Get Adobe Flash player

U kurikulnu reformu idemo konsenzusom

 
 
Hrvatski premijer Andrej Plenković gostovao je u RTL-u Danas te progovorio o ostavci Stiera, novim ministrima, kurikularnoj reformii brojnim drugim aktualnim temama.
http://www.vlahovicgroup.com/wp-content/uploads/Andrej-300x300.jpg
• U petak se činilo da je sve gotovo, maratonska sjednica Sabora, a jučer ostavka Stiera. Je li Vam žao?
- Nije me iznenadila ta odluka, jer već dulje vremena smo razgovarali i primjetio sam svojevrsnu distancu koja se stvorila kod kolege Stiera nakon 27. travnja, on nije nastupao ni javno ni politički i nije bio involiran u ove razgovore. Dao je do znanja da procesi idu u ovom smjeru. Svatko je gospodar svojih odabira pa tako i kolega Stier. Ono što po mišljenju može biti iznenađenje široj javnosti jest da je Stier 2013. kada su došli u Europski parlament zajedno s kolegom Piculom radio na zajedničkom amandmanu za rezoluciju oko Bosne  i Hercegovine te se stvorila jedna lijepa tema te je dobio i nagradu predsjednika Josipovića. Ne vidim ništa sporno ni strateški ni u ideološkom smislu vezano uz malu participaciju s HNS-om u Vladi s kolegom Štromarom da doživimo na dramatičan način.
 
• Nije li Stier rekao da odlazi zbog HNS-a?
- Nije. On je izrazio želju da se vrati u Sabor i posveti angažmanu kao saborski zastupnik, nešto što je drugačije od onog što je bio u Vladi. Sve je to legitimno i njegov odabir.
 
• On je politički tajnik HDZ-a kako može ostati na toj funkciji ako je otišao iz Vlade?
- O tome nismo razgovarali. Stier je saborski zastupnik, znam ga 20-ak godina i može dati veliki doprinos HDZ-u. Pustimo malo da se stvari slegnu.Ovo je njegov jučerašnji odabir. A mi ćemo prvo imenivato novu ministricu Mariju Pejčinović Burić, a onda ćemo rješavati interne stranačke stvari. Ona će biti i potpredsednica Vlade. Stier je bio zadužen za koordinaciju za vanjske europske poslove i ljudska prava, a istu tu  kordinaciju vodit će Burić. Štromar će biti zadužen za sektorsku politiku, a pravosuđe i uprava bit će u nadležnosti potpredsjednice Vlade Martine Dalić.
 
• Čuli ste danas kritike od vaših bivših partnera iz Mosta. Mislite li da treba zatražiti odluku Povjerenstva s obzirom na situaciju sa suprugom?
- Ne, ona je tražila očitovanje Povjerenstva za sukob interesa, Povjerenstvo se očitovalo ne vidim u tom nikakv problem. Dosta je te dramatike koju gledamao zadnjih dana i izljeve primitivizma koji nisu dostojni ponašanja saborskih zastupnika.
 
• Ne isključujete mogućnost da netko drugi dođe na poziciju političkog tajnika u HDZ-u?
- O tome ćemo razgovarati kasnije. To nije predmet rasprava koje su slijedeći tjedan.
 
• Kad govorimo o koaliciji s HNS-om slušali ste dosta kritika na taj račun, pa čak i da ste prevarili što svoje birače, a što one koji su glasali za HNS.
- Ja sam strašno puno čudnovatih teza čuo ovih dana od komentatora, od političara. Dopustite mi da to objasnim hrvatskoj javnosti jer mislim da je to potrebno u ovoj šumi dezinformacija i manipulacija. Treba reći istinu. Hrvatski izborni sutav je takav da biramo 140 ljudi u Hrvatski sabor u deset izbornih jedinica, razmjernim sustavom plus osam zastupnika manjina i troje Hrvata van Hrvatske.  U takvom sustavu gotovo je matematički nemoguće, ne znam što bi se to trebalo dobiti da netko dobije 76 mandata i apsolutnu većinu.
 
Svaki izborni rezultat, svaka pobjeda, kao naša 11. rujna je relativna. Ona pretpostavlja razgovore nakon izbora. Evo vam primjer: ljudi koji su glasali za HDZ su, vjerujem, mislili da će Andrej Plenković biti premijer. Oni koji su glasali za koaliciju koju je predvodio SDP su mislili da će to biti Zoran Milanović. Onaj koji je glasao za Most možda je htio da to bude Božo Petrov. Dakle, je li Božo Petrov iznevjerio svoje birače ako je s 13 mandata, nakon 11. rujna, u otvorenim transparntnim pregovorima odlučio ići s HDZ-om i napraviti koaliciju? Pretpostavljm da nije. Kada je Most odlučio pomoći SDP-u da sruši vlastitog kolegu i ministra financija onda je ta suradnja gotova. Istodobno, ljudi koji su izabrani na listi Kukuriku koalicije ili nekoliko stranaka, kad su izgubili izbore oni su svi oformili svoje klubove u saboru. Oni nisu vezani predizbornom koalicijom za svoje političke odluke nakon toga. Tu nema nikakve prevare, postoje politički dogovori. Meni je bitno da Hrvatska kao zrela demokracija ne može ići u dvije i pol godine tri puta na parlamentarne izbore.
 
• Zašto ste izbjegli izbore jer po anketama na tim istim izborima HDZ bi najbolje prošao?
- Ajmo sad malo brojiti. HDZ ima predsjednicu države, ima predsjednika vlade, ima predsjednika Hrvatskog sabora, ima 13 županija, ima 62 grada, 204 općine, između ostaloga sada i gradonačelnika Splita. 5 od 10 najvećih gradova ako ne računamo Zagreb. Nepodnošljiva lakoća zazivanja izbora u javnom prostoru dolazi od ljudi koji niti su politički akteri, niti znaju što su izbori, niti ih je briga koliko oni koštaju niti kakve reperskusije izbori imaju na kreditni rejting zemlje, na rješavanje, recimo, krize u Agrokoru, na rješavanje pitanja na granicama, na turističku sezonu. Pa nije Vlada tu da bi svako malo odlučivala da ponovno idemo na izbore. Ne treba ići na izbore. Imamo političku odgovornost za stabilnost zemlje i tu se razlikujemo. Zato sam rekao, ovo je vježba razotkrivanja. Vi danas kada ste imali tematske bitne zakone, u Saboru nitko nije imao raspravljati. Ako treba o proceduri i vrijeđanju kolega i pritisku, onda ćemo raditi filibustering od dvadeset sati, e to je važno i to ljudi moraju vidjeti. Imate ozbiljne stranke i neodgovorne političare koji se ponašaju na nepriomjeren način i to ljudi mroaju vidjeti i čuti i zaključiti.
 
• Sada kada govorimo o toj većini imali ste u petak 78 ruku zajedno s Tomislavom Sauchom. Je li vam to dovoljno ili možemo očekivati još nekih promijena?
- Svi su dobrodošli koji žele poduprijeti stabilnost, gospodarski rast, društvenu solidarnost, pravnu sigurnost, povoljnu klimu u društvu kao žele se priključiti parlamentarnoj većini mi ćemo biti otvoreni za razgovore. Vi ste maloprije spominjali prevaru birača. Pa je li veća prijevara birača, ako netko, tko dobije povjerenje HDZ-ovog predsjedništva, Nacionalnog vijeća, dođe na listu HDZ-a i ima praktički sada još višu HDZ-ovu Vladu za podržat nego u listopadu, recimo glasa protiv kao što je glasao gospodin Hasanbegović i gospođa Esih. Oprostite, ako nekome poklonite šansu da vam bude na listi kao nestranačka osboa imate minmum moralne obveze. Ako želite imati svoju stranku, dobili ste mandat u gradskoj skupštini, pa pustite onda ovaj mandat.
 
Štromar ima važnijega posla
 
• Kad ste ih spomenuli, njima bi moglo smetati što su ostale neodgovorene neke stvari vezano uz HNS, primjerice ploče u Jasenovcu. Štromar nam je u petak rekao da će baš ovaj tjedan razgovarati s vama o tome. Jeste li postigli dogovor?
- Kave to veze ima s Hasanbegovićom i Esih? Nisu oni stavili ploču.
 
• Kako ćete se postaviti u toj konkretnoj situaciji. Hoćete li ovaj tjedan razgovarati sa Štromarom?
- Ovaj tjedan sigurno ne. Razgovaramo o tome već jako dugo. Ministarstvo uprave ima nalog da ispita sve pravne mogućnosti kako riješiti taj problem, također imamo Vijeće koje smo osnovali koje će o tome raspravljati i raditi preporuke. Mislim da sam prije 6 mjeseci objasnio da imamo različitu upravnu praksu, različitu sudsku praksu. cilj je ujedančiti to i jasno definirati hrvatskim zakonom, postići politički konsenzus. mislim da gospodin štromar ima puno razumjevanja za takav postupak.
 
• Čekat ćemo Vijeće da donese svoju odluku?
- Niste me dobro slušali.
 
• Dobro. Vidjet ćemo dakle kako će sve izgledati. gospodin Štromar je jasno rekao u petak da će se ovaj tjedan o tome razgovarati. On želi da se ta ploča ukloni iz Jasenovca.
- Dobro, razgovarat ćemo.
 
• Ne otklanjate to kao mogućnost?
- Rekao sam da ću razgovarati s njim. To sigurno nije tema ovoga tjedna. Čovjek će već sutra prvi put doći na uži kabinet, na Vladu. Ima puno drugih zadaća.
 
• Još jedna stvar, naravno isto ideološka, možemo to slobodno tako reći – kurikul(ar)na reforma. Kakva će biti daljnja situacija? Natječaj ne će biti poništen, ostaje li dalje gospođa Culej na čelu kao voditeljica?
- Temu obrazovne reforme, pa i kuriku(ra)lnu reformu, ja ne želim gledati prosvjede o toj temi u Republici Hrvatskoj ni u jednom gradu, ni u Zagrebu ni u manjim gradovima. Mislim da je ta tema toliko ispolitizirana, izmanipulirana do mjere da je nevjerojatna. Vi kad biste pitali ljude da o tome govore tko je od njih pročitao strategiju odgoja obrazovanja i znanosti koju je donio Sabor, tko je od njih pročitao bilo koji dokument koji se odnosi na drugih 20 skupna, ne samo ekspertnu radnu skupinu koju je nekada vodio gospodin Jokić kad se samo on javio na poziv, ne na natječaj. Ministar Barišić i stručno povjerenstvo koje sam ja formirao koje ima 11 članova u kojem su i ljudi iz akademske zajednice naravno svi, iz HDZ-a, SDP-a, Mosta, HNS-a, nesuđeni kandidat, čitam po medijima, gospodin Lučin je također u toj skupini, iz SDSS-a. sasvim pluralističan koncept. Sjećate li se vi ikoga tko je bio osim profesora Budaka u onoj prijašnjoj komisiji. Ne znate vi, ne zna nitko. Zato što smo to digli na jednu razinu konsenzusa. Moj je pristup konsenzus, gospođa Divjak koja je nova minsitrica.
 
• Imat će odriješene ruke?
- U Vladi nitko nema odriješene ruke. U Vladi postoji kapetan broda, to je predsjednik Vlade, postoji politički legitimitet i postoji politički dogovor partnera koji u toj vladi sudjeluju. Nije Ministarstvo znanosti nekakav institut u kojem će neko dobiti odriješene ruke i raditi što hoće. Toga nema nigdje ni u jednoj vladi ni u jednoj zemlji pa ne će biti u Hrvatskoj. Gospođa Divjak je bila prorektor Zagrebačkog sveučilišta. Profesorica je, matematičar je, razumije se u temu, ima veliku odgovornost i ima ključnu zadaću da u svojim aktivnostima i u konačnom rezultatu dovede do kompromisnog rješenja koji će pomiriti ideološki naelektritzirane rasprave o temi o kojoj sam uvjeren, a to ćemo napraviti, ja obećajem, postići ćemo društveni konsenzus. To je cilj i to je njena zadaća.
 
Nitko ne smije opravdavati divljaštvo na trajektu i Braču
 
• Što kažete na slučaj s Janicom Kostelić? Vaš ministar je rekao da se radi o neujednačenoj sudskoj praksi. Može li se tome tako doskočiti.
- Prvo se radi o jednom groznom divljaštvu. Radi se o jednom divljaštvu prema Janici Kostelić koja je najtrofejnija hrvatska športašica, koja je žena, koja je zajedno s dvije suradnice bila na trajektu, koja je doživjela takvo verbalno blaćenje i uvrjede koje su nedostojne bilo koga tko je normalan i zdrave glave. Da mi netko opravadava takvu situaciju, to ne dolazi u obzir.
 
• Nitko ne opravdava situaciju.
- Oprostite, ovaj sramotni skeč troje saborskih zastupnika SDP-a koji su nastojali banalizirati situaciju koju se i ona i njene suradnice osjećaju ugroženo na trajektu, bez muškarca, a kamo li bez policije i zaštite ne dolazi u obzir. To je no go. Oni se s takvim mogu šaliti u svom kružoku u nekom podrumu uz pivo, kavu ili vino, ali ne u ozbiljnoj politici. To im ne ćemo dopustiti. U Hrvatskoj postoje zakoni, postoje institucije, postoji djelovanje policije koje je bilo sasvim primjereno, sukladno onome što je napravljeno.
 
• Što se tiče sudstva, odluka da se zadrže u zatvoru?
- Sudovi su neovisni. Vi mislite da ja utječem na odluku sudova?
 
• Ne mislim. Mislite li da se može ujednačiti sudska praksa?
- Sigurno da se može.
 
• Može se na tome poraditi tako da ne bude ovakvih situacija?
- Može se, ali nemojmo izvrtati teze. Vidjeli ste kako je to izgledalo, siguran sam da ste pregledali video i većina ljudi.
 
• Nitko ne osporava da se radi o vulgarnom napadu. Radi se o tom da je odluka sutkinje da se zadrže u zatvoru iza rešetaka. Treba li za svaki takav slučaj postupati na isti način?
- A što su trebali? Dobiti sladoled? Da im se kaže bravo? Budimo ozbiljni. Sutkinja donosi svoje odluke. Nitko na to ne utječe.
 

Damira Gregoret, http://www.vijesti.rtl.hr/novosti/hrvatska/2686781/hrvatski-premijer-gost-rtl-danas-ne-zelim-gledati-prosvjede-po-temi-obrazovanja-ni-u-jednom-hrvatskom-gradu/

Hrvatska mora zadržati vlasništvo nad vodom jer jedino tako može štititi svoje interese

 
 
Početkom ožujka ove godine u Zagrebu je održan 2. Zagreb Security Forum na kojem je jedan od govornika bio Hakam Al Alami, posebni savjetnik jordanskog princa El Hasana bin Talala. Tom prilikom Nacional je preko Hakama Al Alamija uputio zahtjev za intervju s jordanskim princem koji je jedan od najutjecajnijih bliskoistočnih političara. Početkom svibnja El Hasan bin Talal pristao je na intervju koji je realiziran početkom prošlog tjedna. Jordanski princ El Hassan bin Talal brat je jednog od najomiljenijih bliskoistočnih vladara jordanskog kralja Huseina preminulog 1999. i stric aktualnog jordanskog kralja Abdulaha II. El Hasan bin Talal posljednjih godina jedan je od najuglednijih svjetskih stručnjaka kada je riječ o gospodarenju vodama i ulozi vode u modernom svijetu. Upravo zato gaje bivši generalni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon postavio na mjesto predsjednika savjetodavnog odbora za vode i navodnjavanje, a u svom humanitarnom radu zalaže se za povećanje svijesti o ulozi voda u svijetu te tvrdi da suradnja u gospodarenju voda između država može donijeti trajni mir. Osim toga, princ El Hasan bin Talal je vrlo aktivan u rješavanju sve većeg problema izbjeglica te je član neformalnog savjetodavnog odbora Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice.
http://img.timeinc.net/time/time100/2007/walkup/images/crown_prince_hassan.jpg
Za svoj humanitarni rad nagrađen je 2014. uglednom POLITIKA 25 nagradom Četiri slobode koja se dodjeljuje pojedincima čija su postignuća na tragu principa bivšeg američkog predsjednika Franklina Delana Roosevelta. El Hasan bin Talal tu je nagradu dobio zbog zalaganja za ravnopravnost kršćana u Jordanu te za širenje religijske tolerancije na Bliskom istoku. U razgovoru za Nacional jordanski princ govori o vrlo važnoj ulozi koju voda ima u današnjem svijetu, a osvrnuo se i na ulogu koju bi Hrvatska mogla preuzeti kao država koja ima velike količine zaliha vode. El Hasan bin Talal za Nacional je prokomentirao i stanje u Siriji, a komentirao je i mogućnost da se u toj državi primijeni rješenje slično Daytonskom sporazumu u Bosni i Hercegovini.
 
• Možete li nam nešto više reći o vašem radu u sklopu skupine Strategic Foresight i inicijative Blue Peace?
- Inicijativa Blue Peace ustanovljena je 2011. kako bi promovirala prekograničnu suradnju u gospodarenju vodom na području Bliskog istoka. Te iste godine je tzv. Arapsko proljeće počelo stvarati seizmičke promjene u regiji. U godinama nakon toga svjedočili smo raspadu državnih struktura, rastu terorizma, uplitanju vanjskih sila, pokušaja pučeva i ratova koje su izazvale velike svjetske sile. U tom razdoblju inicijativa Blue Peace pojavila se kao jedini kanal neformalne komunikacije između država na ovom području, a čiji se čelnici nalaze na regularnoj bazi. Preko 300 državnih službenika, vodećih medijskih osoba i sveučilišnih profesora dio su ovog procesa koji je ljude koji nisu imali nikakve veze s vodnim gospodarstvom pretvorilo u vrhunske stručnjake tog područja. Kao predsjedatelj High Level foruma koji je dio Blue Peace inicijative na Bliskom istoku, dobio sam mogućnost predstaviti nove ideje u regiji. Jedna od tih ideja je stvaranje koncepta krugova suradnje. Predložili smo da države stvore međusobnu suradnju u malim krugovima, umjesto da kao dosad čekaju da se na razini cijele regije dogovori zajednički okvir suradnje. Riječ je 0 vrlo pragmatičnom pristupu koji je pomogao čelnicima Turske i Iraka da održe uspješne dijaloge i da dogovore suradnju na rijeci Tigris. Dvije države sada su sklopile dogovor o zajedničkom nadgledanju toka rijeke, razmijeni podatka i gradnji Brana prijateljstva koje će proizvoditi zajedničku električnu energiju. To su odluke koje u konačnici donijele vlade dviju država, ali inicijalni kontakt je omogućen putem inicijative Blue Peace.
 
• Zašto smatrate da voda ima toliko bitnu ulogu u današnjem društvu?
- Ideja o suradnji kada je u pitanju gospodarenje vodama rezultat je izvještaja koji se bavio troškovima sukoba na Bliskom istoku koji je pripremila skupina Strategic Foresight. Dok su se promatrali sve veći troškova tragedija i kriza, shvatili smo daje voda jedino područje oko kojeg države mogu otvoriti međusobni dijalog. To pokazuje da voda može biti instrument mira i suradnje. Uloga vode može se objasniti kroz njenu povijesnu perspektivu. Tijekom zadnjih 10 tisuća godina ljude su privlačila područja na obalama rijeka ili mora. Voda povijesno i prirodno ima fundamentalno centralnu ulogu u društvu, a i kada znanstvenici traže tragove života na drugim planetima, prvo što traže su tragovi vode. U Austriji se, primjerice, Ministarstvo voda naziva Ministarstvom života. Širom svijeta voda se cijeni i poštuje. U sklopu sporazuma iz Osla dogovoreno je da se osnuje radna skupina za vodu, a i na Balkanu je prva zajednička odluka država nakon ratnih sukoba bila osnivanje zajedničke komisije za rijeku Savu. Jedna od prvih odluka Bangladeša nakon nezavisnosti bila je osnivanje zajedničke komisije za rijeke sa susjednom Indijom. To potvrđuje da je voda oduvijek su srži našeg života i politike. Na vodu se ne smije gledati samo u kontekstu pića i higijene jer se oko 70 posto slatke vode koristi za navodnjavanje, što pokazuje koliko je voda blisko povezana s hranom, energijom i na kraju koliko je bitna za održavanje mira. Dakle, voda je centralni element poljoprivrede, ruralnog života, migracija, socijalne i političke stabilnosti te ljudskog dostojanstva.
 
• Koristi li se voda u krive svrhe tijekom posljednjih sukoba na Bliskom istoku?
- Od 2011. do 2015. ISIL je u najmanje 25 navrata koristio vodu kao oružje ili kao cilj svojih napada. Na kratko vrijeme preuzimali su kontrolu nad branama i zaustavljali tokove rijeka kako bi uskratili ljudima najvažniji element njihova života te su ih tako podčinjavali. U ovom trenutku ISIL kontrolira branu Tabka u Siriji u kojoj se skrivaju njihovi vođe, ali i važni zatvorenici. Kontrolom brane ISIL ucjenjuje snage koje se bore protiv njih jer bi i moguće rušenje brane rezultiralo potapanjem velikog dijela južne Sirije i velikim brojem žrtava. To nije prvi put da se voda koristi kao sredstvo ratovanja. Mnogo je takvih slučajeva širom svijeta u posljednjih nekoliko stoljeća, a postavlja se i pitanje kako su države koristile svoje izvore voda. Moramo proučiti je li smanjeni tok rijeke Jordan uzrokovan problemima u gornjem toku te rijeke, na Galilejskom jezeru ili u rijeci Yarmouk. Regionalni razgovori trebaju se koncentrirati na gradnju zajedničke vizije rješavanja problema. Postoje i podaci o zloupotrebi voda u sukobima u Ukrajini i Sudanu. Mosulska brana također je predmet nesuglasica između vojnika ISIL-a i kurdskih Pešmerga koje imaju potporu iračke vlade i američke vojske. Mosulska brana također predstavlja veliku opasnost za sve gradove koji se nalaze ispod nje. Priprema hitnog akcijskog plana (EAP) jedan je od načina kako se pokušava riješiti problem Mosulske brane. Taj plan treba biti usklađen s međunarodnom praksom i prije konačne verzije treba ga još malo usavršiti. Dok se taj plan ne dovrši i ne usvoji, trenutne procjene rizika pucanja brane treba revalorizirati i ažurirati, pogotovo u svjetlu novih događaja i urbanizacije prostora u podnožju brane. Zbog svega toga Vijeće sigurnosti UN-a hitno mora vodu proglasiti strateškim resursom. Također, treba uložiti i velike naporima kako bi se promovirala prekogranična suradnja i održive zajedničke sigurnosne mjere za održivo korištenje vodnih zaliha. Po podacima UN-a, postoji 286 rijeka čiji tok prolazi kroz više zemalja. Čak i ako zaključimo da su neke od tih rijeka vrlo male, trebalo bi biti moguće stvoriti režime suradnje oko najmanje 200 rijeka. Trenutačno je ta brojka manja od 100, što pokazuje da mnoge države na rijeke gledaju iz nacionalne, a ne regionalne perspektive.
 
• S druge strane, vaš je stav da voda može biti jaki instrument u trajnom održavanju mira. Možete li objasniti zašto smatrate da dvije države koje aktivno surađuju o problemu voda neće međusobno stupiti u ratni sukob iz ikakva razloga?
- Skupina Strategic Foresight razvila je količnik vodne suradnje koji proučava svih 286 zajedničkih riječnih tokova i svih 148 država koje dijele rijeke ili jezera s drugim državama. Pokazalo se da postoji velika korelacija između država s jakom suradnjom i očuvanjem mira. Kada sam 2013. objavio prvo izdanje ovog izvještaja, otkrio sam neobičnu vezu između vode i rata. Bilo koje dvije države koje aktivno surađuju u vezi voda ne žele ući u ratne sukobe iz ikojeg razloga. Ta aktivna suradnja oko voda uključuje politički angažman između dviju država na najvišem nivou. Ta suradnja gotovo uvijek ima podršku šefova država i vlada, a jednom kada su lideri uključeni na pozitivan način u cijeli proces, oni mogu u njega uvesti širu perspektivu te stvoriti zajedničke investicijske strategije. To im omogućuje da vodu koriste kao instrument mira. Također je potrebno stvarati inicijative za prekograničnu suradnju oko voda. Potreban nam je globalni Plavi fond koji će usmjeriti financijska sredstva u zajedničke vodne projekte kako bi se što više država zainteresiralo za te projekte. Takav fond zahtijeva financijska sredstva, ali ne smijemo zaboraviti da su Pariškim sporazumom prije godinu i pol države dogovorile godišnji proračun od 100 milijardi dolara za fond za klimatske promjene. Države u regiji su svjesne izazova klimatskih promjena i počele su poduzimati mjere kako bi zaštitili svoje ljude, zajednice i živote. Svaka država u regiji, osim Sirije, napravila je plan prilagodbe novoj klimatskoj stvarnosti, a tim će planom doprinijeti ciljevima zacrtanim Pariškim sporazumom, odnosno smanjenju emisije stakleničkih plinova i zaustavljanu rasta globalne temperature. Izazovi su ogromni. Sučeljavanje s klimatskim promjenama zahtijeva promjene u svim segmentima društva. Zbog rizika, ali zbog potrebe za hitnom akcijom, Svjetska banka pokrenula je plan kojim pomaže državama da se prilagode onome što se već događa i onome što će se dogoditi u budućnosti. Plan se fokusirao na tri osnovna područja. Očuvanje sigurnosti vode i hrane, omogućavanje gradovima da se suoče s udarcem klimatskih promjena i smanjivanje emisija koje uzrokuju globalno zatopljenje investiranjem u obnovljive izvore energije.
 
• Kako države koje su bogate izvorima vode, poput Hrvatske, mogu doprinijeti međunarodnoj zajednici?
- Hrvatska može imati inspirativnu i obrazovnu ulogu tako što će širom svijeta promovirati prekograničnu vodnu suradnju. Hrvatska ima dobru podlogu za takve postupke. Hrvatska je 2001. preuzela aktivnu ulogu sa svojim susjedima u osnivanju Međunarodne komisije za sliv rijeke Save. To je bio prvi ugovor o suradnji i miru nakon krize na Balkanu. Pokazali ste kako rijeke mogu spojiti države i kako im mogu pomoći napraviti tranziciju od sukoba do suradnje. Hrvatska je vrlo aktivna i u Dunavskoj komisiji. Zanimljivo je da Hrvatska i Bosna i Hercegovina uspješno surađuju u Savskoj komisiji, ali ne mogu dogovoriti suradnju u slivu rijeke Neretve. Hrvatska, dakle, može objasniti kako politike, a ne politiziranja, mogu omogućiti suradnju. Hrvatska je vrlo brzo uspjela popraviti svoje brane koje su napadnute tijekom rata u devedesetima i to iskustvo zaštite vodne infrastrukture, kao što su brane i plinovodi, može podijeliti sa zainteresiranim stranama kojih je sve više zbog velikog broja sukoba diljem svijeta. Hrvatska također može razmotriti ideju da u nekim dijelovima zemlje u kojima ima višak vode uzgoji određene poljoprivredne kulture te da ih pokuša izvesti u države u kojima zbog manjka vode takav uzgoj nije moguć. Tako Hrvatska može pomoći ispuniti poljoprivredne zahtjeve nekih vodom siromašnih država, a istovremeno na tome može i zaraditi. Osim toga, Hrvatska ima jednu od ključnih uloga u inicijativi Tri mora kojom se promovira politička i ekonomska suradnja država između triju mora - Baltika, Jadrana i Crnog mora. Ta regija iznosi 28 posto teritorija Europske unije, 22 posto njene populacije, ali samo 10 posto ukupnog BDP-a EU-a. Rasprave o ekonomiji fokusirane su na potrebu za poboljšanje infrastrukture u cijeloj regiji, a pogotovo na energetsku suradnju i na promociju pluralnosti energetskih izvora i smanjenju energetske zavisnosti. Prema riječima vaše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, potrebno je 50 milijardi eura da bi se uklonili trenutni nedostaci. Međutim, ona je također skrenula pažnju na glavne izazove u regiji, a to su demografski pad i emigracija. Za usporedbu, regija Bliskog istoka i sjeverne Afrike (MENA) trebat će investirati oko 75 milijardi eura za održavanje postojeće i gradnje nove infrastrukture zbog rasta populacije koja se povezuje s emigracijom i demografskim rastom.
 
• U Hrvatskoj godinama traje rasprava o budućnosti vodnih izvora, odnosno treba li te izvore privatizirati ili oni trebaju ostati u državnom vlasništvu. Kakav bi bio vaš savjet hrvatskim vlastima?
- Hrvatska bi trebala zadržati vodu u državnom vlasništvu. U sljedećih 20 godina doći će do nestašice vode širom svijeta, a beskrupulozni investitori već kupuju zemlju u vodom bogatim zemljama kako bi imali kontrolu nad ovim vrijednim izvorom. Samo ako voda ostane u državnom vlasništvu, mogu se stvoriti politike koje će biti u dugoročnom interesu stanovnika Hrvatske, a ne u interesu privatnih investitora s druge strane svijeta. Osim toga, i upravljanje vodnim gospodarstvom zahtijeva koordinaciju koju može osigurati samo državna vlast. NACIONAL: Kakva je situacija svodnim zalihama u Jordanu, pogotovo ako se uzme u obzir veliki broj izbjeglica koji je u vašu državu stigao iz susjedne Sirije? Sirijska kriza trenutačno je u svojoj sedmoj godini, a mi u Jordanu možemo s ponosom reći da smo prihvatili više od 1,3 milijuna Sirijaca koji žive u našoj zemlji. Od tog broja, 655.217 su izbjeglice registrirane kod UNHCR-a. Međutim, dolazak tolikog broja izbjeglica imao je svoju cijenu jer je direktno utjecao na dugoročne državne financije. Suočeni smo s potrebom da moramo graditi nove infrastrukturne projekte kako bismo osigurali normalno funkcioniranje države. Po podacima UNHCR-a, Sirijci čine 46 posto ne-Jordanaca koji žive u Kraljevstvu i 15 posto cjelokupnog stanovništva Jordana. Budući da većina izbjeglica živi izvan kampova, zbog čega je stvoren novi pojam urbanih izbjeglica, potrošnja vode u cijelom Jordanu porasla je za 22 posto. Još je alarmantnija situacija u sjevernom djelu Kraljevstva, gdje je smještena većina izbjeglica, u kojem je potrošnja vode povećana za 40 posto. Osim toga, u Jordanu živi oko dva milijuna registriranih Palestinaca, a u deset službenih palestinskih kampova živi gotovo 370 tisuća izbjeglica. Zbog svega toga Jordan je prisiljen surađivati s Ujedinjenim narodima i drugim agencijama kako bi poboljšao dostavu vode u sjevernim krajevima države i u području na granici sa Sirijom. Usvojena su strategijska rješenja putem kojih bi se suočili s navedenim problemima, a u tijeku je i izrada projekata s kojim bi se dugoročno riješio problem manjka vode u cijelom Kraljevstvu.
 
• Kakav je utjecaj na cjelokupno gospodarstvo Jordana imao rat u Siriji?
- Kao što sam i rekao, Jordan je prihvatio oko 1,3 milijuna Sirijaca, što je približno 15 posto ukupne populacije te je to imalo veliki utjecaj na naše ekonomske prilike. Pritok sirijskih izbjeglica imao je veliki utjecaj na jordanski proračun, ali i na dugoročne razvojne ciljeve. Narastao je pritisak na oskudne nacionalne resurse kao što su električna energija i plin, infrastruktura je preopterećena, narasla je potražnja za radnim mjestima, a narastao je i pritisak na zdravstveni i obrazovni sustav. Financiranje usluga povezanih s izbjeglicama u 2015. godini iznosilo je 35 posto ukupnog jordanskog proračuna. Pritok sirijskih izbjeglica postalo je pitanje dugoročne izdržljivosti i zato je izrazito važno da se zadrži moment nastao nakon londonske donatorske konferencije, na kojoj je dana podrška Jordanu da se suoči s nadolazećim izazovima. Ti izazovi su navedeni i objašnjeni u planu od 2017. do 2019. godine, a fokus tog plana je na pružanju humanitarnih usluga i poboljšanju uvjeta u zajednici. Jordanska vlada u sklopu socijalne i ekonomske razvojne strategije obvezala se da će pružiti pomoću stvaranju programa za nova radna mjesta pomoću kojih bi pružila jednake prilike za normalan život i Jordancima i Sirijcima.
 
• Kakva je budućnost odnosa između Jordana i SAD-a, pogotovo ako se uzme u obzir sve veći otpor američkoj politici na Bliskom istoku, ali i širom svijeta?
- Jordan održava bliske odnose sa SAD-om i američkim narodom. Naše dvije države ostaju strateški partneri oko mnogih različitih pitanja kako bi se što lakše suprotstavili modernim izazovima kako na regionalnoj razini, tako i na globalnoj, s posebnim naglaskom na ugrozu svjetske sigurnosti. Potrebna je zajednička akcija u borbi protiv terorizma koji nema granice, nacionalnosti i religije. Zajednički nastup u rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba još je jedan primjer suradnje. Rezolucija o izraelsko-palestinskom sukobu koja je utemeljena na Arapskoj mirovnoj inicijativi i čija je mirovna poruka poslana na Arapskom samitu u Amanu, traži od nas jaku privrženost dijalogu i zajedničkoj viziji mira i stabilnosti na ovim prostorima. Arapska mirovna inicijativa dozvoljava stvaranje palestinske države i garantira Izraelu sigurnost i normalne odnose sa svim arapskim državama. Koordinacija između Jordana i SAD-a može se fokusirati i na potragu za političkim rješenjem situacije u Siriji pomoću kojeg bi se završio sukob i osiguralo jedinstvo i teritorijalni integritet Sirije. Podrška otvorenom dijalogu u kojem bi sudjelovala cjelokupna međunarodna zajednica, a koji treba krenuti dan nakon završetka sukoba, mora početi već danas. Ne smijemo zaboraviti da je gotovo polovica sirijskog stanovništva napustila svoje domove i zato već sada trebamo početi stvarati financijski plan za obnovu Sirije, što zahtijeva da neke države moraju odustati od svojih sitnih interesa jer bi u suprotnom mogla biti ugrožena budućnost Sirije.
 
• Kakvo je trenutačno stanje odnosa Jordana i Izraela i kakav je stav Jordana o palestinskom pitanju?
- Jordan nije samo običan promatrač ili posrednik u mirovnom procesu, nego ima stvarni, opipljivi interes da se postigne mir putem ozbiljnih pregovora. Pregovori se trebaju voditi po međunarodno dogovorenim uvjetima bliskoistočnog mirovnog procesa koji se baziraju na dvodržavnom rješenju Arapske mirovne inicijative. Izrael mora pokazati privrženost dvodržavnom rješenju i mora poduzeti kredibilne korake kako bi se stvorili uvjeti za nastavak ozbiljnih pregovora. Dok mi razgovaramo, oko 600 tisuća naseljenih Izraelaca živi na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu. Po istraživanju instituta RAND, taj broj svake godine raste za pet posto što znači da će, ako se nastavi gradnja izraelskih naselja u ovom tempu, za dvadesetak godina biti nemoguće ostvariti dvodržavno rješenje. Savršeno je jasno da širenje izraelskih naselja na okupiranom palestinskom teritoriju uništava svaku nadu za mir. Izrael mora iskreno raditi na mirovnom rješenju jer će se u suprotnom naći okružen mržnjom u vrlo turbulentnoj regiji. Izraelsko-palestinski sukob ostaje srž svih regionalnih problema i neuspjeh u rješavanju ovog problema imat će velike posljedice na stabilnost regije i na rat protiv terorizma jer produženje ovog sukoba ide na ruku terorista i ekstremista. Kao zainteresirana strana Jordan će napraviti sve da ideja dviju država postane stvarnost i iskoristit će sve moguće politike kako bi zaštitio sveta muslimanska i kršćanska mjesta u Jeruzalemu, a to se prije svega odnosi na džamiju Al-Aqsa.
 
• Što mislite o trenutačnoj situaciji u Siriji?
- Međunarodna zajednica mora napraviti puno više kada je riječ o kratkoročnoj pomoći sirijskim izbjeglicama, a istovremeno mora smanjivati posljedice izbjegličke krize. Međutim, zbog dugotrajnosti krize fokus bi trebao biti i na dugoročnom razvoju alata s kojima bi se izbjeglicama omogućilo da napuste kampove i da se uspiju zaposliti. Podaci UN-a govore daje prosječno razdoblje koliko jedna osoba provede u izbjeglištvu 17 godina i tim osobama je potrebno pružiti online edukaciju i kako bi ih se što lakše uklopilo u društvo, a potrebna je međukulturalna edukacija pomoću koje bi se počelo rješavati pitanje sve većeg antimuslimanskog raspoloženja u Europi i SAD-u. Uspostava sigurnosnih izbjegličkih zona, u skladu s ugovorom potpisanim u Astani koje nude sirijskim izbjeglicama sigurnost od vojnih operacija, trebala bi se provoditi istovremeno s političkim dijalogom koji bi doveo do kraja ove krize. Nema sumnje da koalicija sposobnih treba uključivati SAD, Europsku uniju, Rusiju i arapske države te da one moraju stvoriti opsežnu strategiju za kraj dugotrajnog sirijskog sukoba. Danas je takva koalicija potrebnija nego ikada jer sve zainteresirane strane moraju shvatiti da ne postoji vojno, nego samo političko rješenje sukoba u Siriji, a svako političko rješenje mora uzeti u obzir želje sirijskog naroda i sačuvati teritorijalni integritet i političku samostalnost Sirije.
 
• Može li se na Siriju primijeniti iskustvo Daytonskog mirovnog sporazuma?
- Od početka konflikta u Siriji povlače se paralele između sukoba u toj državi i sukoba u Bosni i Hercegovini. I u BiH je prije Daytona postojao niz bezuspješnih inicijativa, a slično se događa i u Siriji sa ženevskim i astanskim mirovnim procesima koji nisu ponudili pravo mirovno rješenje. Jedna od lekcija koja je naučena od Daytonskog sporazuma, a koja se može primijeniti i u Siriji, jest ona da je građanski rat otporan na vanjske utjecaje i da se sukladno time ne može završiti osim ako sve zaraćene strane ne podržavaju politički proces i dijalog koji će utvrditi put sveobuhvatnom mirovnom dogovoru. U odsutnosti održivog mira, frakcije će razmatrati nove situacije kao privremene i nastavit će zagovarati ratne agende sve dok uvjeti ne postanu zreli za nastavak ratnih sukoba. Međunarodna zajednica, kao što je to učinila i u Daytonskom sporazumu, može odigrati ključnu ulogu u implementaciji mirovnog ugovora u Siriji tako što će osigurati suradnju država u regiji kroz fleksibilan i konstruktivan dijalog.
 
• Svjedoci smo sve češćih terorističkih napada, lokva je situacija u Jordanu? Kako se Jordan bori s terorističkim prijetnjama?
- Zbog svog geopolitičkog položaja Jordan je dugi niz godina meta terorističkih aktivnosti. Moja država je bila i uvijek će biti na čelu međunarodnih napora u borbi protiv terorizma i ekstremnih ideja. Jordan vodi rat unutar islama protiv sociopata koji žele iskriviti pravu sliku o njemu. To je slika koja pruža model očuvanja ljudskog dostojanstva i života i koja poštuje dijalog. Priznajemo da je opasnost od terorizma svakim danom sve veća i u našoj regiji kao i širom svijeta. Kriminalne i terorističke bande različitih imena i formi kao što su Daeš, Al-Šabaab, Boko Haram i Al-Kaida otele su tolerantni islam i iskrivile su njegovu pravu sliku. Terorizam ne priznaje granice i ne radi razliku između rasa i religija. Zato moramo usvojiti zajednički pristup u borbi protiv terorizma koji će se fokusirati na srž problema, a to znači da trebamo pronaći način da spriječimo teroriste da regrutiraju vojnike i od njih rade sljedeću generaciju ubojica.
 

Boris Bilan, Nacional

Herceg-Bosnu oživljavaju oni koji negiraju prava Hrvatima

 
 
Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH u razgovoru za Klix.ba govorio je o aktualnim dnevnopolitičkim temama, prijedlogu izmjena Izbornog zakona, setu zakona o trošarinama, europskom putu BiH, pričama o "oživljavanju" Herceg-Bosne uz obećanje da će BiH do kraja godine aktivirati Akcijski plan za članstvo u NATO-u (MAP) i dobiti kandidatski status za članstvo u Europskoj uniji (EU).
https://www.fokus.ba/wp-content/uploads/2016/02/dragan-covic-4.jpg
• Gospodine Čoviću, upućen je prijedlog izmjena Izbornog zakona u državni parlament. Bošnjaci su se pozvali na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Je li to pokušaj da se kupi vrijeme i jeste li razgovarali s gospodinom Izetbegovićem, zbog čega SDA ne izađe sa svojim prijedlogom izmjena Izbornog zakona?
- Izmjene zakona smo poslali u proceduru kada smo iscrpili primarne mogućnosti razgovora sa SDA. Razgovarali smo godinu i po i kada smo shvatili da to postaje samo sebi svrha i kupovina vremena za SDA, odnosno da je ključna ideja razgovarati, a da se ništa ne desi, rekli smo da je dosta. A zašto SDA ne daje svoj prijedlog zakona, pa naš prijedlog je ustvari prijedlog SDA. Parlament BiH je pravo mjesto gdje treba raspravljati transparentno o tome. U prethodnih godinu i po imali smo pet ili šest konkretnih prijedloga koji su do kraja uvažavali osnove funkcioniranja BiH i na tome smo tražili rješenja. Izborni zakon do sada je tretirao kanton kao osnovu izbornih jedinica kada je riječ o Domu naroda, a entitet kada je riječ o izboru člana Predsjedništva.
 
I kada smo mislili da smo se dogovorili, uvažavajući i odluku Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda, vjerovali smo da ćemo bez problema to usvojiti. Naravno, to sve treba predstavljati jedno prijelazno i privremeno rješenje do promjene Ustava BiH. Svjesni smo da nemamo dvotrećinske većine pa smo krenuli s idejom da napravimo bar minimum, odnosno ono što će poslužiti svrsi za izbore 2018. godine. Nakon izbora 2018. godine parlamentarna većina koja bude formirana morat će iznijeti plan za izmjene Ustava BiH, a to znači i izmjene Izbornog zakona. Naš prijedlog je takav da je u skladu s Ustavom i on će biti garant da jedan narod drugome ne bira predstavnike i o tome smo se već dogovorili. Žao mi je što se moralo ići na ovaj način i očekivali smo povlačenje vitalnog nacionalnog interesa. Ovo vrijeme od mjesec i po, koliko će trebati Ustavnom sudu da donese odluku, je dovoljno vremena da osiguramo parlamentarnu većinu i u Zastupničkom domu za ovaj prijedlog ili neki sličan prijedlog koji će biti čisto HDZ-ov.
 
• Nedavno ste izjavili da HDZ ima i tzv. rezervne prijedloge za izmjene Izbornog zakona. Koje su to dodatne opcije, da li su o tim prijedlozima upoznati vaši koalicioni partneri i kada ćete eventualno prezentirati plan B ili C?
- Alternativa onome što smo već predložili i uputili u parlamentarnu proceduru je nužno zlo. Ono što predlažemo je minimum minimuma, što je korekcija sadašnjeg stanja, a ozbiljne izmjene Izbornog zakona tek dolaze. Ja ću učiniti sve da mi u naredna dva mjeseca riješimo ovo pitanje na način kako smo to i počeli. Sve srpske stranke su bez izuzetka kazale da će podržati ovaj prijedlog koji se i odnosi samo na FBiH. Zbog toga smo išli na dogovor dva koaliciona partnera SDA i HDZ-a, a čak je i SBB potvrdio da će podržati dogovor tih dviju stranaka. Prvo ćemo iscrpiti sve mogućnosti za predloženo rješenje, a tek poslije ćemo razmišljati o alternativama. Danas izaći s alternativama predloženom rješenju, bilo bi politički naivno. Ono što je jasno jeste da će izbori 2018. godine morati uvažavati činjenicu da jedan narod drugome ne može birati predstavnike dok je ovakvo ustavno uređenje, odnosno dok u Ustavu piše da postoji član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, dok imamo Klub Hrvata u Domu naroda i sl. Kada se napravi drugačiji Ustav BiH, onda ćemo moći razgovarati i o drugim rješenjima.
 
• Koji je krajnji rok za izmjenu Izbornog zakona?
- Izborni zakon se mora promijeniti u prethodnoj godini od godine održavanja izbora. To znači da se Izborni zakon mora promijeniti do kraja tekuće godine da bismo izbjegli vremenske zamke. Nedavno je gospodin Bakir Izetbegović izjavio da će ovo pitanje biti riješeno zajedno s Mostarom, a da on misli da će se to uraditi na proljeće 2018. godine. E to su te političke igrice kupovine vremena. To smo imali i u Briselu, a tamo su sve političke stranke potpisale da se obavezuju da će se naći rješenje Izbornog zakona koji će eliminirati mogućnosti da se Hrvatima biraju predstavnici u vlasti. I u ovom rješenju koje smo predložili neki su to pogrešno tumačili, a ja sam im poručio da prvo pročitaju prijedlog izmjene zakona pa da onda komentiraju. FBiH je jedna izborna jedinica i u ovom prijedlogu. Uvjeren sam da ćemo u šestom ili sedmom mjesecu riješiti ovo pitanje, a to je rok koji nam je ostavio i Ustavni sud kad je donosio odluku o konstitutivnosti naroda. Istina, kod nas rok ništa ne znači, jednako kao i prema sudu u Strasbourgu, jer smo sličnu situaciju imali i za Mostar pa vidite koliko dugo tražimo rješenja. Ono što je neprihvatljivo jeste da u izbornoj godini mijenjamo Izborni zakon, mada je i to pravilo kod nas jednom ili dva puta prekršeno.
 
• Brine li vas situacija u svezi s trošarinama. Treba li prema vašem mišljenju Vijeće ministara ponovo uputiti izmijenjeni prijedlog zakona o povećanju trošarina na gorivo, ili ste bliži opciji da je potrebno tražiti nove načine financiranja izgradnje autocesta?
- Trošarine su jedan vitalniji problem, ne samo zbog novca i fiskalne politike, nego i zbog političkih odnosa. Ne samo da opozicija ne podržava povećanje trošarina na gorivo, sada smo imali situaciju da gotovo polovina zastupnika vladajuće stranke ne podržava povećanje trošarina i to je ozbiljan problem. Neprihvatljivo je da se sa sličnim tekstom ponovo ide u parlamentarnu proceduru. Nije se smjelo desiti da dođemo u parlament, a da nismo osigurali većinu. Drugim riječima mi jedni druge izigravamo. O trošarinama smo imali dogovor i onda vam dođe rješenje koje je polovično. Postoje i drugi mehanizmi kako se nešto može isfinancirati. Uvjeren sam da je ovo bilo jedno od kvalitetnijih rješenja da zajedno sredstvima koja bi došla iz međunarodnih financijskih institucija pokrenemo mnoštvo radova. Ideja je bila da se Koridor 5C završi u narednih 5-6 godina.
 
Ja sam ipak uvjeren da nama trošarine trebaju i treba nam cjelovit dogovor o trošarinama. Ja ću inzistirati na tome da Denis Zvizdić i njegovi suradnici u Vijeću ministara pripreme jedno cjelovito rješenje o trošarinama, u skladu s onim što smo svi zajedno dogovorili, kako bismo to mogli usvojiti u Parlamentu, čak i po hitnom postupku. Trošarine se sada nameću kao uvjet za aranžman s MMF-om, ali ako imamo problem s tom financijskom institucijom, imat ćemo i s drugima. To je jednostavno sustav koji tako funkcionira i za koji smo se mi obvezali. Novac od povećanja trošarina treba ići samo na konkretne projekte i nikako se ne smije miješati s drugim segmentima, poput popunjavanja budžetskih rupa. Onda bismo mogli planirati do 2022. godine završavanje započetih infrastrukturnih projekata. Jedan od ozbiljnijih zadataka koji smo postavili, a na kojem ćemo pasti kao vlast je izgradnja Koridora 5C i odnos prema financijskim institucijama...
 
• Postupci određenih političkih aktera ukazuju na to da je predizborna kampanja već počela. Kako u takvoj konstelaciji snaga očekivati napredak na putu k EU-u?
- To je činjenica i slična situacija je bila i kod Lokalnih izbora. Ne smije se voditi kampanja sedam ili osam mjeseci prije izbora. Uoči lokalnih izbora 2016. godine sve oči su bile uprte u Milorada Dodika i referendum o Danu RS-a. Umjesto da se priča o realnim problemima, netko je napravio pravila igre da to ide neprirodnim putem. I tko je profitirao, pa Milorad Dodik. I sada se već počelo s tim, već se licitiraju imena tko će biti kandidat za člana Predsjedništva BiH na izborima 2018. godine. Izbori su tek u listopadu 2018. godine, šta ćemo raditi do tada.
 
Zato smo išli s prijedlogom izmjena Izbornog zakona, da to presiječemo. Naročito ove godine kada trebamo dobiti kandidatski status za članstvo u EU-u i aktivaciju MAP-a za članstvo u NATO-u. Za mene su životna pitanja europski put i NATO i to ćemo dobiti do konca ove godine. Apsolutno sam siguran da ćemo aktivirati MAP do kraja ove godine, kao preduvjet za članstvo u NATO-u. Prirodno je da ovaj prostor bude povezan i kroz NATO. To nam je važno i zbog investicija, jer će svi onda prostor zapadnog Balkana gledati drugačije. Kada predamo Upitnik s odgovorima, mi ćemo dobiti kandidatski status, a to je kraj ove godine ili početak 2018. Ja sam za sve to izuzetno optimističan. Slijedi nam mnogo sastanaka, uskoro će Mladen Ivanić putovati u Bruxelles, gospođa Federica Mogherini i Johannes Hahn sljedeći mjesec će doputovati u BiH, a ja ću početkom svog predsjedavanja kao član Predsjedništva BiH putovati u Bruxelles, tako da ćemo napraviti jednu mrežu suradnje. Ipak, i kada dobijemo kandidatski status, opet to ništa ne znači, morat ćemo raditi aktivno da mijenjamo stvari nabolje.
 
• Često vam se prigovara da HDZ nedovoljno brine o Hrvatima u Republici srpskoj. Kakav je vaš komentar na to i ugrožavaju li predložene izmjene izbornog zakona ili zanemaruju Hrvate u manjem bh. entitetu?
- Hrvati u Republici srpskoj su zanemareni u onoj mjeri koliko i Bošnjaci i Srbi na jednom vidnom prostoru BiH, tamo gdje ih nema. Hrvati nisu ništa bolje prošli od Bošnjaka u RS-u. Evidentno je da dominantna većina može izabrati predstavnike i Hrvata i Bošnjaka u entitetskim institucijama RS-a. Kada budemo pravili suštinske promjene Izbornog zakona, to će se morati generalno rješavati izmjenom Ustava BiH. Ja se trudim da onaj mali broj Hrvata u RS-u pokušamo motivirati da tamo ostanu živjeti. Svake godine pravimo desetine stambenih jedinica kako bismo olakšali povratnicima. Ipak, sve to ne prati povratak. Pravo je pitanje i umijeće kako zadržati ljude da ne odlaze iz države. Mi s vlastima u RS-u nastojimo utjecati da se popravi sigurnosni aspekt, a socijalni status i sve drugo je ono što svi zajedno moramo raditi.
 
• Gospodin Bakir Izetbegović je nedavno izjavio da priče o tzv. oživljavanju Herceg-Bosne dolaze s političkog vrha HNS-a, a da ih u javnost plasira "niži" kadar. Kako to komentirate?
- Ako to izgovara Mario Karamatić, to nije nikakav niži nivo, to je vrh i državne vlasti i HNS-a. Iskreno, Herceg-Bosnu oživljava u ime bošnjačkog naroda svatko onaj tko negira Hrvatima da se osjećaju ravnopravnim u BiH, odnosno da mogu birati svoje predstavnike vlasti. Ja nikada u svojim javnim istupima nisam izostavio reći kako je BiH moja domovina i to nije nikakav blef. Međutim, ako vam to netko politički negira, na jedan praktičan način, to će probuditi i one duhove da ima i drugih elemenata kako se to može zaštititi. Ako govorimo o buđenju Herceg-Bosne, prije svega političari najbrojnijeg naroda u BiH moraju imati odgovornost prema tome.
 
• Ima li dilema u HDZ-u o tome tko će biti kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda?
- O tome uopće ne razmišljamo. Ja vjerujem da će HDZ to na dnevni red staviti u ožujku ili travnju 2018. godine, a sve zavisi od uvjeta u kojima radimo.
 

Semir Hambo, Klix.ba

Anketa

Tko će koga prije smijeniti?

Petak, 23/06/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1428 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević