Get Adobe Flash player

Akcijom Oluja doživjeli smo ne samo deblokadu, nego i slobodu

 
 
General Atif Dudaković, zapovjednik Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ povodom 20. godišnjice hrvatske vojne operacije „Oluja“ govori o značenju ove akcije za deblokadu tadašnjeg Bihaćkog okruga i oslobađanje okupiranih dijelova današnjeg Unsko-sanskog kantona. Legendarni zapovjednik i simbol borbe i herojskog otpora agresoru kaže da smo slobodu platili najvišom cijenom te se prisjeća kako je 5. kolovoza 1995. godine primio vijest o pogibiji slavnog zapovjednika 505. bužimske viteške brigade Izeta Nanića.
http://www.avaz.ba/assets/image_cache/690/400/0/assets/uploads/atif%20dudakovic.JPG
• U Hrvatskoj je jučer proslavljena 20. godišnjica početka „Oluje“, operacije Hrvatske vojske. I dva desetljeća poslije tu akciju prate brojne kontroverze. Kakav je Vaš stav o „Oluji“?
-  Akcija „Oluja“ bila je legitimna vojna akcija kojom su tada okupirani teritoriji Hrvatske stavljeni u okvire ustavnopravnog poretka. Ta operacija predstavlja veliku pobjedu Hrvatske vojske u borbi za svoju državu.
 
• Osim za Hrvatsku, „Oluja“ je imala veliko značenje i za deblokadu tadašnjeg Bihaćkog okruga, u kojem je bilo okupirano više od 300.000 ljudi...
- Veliki je značaj „Oluje“ za čitavu Bosansku krajinu i za Krajišnike koji su do tog kolovoza 1995. godine bili više od 1.200 dana u blokadi i agresorskom okruženju i izloženi neprekidnim napadima bosanskih Srba, zatim Srba iz tzv. Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Krajine, kao i snaga Fikreta Abdića. I činjenica je da smo akcijom “Oluja” doživjeli ne samo deblokadu nego i slobodu.
 
• Sutra će biti točno 20. godina od Vašeg povijesnog susreta s hrvatskim generalom Marijanom Marekovićem na mostu na Korani u Tržačkim Raštelima. Kakve osjećaje u Vama budi taj dan?
- To je veliki dan, ne samo za mene nego za suborce, za sve Krajišnike. I ove godine mi evociramo uspomene na te dane borbe i opstanka i na sve one koji su dali doprinos oslobađanju ovog dijela naše domovine, a, nažalost, danas nisu s nama. Općina Cazin u Tržačkim Raštelima nizom manifestacija na koje sam i ja pozvan i ove godine obilježava ove značajne datume. Svake godine, a tako očekujem i ove, dođe i delegacija Hrvatske.
 
• Ipak, već dva desetljeća „Oluju“ prate razne optužbe, prvenstveno sa srpske i srbijanske strane, da je bila zločinačka akcija. Kako Vi to komentirate?
- Ne smijemo zanemariti veoma važne činjenice. A to je da su „Olujom“ uništene dvije paradržave - tzv. SAO Krajina i tzv. Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna. Dvojica samoproglašenih lidera tih paradržava Milan Martić i Fikret Abdić osuđeni su za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH. I sad, jest činjenica da je nakon „Oluje“ uslijedio izbjeglički val Srba iz Hrvatske i Kladušana iz zapadnog dijela Bosne. Međutim, mislim da je bila zloupotreba i manipulacija naroda i političkih situacija i ratnih avantura, upravo tih koji su i krenuli u rat.
 
• Nažalost, s godišnjicom oslobađanja današnjeg Unsko-sanskog kantona obilježavaju se i godišnjice pogibije naših brojnih heroja, među kojima i zapovjednika 505. bužimske brigade Izeta Nanića.
- Slobodu smo platili onim najvrednijim što smo imali i što smo mogli utkati u povijest. Životima naših heroja. Tog 5. kolovoza na sjevernom dijelu ratišta poginuo je veliki zapovjednik 505. viteške bužimske brigade Izet Nanić. Istog dana na južnom dijelu ratišta poginulo je 13 pripadnika 502. brdske brigade. Taj dan poginulo je ukupno 20 naših boraca.
 
• Sjećate li se gdje Vas je zatekla vijest o pogibiji rahmetli Nanića?
- Ne može se to nikada zaboraviti. Bio sam u redovima 502. brigade baš na Čelopeku, jednom brdu kod Ličkog Petrovog Sela, koje je bilo upravo oslobođeno i išlo se prema Grabovcu. Vijest o Nanićevoj pogibiji dobio sam radiovezom. Bez obzira na sve ono što smo do tada proživjeli i doživjeli u ratu, za takve vijesti čovjek nikad nije spreman. Uslijedili su šok i nevjerica i trebalo mi je malo vremena da užem dijelu zapovjedništva 502. brigade priopćim tu vijest. Znam da sam naredio načelniku stožera da preuzme zapovjedništvo i da se poduzmu druge neophodne aktivnosti. Svaki gubitak bilo kojeg života je nenadoknadiv i podjednako težak, ali čini se da su nam svima nekako one pogibije na pragu slobode još teže pale. Sjećam se da je otac rahmetli Nanića došao iz Splita. Umjesto da se vidi sa sinom, došao mu je na dženazu. Mnogo se ovih dana priča o tome treba li slaviti ili ne treba neku pobjedu. A svi slavimo svoje pobjede. Kao što Hrvati slave svoje, i Srbi su slavili oslobađanje Beograda. Ja se čudim što je nekima krivo što se ti dani obilježavaju raznim manifestacijama, zvalo se to parada ili okupljanje naroda.
 
• Početkom „Oluje“ krenuo je pohod Petog korpusa s Vama na čelu u oslobađanje ostalih dijelova BiH. Što je Vas i Silu nebesku zaustavilo u oslobodilačkom pohodu?
- Strateška promjena. Deblokadom tadašnjeg Bihaćkog okruga stvoreni su uvjeti za potpuno oslobađanje BiH i normalno da smo u tom pravcu i mi bili angažirani. Međutim, splet političkih okolnosti bio je takav da je rat nasilno zaustavljen. Baš onda kada smo iz faze obrambenog prešli u fazu oslobodilačkog.
 

S.D., Dnevni avaz

Arbitražni postupak u cijelosti je narušen  

 
 
Politologinja Tatjana Tomaić s Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«, područni ured Pula, jedna je od najboljih poznavatelja hrvatsko-slovenske granice u nas. Objavila je, u koautorstvu s Mirelom Altić, knjigu »Hrvatsko-slovenska granica na rijeci Dragonji«, dok o aktualnom »Pirangateu« kaže kako on dovodi u pitanje cijeli arbitražni postupak.
• Posljednja dva dana glavna dnevnopolitička tema u Hrvatskoj i Sloveniji je razotkrivanje transkripata između zastupnice slovenske vlade pred Arbitražnim sudom Simone Drenik i arbitra Jerneja Sekoleca. Mijenja li to položaj Hrvatske u arbitražnom sporu?
- Grubo kršenje postupovnih pravila suda potpuno je nedopustivo kao što je nedopustivo i dogovaranje zajedničke strategije između arbitra i zastupnice Slovenije, osmišljavanje plana utjecanja na ostale arbitre, pa i kroz privatne susrete, naknadno dodavanje memoranduma u spis nakon završetka usmene rasprave. Ako se utvrdi da su transkripti vjerodostojni, ozbiljno je ugroženo postizanje poštenog i pravednog rješenja spora u arbitražnom postupku. Udruženim djelovanjem člana Arbitražnog suda i zastupnice Republike Slovenije prekršene su odredbe Sporazuma o arbitraži, prije svega čl. 6 koji propisuje povjerljivost postupka. Takve radnje također su protivne Fakultativnim pravilima Stalnog arbitražnog suda za arbitražu u sporovima između dviju država te općim načelima međunarodnog prava i načela pravičnosti. Mogućim protupravnim djelovanjem člana Arbitražnog suda, ali i slovenske strane nepopravljivo je narušen te u potpunosti doveden u pitanje i arbitražni postupak u cijelosti.
 
• U transkriptima razgovora suca Arbitražnog suda i činovnice slovenskog MVP-a navodi se kako bi granična crta na moru išla od sredine rijeke Dragonje ravnim pravcem do otvorenog mora. Što time gubi Hrvatska? Kolika je razlika, ide li ta crta s ušća starog toka Dragonje ili iz kanala Sv. Odorika?
- Prvo moramo ukratko objasniti gdje je u stvari povijesno i pravno postavljena hrvatsko-slovenska granica. Hrvatsko-slovenska granica prvi je put postavljena na rijeci Dragonji od strane slovenske Osvobodilne fronte kao južna granica IV rajona u svibnju 1943. godine, a sporazumno potvrđena 10. veljače 1944. na sastanku predstavnika hrvatskog i slovenskog partizanskog pokreta. Pomicanje granice s prirodnog toka rijeke Dragonje na kanal Sv. Odorika prilikom utvrđivanja granica 1954. godine, nakon ukidanja Slobodnog teritorija Trsta (STT) Londonskim memorandumom, uzrokovano je tek dovršenom regulacijom Dragonje, nakon koje kanal Sv. Odorika preuzima većinu vode rijeke Dragonje. Razlog je to zašto se vremenom kanal Sv. Odorika počeo nazivati Dragonjom, dok se prirodni tok Dragonje nazvao Stara Dragonja. Ta je promjena unesena i na zemljopisne karte, ali je i protivna međunarodnom pravu po kojem, neovisno o regulaciji, granica ostaje na prirodnom koritu rijeke.
 
• Možete li to pojasniti?
- Međunarodno pravo kaže da »kod nagle izmjene toka rijeke granica ostaje u dotadašnjem koritu«. U slučaju Dragonje granica je nakon regulacije njenog toka 1954. godine, sukladno načelima međunarodnog prava, trebala ostati na prvobitnom, prirodnom toku. Zona B STT-a je nakon 1954. godine formalno integrirana u bivšu državu, s time i u Hrvatsku i Sloveniju. Slovenija je taj proces vješto iskoristila na štetu Hrvatske i odredila novu granicu na osnovi regulacije toka rijeke Dragonje bez ikakvih zakonskih akata i odluka ni na jednoj razini, ni državnoj ni republičkim, koje bi takvu odluku legalizirale i institucionalizirale, stoga je ona nelegalna u okviru tada važećih »avnojevskih granica« i kao takva nevažeća. Republika Hrvatska je time nelegalno zakinuta za 390 hektara svog državnog teritorija između rijeke Dragonje i kanala Sv. Odorika.
 
• Državna granica pomicala se i odlukom Hrvatskog sabora?
- »Republička granica na rijeci Dragonji kroz period od 1944. do 1992. u više je navrata odlukama republičkih i saveznih institucija premještena na štetu Hrvatske, čime je naša država ostala bez 25 sela površine 2.410 hektara i 1.014 stanovnika. Dodajmo tome i spomenutih nelegalno prisvojenih 390 hektara površine između rijeke Dragonje i kanala Sv. Odorika koji ipak nisu u potpunosti zadovoljili slovenske pretenzije jer je nakon proglašenja neovisnosti novonastalih država Hrvatske i Slovenije, odlukom slovenskog Državnog zbora 3. listopada 1994. godine Republika Slovenija pokušala anektirati 113 ha zemljišta na kojem se nalaze naselja Bužin, Mlini, Škrile i Škudelin. Sadašnja slovenska pretenzija obuhvaća oko 166 km2 hrvatskog teritorijalnog mora, od kojeg bi 46,4 km2 trebalo biti pretvoreno u međunarodne vode, a 113,4 km2 Hrvatska bi trebala pokloniti Sloveniji uz veliki fantomski gospodarski pojas od oko 350 km2 koji je Slovenija proglasila u 2005. godini. Znači kopnena razlika teritorija između rijeke Dragonje i kanala Sv. Odorika je 390 ha. Kopnena granica određuje morsku granicu jer je prvo načelo prava mora da kopno dominira morem«.
 
• Ako sud odredi sredinu Dragonje kao državnu granicu, to znači povrat dijela teritorija - uključujući solana Hrvatskoj? S koje strane granice ostaje aerodrom Portorož, koji je danas 300 m unutar Slovenije i na starom toku Dragonje? A Jorasova kuća?
- Povrat dijela teritorija, uključujući i dio solana, logičan je ishod povratka granice na prirodni tok rijeke Dragonje. Time bi i aerodrom Portorož, čija je zemlja u vlasništvu Dajle, tj. sada Republike Hrvatske, bio vraćen pod hrvatsku jurisdikciju. Jorasova kuća je sastavni dio k.o. Kaštel i samo je dio slovenske pretenzije za našim teritorijem.
 
• Među mjestima koja se spominju kao važnima da ostanu u Sloveniji navode se solane i Brezovec (Mirišće), te Prapratna draga (Tomašićeve parcele) i nasipi na Muri. Zašto su solane važne Sloveniji?
- Sloveniji su solane veoma važne jer su Sečovske solane postale park prirode 1990., dok ih je 2001. godine Vlada Republike Slovenije proglasila spomenikom kulture od nacionalnog interesa. Muzej solinarstva godišnje posjeti od 10.000 do 13.000 posjetitelja koji imaju priliku vidjeti na izloženim kartama i objavljenim publikacijama Muzeja solinarstva slovensku pretenziju na hrvatski državni teritorij koju je Slovenija samoinicijativno stavila u državno-institucionalne spise i službene karte. Publikacija Muzeja solinarstva iz 1991. pokazuje da je tek nakon 1958. godine u slovenskoj literaturi kanal Sv. Odorika dobio naziv novi tok rijeke Dragonje.
 

Dubravko Grakalić, Novi list

Ispada da je samo nas nekoliko vjerovalo u međunarodno pravo

 
 
Maja Seršić, zastupnica Hrvatske pred Arbitražnim sudom u Den Haagu.
http://image.dnevnik.hr/media/images/644x322/Jul2015/61105482.jpg
• Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić rekla je da će o cijelom slučaju obavijestiti Europsku komisiju i poručila da se razmatraju sve pravne mogućnosti pa i izlazak iz arbitraže - je li to izgledno?
- Svakako, nakon ovakvih događaja, očekivati nepristranost nije realno. Ne trebate biti pravnik da to zaključite. Vidimo da se na sud utjecalo nedopuštenim sredstvima. Procesno je povrijeđen arbitražni postupak i mislim da je arbitraža kompromitirana. Zabrinjava načini na koje se utjecalo na druge suce i njihovu možda dobru volju, pozive na večeru pretvaralo u neku misiju. Zato se nakon svega što se zbilo od ovakvog suda ne bi mogao očekivati neki nepristrani pravorijek. Moje je osobno mišljenje da bi Vlada trebala biti bliže soluciji koja je najavljena - izlasku iz arbitraže. Možemo istupiti iz arbitraže, a po pravu međunarodnih ugovora mogli bismo dovesti u pitanje sporazum jer je ponašanje bilo suprotno određenim člancima. 
 
• Postoje li ipak neke druge mogućnosti da se ovaj slučaj ipak nešto drugačije riješi?
- Kako ne, ako bi Hrvatska na to pristala, a sada je i slovenski arbitar zamijenjen, moglo bi se nastaviti s postupkom. Ali mislim da to ne bi puno promijenilo.
 
• Pale su i prve ostavke, no mogu li one popraviti štetu?
- Šteta je nepopravljiva i tom ostavkom. Cijela ta arbitraža je kompromitirana s onim što je izašlo van. Mislila sam da je sve to Zastupnica Hrvatske pred Arbitražnim sudom u Haagu: možda napuhano, no kad sam vidjela audiosnimke i prepoznala glasove svojih kolega i kad sam vidjela u koje oni detalje idu i koje imaju strategije... više ne mogu vjerovati u tu arbitražu.
 
• Zvučite prilično razočarano?
- Da, da. Ja sam više desetljeća u međunarodnom pravu i predajem ga. Ali s komentarima s kojima se sada susrećem... Znate, to vam je kao da sada netko počne o profilu radijskog novinara govoriti na temelju nekakvog slučaja. Ne znam što da vam kažem, stvarno sam zatečena. Ispada da je samo nas nekoliko vjerovalo u međunarodno pravo. Ali opet mislim daje ta vjera bazirana na nekom objektivnom kriteriju jer zna se što je međunarodno pravo, koje su okolnosti i kako ga treba primijeniti. Prema tome, nije to neko neutemeljeno vjerovanje.
 

Željka Gulan, Glas Slavonije

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Srijeda, 18/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 905 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević