Get Adobe Flash player

Poštujem hrvatsko sudstvo, ali ne i pojedine udružene lopovske bande

 
 
Članovi Udruge za pomoć i zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vere 8. rujna 2017. godine vratili su se iz Strasbourga. Samoinicijativno su odlučili posjetiti Međunarodni sud za ljudska prava obzirom da se godinama svrstavaju među žrtve hrvatskog pravosuđa, u nemogućnosti su okončati sporove koji traju i duže od 20 godina, dok se sudske odluke na koje se žale temelje na krivotvorenoj dokumentaciji, na izmišljenim podacima, suprotne su hrvatskim zakonima, a neke od njih donešene su i neradnim danom za sudove. U Europskom sudu za ljudska prava Drago Raspudić, predsjednik Udruge za zaštitu i pomoć žrtvama hrvatskoga pravosuđa Veronika Vere i dio njezinog članstva, podnijeli su detaljna izvješća i dokumentaciju o radikalnoj korupciji u hrvatskome pravosuđu kojom hrvatske pravosudne institucije i djelatnici sustavno krše članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima. Udruga Veronika Vere o ovom putu unaprijed je izvijestila i premijera Andreja Plenkovića, od kojeg predsjednik i članovi Udruge po povratku iz Strasbourga očekuju da ih primi, kako bi ga  detaljno izvijestili o obavljenim razgovorima u Strasbourgu, te kako bi dobili  očekivanu konkretnu pomoć oko sređivanja stanja u pravosuđu i u borbi protiv korupcija u sudstvu. O putu u Strasbourg, o motivima koji su ih naveli da sami plate tako daleki put i samoorganizirano krenu u potragu za pravdom pred Europskim sudom za ljudska prava, razgovarali smo s predsjednikom Udruge za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa Dragom Raspudićem, koji se sa bezakonjem i korupcijom u pravosuđu bori još od davne 1992. godine.
http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2016/10/Drago-Raspudi%C4%87-Predsjednik-Udruge-za-pomo%C4%87-i-za%C5%A1titu-%C5%BErtvama-pravosu%C4%91a-Veronika-Vere-444x360.jpg
• Gospodine Raspudiću, vi ste predsjednik Udruge za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa Veronika Vere, i imate uvida u velik broj pravosudnih slučajeva sa sudova u Hrvatskoj, kakvo je vaše mišljenje o radu sudaca na hrvatskim sudovima?
- Osobno poštujem sud Republike Hrvatske, ali ne poštujem i nikad ne ću poštovati pojedine udružene lopovske bande koje rade na hrvatskim sudovima i donose presude po rodbinskim i političkim vezama. To govorim  zato jer sam stekao ogromno iskustvo u borbi s korupcijom u sudstvu, i sam vodim sudske postupke već 25 godina, a temelj tih postupaka započetih davne 1992. godine temelje se na ispravama koje su krivotvorene.
 
• Vjerujete li  da se ipak može dočekati pravda na hrvatskim sudovima?
- Vjerujem da može, ali samo putem ulice, prosvjedima i ukazivanjima na probleme. Očekivati pravdu i sudske odluke koje se temelje na zakonu uz ovakav pravosudni sustav i ovakvo pravosuđe teško je, pa čak nemoguće očekivati.
 
• Kako to da ste osnovali Udrugu koja ukazuje na probleme u pravosuđu i štiti žrtve pravosuđa?
- Zato jer sam shvatio da kao pojedinac ne mogu napraviti baš ništa, i nisam uopće pravno zaštićen. Zakoni i institucije RH očigledno ne štite tzv. “male” građane Republike Hrvatske već umrežene lopovske bande.
 
• Odlučili ste se otići  u Europski sud za ljudska prava u Strasbourg. Vas nekolicina sami ste se organizirali, sami ste snosili troškove puta. Što vas je motiviralo?
- Isključivo pravda koju bezuspješno tražim na sudovima već više godina.
 
• Išlo je vas nekoliko članova Udruge Veronika Vere u Strasbourg?  Možete li opisati malo vaš put, i kako ste dočekani u Strasbourgu?
- Put je bio odličan. Dobro smo se organizirali, put je tekao bez problema, imali smo dobre vozače.
 
• Išli ste neplanski na Europski sud za ljudska prava, a ipak su vas tamo primili i razgovarali sa vama?
- Da, tako je! Kada smo došli na sud u Strasbourg,  najprije su nas sve popisali (evidentirali), i rekli nam da čekamo, a potom su nas uputili  na drugi ulaz. Tamo je došla jedna gospođa  koja je govorila  hrvatski jezik,  i meni je odmah rekla da je moj predmet  već davno riješen.
 
• Vi niste znali da je vaš predmet riješen? U kojem smislu je vaš predmet riješen, pozitivno ili?
- Kad sam zatražio informaciju o svojem predmetu, rekla mi je da je predmet još prije godinu dana odbačen kao nedopušten, zatim mi je donijela odluku, nakon čega sam se i osobno uvjerio. Istovremeno sam se uvjerio i da su svi moji poznanici i prijatelji iz Hrvatske, pa i neki članovi Udruge Veronika Vere, a koji su podnijeli tužbe Europskom sudu u Strasbourgu, primili odluke koje su napisane po istom receptu (tipski po sistemu copy paste, samo su potpisi različiti).
 
• Je li vas to obeshrabrilo?
- Ne, potaklo me da se  po povratku  u Hrvatsku angažiramo još više, i da ustrajemo na pravdi u Hrvatskoj i na poštivanju zakona, jednako za sve. I na Europskom sudu u Strasourgu su nam osobno rekli da mi neke stvari moramo korigirati u Hrvatskoj, tj. ustrajati na primjeni zakona. Npr. donošenje sudskog rješenja nedjeljom, prekoračenje rokova propisanih zakonom u ovršnim postupcima, uvažavanje krivotvorina kao zakonitih dokumenata stvari su koje bi morali  rješavati i ispravljati hrvatski sudovi, drugim riječima postupci koji se vode po sistemu korupcije i mita problem su Hrvatske, a ne Međunarodnog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
 
• Znači, vi ste došli u Strasbourg nenajavljeni, a oni su vas ipak primili i saslušali? Spomenuli ste da ste pri pokušaju da vas primi predsjednik nekog od hrvatskih sudova (Općinskog građanskog suda u Zagrebu ili Županijskog suda u Zagrebu) uglavnom grubo odbijeni, kako biste  usporedili ponašanje djelatnika Europskog suda za ljudska prava prema vama,  u odnosu na ponašanje djelatnika hrvatskih sudova?
- Sušta suprotnost u ponašanju. Odmah su nas primili, iako se uopće nismo najavili. Prvo smo razgovarali na engleskom jeziku, a potom je došla gospođa koja je govrila hrvatski i s kojom smo normalno komunicirali i mogli smo joj postaviti sva pitanja koja su nas zanimala i dobiti sve informacije. U Hrvatskoj je to doslovno nemoguće, nikada još nisam doživio da bih uspio doći do predsjednice suda, a kamo li da bih dobio odgovor na neka pitanja, ili da bi mi se pružila prilika nešto pojasniti u svezi mojeg sudskog spora. To je nemoguća misija. Suci su svete krave, a sudstvo nedodirljivo u svakom pogledu, o njima se ne smije pisati, pričati, ne možete pa čak i ne smijete očekivati da vas ljudski prime i saslušaju, više djeluju kao aparat, produžena ruka politike.
 
• Spomenuli ste slučaj o Englezu koji prosvjeduje ispred suda u Strasbourgu?
- Tako je. Kad smo došli u Strasbourg tamo smo zatekli šator koji je podigao Englez, i to još prije tri i pol godine i bez prestanka prosvjeduje.
 
• Radi čega taj Englez prosvjeduje?
- On je rekao da poštuje sud u Strasbourgu ali da ne poštuje engleski sud koji je donio odluke koje on smatra nezakonitima. Na naše pitanje do kada misli ostati ispred suda u Strasbourgu rekao je da će njegov šator tamo ostati sve predmet ne riješe ili dok on  ne umre.
 
• Možete li reći kakva su vaša iskustva sa hrvatskim sudovima. Jesu li vas ikada primili u uredu nekog od predsjednika suda, kojem biste mogli ukazati na nepravilnosti u sudskim postupcima i na  nezakonitosti?
- Nikada. Uglavnom su se prema meni, ali i prema drugima koje poznajem ponijeli bahato, često su nas znali poniziti i nazivati nas neznalicama, a u posljednje vrijeme na prosvjedima intervenira i policija koja nam brani verbalno izjašnjavanje o radu sudaca.
 
• Neposredno prije odlaska u Strasbourg organizirali ste prosvjed pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu? Što se dogodilo, je li taj prosvjed održan?
- Nije održan. Na mjesto organiziranja prosvjeda (pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu) došla je policija, i jedan nas je policajac upozorio da ne smijemo ništa izreći protiv sudaca i suda, već da možemo samo mirno i tiho prosvjedovati, ili će nas u protivnom uhititi.  Ja sam mu tom prilikom rekao da  nisam došao ispred suda moliti Boga ni čitati Bibliju, već sam došao prosvjedovati, a nakon toga smo otišli kući, obzirom da nijemi prosvjed bez slobode govora nema smisla.
 
• Što mislite kako bi reagirale naše vlasti kada bi oštećenici (žrtve) hrvatskog pravosuđa podigli šator ispred Vrhovnog suda RH ili pred Ustavnim sudom poput Engleza kojeg ste prije spomenuli? Bi li dopustili prosvjedne šatore ispred sudova?
- Mislim da bi nas odmah prisilno maknuli a organizatore prosvjeda uhitili.
 
• Jeste li vi i prije odlaska u Strasborg poduzimali radnje kojima ste pokušali dokazati o kakvim grubim propustima i nezakonitim radnjama sudaca se radi?
- Jesam. Bio sam nekoliko puta u Ministarstvu pravosuđa, kod ministrovih savjetnica, a neposredno prije odlaska u Strasbourg urudžbirali smo i pismo kod premijera Andreja Plenkovića, obavijestili ga o našem putu, sa zamolbom da nas po povratku primi kako bismo mu neke stvari i usmeno pojasnili.
 
• Koliko vas je išlo u Strasbourg?
- Petero.
 
• Imaju li svi slične probleme kao i vi?
- Da, gotovo svatko od nas ima sličan problem, i za njihov problem, baš kao i za moj,  nema rješenja u Republici Hrvatskoj. Zanimljivo, gotovo svi ti ljudi su žrtve pljačke. Otima im se baš kao i meni imovina, i to na jedan potpuno neshvatljiv način, iako nismo ničiji dužnici.
 
• Hoćete li unatoč problemima na koje svakodnevno nailazite, uprkos brojnim preprekama, i dalje ustrajati u vašim naporima da dokažete nefunkcionalnost i korupciju  u hrvatskom pravosuđu?
- Točno, ustrajat ćemo, slijedeći korak je put u Bruxelless, na Europski sud pravde,  ispred kojeg ćemo postaviti i šator. Ovaj put putovati ćemo autobusom, u daleko većem broju, i tamo ćemo određeno vrijeme prosvjedovati, kako bismo pojedincima – pripadnicima zločinačke sudske bande koji donose presude po političkim i rođačkim vezama pokazali da u Europi  postoje zemlje i mjesta gdje ima demokracije i gdje je dozvoljeno reći da pravosuđe ne štima.
 
• Što su vam rekli u Strasbourgu vezano uz hrvatske pravosuđe?
- Na moje pitanje, nakon što sam im pokazao presudu Županijskog suda u Zagrebu koja je donesena nedjeljom, rekla mi je da je to već odavno, po službenoj dužnosti morao riješiti sud u Hrvatskoj. Nakon što sam toj gospođi rekao da sam sve poduzeo da se takva nezakonitost ispravi u Hrvatskoj, ona je rekla da na sve to nema riječi.
 
• Kakva je vaša poruka hrvatskoj javnosti?
- Moj zaključak nakon odlaska u Strasbourg i razgovora sa djelatnicima toga suda, i moja poruka hrvatskoj javnosti je da šutnjom i pisanjem na facebooku i portalima ne ćemo riješiti ništa. Mi moramo prosvjedima ukazati da ovakva situacija u hrvatskom pravosuđu nije društveno prihvatljiva i da je kancerozno bolesna. Tu situaciju moramo riješiti poput Rumunjske, koji su nakon što se sto tisuća ljudi okupilo da bi ukazali na problem pravosuđa, od krivosuđa napravili pravosuđe u Rumunjskoj.
 
• Imate li nade riješiti svoj pravosudni problem uskoro?
- Ne nadam se brzom riješenju, pošto se prema mojem mišljenju radi o ozbiljnoj korupciji koju predvodi dr. znanosti Mustafa Nušinović, koji je kao znanstvenik Ekonomskog fakulteta  radio projekte za  nekoliko Vlada RH i koji je savjetovao Sandru Švaljek.  Kako se radi o  političkim strukturama duboko isprepletenim sa sudstvom,  smatram da dok se ne riješi korupcija u politici i u sudstvu, ja svoj slučaj neću moći u Hrvatskoj razriješiti. Ovo posebno tvrdim, a imam i mišljenja sudskih vještaka,  zato jer je dr. sc. Mustafa Nušinović krivotvorio sve  ugovore o kupnji stana sa stanarskim pravom, kao i potvrdu o uplati, a pojedine sudsko-zločinačke bande na hrvatskim sudovima priznali su mu krivotvorine kao valjane dokumente.  Uz to, nije im smetalo ni što nekretnina koja je pod tim oznakama u ugovorima opisana nije ni bila upisana u zemljišnim knjigama, a katastarska općina koja je označena u  tom krivotvorenom ugovoru nije niti postojala. Međutim,  sudeći prema mojem slučaju, dokazano je da za privilegirane osobe (bliske politici)  hrvatski sudovi rade i neradnim danom.
 
• Želite li, nakon vašeg puta u "centar" pravde – Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, prenijeti kakvu poruku hrvatskom narodu koji je baš kao i vi ojađen hrvatskim pravosuđem?
- Kao što sam i najavio vratili smo se iz Strasbourga i nije mi žao što smo išli  tamo. Nitko ne smje blatiti Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, to je za mene institucija, iako i tamo isto tako sude naše zločinačke lopovske bande koje su tamo poslane da izvršavaju što im naše lopovske bande narede. Primila nas je gospođa ili drugarica koju sam pitao zašto se naše tužbe odbacuju a da se ništa nije u njihovim odlukama obrazložilo, zbog čega. Kada sam joj pokazao genocidnu presudu sutkinje županijskog suda  u Zagrebu koja je donesena nedjeljom ona je kazala da o tom pitanju neka raspravim u Hrvatskoj.Branka Peršić pitala je da nas primi sudac ili netko na višem položaju, a ona je kazala da to nije moguće. ZATO SVE OJAĐENE HRVATSKIM PRAVOSUĐEM MOLIM – NEMOJTE DOZVOLITI DA SE ŽALIMO NAŠIM LOPOVSKIM BANDAMA VANI NEGO SE PROBUDIMO I RECIMO NAŠIM ZLOČINAČKO LOPOVSKIM SUDSKIM BANDAMA KOJI DONOSE PRESUDE PO ROĐAČKIM I POLITIČKIM VEZAMA DA JE NJIHOVIH ZLOČINA PUTEM SUDSTVA DOSTA. AUTOBUS ZA RIJEKU IDE 22. 9. 2017, TAMO ĆEMO IMATI PROSVJED PROTIV ZLOČINAČKO LOPOVSKIH BANDI NA SUDOVIMA. SVE JE PLAĆENO, JAVITE SE I PRIDRUŽITE, AKO IMATE PITANJA, ODGOVORIT ĆU VAM.
 

Zvjezdana Muhler, http://www.hazud.hr/drago-raspudic-isli-smo-strasbourg-vidjeti-zapela-pravda-upoznali-smo-engleza-podigao-sator-tri-pol-godine/

Ni pet posto naše djece ne pohađa nastavu na hrvatskom jeziku

 
 
U Srbiji, prema službenim podacima, živi 57.900 Hrvata, od čega u Vojvodini 47.033, no manje od pet posto hrvatske djece pohađa nastavu na hrvatskom jeziku! Osim antihrvatskoga raspoloženja u Srbiji, najveći je krivac za takvo stanje prosvjetna vlast, koja vrlo malo čini za afirmaciju obrazovanja na hrvatskome jeziku. Prije nešto više od godinu dana, zbog neispunjenih obveza prema manjinskim Hrvatima, Hrvatska nije dopustila Srbiji otvaranje 26. poglavlja u njezinu pregovaračkom procesu s EU. Blokada je ubrzo povučena, a pregovori su nastavljeni. O tome je li Srbija u međuvremenu ispunila svoje obveze, razgovarali smo s predsjednikom Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine Tomislavom Žigmanovom.
https://i1.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2016/12/vojvodina-DSHV-Tomislav-%C5%BDigmanov.jpg?resize=696%2C423
• Je li se nešto promijenilo otkako je Hrvatska skinula blokadu?
= Do početka nove školske godine trebaju biti tiskani svi udžbenici koji nedostaju u nastavi na hrvatskome za osnovnu školu. Realizacija toga velikog i zahtjevnog posla je u tijeku i vjerojatno će biti uspješno okončana. Više od dvije trećine onih udžbenika koji su dosad bili u uporabi osigurano je isključivo naporima Hrvatskoga nacionalnog vijeća i financijskim sredstvima RH, kao da je obrazovanje na hrvatskome u Srbiji stvar i obveza Hrvatske. No još će uvijek nedostajati 76 udžbenika za srednju školu i za pripremni predškolski program na hrvatskome.
 
• Zašto je Hrvatska lani blokirala pregovore?
= Srbija nije bila osigurala udžbenike za obrazovanje na hrvatskome. To obrazovanje počelo je prije točno 15 godina, školske godine 2002./2003., ali još nisu riješena ni osnovna pitanja kao što su udžbenici.
 
• Blokada je ukinuta, što je tada sve obećano?
= Hrvatsko nacionalno vijeće i Ministarstvo prosvjete potpisali su aneks na sporazum o udžbenicima, kojim se predviđa izrada novih 17 udžbenika za potrebe nastave na hrvatskome do početka ove školske godine. Tu je gestu EU protumačio kao spremnost Srbije da ozbiljnije pristupi rješavanju toga problema i već koncem prosinca iste godine Hrvatska je povukla blokadu.
 
• Koji su sve zahtjevi DSHV-a kad je riječ o obrazovanju?
= Želimo da djeca koja pohađaju nastavu na hrvatskome imaju iste uvjete kao i druga djeca, a ne da budu zakinuta za elementarne potrebe, kao što su udžbenici ili nepostojanje većeg broja prestižnih obrazovnih profila u srednjim školama. Razmišljamo i o osnivanju hrvatskog kulturnog centra kao središnje obrazovne ustanove za područje Subotice, no još se nije pristupilo ozbiljnijim aktivnostima.
 
• DSHV nije ušao u Vladu sa SNS-om. Bi li se nešto promijenilo nabolje da ste prihvatili suradnju sa SNS-om?
= Zacijelo bi bilo bolje, no suradnje sa SNS-om nema jer takve ponude dosad nije ni bilo! Kako surađivati s onima koji ne očituju takav interes? Štoviše, otkad je SNS osnovan, u listopadu 2008., nikakvih službenih kontakata između DSHV-a i SNS-a nije bilo. Tako je položaj Hrvata u Srbiji dodatno otežan nakon što su oni postali ključni čimbenik vlasti, od 2012., jer je stalo rješavanje problema s kojima se suočavaju ovdašnji Hrvati.
 
• Kakva je danas suradnja s čelnicima SNS-a u Subotici, Vojvodini, Srbiji?
= Ona uopće ne postoji! Jedino su se polovicom ove godine dogodili prvi kontakti predsjednika vojvođanske Vlade i visokog dužnosnika SNS-a Igora Mirovića s predstavnicima Hrvatskog nacionalnog vijeća, što je posljedica dogovora hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i tadašnjeg srpskog premijera Aleksandra Vučića u Tavankutu iz lipnja lani.
 
• Imate li kakve kontakte s novom premijerkom Anom Brnabić?
= U proteklih pet godina predstavnici hrvatske zajednice u Srbiji nisu imali nijedan službeni susret sa srpskim premijerima pa izostanak bilo kakvih kontakata sa sadašnjom srpskom premijerkom nije nikakav izuzetak. No, kako nije prošlo 100 dana otkad je Brnabić postala premijerkom, ne bih komentirao njezin dosadašnji rad. Samo ću istaknuti kako je njezina vlada, vlada kontinuiteta one koju je vodio Vučić.
 
• Koji su najveći problemi hrvatske zajednice u Srbiji danas?
= Kontinuirano širenje antihrvatskog raspoloženja koje generiraju najviši predstavnici vlasti, nesudjelovanje u procesima odlučivanja, nedovoljna integriranost Hrvata u srpsko društvo, nezavidan ekonomski položaj, mlađi i obrazovaniji nemaju perspektivu, nerazvijenost komunalne infrastrukture u hrvatskim naseljima, Hrvati su i nadalje objekti diskriminacije i etnički motiviranog nasilja, pristranost države u tzv. bunjevačkom pitanju, nerazmjer u obujmu novca iz područja kulturne autonomije u odnosu na druge nacionalne zajednice...
 
• Je li se položaj Hrvata u Srbiji išta popravio nakon susreta Grabar-Kitarović i Vučića?
- Neznatno! Problemi Hrvata u Srbiji ne rješavaju se asfaltiranjem dviju ulica u Tavankutu. Za početak potrebna je institucionalna komunikacija s predstavnicima vlasti i otklanjanje problema u partnerskom odnosu s vlašću.
 
• Jesu li hrvatske državne institucije svjesne položaja Hrvata u Srbiji?
= Više nego prije, no još uvijek nedovoljno! Slično vrijedi i za javnost u Hrvatskoj - ona vrlo rijetko dobiva cjelovite informacije o Hrvatima u Srbiji, to jest Vojvodini.
 
• Kako mislite da bi se ti problemi trebali riješiti?
= Intenziviranjem dijaloga i izgradnjom partnerskog odnosa između institucija RH i legitimnih predstavnika Hrvata u Srbiji, kako bi se započeli kreirati i provoditi konkretni programi podrške za razvoj hrvatske zajednice.
 

Branimir Bradarić, Večernji list

Ruska agresija na Ukrajinu vratila nas je u realnost

 
 
Raimundas Karoblis, litvanski ministar obrane: „Moramo se boriti protiv ruske propagande. Ne želimo mijenjati mišljenja ljudi, već želimo da imaju jasniju sliku.“ Dvadeseto stoljeće Litvancima je ostavilo ožiljke koji su tipični za malu zemlju, s malim brojem saveznika, smještenu između dviju vojski koje pokazuju strašnu moć: nacističke i sovjetske. 1990. Litvanci su ponovno stekli neovisnost koju su izgubili četiri desetljeća ranije kada su Staljin i Hitler međusobno podijelili istočnu Europu. Ruska aneksija Krima 2014. i pobune u nekim rusofonim područjima na istoku Ukrajine organizirane uz potporu Kremlja uznemirile su ovu zemlju koja doduše ima manju rusku manjinu nego Ukrajina, ali zato graniči s ruskom enklavom Kalinjingrad gdje je Moskva pojačala svoju vojnu nazočnost.
http://static.eu2013.lt/uploads/news/images/584x387_crop/karoblis_1-m.jpg
• Rusi tvrde da jačanje zapadne vojne nazočnosti u blizini njihovih granica za njih predstavlja opasnost.
- To nije istina. Naša vojska broji svega 15.000 vojnika, sada je u zemlji i taj bataljun od 1000 vojnika, i ako tome pridodamo dodatne postrojbe koje sudjeluju u vježbama, brojka ne može prijeći 17.000. Naspram 300.000 vojnika, to nije ništa.
 
• Što mislile, koliko se ruskih postrojbi nalazi u Kalinjingradu?
- Između 25.000 i 30.000. Tamo su postavljeni defenzivni raketni sustavi, no oni se lako mogu pretvoriti u ofenzivne. Također su izgradili baze za tenkove i pješaštvo. Imaju rakete tipa Iskander koje mogu nositi nuklearne glave. S druge strane, već je na sjeveroistoku Rusije pojačana nazočnost vojnih snaga čiji bi cilj bio takozvani koridor Suvalkija. Toliko jačanje kapaciteta otkriva moguće ambicije Rusije.
 
• Prije stupanja na dužnost američki predsjednik Donald Trump je doveo u pitanje pomoć Natoa za zemlje koje ne budu ispunjavale svoje obveze.
- Europa bi se trebala više brinuti za svoju sigurnost. Istina je da doprinos SAD-a NATO-u i europskoj sigurnosti nije proporcionalan. Što se tiče Litve, istina je da smo dugo gledali stvari kroz ružičaste naočale, ali nas je ruska agresija na Ukrajinu vratila u realnost. Od 2014. udvostručili smo naš proračun za obranu. Ove godine za obranu ćemo izdvojiti 1,8 % BDP-a, dogodine 2 %, a možda i više. Nadam se da će biti više.
 
• Što činite na granici s Kalinjingradom kako biste pridonijeli europskoj obrani?
- Nije posrijedi klasična obrana. Ne mogu se graditi zidovi protiv tenkova. Imamo drugi najvažniju granicu Europske unije i naša je zadaća zaštititi je i spriječiti krijumčarenje i imigraciju, posebno iz Bjelorusije. Također moramo poduzimati mjere kako bismo izbjegli hibridni rat. Zato moramo znati tko prelazi granicu.
 
• Ne možete izbjeći poruke koje Rusija upućuje rusofonom stanovništvu.
- Moramo se boriti proti ruske propagande, koja širi laži. Sve to uključuje kulturne aspekte, zbog toga radimo na raznim područjima. Na rusku propagandu ne možemo odgovoriti propagandom, nego istinom.
 
• Što činite kako biste izbjegli da rusofono stanovništvo padne u zamke ruske propagande?
- Održavamo odnose s novinarima koji žele pružati ispravne informacije. Također organiziramo seminare i kulturne manifestacije. Mi ne želimo promijeniti ideje ljudi, već im omogućiti da imaju jasniju sliku.  
 
• Navedite nam jedan primjer ruske propagande o Litvi.
- O našoj povijesti. 13. siječnja 1990. ruska je strana ubila 13 Litvanaca. Iz Rusije se s vremena na vrijeme može čuti da su te osobe stradale u međusobnoj paljbi, a zapravo su svih trinaest žrtava pregazili ruski tenkovi. Također se šire laži o našim političarima i govori se da zatvaramo ruske i poljske škole, što nije istina. 90 posto poljskih škola izvan Poljske nalazi se u Litvi. Isto je i s ruskim školama. Iako Rusi čine manji dio stanovništva, te se škole ne zatvaraju.
 

Xavier Colás, El Mundo

Anketa

Hoće li skidanje braniteljske ploče u Jasenovcu naštetiti A. Plenkoviću?

Utorak, 19/09/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1202 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević