Hrvatska mora zadržati vlasništvo nad vodom jer jedino tako može štititi svoje interese

 
 
Početkom ožujka ove godine u Zagrebu je održan 2. Zagreb Security Forum na kojem je jedan od govornika bio Hakam Al Alami, posebni savjetnik jordanskog princa El Hasana bin Talala. Tom prilikom Nacional je preko Hakama Al Alamija uputio zahtjev za intervju s jordanskim princem koji je jedan od najutjecajnijih bliskoistočnih političara. Početkom svibnja El Hasan bin Talal pristao je na intervju koji je realiziran početkom prošlog tjedna. Jordanski princ El Hassan bin Talal brat je jednog od najomiljenijih bliskoistočnih vladara jordanskog kralja Huseina preminulog 1999. i stric aktualnog jordanskog kralja Abdulaha II. El Hasan bin Talal posljednjih godina jedan je od najuglednijih svjetskih stručnjaka kada je riječ o gospodarenju vodama i ulozi vode u modernom svijetu. Upravo zato gaje bivši generalni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon postavio na mjesto predsjednika savjetodavnog odbora za vode i navodnjavanje, a u svom humanitarnom radu zalaže se za povećanje svijesti o ulozi voda u svijetu te tvrdi da suradnja u gospodarenju voda između država može donijeti trajni mir. Osim toga, princ El Hasan bin Talal je vrlo aktivan u rješavanju sve većeg problema izbjeglica te je član neformalnog savjetodavnog odbora Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice.
http://img.timeinc.net/time/time100/2007/walkup/images/crown_prince_hassan.jpg
Za svoj humanitarni rad nagrađen je 2014. uglednom POLITIKA 25 nagradom Četiri slobode koja se dodjeljuje pojedincima čija su postignuća na tragu principa bivšeg američkog predsjednika Franklina Delana Roosevelta. El Hasan bin Talal tu je nagradu dobio zbog zalaganja za ravnopravnost kršćana u Jordanu te za širenje religijske tolerancije na Bliskom istoku. U razgovoru za Nacional jordanski princ govori o vrlo važnoj ulozi koju voda ima u današnjem svijetu, a osvrnuo se i na ulogu koju bi Hrvatska mogla preuzeti kao država koja ima velike količine zaliha vode. El Hasan bin Talal za Nacional je prokomentirao i stanje u Siriji, a komentirao je i mogućnost da se u toj državi primijeni rješenje slično Daytonskom sporazumu u Bosni i Hercegovini.
 
• Možete li nam nešto više reći o vašem radu u sklopu skupine Strategic Foresight i inicijative Blue Peace?
- Inicijativa Blue Peace ustanovljena je 2011. kako bi promovirala prekograničnu suradnju u gospodarenju vodom na području Bliskog istoka. Te iste godine je tzv. Arapsko proljeće počelo stvarati seizmičke promjene u regiji. U godinama nakon toga svjedočili smo raspadu državnih struktura, rastu terorizma, uplitanju vanjskih sila, pokušaja pučeva i ratova koje su izazvale velike svjetske sile. U tom razdoblju inicijativa Blue Peace pojavila se kao jedini kanal neformalne komunikacije između država na ovom području, a čiji se čelnici nalaze na regularnoj bazi. Preko 300 državnih službenika, vodećih medijskih osoba i sveučilišnih profesora dio su ovog procesa koji je ljude koji nisu imali nikakve veze s vodnim gospodarstvom pretvorilo u vrhunske stručnjake tog područja. Kao predsjedatelj High Level foruma koji je dio Blue Peace inicijative na Bliskom istoku, dobio sam mogućnost predstaviti nove ideje u regiji. Jedna od tih ideja je stvaranje koncepta krugova suradnje. Predložili smo da države stvore međusobnu suradnju u malim krugovima, umjesto da kao dosad čekaju da se na razini cijele regije dogovori zajednički okvir suradnje. Riječ je 0 vrlo pragmatičnom pristupu koji je pomogao čelnicima Turske i Iraka da održe uspješne dijaloge i da dogovore suradnju na rijeci Tigris. Dvije države sada su sklopile dogovor o zajedničkom nadgledanju toka rijeke, razmijeni podatka i gradnji Brana prijateljstva koje će proizvoditi zajedničku električnu energiju. To su odluke koje u konačnici donijele vlade dviju država, ali inicijalni kontakt je omogućen putem inicijative Blue Peace.
 
• Zašto smatrate da voda ima toliko bitnu ulogu u današnjem društvu?
- Ideja o suradnji kada je u pitanju gospodarenje vodama rezultat je izvještaja koji se bavio troškovima sukoba na Bliskom istoku koji je pripremila skupina Strategic Foresight. Dok su se promatrali sve veći troškova tragedija i kriza, shvatili smo daje voda jedino područje oko kojeg države mogu otvoriti međusobni dijalog. To pokazuje da voda može biti instrument mira i suradnje. Uloga vode može se objasniti kroz njenu povijesnu perspektivu. Tijekom zadnjih 10 tisuća godina ljude su privlačila područja na obalama rijeka ili mora. Voda povijesno i prirodno ima fundamentalno centralnu ulogu u društvu, a i kada znanstvenici traže tragove života na drugim planetima, prvo što traže su tragovi vode. U Austriji se, primjerice, Ministarstvo voda naziva Ministarstvom života. Širom svijeta voda se cijeni i poštuje. U sklopu sporazuma iz Osla dogovoreno je da se osnuje radna skupina za vodu, a i na Balkanu je prva zajednička odluka država nakon ratnih sukoba bila osnivanje zajedničke komisije za rijeku Savu. Jedna od prvih odluka Bangladeša nakon nezavisnosti bila je osnivanje zajedničke komisije za rijeke sa susjednom Indijom. To potvrđuje da je voda oduvijek su srži našeg života i politike. Na vodu se ne smije gledati samo u kontekstu pića i higijene jer se oko 70 posto slatke vode koristi za navodnjavanje, što pokazuje koliko je voda blisko povezana s hranom, energijom i na kraju koliko je bitna za održavanje mira. Dakle, voda je centralni element poljoprivrede, ruralnog života, migracija, socijalne i političke stabilnosti te ljudskog dostojanstva.
 
• Koristi li se voda u krive svrhe tijekom posljednjih sukoba na Bliskom istoku?
- Od 2011. do 2015. ISIL je u najmanje 25 navrata koristio vodu kao oružje ili kao cilj svojih napada. Na kratko vrijeme preuzimali su kontrolu nad branama i zaustavljali tokove rijeka kako bi uskratili ljudima najvažniji element njihova života te su ih tako podčinjavali. U ovom trenutku ISIL kontrolira branu Tabka u Siriji u kojoj se skrivaju njihovi vođe, ali i važni zatvorenici. Kontrolom brane ISIL ucjenjuje snage koje se bore protiv njih jer bi i moguće rušenje brane rezultiralo potapanjem velikog dijela južne Sirije i velikim brojem žrtava. To nije prvi put da se voda koristi kao sredstvo ratovanja. Mnogo je takvih slučajeva širom svijeta u posljednjih nekoliko stoljeća, a postavlja se i pitanje kako su države koristile svoje izvore voda. Moramo proučiti je li smanjeni tok rijeke Jordan uzrokovan problemima u gornjem toku te rijeke, na Galilejskom jezeru ili u rijeci Yarmouk. Regionalni razgovori trebaju se koncentrirati na gradnju zajedničke vizije rješavanja problema. Postoje i podaci o zloupotrebi voda u sukobima u Ukrajini i Sudanu. Mosulska brana također je predmet nesuglasica između vojnika ISIL-a i kurdskih Pešmerga koje imaju potporu iračke vlade i američke vojske. Mosulska brana također predstavlja veliku opasnost za sve gradove koji se nalaze ispod nje. Priprema hitnog akcijskog plana (EAP) jedan je od načina kako se pokušava riješiti problem Mosulske brane. Taj plan treba biti usklađen s međunarodnom praksom i prije konačne verzije treba ga još malo usavršiti. Dok se taj plan ne dovrši i ne usvoji, trenutne procjene rizika pucanja brane treba revalorizirati i ažurirati, pogotovo u svjetlu novih događaja i urbanizacije prostora u podnožju brane. Zbog svega toga Vijeće sigurnosti UN-a hitno mora vodu proglasiti strateškim resursom. Također, treba uložiti i velike naporima kako bi se promovirala prekogranična suradnja i održive zajedničke sigurnosne mjere za održivo korištenje vodnih zaliha. Po podacima UN-a, postoji 286 rijeka čiji tok prolazi kroz više zemalja. Čak i ako zaključimo da su neke od tih rijeka vrlo male, trebalo bi biti moguće stvoriti režime suradnje oko najmanje 200 rijeka. Trenutačno je ta brojka manja od 100, što pokazuje da mnoge države na rijeke gledaju iz nacionalne, a ne regionalne perspektive.
 
• S druge strane, vaš je stav da voda može biti jaki instrument u trajnom održavanju mira. Možete li objasniti zašto smatrate da dvije države koje aktivno surađuju o problemu voda neće međusobno stupiti u ratni sukob iz ikakva razloga?
- Skupina Strategic Foresight razvila je količnik vodne suradnje koji proučava svih 286 zajedničkih riječnih tokova i svih 148 država koje dijele rijeke ili jezera s drugim državama. Pokazalo se da postoji velika korelacija između država s jakom suradnjom i očuvanjem mira. Kada sam 2013. objavio prvo izdanje ovog izvještaja, otkrio sam neobičnu vezu između vode i rata. Bilo koje dvije države koje aktivno surađuju u vezi voda ne žele ući u ratne sukobe iz ikojeg razloga. Ta aktivna suradnja oko voda uključuje politički angažman između dviju država na najvišem nivou. Ta suradnja gotovo uvijek ima podršku šefova država i vlada, a jednom kada su lideri uključeni na pozitivan način u cijeli proces, oni mogu u njega uvesti širu perspektivu te stvoriti zajedničke investicijske strategije. To im omogućuje da vodu koriste kao instrument mira. Također je potrebno stvarati inicijative za prekograničnu suradnju oko voda. Potreban nam je globalni Plavi fond koji će usmjeriti financijska sredstva u zajedničke vodne projekte kako bi se što više država zainteresiralo za te projekte. Takav fond zahtijeva financijska sredstva, ali ne smijemo zaboraviti da su Pariškim sporazumom prije godinu i pol države dogovorile godišnji proračun od 100 milijardi dolara za fond za klimatske promjene. Države u regiji su svjesne izazova klimatskih promjena i počele su poduzimati mjere kako bi zaštitili svoje ljude, zajednice i živote. Svaka država u regiji, osim Sirije, napravila je plan prilagodbe novoj klimatskoj stvarnosti, a tim će planom doprinijeti ciljevima zacrtanim Pariškim sporazumom, odnosno smanjenju emisije stakleničkih plinova i zaustavljanu rasta globalne temperature. Izazovi su ogromni. Sučeljavanje s klimatskim promjenama zahtijeva promjene u svim segmentima društva. Zbog rizika, ali zbog potrebe za hitnom akcijom, Svjetska banka pokrenula je plan kojim pomaže državama da se prilagode onome što se već događa i onome što će se dogoditi u budućnosti. Plan se fokusirao na tri osnovna područja. Očuvanje sigurnosti vode i hrane, omogućavanje gradovima da se suoče s udarcem klimatskih promjena i smanjivanje emisija koje uzrokuju globalno zatopljenje investiranjem u obnovljive izvore energije.
 
• Kako države koje su bogate izvorima vode, poput Hrvatske, mogu doprinijeti međunarodnoj zajednici?
- Hrvatska može imati inspirativnu i obrazovnu ulogu tako što će širom svijeta promovirati prekograničnu vodnu suradnju. Hrvatska ima dobru podlogu za takve postupke. Hrvatska je 2001. preuzela aktivnu ulogu sa svojim susjedima u osnivanju Međunarodne komisije za sliv rijeke Save. To je bio prvi ugovor o suradnji i miru nakon krize na Balkanu. Pokazali ste kako rijeke mogu spojiti države i kako im mogu pomoći napraviti tranziciju od sukoba do suradnje. Hrvatska je vrlo aktivna i u Dunavskoj komisiji. Zanimljivo je da Hrvatska i Bosna i Hercegovina uspješno surađuju u Savskoj komisiji, ali ne mogu dogovoriti suradnju u slivu rijeke Neretve. Hrvatska, dakle, može objasniti kako politike, a ne politiziranja, mogu omogućiti suradnju. Hrvatska je vrlo brzo uspjela popraviti svoje brane koje su napadnute tijekom rata u devedesetima i to iskustvo zaštite vodne infrastrukture, kao što su brane i plinovodi, može podijeliti sa zainteresiranim stranama kojih je sve više zbog velikog broja sukoba diljem svijeta. Hrvatska također može razmotriti ideju da u nekim dijelovima zemlje u kojima ima višak vode uzgoji određene poljoprivredne kulture te da ih pokuša izvesti u države u kojima zbog manjka vode takav uzgoj nije moguć. Tako Hrvatska može pomoći ispuniti poljoprivredne zahtjeve nekih vodom siromašnih država, a istovremeno na tome može i zaraditi. Osim toga, Hrvatska ima jednu od ključnih uloga u inicijativi Tri mora kojom se promovira politička i ekonomska suradnja država između triju mora - Baltika, Jadrana i Crnog mora. Ta regija iznosi 28 posto teritorija Europske unije, 22 posto njene populacije, ali samo 10 posto ukupnog BDP-a EU-a. Rasprave o ekonomiji fokusirane su na potrebu za poboljšanje infrastrukture u cijeloj regiji, a pogotovo na energetsku suradnju i na promociju pluralnosti energetskih izvora i smanjenju energetske zavisnosti. Prema riječima vaše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, potrebno je 50 milijardi eura da bi se uklonili trenutni nedostaci. Međutim, ona je također skrenula pažnju na glavne izazove u regiji, a to su demografski pad i emigracija. Za usporedbu, regija Bliskog istoka i sjeverne Afrike (MENA) trebat će investirati oko 75 milijardi eura za održavanje postojeće i gradnje nove infrastrukture zbog rasta populacije koja se povezuje s emigracijom i demografskim rastom.
 
• U Hrvatskoj godinama traje rasprava o budućnosti vodnih izvora, odnosno treba li te izvore privatizirati ili oni trebaju ostati u državnom vlasništvu. Kakav bi bio vaš savjet hrvatskim vlastima?
- Hrvatska bi trebala zadržati vodu u državnom vlasništvu. U sljedećih 20 godina doći će do nestašice vode širom svijeta, a beskrupulozni investitori već kupuju zemlju u vodom bogatim zemljama kako bi imali kontrolu nad ovim vrijednim izvorom. Samo ako voda ostane u državnom vlasništvu, mogu se stvoriti politike koje će biti u dugoročnom interesu stanovnika Hrvatske, a ne u interesu privatnih investitora s druge strane svijeta. Osim toga, i upravljanje vodnim gospodarstvom zahtijeva koordinaciju koju može osigurati samo državna vlast. NACIONAL: Kakva je situacija svodnim zalihama u Jordanu, pogotovo ako se uzme u obzir veliki broj izbjeglica koji je u vašu državu stigao iz susjedne Sirije? Sirijska kriza trenutačno je u svojoj sedmoj godini, a mi u Jordanu možemo s ponosom reći da smo prihvatili više od 1,3 milijuna Sirijaca koji žive u našoj zemlji. Od tog broja, 655.217 su izbjeglice registrirane kod UNHCR-a. Međutim, dolazak tolikog broja izbjeglica imao je svoju cijenu jer je direktno utjecao na dugoročne državne financije. Suočeni smo s potrebom da moramo graditi nove infrastrukturne projekte kako bismo osigurali normalno funkcioniranje države. Po podacima UNHCR-a, Sirijci čine 46 posto ne-Jordanaca koji žive u Kraljevstvu i 15 posto cjelokupnog stanovništva Jordana. Budući da većina izbjeglica živi izvan kampova, zbog čega je stvoren novi pojam urbanih izbjeglica, potrošnja vode u cijelom Jordanu porasla je za 22 posto. Još je alarmantnija situacija u sjevernom djelu Kraljevstva, gdje je smještena većina izbjeglica, u kojem je potrošnja vode povećana za 40 posto. Osim toga, u Jordanu živi oko dva milijuna registriranih Palestinaca, a u deset službenih palestinskih kampova živi gotovo 370 tisuća izbjeglica. Zbog svega toga Jordan je prisiljen surađivati s Ujedinjenim narodima i drugim agencijama kako bi poboljšao dostavu vode u sjevernim krajevima države i u području na granici sa Sirijom. Usvojena su strategijska rješenja putem kojih bi se suočili s navedenim problemima, a u tijeku je i izrada projekata s kojim bi se dugoročno riješio problem manjka vode u cijelom Kraljevstvu.
 
• Kakav je utjecaj na cjelokupno gospodarstvo Jordana imao rat u Siriji?
- Kao što sam i rekao, Jordan je prihvatio oko 1,3 milijuna Sirijaca, što je približno 15 posto ukupne populacije te je to imalo veliki utjecaj na naše ekonomske prilike. Pritok sirijskih izbjeglica imao je veliki utjecaj na jordanski proračun, ali i na dugoročne razvojne ciljeve. Narastao je pritisak na oskudne nacionalne resurse kao što su električna energija i plin, infrastruktura je preopterećena, narasla je potražnja za radnim mjestima, a narastao je i pritisak na zdravstveni i obrazovni sustav. Financiranje usluga povezanih s izbjeglicama u 2015. godini iznosilo je 35 posto ukupnog jordanskog proračuna. Pritok sirijskih izbjeglica postalo je pitanje dugoročne izdržljivosti i zato je izrazito važno da se zadrži moment nastao nakon londonske donatorske konferencije, na kojoj je dana podrška Jordanu da se suoči s nadolazećim izazovima. Ti izazovi su navedeni i objašnjeni u planu od 2017. do 2019. godine, a fokus tog plana je na pružanju humanitarnih usluga i poboljšanju uvjeta u zajednici. Jordanska vlada u sklopu socijalne i ekonomske razvojne strategije obvezala se da će pružiti pomoću stvaranju programa za nova radna mjesta pomoću kojih bi pružila jednake prilike za normalan život i Jordancima i Sirijcima.
 
• Kakva je budućnost odnosa između Jordana i SAD-a, pogotovo ako se uzme u obzir sve veći otpor američkoj politici na Bliskom istoku, ali i širom svijeta?
- Jordan održava bliske odnose sa SAD-om i američkim narodom. Naše dvije države ostaju strateški partneri oko mnogih različitih pitanja kako bi se što lakše suprotstavili modernim izazovima kako na regionalnoj razini, tako i na globalnoj, s posebnim naglaskom na ugrozu svjetske sigurnosti. Potrebna je zajednička akcija u borbi protiv terorizma koji nema granice, nacionalnosti i religije. Zajednički nastup u rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba još je jedan primjer suradnje. Rezolucija o izraelsko-palestinskom sukobu koja je utemeljena na Arapskoj mirovnoj inicijativi i čija je mirovna poruka poslana na Arapskom samitu u Amanu, traži od nas jaku privrženost dijalogu i zajedničkoj viziji mira i stabilnosti na ovim prostorima. Arapska mirovna inicijativa dozvoljava stvaranje palestinske države i garantira Izraelu sigurnost i normalne odnose sa svim arapskim državama. Koordinacija između Jordana i SAD-a može se fokusirati i na potragu za političkim rješenjem situacije u Siriji pomoću kojeg bi se završio sukob i osiguralo jedinstvo i teritorijalni integritet Sirije. Podrška otvorenom dijalogu u kojem bi sudjelovala cjelokupna međunarodna zajednica, a koji treba krenuti dan nakon završetka sukoba, mora početi već danas. Ne smijemo zaboraviti da je gotovo polovica sirijskog stanovništva napustila svoje domove i zato već sada trebamo početi stvarati financijski plan za obnovu Sirije, što zahtijeva da neke države moraju odustati od svojih sitnih interesa jer bi u suprotnom mogla biti ugrožena budućnost Sirije.
 
• Kakvo je trenutačno stanje odnosa Jordana i Izraela i kakav je stav Jordana o palestinskom pitanju?
- Jordan nije samo običan promatrač ili posrednik u mirovnom procesu, nego ima stvarni, opipljivi interes da se postigne mir putem ozbiljnih pregovora. Pregovori se trebaju voditi po međunarodno dogovorenim uvjetima bliskoistočnog mirovnog procesa koji se baziraju na dvodržavnom rješenju Arapske mirovne inicijative. Izrael mora pokazati privrženost dvodržavnom rješenju i mora poduzeti kredibilne korake kako bi se stvorili uvjeti za nastavak ozbiljnih pregovora. Dok mi razgovaramo, oko 600 tisuća naseljenih Izraelaca živi na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu. Po istraživanju instituta RAND, taj broj svake godine raste za pet posto što znači da će, ako se nastavi gradnja izraelskih naselja u ovom tempu, za dvadesetak godina biti nemoguće ostvariti dvodržavno rješenje. Savršeno je jasno da širenje izraelskih naselja na okupiranom palestinskom teritoriju uništava svaku nadu za mir. Izrael mora iskreno raditi na mirovnom rješenju jer će se u suprotnom naći okružen mržnjom u vrlo turbulentnoj regiji. Izraelsko-palestinski sukob ostaje srž svih regionalnih problema i neuspjeh u rješavanju ovog problema imat će velike posljedice na stabilnost regije i na rat protiv terorizma jer produženje ovog sukoba ide na ruku terorista i ekstremista. Kao zainteresirana strana Jordan će napraviti sve da ideja dviju država postane stvarnost i iskoristit će sve moguće politike kako bi zaštitio sveta muslimanska i kršćanska mjesta u Jeruzalemu, a to se prije svega odnosi na džamiju Al-Aqsa.
 
• Što mislite o trenutačnoj situaciji u Siriji?
- Međunarodna zajednica mora napraviti puno više kada je riječ o kratkoročnoj pomoći sirijskim izbjeglicama, a istovremeno mora smanjivati posljedice izbjegličke krize. Međutim, zbog dugotrajnosti krize fokus bi trebao biti i na dugoročnom razvoju alata s kojima bi se izbjeglicama omogućilo da napuste kampove i da se uspiju zaposliti. Podaci UN-a govore daje prosječno razdoblje koliko jedna osoba provede u izbjeglištvu 17 godina i tim osobama je potrebno pružiti online edukaciju i kako bi ih se što lakše uklopilo u društvo, a potrebna je međukulturalna edukacija pomoću koje bi se počelo rješavati pitanje sve većeg antimuslimanskog raspoloženja u Europi i SAD-u. Uspostava sigurnosnih izbjegličkih zona, u skladu s ugovorom potpisanim u Astani koje nude sirijskim izbjeglicama sigurnost od vojnih operacija, trebala bi se provoditi istovremeno s političkim dijalogom koji bi doveo do kraja ove krize. Nema sumnje da koalicija sposobnih treba uključivati SAD, Europsku uniju, Rusiju i arapske države te da one moraju stvoriti opsežnu strategiju za kraj dugotrajnog sirijskog sukoba. Danas je takva koalicija potrebnija nego ikada jer sve zainteresirane strane moraju shvatiti da ne postoji vojno, nego samo političko rješenje sukoba u Siriji, a svako političko rješenje mora uzeti u obzir želje sirijskog naroda i sačuvati teritorijalni integritet i političku samostalnost Sirije.
 
• Može li se na Siriju primijeniti iskustvo Daytonskog mirovnog sporazuma?
- Od početka konflikta u Siriji povlače se paralele između sukoba u toj državi i sukoba u Bosni i Hercegovini. I u BiH je prije Daytona postojao niz bezuspješnih inicijativa, a slično se događa i u Siriji sa ženevskim i astanskim mirovnim procesima koji nisu ponudili pravo mirovno rješenje. Jedna od lekcija koja je naučena od Daytonskog sporazuma, a koja se može primijeniti i u Siriji, jest ona da je građanski rat otporan na vanjske utjecaje i da se sukladno time ne može završiti osim ako sve zaraćene strane ne podržavaju politički proces i dijalog koji će utvrditi put sveobuhvatnom mirovnom dogovoru. U odsutnosti održivog mira, frakcije će razmatrati nove situacije kao privremene i nastavit će zagovarati ratne agende sve dok uvjeti ne postanu zreli za nastavak ratnih sukoba. Međunarodna zajednica, kao što je to učinila i u Daytonskom sporazumu, može odigrati ključnu ulogu u implementaciji mirovnog ugovora u Siriji tako što će osigurati suradnju država u regiji kroz fleksibilan i konstruktivan dijalog.
 
• Svjedoci smo sve češćih terorističkih napada, lokva je situacija u Jordanu? Kako se Jordan bori s terorističkim prijetnjama?
- Zbog svog geopolitičkog položaja Jordan je dugi niz godina meta terorističkih aktivnosti. Moja država je bila i uvijek će biti na čelu međunarodnih napora u borbi protiv terorizma i ekstremnih ideja. Jordan vodi rat unutar islama protiv sociopata koji žele iskriviti pravu sliku o njemu. To je slika koja pruža model očuvanja ljudskog dostojanstva i života i koja poštuje dijalog. Priznajemo da je opasnost od terorizma svakim danom sve veća i u našoj regiji kao i širom svijeta. Kriminalne i terorističke bande različitih imena i formi kao što su Daeš, Al-Šabaab, Boko Haram i Al-Kaida otele su tolerantni islam i iskrivile su njegovu pravu sliku. Terorizam ne priznaje granice i ne radi razliku između rasa i religija. Zato moramo usvojiti zajednički pristup u borbi protiv terorizma koji će se fokusirati na srž problema, a to znači da trebamo pronaći način da spriječimo teroriste da regrutiraju vojnike i od njih rade sljedeću generaciju ubojica.
 

Boris Bilan, Nacional