Get Adobe Flash player

Ja sam najiskusniji, najbolji, najhrabriji, najpametniji, naj, naj, naj...

 
 
Zoran Milanović razgovarao je za RTL Danas i ponovio svoje otrovne i lažne stavove o HDZ-u kao tzv. kriminalnoj, špijunskoj i proustaškoj organizaciji.
http://cdn-static.rtl-hrvatska.hr/image/milanovic-hrvoje-kresic-fd7a1e36470cdaa21ce6a5f54d4d2d28_view_article_new.jpg?v=30
• Jeste li Vi gubitnik nakon cijele ove priče?
- Ako volite stvari postaviti banalno. Ali, to na kraju i je što ljude zanima. Mi nismo za sada formirali vladu, to je činjenica.
 
• A jeste li Vi loš gubitniku?
- Sad mi to morate pojasniti.
 
• Jučer Vas je u Saboru predsjednik HDZ-a i danas ponovno, i s još nekoliko drugih svojih partnera optužio da ste frustrirani i da se ne možete suzdržati, te da s vrlo oštro reagirate i kad trebate i kad ne trebate.
- To je problem. Sad će oni pokušati Hrvatsku eutanizirati i od svih nas napraviti mlohavce, što ne će uspjeti. We'll give them hell. Ne će to tako ići. Te pokušaje da svi sada šutimo i da se držimo za rukice i držimo besramne govore u kojima se pravimo da se u ove četiri godine nije događalo ništa, da nije bilo zastrašivanja, huškanja - to tako ne će proći. Ja sam u ove izbore vodio stranku i koaliciju u vrlo teškim okolnostima. Kad su objavljeni rezultati nama je laknulo na neki način. Osvojili smo više od HDZ-ove koalicije koju sam nazvao onim riječima kao što sam je nazvao, a sad ću to ponoviti i objasniti. Druga je stvar što se želi ušutkati ljudi i od nas napraviti lobotomirane entitete. Mi smo kao koalicija dobili više od HDZ-a i to se vidjelo u broju potpisa koje sam dobio drugi-treći dan. Ali dalje nije išlo. Most je praktički cijeli prekrcan HDZ-u u okolnostima koje će još dugo vremena golicati maštu pisaca političkih trilera. Ja znam cijelu istinu, onu koju mogu znati. No, što vas je zanimalo. Kad sam rekao da je to kriminalna organizacija. Ajmo redom. Em tu ima ljudi koji su pod optužnicama za kriminal, koji su i više nego suspektni. Em sam rekao da je to špijunska koalicija, to je Karamarko i njegova klika. Vi nemate primjer u Europi da na takvom mjestu je bivši šef tajne službe koji je inače uhvaćen u nekoliko zlouporaba. A druga je stvar što DORH ništa po tom pitanju nije napravio. Od zapošljavanja ljudi koji su pali na testiranju i detektoru, do zapošljavanja rođaka koji su drugi dan prebačeni u poreznu upravu. Što sam rekao na kraju? Proustaška? Pa ako je HČSP organizacija duhovne obnove, onda u redu. Ali ja mislim da nije. To su partneri HDZ-a. Njih se čak i HSP AS odrekao. To su činjenice, to je način na koji se Hrvatska truje već četiri godine.
 
• Ali činjenica je i da ste vi sa svima njima bili spremni ući u tripartitnu vlast. Dapače, vi ste to i potpisali, a Karamarko nije.
- To ste se malo zeznuli. Mi smo u svim dokumentima i svakom trenutku ova dva kriterija moraju biti ispunjena. Mi smo išli u jednom pravcu pregovora. I Glavni odbor i nakon Glavnog odbora - uvjet da se svi lopovi, smutljivci moraju maknuti, da ih se stranke moraju odreći, te da se svi koji se ponašaju tako da zastrašuju manjine, da šire nacionalnu, vjersku pa i rasnu netrpeljivost da s nama za istim stolom neće biti. Ja ni u jednom trenutku od toga nisam odstupio. I ne bih nikad.
 
• Ali, sjedili ste za istim stolom s Karamarkom u nekoliko navrata, a danas mu zamjerate to sve što kažete da on jest. Kako to ide jedno s drugim?
- To zamjeram cijelo vrijeme i tijekom pregovora smo tražili da se to isključi. To je bilo rečeno i u Esplanadi i u zaključcima Glavnog odbora. I od toga nikad ne bismo odustali. Zašto je Karamarko u jednom trenutku ustao, morao otići i onda se vratio pod uvjetima i okolnostima koje ste svi vidjeli gdje naprosto je netko odlučio prevrnuti šahovsku ploču ili pokeraški stol i pobjeći uz nekakav komični izgovor, to je druga stvar. Ali, ovdje me nećete uhvatiti. Ovdje smo bili vrlo eksplicitni, koga ne želimo i ne bismo nikada dopustili u svom društvu. A onda bi razgovarali dalje.
 
• Jučer ste u Saboru rekli da ste razgovarali sa članovima Mosta i da su dolazili u vladu razgovarati s Vama. Možete li nam reći što se konkretno događalo?
- To se događalo početkom prosinca. To nema veze s ovom izmišljotinom. Sami su se najavili. Ali, moram reći da su ti ljudi bili dosta korektni prema Mostu, pa čak i prema Petrovu. Ali, naprosto su ih neke stvari proganjale i osjećali su se vrlo neugodno.
 
• O koliko se ljudi radi?
- To Vam ne mogu reći. Možete mi vjerovati na riječ. Mislim da u ovih četiri ili devet godina koliko sam u visokoj politici me ne prati tragovi lašca.
 
• A što su tražili od Vas?
- Htjeli su razgovarati i razgovarali smo dugo. I to ne jednom.
 
• Jeste li imali osjećaj da s tim ljudima možete formirati koaliciju?
- Ne. Meni se cijelo vrijeme činilo da tu postoji nekoliko, kako da kažem... Prvo, većini tih ljudi je bilo od presudnog značaja da ostvare saborske mandate. I tom činjenicom su ih držali u šahu oni koji su ih držali. Na kraju su ih doveli u slijepu ulicu i dogodilo se što se dogodilo. Je li mi žao? Pa i nije. Mi smo na izborima napravili puno, ostvarili rezultat koji početkom godine nitko nije očekivao. Dobili smo više od HDZ-a, u startu smo dobili više podrške za mandatara, to nije bila bezazlena brojka. A dalje ste vidjeli. Ja mogu biti ponosan na svoju koaliciju i svoju stranku. Ako nešto niste čuli u ovom razdoblju, niste čuli da je SDP zapušten. 2003. godine kada je Ivica Račan izgubio uvjerljivo od Sanadera, onda se stalno vrtila ta mantra da je stranka zapuštena. Sada to ne čujete. Stranka je odradila herojski posao.
 
• Očito ima nekih glasova iz stranke koji se s Vama ne slažu. Stiže jedan iz Splita. Što odgovarate gospodinu Baldasaru?
- Od početka ima tih glasova. Baldasaru ne odgovaram ništa. Ništa, ništa, ništa...
 
• Smatrate li Vi sebe osobno krivim? Možda čak i svoj karakter? jeste li Vi preprgava osoba za sve ovo što se događalo?
- Što znači prgava.
 
• Osoba s kojom je jako teško surađivati.
- Ovisi kome. Pristojnim ljudima je lako, a propalicama je teško. Možete stvari postaviti obrnuto. Možda je moj karakter i to što sam spreman gurnuti glavu tamo gdje se većina ne usudi ni stopalo doprinio nekim stvarima. To je retoričko pitanje koje postavljam Vama i javnosti. Bi li bilo onako kako je bilo 2011. godine, ogromna pobjeda, najdominantnija do sada. Bismo li se iz ove teške situacije gdje je zemlja bila na rubu nereda i nasilja prije godinu dana izvukli na ovaj način i nadmašili HDZ i njihovu koaliciju. To je pitanje koje možemo analizirati. Ali, činjenica je da se u SDP-u od 2007. godine vrte manje više isti ljudi koji su oponenti što god se napravilo. I to je konstanta. I to ljudi u stranci vide. Kad je bilo najteže oni su nas pljuckali. S time što je gospodin Baldasar doživio jednu čudnu transformaciju, naročito nakon 10. travnja ove godine kada je polagao tamo neke vijence na dan blagdana NDH.
 
• Ali ipak ste ga Vi nominirali u utrci za mjesto gradonačelnika Splita?
- Itekako. Evo, ne znam o kome se radi. On je otišao nekim svojim putem. To će oni u Splitu razgovarati. SDP je stranka demokratskija od ostalih. Kod nas se predsjednike bira izravnim glasovanjem svim članovima stranke. Ja odgovaram svima, ne mogu mandat na raspolaganje Glavnom odboru ili Predsjedništvu, jer mi nismo birani na istoj razini demokratske legitimacije. I zato mandat se daje na raspolaganje tako što se kandidiraš ili ne kandidiraš. A ja ću se kandidirati. Ne zato što mislim da stranka ne može bez mene ili da sam joj potrebniji nego ikad. Nego mislim da je sada vrijeme kada moramo spriječiti upravo ovu eutanaziju. Sada je jasan stav, prgavost ako hoćete, možda potrebniji nego ikad. I iskustvo. Ja sam još uvijek mlađi od mnogih, ali najiskusniji. U ovoj zemlji ja sam najiskusniji. 
 
• Kako ćete onda funkcionirati u oporbi?
- Namjeravamo funkcionirati vrlo, vrlo borbeno. Ovo je najniža točka hrvatske demokracije. Ovo što se događa nije samo prevara, to je loše za zemlju.
 
Ali, jučer ste rekli da mandatar ne će biti cilj Vaših kritika, nego stranke oko njega?
- Da, zato što on nije entitet. On možda je dobar u poslu koji radi, ali ovo je nešto sasvim drugo. On je HDZ-ov kandidat, to nije nikakva neovisna osoba.
 
• Kako Vi to znate?
- Pa kažu da su ga pripremali za ministra financija. Izabrao ga je HDZ. Pa nije ga izabrao Petrov. To je svakom djetetu jasno. Pitanje je kako će se odluke donositi. Moje iskustvo je takvo da kad si mala zemlja, onda imaš problem. A kad još takvu zemlju predstavlja političar, kojeg će odmah nanjušiti, onda te uhvate u zrendu.
 
• Što ako tu vanjskopolitičku ulogu preuzme predsjednica?
- To nema veze s Ustavom. Vlada je centar odlučivanja o svemu. Nikakve spletke i tajni dogovori. Hrvatska raste, svima je jasno i to je zasluga mene i moje vlade. Hrvatska je puno uređenija država nego prije četiri godine i to si možemo pripisati.
 
• Ali građani to nisu prepoznali?
- Građani su to očito u zadnjih godinu dana počeli prepoznavati. Ali, dogodio se Most. Sad da Vam ja kažem nešto što ste znali i sami. 10. rujna u anketama su bile ogromne turbulencije, imali smo ORaH, Živi zid, ali u Gradu Zagrebu u kojoj je moja koalicija uvjerljivo pobijedila. Tada je ORaH imao 15 posto i u dva mjeseca to se potpuno raspalo. I došla je stranka, odnosno, ime za koje nitko nije čuo. Ali, tako je ispalo. I tako su ljudi glasali za Most i to ne znajući za što glasuju. Ankete su pokazivale da je čista većina glasača Mosta preferirala koaliciju s nama. Onaj tko vodi političku stranku, Most na primjer, i to ima pred očima, taj itekako bi se toga trebao držati. Očito u Mostu nisu, i očito su tu bile neke druge namjere. S jedne strane, nudio se savez s koalicijom kontinuiteta koja je veća od HDZ-a i ima rezultate, a ti odeš tamo. I to je legitimna odluka. Po meni jako loša za Hrvatsku. Vi me pitate hoće li predsjednica preuzeti vanjskopolitičku ulogu. Predsjednik ne može to preuzeti jer po Ustavu Vlada vodi vanjsku politiku, a predsjednika se tu i tamo nešto pita. Vlada potpisuje ugovore. Predsjednik ne može nijednu financijsku niti bilo koju drugu međunarodno pravnu obvezu koju na kraju ratificira Sabor. To je neprirodno. Ovo je bio potpuno prirodan poredak stvari gdje je Hrvatska imala premijera, kako god se on zvao, koji je imao instrumente demokratske legitimacije i kontrole prema Hrvatskom saboru koja je ostvarena u izbornoj noći 2011. godine. To ni Sanader nije imao. Dakle, to je bila čista situacija. A ovo je mutno. Ja se divim gospodinu Oreškoviću što je pristao na nešto ovako.
 
• Što znate o gospodinu Oreškoviću?
- Skoro ništa. On je vodio tu Plivu. Znam da su pregovarali o akviziciji nekih tvrtki koje su u vlasništvu hrvatskih korporacija pa znam nešto o tijeku tih pregovora. Znam koju razinu autonomije je imao, vrlo mali. Što ne znači da nije stručan čovjek u tom svojem segmentu. Ali ovo je veće od života.
 
• Očito ćemo ga imati priliku upoznati?
- Možda i ne ćemo. Ovo je prirodan centar odlučivanja bio u Hrvatskoj. Točno se znalo tko su ti ljudi i kome odgovaraju. Sad se ne zna. Ej, mi smo se suprotstavili bankama i centrima moći. Očekujete to od ove vlade? Nema šanse.
 

Hrvoje Krešić, RTL Danas

Svima treba biti jasno da je spas za zemlje u regiji u EU-u

 
 
Azem Vllasi, nekadašnji jugoslavenski političar, danas, ugledni prištinski odvjetnik i politički analitičar u intervjuu za Dnevni avaz komentira stabilnost u zemljama regije te u tom svjetlu naglašava značaj ulaska Crne Gore u NATO savez. Vllasi koji ovih dana boravi u Sarajevu, jer traži izdavača za svoju knjigu na bosanskom jeziku, za koju kaže da je njegovo životno djelo, procjenjuje i kuda vode najnoviji napadi Milorada Dodika i zagovornika njegove politike na državu BiH.
http://www.balkaninside.com/wp-content/uploads/2013/11/Azem-Vllasi.jpg
• O čemu ste pisali i kada će izaći Vaša najnovija knjiga?
- Ovo je knjiga mog života, neka vrsta političke autobiografije, ali i svojevrsni hod kroz 40 godina mog života. Zahvaćam vrlo zanimljive političke periode od 70-ih naovamo, kojima sam svjedočio, a bio sam i izravni sudionik mnogih događaja posebno pred raspad Jugoslavije, kada sam se prvi put suočio sa surovom agresivnošću Slobodana Miloševića i velikosrpskog nacionalizma. Ima dosta stvari i o BiH. Naslov knjizi još nisam dao, a pojavit će se uskoro na tržištu i to istovremeno na albanskom, bosanskom (dakako da A. Vllasi kao bošnjački zet ne zna i ne želi reći „bošnjačkom jeziku“, op. ur.) i engleskom jeziku.
 
• Koliko je danas situacija u regiji stabilna?
- Države nastale raspadom Jugoslavije su još u previranjima, procesima unutrašnje konsolidacije, državnosti i državne samobitnosti. U tome osim Slovenije i u dobroj mjeri Hrvatske, mi ostali još nismo uspjeli. Srbija još uvijek kao ostatak što se kaže dima od baruta, iz vremena kada je izazvala tragičan raspad Jugoslavije, još stoji kao prijetnja za svoje okruženje. Ovim prostorima vlada jedno primirje, da tako kažem. Nitko nije voljan ući u ratne sukobe i tragedije, ali mnoge opasnosti su otvorene i potencijalne. Ako se Rusija bude više involvirala i miješala, onda ne može doći do stabilnosti. Naprotiv, može doći do pogoršanja.
 
• Kako to spriječiti i očuvati stabilnost?
- Spas za zemlje u regiji definitivno je u ekonomskom, političkom i sigurnosnom smislu, oslanjanje na EU, na zapad, na SAD, to treba svima biti jasno. Prije svega SAD kao „kum“ Daytonskog sporazuma mora pokazati više inicijative za transformaciju Dejtonskog sporazuma kako bi BiH postala funkcionalnija kao država. Vidimo da je Dodikov životni  cilj da ova zemlja nestane, a naravno da u toj situaciji RS se neće konstituirati kao samostalna država, nego ako može pripojit će se Srbiji. A, kada bi se Dodik i Tomislav Nikolić pitali onda bi Srbiju zajedno s RS-om pripojili u jednu rusku guberniju.
 
• Što znači ulazak Crne Gore u NATO savez za stabilnost regije?
- Veoma mnogo. Prije svega, jer Crna Gora ima zanimljiv geopolitički položaj i važno je zbog Srbije. Jer Rusija računa da Srbija bude njena produžena ruka na ovom prostoru. Srbija je uz suglasnost Rusije krenula u europske integracije i navodno stremi članstvu u EU-u, ali je rekla u NATO ne će, navodno jer proklamira svoju vojnu neutralnost. I, Srbiji i Rusiji mnogo je stalo da Crna Gora ne bude u tom savezu. Baš zbog toga članstvo Crne Gore u NATO-u važnije je rekao bih čak i od članstva Kosova i BiH.
 
• Kako tumačite odluku Vlade RS-a da prekine suradnju s pravosudnim i istražnim institucijama BiH?
- Kao izravni atak na državu BiH i na Dejtonski mirovni sporazum. Visoki predstavnik Valentin Inzko trebao bi odmah staviti izvan snage takvu odluku, a Dodik koji zloupotrebljava svoju funkciju trebao bi biti suspendiran i treba ga netko zaustaviti. Mlaki tonovi međunarodnih faktora koji imaju odgovornost za stanje u BiH, a pogotovo relativno mlake reakcije iz Sarajeva, Dodika ohrabruju u tom nastupu. Mislim da Dodik ovo sve radi da bi s tim svojim kvazipatriotizmom i srbovanjem ušutkao opoziciju u RS-u. Jer Srbi tamo vide da on kao radi protiv BiH, a zapravo upropaštava i taj entitet i gura i srpski narod u RS-u u nevolju.
 
• Koliko su opasne najave nasilnog zaustavljanja iz RS-a SIPA-e u njenom radu i je li to svojevrsno „zveckanje oružjem“?
- Mislim da su to isprazne prijetnje, ali ako kažu da će to uraditi, onda rade direktno protiv ustavnog ustrojstva BiH, jer SIPA je ustrojena dogovorom, to je zajednička služba. To je vagabundizam i to jeste zveckanje oružjem, ali je zapravo isprobavanje pulsa koliko mogu ići daleko.
 
• Zašto se oporba na Kosovu protivi Sporazumu s Crnom Gorom o demarkaciji granične linije?
- Granice između novih država, u principu su onakve kakve su bile unutar Jugoslavije, kao administrativne po Ustavu iz 1974. godine. I Badinterova komisija se složila da te granice budu utvrđivane po tom principu. Oporba napada vlast zbog tog sporazuma, jer kažu da je Kosovo izgubilo nekoliko tisuća hektara. Vlada Crne Gore je zauzela jedan vrlo pošten stav, i rekla da je spremna razgovarati o eventualnim nedorečenostima. Prema tome nije to krupno političko pitanje, ali oporba na Kosovu ima neke druge motive, pa se hvata za to.
 
• Kakvi su danas odnosi Albanaca sa Srbima na Kosovu?
- Kudikamo bolji nego nakon raspleta 1999. godine. Mi Albanci ni tada nismo imali problema s našim kosovskim Srbima, nego s državom Srbijom. Jer, u desetogodišnjem periodu okupacije Srbije od 1989. do 1999. godine, režim Slobodana Miloševića je instrumentalizirao kosovske Srbe u svojoj antialbanskoj politici. Upravo takvi su napustili Kosovo nakon 1999. i Miloševićeva politika je uspjela prepoloviti broj Srba na Kosovu.
 
• Traže li Vaše odvjetničke usluge i Srbi na Kosovu?
- Kako da ne. Mi imamo mnogo odvjetnika Srba na Kosovu, ali oni hoće baš mene. Ja se profesionalno sa svim znanjem koje imam odužim i završim im posao, po zakonu, oni me dobro plaćaju i zadovoljstvo je obostrano. Od desetak aktivnih predmeta koje imam u uredu četiri su srpska.
 
- Jedna generacija ne će dva rata, ali u Bosni rastu mlađe generacije. U bošnjačkom narodu sada su u punoj snazi 25 godina i one ne pamte rat. I, na mlade generacije ovo što se događa djeluje ponižavajuće. Znate koliko mladih odavde vidi perspektivu u inozemstvu, a ne u BiH. Mladi ljudi koji u svojoj državi vide besperspektivnost, njima jednog dana „pukne“. To je ta opasnost. A, na žalost u drugom ne entitetu, nego etniku, kod Srba mlade generacije još nadahnjuju nastavljači politike Slobodana Miloševića, Ratka Mladića, Radovana Karadžića. I, to je problem - kaže Vllasi.
 

Semira Degirmendžić, Dnevni avaz, Vrhbosna

Nalazimo se pred raspadom

 
 
Martin Schulz, predsjednik Europskoga parlamenta vrlo je zabrinut za europski projekt. On se boji povratka Europljana nacionalizmu i oštro kritizira njemačkog ministra unutarnjih poslova Thomasa de Maizierea.
http://si.wsj.net/public/resources/images/BN-DM553_euschu_P_20140701083902.jpg
• Gospodine Schulz, luksemburški ministar vanjskih poslova Jean Asselborn nedavno je upozorio na opasnost od raspada Europske unije? Pretjeruje li on?
- U Europskoj uniji postoje snage koje nas žele razdvojiti. To moramo spriječiti jer bi posljedice bile katastrofalne. Europska unija je u opasnosti. Nitko ne može reći hoće li Europska unija postojati za deset godina. Ako to želimo, onda se moramo za nju snažno boriti.
 
• Može li se Europska unija, koja je toliko integrirana, uopće ukinuti?
- EU nije bez alternativa, naravno da bi se mogla ukinuti. Ali alternativa je Europa nacionalizma, Europa granica i zidova. A to bi bilo strašno jer je jedna takva Europa već više puta naš kontinent odvela u katastrofu.
 
• Je li za opstanak Unije potreban veći angažman?
- Sasvim sigurno. Ali ono što mi doživljavamo jest sljedeće: brojne vlade prvo glasuju za prijenos suvereniteta na Europsku uniju, zatim se žale na nedopustivo interveniranje u nacionalni suverenitet i blokiraju zajedničko postupanje Europske unije. Ti isti zatim optužuju EU da ne rješava probleme s kojima se suočavamo. U takvoj situaciji nikoga ne čudi što je imidž Europske unije loš.
 
• Na što točno mislite?
- Ne pokazuje samo slabosti Europska unija, već zakazuju i zemlje članice. Kada neki ministri kažu da će njihova zemlja sama štititi vanjske granice, oni tada zaboravljaju da su to ujedno i granice čitave Europske unije. Povratak brojnih vlada nacionalnom razmišljanju je fatalno. Nijedna zemlja ne može sama svladati izazove kao što su migracija, klimatske promjene, terorizam, trgovina i međunarodni kriminal; to mogu samo zajedno, kao Europska unija.
 
• Imate li dojam da kancelarka Merkel u izbjegličkoj krizi nema jasan plan?
- Angela Merkel i Sigmar Gabriel bore se za to da se s izazovima izbjegličke krize suočavamo zajedno i da zemlje poput Njemačke, Švedske, Austrije ili Italije ne budu prepuštene same sebi. Ja tu politiku smatram ispravnom.
 
• Hoće li Njemačka biti prepuštena sama sebi?
- Ne, ali mnogi u Europi kažu: Nijemci su nam u krizi eura često stavljali na znanje da oni sve znaju bolje. Pa onda neka onda sami riješe i izbjegličku krizu. To je naravno fatalno.
 
• Dok Njemačka s još sedam zemalja pregovara o prihvatu 400.000 izbjeglica iz Turske, čini se da druge zemlje okreću glavu. Mađarska i Slovačka čak su podnijele tužbe protiv odluke o preraspodjeli izbjeglica.
- Europski ugovori predviđaju da neke zemlje mogu ići naprijed i uže surađivati, dok se druge opiru. Ja to smatram ispravnim. Na žalost, moramo primiti na znanje da neke zemlje bježe od odgovornosti i inzistiraju na solidarnosti, i to uspješno, samo kada traže nešto za sebe, dok bježe kada trebaju pomoći. Ne zaboravimo da su upravo one zemlje koje nose glavni teret krize ujedno i zemlje koje najviše uplaćuju u proračun Europske unije. Kada dogodine započne preispitivanje višegodišnjeg financijskog plana Europske unije, sigurno će se voditi intenzivne rasprave o financijskim prioritetima Europske unije u narednim godinama.
 
• Mnogi kažu da je Njemačka dosegla granice do kojih se može opteretiti.
- Njemačka je snažna i bogata zemlja jer u prvom redu među građanima postoji nevjerojatna spremnost za angažman i pomoć. Mnogi gradovi i općine uistinu su dosegnuli svoje granice. Tu moramo pronaći pragmatična rješenja. Njemačka, na žalost, u postupanju s izbjeglicama nije uvijek učinkovita onoliko koliko bi trebala biti.
 
• Zašto nije?
- Unatoč pritužbama koje su stizale iz saveznih zemalja i općina, njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere nije uspio osigurati da se upravni propisi provode i da se zahtjevi za odobrenje azila žurno obrađuju. Ministar mora konačno provesti ono što je njemačka vlada odlučila. Kada to učini, stvari će se popraviti.
 
• Mnogi traže da njemačka kancelarka poruči da se mora odrediti gornja granica za prihvat izbjeglica? Shvaćate li Vi to?
- Rasprava o gornjoj granici za prihvat izbjeglica ne će nas dovesti dalje. Što će se dogoditi ako se odredi da je granica milijun ljudi, a onda dođe dijete? Hoćemo li ga poslati natrag i reći: Žao nam je, već smo primili milijun ljudi, ti se na žalost moraš vratiti iako ti prijeti smrt. Jasno je da moramo bolje štititi vanjske granice Europske unije, to je zajednička zadaća. Ali podizanje ograda i zidova u Europi nema smisla. To nam svima šteti, a ne donosi nikakvu korist.
 
• Zašto?
- Ljudi koji bježe od takozvane Islamske države ili Assadovih improviziranih bombi ne će stati pred ogradom. Oni bježe kako bi spasili vlastiti život. U slučaju nužde, oni će ući u Europu drugim putovima.
 
• Ali ne možemo ih sve pustiti u Europu?
- To je točno. Veći dio izbjeglica koji trenutno dolaze nisu sirijske obitelji iz Aleppa, već mladići iz Afganistana. Ja mogu razumjeti njihove motive za bijeg. Ali neobjašnjivo je da produljujemo misiju Bundeswehra u Afganistanu, a istovremeno primamo mlade Afganistance. Isto vrijedi i za Pakistance. Postupci za ljude iz tih zemalja moraju se ubrzati; oni se moraju dosljedno deportirati.
 
• Mora li Njemačka u financijskom pogledu učiniti više za suzbijanje uzroka bijega?
- Ne samo Njemačka, već sve zemlje članice moraju učiniti više. Na žalost, uvijek vidimo isti obrazac: održe se samiti, donesu se odluke i obeća se novčana pomoć, a na kraju nitko ne šalje novac. To je sramotna drama koja se mora što prije okončati. Svima je jasno da ne ćemo moći riješiti izbjegličku krizu ako konačno ne suzbijemo uzroke bijega. A to, naravno, stoji mnogo novca, iziskuje mnogo političke snage i ne ide od danas do sutra. Ali sredstava za to imamo. Godine 2016. doprinosi zemalja članica za EU smanjit će se za 9,4 milijarde eura, što znači da će novca biti. A što čine zemlje članice? Umjesto da dio tog novca izdvoje za zbrinjavanje izbjeglica u susjednim zemljama Sirije, oni taj novac planiraju iskoristiti za financiranje stavki u nacionalnom proračunu. A tako dugoročno ne će ići.
 

Christoph B. Schiltz i Andre Tauber, Die Welt

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Subota, 22/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1180 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević