 

Vlatko Ljubičić

Anketa

Treba li, nakon neuspjeha u Bakuu, smijeniti Zlatka Dalića?

Nedjelja, 15/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1212 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević