Get Adobe Flash player

Nikada nisam odobravao metode isljeđivanja i premlaćivanja

 
 
Nove optužbe na N1 - Tvrdi kako ga je iziritirala Karamarkova izjava o lustraciji. ''To pokazuje čovjeka koji stoji na pozicijama revidiranja povijesnih činjenica u korist gubitnika'', tvrdi Manolić - Josip Manolić, drugi predsjednik Vlade Republike Hrvatske te bivši visokopozicionirani pripadnik UDBE, gostovao je u emisiji Pressing televizije N1 u kojoj je pokušao objasniti zašto je iznio neke tvrdnje o predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku. Rekao je kako je u Karamarku '90-ih godina vidio mladog i obrazovanog čovjeka, Hrvata kojeg su tada trebali da u politici stoji uz stare. Istaknuo je da se sada problematizira sve ono što je rekao o Karamarku, a on je to govorio i '90-ih godina te je to sve znao i pokojni predsjednik Franjo Tuđman. ''Tuđman je to znao o Karamarku, inače ne bi bio postavljan na funkciju šefa kabineta'', rekao je Manolić.
http://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2015/06/zoran-milanovic-manolic1-620x330.jpg
OTAC I SIN - Josip Manolić i Zoran Milanović
 
Kaže da očekuje tužbu, što je i najavio Karamarko jer se jedino tako mogu sva ova prepričavanja dokazati, odnosno pokazati što je istina, a što ne. ''Sada će se svašta iskopavati o svim pričama oko Karamarkovog slučaja. Ja znam samo to da je bio ucjenjivan zbog sitnih stvari koje su smetale sustav i na taj način je prihvatio manje zlo od onog koje je on smatrao, nego da ga iskriminaliziraju zbog tih sitnih problema'', objasnio je Manolić.
 
Rekao je kako je on tada imao malo drugačije mišljenje prema suradnicima UDBA-e, ali i o samoj UDBA-e, ali Tuđmanova politika je preuzela cjelokupni aparat bivše Jugoslavije te je tako i preuzela sve doušnike. ''Smatrali smo da će surađivati u politici predsjednika Tuđmana, a to je bila pomirdba i nije bilo revanšizma. Tuđman je pomirdbom amnestirao sve one koje je po bivšem režimu smatrao nepodobnima. A, sada se situacija okrenula u smislu da jedan dio ljudi želi mijenjati povijesti i povijesne činjenica, odnosno od pobjednika da postanu neke vrste janjadi koji nisu ništa krivi'', istaknuo je.
 
Kaže kako ga je iziritirala Karamarkova izjava o lustraciji i njegov manifest o pitanju 'crvenih'. ''To je politička besmislica. To pokazuje čovjeka koji stoji na pozicijama revidiranja povijesnih činjenica u korist gubitnika.'' Kaže kako je Karamarko na strani gubitnika i to je za njega neprihvatljivo. ''Mi smo uspjeli '90-ih napraviti pomirdbu sa svim onima koji su bili na suprotnim stranama i onih koji su okrvavili protiv interesa socijalizma i mislim da nema smisla to pitanje više potezati. Pomirdba je vid lustracije i to je generalno. Mi smo sa pomirdbom oprostili jedni drugima grijehe'', rekao je Manolić.
 
Objasnio je i vrijeme kada je Karamarko došao na funkciju šefa kabineta. ''Kao mlad čovjek bez isksutva vrlo je brzo ulazio u probleme koje je on trebao riješavati, tako da s te strane nemam prigovora na njega. Imao je potrebe za drugim interesima te da ih zadovolji, a to znači da je volio malo sa ženama kontaktirati'', opisao je Manolić. Kaže da kroz sve ove godine nije pitanje Karamarka nikada potegao, nije s njim imao nikakav osobni sukob. ''On je bio čovjek koji je bio šef i to se poštivalo, sa hijerarhijske stranke. Tuđman i Mesić su to sve znali i bez moje obavjesti, ali i ja sam smatrao da predsjednik mora znati tko je bio Karamarko. Tuđman nije bio protiv toga, ali je bio zainteresiran da zna činjenice'', rekao je.
 
Što se tiće praćenja, Manolić je rekao da Karamarko ima svoje doušnike iz sustava u kojem je radio, odnosno iz SOA-e. ''Mislim da se on od toga ne bi trebao braniti. Pratnja nije nešto da se dozna od nekoga informacije, to je i zato da se nekoga maltretira, da vide kako ću ja reagirati na te pratnje. Nije baš čovjeku ugodno da ga se prati po kafiću gdje razgovara sa svojim suradnicima. To je krivično djelo po našim zakonima, ali ja neću tužiti nikoga za taj slučaj'', izjavio je. Također je napomenuo kako se ne boji lustracije, nego čeka da ga Bog pozove na nju.
 
• Tvrdite da je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko bio doušnik UDBE. Nije Vas to smetalo prije trdeset i nešto godina kad Vam je bio šef kabineta, a smeta Vas sada. Zašto?
- Ja sam u Karamarku gledao mladog, obrazovanog čovjeka kakvi nam trebaju da uz nas stare pomognu. Ja sam to govorio i '90-e godine i Tuđman je to znao.
 
• Doušnikom se postajalo na dva načina: iz uvjerenja ili ucjenom.
- Ne ću ulaziti u to kako je postao suradnik UDBE. Karamarko je rekao da će ići s tužbom pa ćemo vidjeti.
 
• Vi spominjete da je Karamarko bio uhvaćen u švercu robe iz Trsta, a danas jedan drugi visokopozicionarni UDBAŠ kaže da je bila riječ o emigrantskoj štampi?
- Svašta će se sada otkriti. Ja znam da je bio ucjenjivan zbog nekih sitnih stvari pa je prihvatio manje zlo.
 
• On također u Jutarnjem listu tvrdi da je Karamarko bio žrtva, da je bio praćen i prisluškivan te da mu je oduzeta putovnica. Ukratko iz njegovog iskaza ne vidi se da je na bilo koji način Karamarko profitirao?
- Ja ništa o tome ne znam. Meni je bilo bitno je li radio nešto za UDBU ili ne. Imao sam drukčije stajalište od Tuđmana o suradnicima UDBE. Kakvog bi smisla imalo da dovedemo doušnika a njegove suradnike sve do ministra amnestiramo. Tuđman je s pomirdbom amnestirao sve koji su bivšem režimu bili smatrani neprijatelji. U isto vrijeme nema revanšizma, a sada se situacija okrenula.
 
• Što vas je isprovociralo?
- Izjava Karamarka da sada poteže pitanje lustracije sa svojim manifestom 'Borba protiv crvenih'. To je politička besmislica. Za mene je neprihvatljivo da se sada Karamarko stavlja na stranu gubitnika. Pomirdba je također vid lustracije, i to generalne.
 
• No tu ipak ostaje nerazjašnjeno kako Karamarko dobiva posao u Državnom arhivu. Što vi znate o tome?
- Ne bih o tome. Zna se da je UDBA mogla određivati tko će gdje raditi''.
 
• Karamarko Vam je bio šef kabineta. Kakav je bio kao zaposlenik?
- Kao mlad čovjek bez iskustva, ali obrazovan, brzo je ulazio u probleme koje treba riješiti. Imao je i druge interese koje je htjeo zadovoljiti: volio je kontaktirati sa ženama''.
 
• Ako ste znali za tu njegovu navodnu suradnju s UDBOM jeste li ga ikad pitali da Vam je podrobnije objasni?
- To je za mene bila gotova stvar i nikada nisam potezao to pitanje. Nikakav sukob nisam imao s njime jer je poštovao hijerahijske odnose''.
 
• Jeste li o tome obavijestili predsjednika Tuđmana i kasnije predsjednika Mesića? Kakve su bile njihove reakcije?
- Oni su to znali i bez moje obavijesti.
 
• Je li Tuđman zloupotrebljavao te informacije?
- Nije, ali Tuđman je informacije uvijek provjeravao.
 
• Karamarko je uz Mesićev pristanak postao i šef SOA-a krovne obavještajne službe . Ni tada niste reagirali. Da vi ne mislite da mu je možda navodno doušništvo dobra preporuka za taj posao?
- Pratio sam ga kao pozitivnog čovjeka i od doušnika doći do važne pozicije u državi nije lako.
 
• Imate li dokaze da Vas prate. Tko bi Vas uopće mogao pratiti. Pa nema Karamarko koji je u opoziciji kontrolu nad policijom?
- Karamarko i sada ima svoje doušnike i mislim da  ima ljude koje može upotrijebiti, poput Manjkasa kojeg je poslao u redakciju Nacionala.
 
• A zašto bi Vas uopće pratili. Ionako sve što hoćete javno kažete?
- Pratnja ima i cilj da se nekoga maltretira da vide kako ću ja reagirati. Nikome nije ugodno kad ga prate. I to je krivično djelo po našem zakonu, ali ja ne ću tužiti. No, novinari koje su pratili skupa sa mnom vjerojatno hoće.
 
• Je li Karamrako već podigao kaznenu prijavu protiv Vas?
- Nemam informaciju, to je njegova stvar.
 
• I kako ćete se braniti. Već spomenuti potencijlani svjedok visokopozicionirani udbaš tvrdi da je Karamarko bio žrtva, a ne surdanik UDBE?
- U obrani se uvijek nađe svjedoka. Kod mene je stvar čista jer sam ja svjedok tih zbivanja.
 
• Neki novinari su navodno dobili i otkaz zbog pisanja o ovom slučaju. Znate li o čemu se radi?
- Ne znam za te slučajeve.
 
• U vašu obranu u Nacionalu je stao Ante Barišić. Što znate o njemu?
- Krivo je rečeno. On je potvrdio moje teze jer se '82. i '83. vrtio s Karamarkom i jako se dobro zna s Karamarkom.
 
• Iako je obrađivao Crkvu danas Barišić normalno radi na državnom sveučilištu i predaje na Visokoj zapovjednoj školi Hrvatske vojske. Takvo što kao pripadnik Stasija sigurno ne bi mogao u Njemačkoj. Nije li on najbolji primjer zašto je potrebna lustracija?
- Kod nas je sasvim razumljivo što mu nije uzeto za negativno jer je bio suradnik UDBE. Ono što je negativno je pitanje lustracije. Ja se lustracije ne bojim, samo me Bog može uzeti na lustraciju.
 
• Kada ste posljednji put razgovarali s Karamarkom?
- Nisam dugo razgovarao s njim.
 
• Zašto mu se Mesić zahvalio i otpustio ga?
- Nema tu neke priče. To je pravo odabira kadrova s kojima ćeš surađivati.
 
• Bivši šef SUZUP-a Smiljan Reljić također tvrdi da Karamarko nije radio za UDBU. Oni su kaže čak i provjeravali?
- On to ne zna. Smiljana Reljića sam ja postavio za zamjenika ministra unutrašnjih poslova. Prije mene nije bio u strukturama. Prihvatio sam ga zbog strica.
 
• Jeste li požalili što Vam je Karamarko bio šef kabineta?
- Ne, nikada.
 
• Tko je za hrvatsku povijest značajniji državnik: a-Tito b-Tuđman
- Ne bi ih ja suprotstavljao. Svatko je bio u svojoj epohi značajan.
 
• Je li Vam žao zbog isljeđivanja i premlaćivanja Mile Dedakovića Jastreba?
- Da, jer nikada nisam odobravao te metode.
 
• Zaslužuje li Zoran Milanović drugi premijerski mandat?
- Odlučit će birači.
 
• Strahujete li da bi Vam mogli suditi zbog poratnih zločina ako HDZ osvoji vlast?
- To je stvar dokaza, ali nemam straha od toga.
 
• Je li hrvatska država nastala zahvaljujući udbaško-ustaškoj zavjeri kako sugeriraju neki autori?
- Nije bilo nikakve zavjere UDBE. Tuđman je imao jasan cilj - suverena država Hrvatska. Ona je postojala i prije i on je to dobro izrazio i zapisao u Ustav.
 
• Je li se moglo bez kadrova koji su dolazili iz bivših struktura UDBE ili JNA? Jedni tvrde da je njihova pomoć bila dragocjena, drugi da njima ni onda ni sada nije bilo do hrvatske države već su stavivši se na hrvatsku stranu spašavali goli život?
- Ne bi se moglo bez suradnje sa svim snagama koje su u socijalizmu bile nezadovoljne sustavom. A tih snaga je bilo dosta.
 
• Kad vam je Tuđman pristupio?
- Mi se znamo od '42. godine. Ja sam mu tada bio šef.
 
• Jeste li imali putovnicu kao disident?
- Oduzeta mi je '78. i do '90-e je nisam imao.
 
• Kada je Tuđman dobio putovnicu?
- Navodno je stvar počela u Beogradu na jednom sastanku i nastalo je pitanje kako postupati prema disidentima. Srbi i Crnogorci su rekli da Đilasu treba dati putovnicu. Onda su i naši tražili da se da i Tuđmanu putovnica. On je volio vidjeti svijet.
 
• Kakvi su bili odnosi s Šuškom?
- Prvi odnosi su bili jako dobri. Perković i Šušak su bili bliski jer sam ja '92. tražio da se Perkovića umirovi. Pustio je generala JNA, i meni se to nije svidjelo. Profesionalno mi kao obavještajac nije dao informaciju zašto je to učinio. Tuđman je prihvatio prijedlog, ali na intervenciju Šuška ga je ponovno postavio na položaj. Dekret sam potpisao ja kao predsjednik Vlade.
 
• Zašto je Šušak bio tako moćan?
- Nemam dokaze zašto je kao ministar obrane bio najbolji Tuđmanu. Ja sam mu zamjerio sukob u BiH, jer to je bila činjenica.
 
• Tko je naložio ubojstva Mire Barešića, Ante Paradžika i Blaža Kraljevića?
- To je na liniji pitanja odnosa prema Bosni. Kraljević je surađivao s Bobanom, a onda se okrenuo Izetbegoviću. Radio je za interese struktura koje su bile protiv politike Tuđmana. Zna se tko je sasjekao Kraljevića i doživio je što je doživio.
 
• Jesu li izvedena uz znanje Franje Tuđmana?
- Tuđman je izbjegao da ja to obavljam. To je povjerio Šušku. Tuđmana su optuživali da provodi Šuškovu politiku u BiH.
 
• Ako je obračun s desnim radikalima prepušten desnici tko je likividirao sindikalnog lidera Milana Krivokuću?
- Sjećam se da sam naletio na izvještaj iz policije i naredio da se provede istraga. Bio je praćen i sustav se mora brzo očitovati i doći do istine.
 
• U zadatak Vam je dodijeljeno i prepraćivanje osuđenog kardinala Stepinca u lepoglavski zatvor. Kasnije su Vas optuživali i da ste ga trovali. Je li istraga ikad okončana?
- To je čista laž.
 
• Kakva je bila Vaša kasnija uloga u beatifikaciji blaženog Alojzija Stepinca. Jeste li vi kako smo mogli pročitati bili pozvani kao jedan od svjedoka?
- Ja nisam vodio opservaciju ni istragu. Nisam mu bio sudac, samo sam ga prepratio u Lepoglavu.
 
• Ima li u ljudima koji su stvarali Hrvatsku nekog tko nije surađivao s UDBOM?
- Vjerojatno ima, ali ne puno, zaključuje Manolić.
 

N1, Autor:ab/n1; http://direktno.hr/en/2014/direkt/17527/Manoli%C4%87-kao-u-Feralu-pljuvanje-po-%C5%A0u%C5%A1ku-i-Hrvatskoj.htm

Treba razgovarati o »strahotama« koje su se dogodile u Drugom svjetskom ratu i »strahotama« koje su se dogodile u ovom ratu

 
 
Ovako je skandalozno Milorad Pupovac razgovarao u Dnevniku TV Nove s voditeljima Rominom Knežić i Petrom Perežom.
http://image.dnevnik.hr/media/images/644x322/Jun2015/61094479.jpg
• Je li dolazak srbijanskog ministra Vulina u Jadovno, nakon što smo zbog njega već jednom povukli veleposlanika na konzultacije, bio pametan potez Beograda?
- Mi ne možemo komentirati potez vlade u Beogradu, možemo samo reći da države međusobno komuniciraju na primjeren način i da se predstavnici države služe jezikom koji je primjeren onome što države žele u međusobnim odnosima.
 
• Je li to bila poruka iz Beograda?
- Ne mogu tumačiti je li to bila poruka iz Beograda. Ja znam koji je smisao našeg okupljanja u Jadovnomu i koji je smisao toga da pozovemo predstavnika Hrvatske i predstavnike Srbije, a to je da se na tom mjestu postigne suglasnost o zajedničkom izmirenju i opomeni o tome što se dogodilo i o tome da se sporna pitanja u vezi s Drugim svjetskim ratom u vezi sa ratnim raspadom Jugoslavije rješavaju onako kako se ta pitanja trebaju rješavati.
 
• Je li taj smisao o kojem govorite u konačnici narušen? Kako biste vi nazvali i ocijenili nastup i govor ministra Vulina?
- Ja nisam zadužen za crne kronike srpsko-hrvatskih odnosa iako me vrlo često stavljate u tu situaciju. Nisam ja bio jedini domaćin, prema tome ja nisam samo ovdje da budem zadužen za crnu kroniku hrvatsko-srpskih odnosa niti da popravljam ono što se pokvari u hrvatsko-srpskim odnosima, niti da popravljam monološke greške jedne strane. Ako želimo dijalog, onda moramo čuti što se sve govori. I vi ste mogli čuti u vašem Dnevniku čovjeka koji pozdravlja sa 'za dom spremni'.
 
• Nije rekao 'za dom spremni', rekao je 'za dom i za Hrvatsku državu'.
- Naravno. Jednako tako ste mogli izvjestiti na korektan način kada su po srijedi bili prosvjednici koji prosvjeduju već godinama, njima dakle dajete jednak prostor kao što dajete nama koji se tamo okupljamo.
 
• Vi ste tu kao gost Dnevnika Nove TV i imate priliku uživo bez cenzure izreći ono što mislite.
- Ne možete biti neutralni sa onima koji negiraju da se nešto dogodilo. Da se dogodio tako strašan zločin i onima koji ometaju.
 
• I oni su dio javnosti kao što je ministar Vulin koji je ostavio određene posljedice svojim govorom u državi u kojoj je bio gost. Vi ste mu bili sudomaćin, zbog toga vas pitamo.
- Rekao sam vam što sam imao za reći. Dakle, to nije jezik kojeg bi ja preporučio bilo kome i to sam više puta rekao u vezi sa istupima ministra Vulina. To nije komunikacija koja je primjerena državama, a posebno onome što je meritum stvari, a to su strahote koje su se dogodile u Drugom svjetskom ratu i strahote koje su se dogodile u ovom ratu. Ono što mene zanima je da konačno prestanemo govoriti onološki i konačno počnemo slušati ono što mi govorimo, a ne samo ono što drugi govore i da čujemo što je to što mi govorimo, može nanjeti bol drugima. Kao što je pitanje kako se pojedine poruke i pojedine vijesti mogu čuti od strane pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj. Tko vodi računa o tome? 
 
• Kako komentirate gotovo jednoglasje hrvatskih stranaka i političara, poruke su bile - to šteti Srbiji, to treba ignorirati?
- Ja sam suglasan s onima koji smatraju da to nije bilo mjesto za poruke te vrste, ali ono što želim kazati je da moj status u Hrvatskoj nije status kroničara crne kronike u hrvatsko-srpskim odnosima. I isto tako bih volio da u našem društvu i našoj javnosti postji takav sluh kakav s pravom postoji kad su posrijedi poruke poput ove o kojoj govorimo. Kada bi postojao sluh prema porukama koje dolaze od strane najrazličitijih.
 
•  Tko je gubitnik, tko je oštećen nakon ove, kako ste je nazvali, crne kronike?
- Građani Republike Hrvatske, građani Srbije, svi oni koji smatraju da je konačno došlo vrijeme da ih se izvede iz mraka prošlosti i da se pronađe najbolji mogući način za suočavanje s tom prošlošću i da se to ostavi tamo, na mjestima gdje se to suočavanje treba događati.
 

Romina Knežić i Petar Pereža

Prijašnja FIFA nas je ignorirala. Nadam se da ne će neka nova FIFA

 
 
Nakon što su brojne korupcijske afere pokazale podmitljivost najviših dužnosnika FIFA-e i šokantnu činjenicu da je FIFA donirala Interpolu 20 milijuna eura, dr. Davor Prtenjača, odvjetnik hrvatskog reprezentativca Josipa Šimunića, kojem je FIFA zabranila igranje na 10 utakmica te ga tako diskvalificirala sa Svjetskog nogometnog prvestva u Brazilu, komentirao je za Narod.hr Šimunićev zahtjev da se istraži je li FIFA utjecala na Arbitražni sud za sport kako bi potvrdio njihovu odluku u slučaju Josipa Šimunića, korupcijske skandale u FIFA-i, netransparentnost odlučivanja na Arbitražnom sudu za nogomet u Lausanneu te objasnio zašto se FIFA odrekla svojih svjedoka koji su tvrdili kako je “Za dom spremni” ustaški pozdrav. Komentar dr. Davora Prtenjače, odvjetnika Josipa Šimunića, donosimo u cijelosti.
http://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2014/03/Davor-Prtenjaca-Mala-slika-660x330.jpg
FIFA-ina afera: Doseže li korupcijska afera i do Arbitražnog suda za sport u Lausanneu?
- U FIFA-i nema mira. Dan za danom na vidjelo izlaze nove činjenice koje jasno i konkretno pokazuju da je korupcija unutar FIFA-e bila normalna, svakodnevna i prihvatljiva pojava. Bez obzira, odnosi li se na domaćinstvo svjetskih nogometnih prvenstava ili marketinška prava – korupcija je zahvatila sve razine FIFA-e.Glavno pitanje je tko je sve znao za korupciju te tko je sve u njoj sudjelovao? Zašto istraga protiv FIFA-e, s obzirom na tolike dokaze, nije pokrenuta ranije?
 
Potrebno je, isto tako, napraviti korak dalje, odnosno pitati – je li FIFA, osim što je sama primala mito – podmićivala druge? Određene privatne ili čak državne institucije? Naime, vodeće njemačke, poslovne novine, Handelsblatt, objavile su kako je FIFA platila Interpolu 20 milijuna eura za borbu protiv korupcije, navodeći kako je to najveća novačana donacija koju je Interpol ikad primio od neke privatne organizacije. Novac je bio namijenjen borbi protiv korupcije u Singapuru. Sepp Blatter je izjavio kako se borba protiv korupcije može dobiti samo ako se provodi zajedno sa institucijama. Ova novčana donacija FIFA-e iznenađuje i zato što financiranje Interpola osiguravaju njegove država članice, njih 190. Za očekivati je da će ova donacija biti detaljno istražena.
 
Ova donacija Interpolu – daje povod da se postavi i sljedeće pitanje: Je li FIFA koristila svoj utjecaj i/ili svoj novac i za potplaćivanje Arbitražnog suda za sport (Court of Arbitration for sport, CAS), međunarodnog sudskog tijela za rješavanje športskih sporova sa sjedištem u Švicarskoj, kako bi donosio odluke u interesu FIFA-e? To bi značilo, ako je istina, da FIFA zloupotrebljava jedno pravno tijelo, sportski sud stavljajući sebe iznad svakog zakona – kao pravnu i moralnu vertikalu. Ova je mogućnost zastrašujuća, ali uzimajući u obzir do sad utvrđene razmjere korupcijske afere najviših dužnosnika, na žalost nije teško zamisliva. Svaki oblik korupcije ulazi na velika vrata tamo gdje nema transparentnosti u odlučivanju – ne zna se tko odlučuje, na temelju kojih kriterija i kako se određenu odluku može argumentirano preispitati. Takva netransparentnost je sigurno dugi niz godina postojala u odlučivanju o dodjeli održavanja svjetskih prvenstava i TV-prava.
 
No, i Arbitražni sud za šport, CAS donosi odluke na vrlo netransparentan način te je zbog toga i izložen povećanoj opasnosti od korupcije. Tako na primjer, na ovom sudu osnovanom još 1984. stranke ne znaju tko može postati predsjednik sudskog vijeća nadležnog za njihov sportski spor, niti kako ga se bira. Stranke samo dobiju obavijest, tko je predsjednik i mogućnost da ulože žalbu protiv tog suca. Ako se žalba stranke uvaži – na isti, netransparentan način dodjeli se novi predsjednik. Dakle, stranka ne vidi zašto, kako i tko je odredio predsjednika sudskog vijeća koji je izuzetno važan za ishod suđenja u svakom sporu. Viši zemaljski sud u Münchenu je u siječnju ove godine u slučaju Claudie Pechstein, višestruke olimpijske pobjednice u brzom klizanju, donio presudu kako takav način izbora trećeg suca, predsjednika sudskog vijeća, na CAS-u nije u skladu sa europskim zakonima. Sud je zaključio kako je takav način izbora predsjednika vijeća netransparentan te pojedninac, sportaš , nema pravedan pristup sudu. Viši zemaljski sud u Münchenu zadao je Arbitražnom sudu za sport prvi pravni udarac, koji će se svakako koristiti i u drugim, sličnim slučajevima, uključujući predmet Josipa Šimunića. CAS u ovome obliku sigurno neće više moći suditi! No, to je druga priča.
 
Vratimo se FIFA-i. Ona je očigledno u donošenju odluka unutar svoje organizacije koristila netransparentne, javnosti nepoznate, mehanizme odlučivanja stvarajući korupcijsku močvaru. Logično je, onda, zatražiti i da se ispita je li FIFA i opisanu netransparentnost odlučvanja Arbitražnog suda za šport, CAS-a, iskoristila da, kroz podmićivanje, osigura da CAS potvrđuje njezine pravne odluke, kad joj je to potrebno. Ovo pitanje moram postaviti, jer su korupcijske afere u FIFA-i otvorile realnu mogućnost da je FIFA utjecala na CAS-ove odluke. Istovremeno se, kao odvjetnik i demokrat nadam da FIFA nije prekoračila i tu granicu i da Arbitražni sud za sport nije dozvolio da ona utječe na njegove odluke.
 
Gornja pitanja postavljam i na osnovi osobnog iskustva na CAS-u protiv FIFA-e u slučaju Josipa Šimunića. Iako u ovom trenutku ne mogu sve informacije izložiti javnosti, mogu potvrditi da smo sve podatke i mišljenja dostavili Američkom ministarstvu pravosuđa (USA Department of Justice). Naime, prema nama dostupnim podacima FIFA je već prije završetka suđenja na Arbitražnom sudu za šport, u sporu Šimunić protiv FIFA-e, znala ishod spora! Kao primjer mogu navesti da, na primjer, FIFA nije našem stručnom svjedoku za povijest postavila niti jedno pitanje, nije uopće pokušala pobiti njegove argumente o tome da “Za dom spremni” nije ustaški, već stotinama godina star hrvatski pozdrav. FIFA nije niti pokušala osporavati dokaze obrane niti vjerodostojnost svjedoka, njezini su predstavnici samo mirno sjedili i nadali se brzom završetku spora. Zašto? Nije li uobičajeno, da suprotna stranka radi na tome, da opovrgne “težinu” svjedoka? Možda to nije bilo ni potrebno? I ako nije bilo potrebno – zašto? Slobodan sam pretpostaviti da je FIFA bila toliko sigurna u ishod odluke CAS-a da nisu vidjeli potrebu ulagati trud i vrijeme u opovrgavanje činjenica koje smo iznosili.
 
Pravna situacija u sporu Josipa Šimunića protiv FIFA-e nije za FIFA-u bila nimalo povoljna. Zašto se onda uopće nisu trudili poboljšati svoj pravni položaj? Mnogo pitanja, na koja još nemamo odgovore. Važno je ovdje podsjetiti da je FIFA u svojoj prvoj odluci protiv Josipa Šimunića kao svjedoka za to da je pozdrav “Za dom spremni” fašistički pozdrav koristila svjedoka Barry Lituchy-a. U tijeku suđenja na Arbitražnom sudu za sport – FIFA se morala čak i formalno distancirala od tog svog svjedoka. Naime, obrana Josipa Šimunića dokazala je, između ostalog, da je kao svjedok obrane Slobodana Miloševića u Den Hagu iznosio lažne tvrdnje (što je priznao i kasnije se izgovarao kako ga je na to potaklo to da su mu roditelji Srbi koji su nastradali u Jasenovcu) te da tvrdi kako su u Hrvatskoj Hrvati nacionalna manjina.
 
Međutim to FIFA-i nije smetalo, jer joj je osigurao svjedočenje u slučaju Šimunić kakvo je FIFA i trebala. A da ne govorim o FIFA-inom svjedoku Boži Repe, profesoru moderne slovenske povijesti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani kojeg je FIFA predstavila kao stručnjaka za hrvatsku povjest. On je u svom svjedočenju iznio niz neistinitih tvrdnji poput one da u Australiji, u kojoj je rođen Josip Šimunić, uglavnom žive pripadnici hrvatske, ustaške emigracije. Isto tako tvrdio je, tumačeći povijesni pozdrav “Za dom spremni”, da u Hrvatskoj postoji 13 sudskih presuda protiv osoba koje su ga izvikivale. Kad je suočen sa činjenicom da se radilo o 13 istražnih postupaka, a da u Hrvatskoj postoje 3 presude o tom pozdravu i da sve oslobađajuće – priznao je da je pogriješio. Na Arbitražnom sudu za sport, predsjednik sudskog vijeća u više ga je navrata morao „spašavati“, a njegovo je svjedočenje bilo takve “kvalitete” da ga uopće nisu mogli koristiti u obrazloženju odluke.
 
Na osnovi kojih dokaza, iskaza kojih svjedoka je na kraju CAS odlučio da treba potvrditi FIFA-inu pravnu odluku – niti je jasno niti je poznato. Inače, unutar FIFA-e se i prije najnovijeg korupcijskog skandala već u predmetu Josipa Šimunića razotkrilo kako ne postoji neovisnost žalbenih tijela. Naime, Josipa Šimunića je sa neigranjem 10 utakmica kaznila Disciplinska komisije FIFA-e. Mi smo se na tu odluku žalili Žalbenoj komisiji FIFA-e, koja je po statutu FIFA-e neovisna komisija koja neovisno o drugim komisijama donosi svoje odluke. Jer, ako žalbeno tijelo nije neovisno i ako neovisno ne razmatra još jednom odluku o nekom predmetu – u čemu je poanta žalbe? U slučaju Šimunić, Žalbeno vijeće FIFA-e potvrdilo je odluku Disciplinske komisije FIFA-e protiv Šimunića, nakon toga smo mi uložili žalbu na CAS, a Žalbena komisija je svoju odluku dostavila na memorandumu i u ime Disciplinske komisije! Zamislite da vam Ustavni sud Hrvatske svoju odluku dostavi na papiru sa zaglavljem nižeg suda, da prepiše argumente nižeg suda i sa njihovim zaglavljem potpiše sebe kao donositelja iste odluke! I još to tako dostavi strankama! Koju težinu takva odluka može imati u pravnoj i demokratskoj državi? Bi li ljudi imali povjerenje u neovisnost suda? Koliko neovisne su bile FIFA-ine komisije u slučaju Josipa Šimunića?
 
FIFA treba razjasniti sve aspekte svog djelovanja, prispitati ih i promijeniti. Mora se saznati, je li FIFA korupciju koristila kao način postizanja ciljeva i na drugim razinama, a ne samo unutar svoje organizacije. Odgovor na pitanje je li FIFA podmićivanjem ishodila odluku CAS-a u slučaju Šimunić nije važna samo za Josipa Šimunića, već za budućnost svih športskih sporova na ovom sudu. FIFA očito mora proći katarzu, a dio tog pročišćavanja možda će biti i kazneno kažnjavanje dužnosnika, a možda i cijele organizacije. Nadam se, da ćemo mi u Europi, odraditi svoj dio posla na pročišćavanju i obnavljanju FIFA-e te da ovaj put ne ćemo čekati velikog prijatelja, SAD, da nam riješi naše probleme.
 

www.narod.hr

Anketa

Slobodan Milošević je ubio Ivana Stambolića, a Aleksandar Vučić Olivera Ivanovića. Slažete li se?

Petak, 19/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 989 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević