Get Adobe Flash player

Na djelu je sofisticirano, udbaško, policijsko i komunističko ubijanje "neprijatelja"

 
 
Bit će divna stvar kad napokon prestanu priče da je klub moj, privatan, obiteljski. Jedan ili više budućih dioničara preuzet će brigu i urediti odnose, kaže prvi čovjek Dinama. U nekoj drugoj zemlji, da je jedan nogometni klub deset puta zaredom osvojio nacionalno prvenstvo, to bi se mjesecima slavilo i svi bi o klubu govorili kao o fenomenu. No, ovo je Hrvatska pa je i Dinamova "decima" obilježena skromno. Bi li bilo drukčije da Dinamo ne vodi Zdravko Mamić, tko zna. On primjerice smatra, da nije bilo njega, ne bi bilo niti "desetke", a Dinamo bi se vrlo brzo urušio i završio gore nego Hajduk. U svakom slučaju, Dinamo ne prati zasluženi imidž.
http://www.vecernji.hr/media/cache/d8/5e/d85e490073e378a1d27a0bcb0a718f08.jpg
 
Je li dakle sve to vrijedilo?
– Vrijedilo je. Od prvog dana u kući su me učili dvije stvari, da sam katolik i da sam dinamovac. Imamo vlastitu državu, a ja sam prvi operativac najdražeg kluba, dakle, moji su snovi ostvareni. Kao klinac iz provincije sada imam privilegiju stvarati povijest tako velikog i moćnog kluba. I to jest velika satisfakcija. No, vjerujem da ni sam nisam svjestan tog značaja jer sam toliko "ubijen" psihološki, ubijen svim prljavštinama, kontaminiran onim što mi rade u sprezi politike i dijela medija, naravno u zajedništvu s različitiminteresnim skupinama i dijelom huligana. Pa se onda, i to dobro koje se dogodilo Dinamu, slabo prepoznaje. To nije samo statističko dobro, a osvojili smo 19 trofeja u 10 godina. Osim toga, kontinuirano igramo u Europi, a dodajte i da se sve to događa u recesiji i kada su sve poluge aktualne vlasti usmjerene nazatiranje imena Dinamo. I mene kao predvodnika tog Dinama. Dakle, realno, doista je riječ o velikom uspjehu.
 
• Da, razlika između Dinamovih uspjeha i vašeg imidža je brutalno velika. Zato vas i pitam je li se isplatilo ili ste odavno trebali dići ruke?
- Put do uspjeha nije lagan. Generacije nas maštali smo o primjerice hrvatskoj državi, a kada smo to konačno ostvarili, dovedeni smo u situaciju da neke političke elite i interesne grupe sada rade na zatiranju naše države. Vrlo se slična stvar događala i Dinamu. U bivšoj državi ponosio si se time da si dinamovac, a sada, a to je stvarno nevjerojatno, opet je teško biti i Hrvat i dinamovac. To jest fenomen. No, nikad nisam požalio što sam činio, i u ponosu prema svojoj domovini i prema Dinamu, ali ipak se moram zapitati – pa kakvi smo mi to ljudi? Da nakon što imamo državu 25 godina, da je sada tako arčimo i rasturamo i da je ne volimo. I da tako prolazi i Dinamo, koji niže pobjede na ponos svoga grada i države. Meni je teško o tome govoriti, bilo bi bolje da netko drugi govori, ali gdje su ti drugi? Najglasniji su dušmani i neprijatelji kojima je sve ono što predstavlja hrvatsko i domoljubno nešto što treba raznijeti. I tako je stvoren nesrazmjer između onoga što ja jesam, kao čovjek sa svim manama i vrlinama, svega onoga što sam u životu stvorio i onoga što mi je servirala politika i mediji. Ja to doživljavam kao svojevrsnu genocidnu politiku prema meni. Možda je pretenciozno, ali tvrdim da se i prema meni i prema Dinamu provodi genocidna politika. Imali smo malo saveznika, no iza Dinama još uvijek stoji pola Hrvatske i pola iseljeništva. No, oni su, kao i uvijek i u svemu, tiha većina. Koja je u stalnoj defenzivi prema agresivnoj i radikalnoj političko-medijskoj manjini.
 
• Tko ili što vas onda čuva? Ipak ste se uspjeli do sada očuvati.
- Čuvaju me isključivo rezultati moga rada, moje poštenje, što je još uvijek jače od neviđenje redaljke koja se provodi nadamnom i mojom obitelji.
 
• Čuva li vas vaš novac?
- Ne, nego rad i poštenje. I dragi Bog. Ma kakav novac! Novcem to ne možete kupiti. Tu ste uvijek limitirani.
 
• Da netko tko ništa ne zna o vama samo počne čitati o vama na googleu ili vas pogleda na youtubeu, stekao bi sasvim drugačiji dojam od ovog Mamića o kojem govorite.
- Da, čovjek bi pomislio da ima posla scrnim vragom. A pred vama stoji čovjek koji ima 46 godina Dinama u kontinuitetu. Došao sam u Dinamo s jedanaest godina 1971. i od tada se iz Dinama nisam maknuo. To je moj život, moj smisao života. Bez obzira na sliku kojom me prikazuju politika i mediji, osjećam se čestitim domoljubom, odličnim sinom, ocem, suprugom, prijateljem, vjernikom. U svemu tome sam apsolutna čista petica.
 
• A jeste li i dobar brat?
- Apsolutno. Znam zašto me to pitate i drago mi je da me pitate jer su opet mediji napravili svoj prljavi posao. Istina je da je moj brat Zoran u 80. minuti napustio trenersku klupu i to je bila njegova odluka, a ne moja. Niti sam ja njoj pridonio. Mislim da ta odluka nije bila u redu, ali onaj tko je normalan shvatit će je kaoreakciju poštenog, čestitog dečka koji nije naučio u takvim situacijama razmišljati lukavo. Ili dodvoravati se publici, nego je instinktivno odreagirao i otišao s klupe. No, sadržajno, a to znaju čak i ljudi koji nas površno poznaju, a kamoli oni koji nas dobro znaju, ovakva braća poput Zorana i mene mislim da ne postoje na kugli zemaljskoj. On je menine samo brat. On je meni sin, on je meni otac. On je u cijeloj mojoj obitelji meni najbliži sve ove godine. Stariji sam od njega 12 i pol godina, a sve smo prošli zajedno. I odrastanje, jer moji su roditelji radili u dijaspori, a ja sam mu bio i tata i mama, čuvao ga i hranio, i pratio kroz cijelu karijeru. Kada je on ranih '90-ih otjeran iz Dinama i kad je četiri godine igrao u Njemačkoj za Bochum, u te prve četiri godine u Bundesligi odigrao je 140 utakmica. Sve te njegove utakmice pratio sam uživo, a već sam tada imao troje djece. U te četiri godine u gledanju njegovih utakmica proveo sam 480 dana u Njemačkoj. Prije deset godina Zoran se vratio iz Njemačke u Hrvatsku, a Dinamo je tada bio užasno devastiran i igrački, financijski i organizacijski. To je ona godina kada je Dinamo završio u tzv. ligi za opstanak i kada sam se zarekao da ćemo u deset godina biti prvi. Prihvatili smo ga Josip Kuže i ja, i uz Kužea Zoran je bio apsolutno lider novog doba. Bio je kapetan, a na zalasku karijere bio je i pozvan u reprezentaciju. U ovih deset godina Zoran je bio na poziciji igrača, sportskog direktora i trenera u Dinamu. On i ja smo cijeli taj život zajedno prošli. Znate, mediji su gladni senzacije i cirkusa. Čak i da smo se nešto posvadili, nije priča životnih partnera stalna idila.

 

• Mišljenja su športskih analitičara da je sad trenutak da se Zoran "otpili" od vas, da se emancipira?
- Eto vidite, to je prljava podvala zbog kakvih Hrvati stoljećima krvare. To je ta najveća podvala u našem društvu, kad se vinu naši neprijatelji koji su još uvijek jako dobro raspoređeni, to je ta takozvana Udba koja još uvijek danas vlada Hrvatskom. Uvjeren sam da Hrvatskom vlada Udba i kad oni vide da se braća slažu, i simbolička braća i u ovom slučaju konkretna dva brata i braća po domoljublju, po susjedstvu i idealima, e onda oni stavljaju kajle među njih i žele ih razdvojiti. I onda govore, trebaju nam nova lica. Jer lica koja su uspješna bilo u gospodarstvu, financijama, sportu ili politici, oni kontaminiraju kako ne bi služilasvojoj domovini. Njihov je zadatak da kriminaliziraju svakog našeg čovjeka, hrvatskog opredjeljenja. To provode putem svojih medija i udbaškim metodama. I traže – ogradite se od tih ljudi, od Mamića. I kada ih uspiju maknuti, onda umjesto uspješnih dolaze frajeri, koji su nesposobni, ali vode tobož uljuđenu, proeuropsku, naprednu politiku.
 
• Dakle, dva brata ne će moći razbiti?
- Naravno da ne će. Osim što smo braća po krvi, mi smo u zadnjih deset godina zajedno s drugim ljudima i gospodinom Mirkom Barišićem stvorili moćni stroj ne samo za prilike u Hrvatskoj, nego i cijeloj jugoistočnoj Europi. A stvorili bi još više kada bi imali imalo podrške u okruženju. Odgovorno tvrdim, današnja vlast na čelu s bivšim predsjednikom Ivom Josipovićem željela je spaliti Dinamo i braću Mamić. Evo, ekskluzivno, mogu vam reći da je održana sjednica izvršnog i nadzornog odbora kluba i da su oni jednoglasno zaključili da se sa Zoranom potpiše novi četverogodišnji ugovor s poboljšanim uvjetima.
 
• Zoran ostaje i još – povišica?
- Tako je, jer znate, on je dosad bio među najlošije plaćenim Dinamovim trenerima.
 
• Je li skandal u Fifi dokaz da je korupcija duboko ukorijenjena u nogometu?
- Nije uopće, niti je znak. Nego su najkorumpiraniji oni koji su najmoćniji i vrte najveći novac. Meni je zastrašujuće kad vidim da smo mi Hrvati – a imamo i mi svojih mana i u našim redovima ima kriminalaca i lopova i korumpiranih – male bebe u rodilištu u odnosu na te tzv. poštene, moralne i napredne sile svijeta. Mi smo za njih, međutim, nula. Što je veća korporacija, to je korupcija veća i sofisticiranija. Samo oni to zovu drukčije, nije korupcija, nego gift, poklon. Uvjeravam vas da se u inozemstvu ne može napraviti posao a da se ne pokriju svi mogući interesi. Makako se to nazivalo.
 
• Pa gdje je onda ta "močvara", nije kod nas, nego je veća vani?
- I Uefa i Fifa nisu izolirani otok. No iz ovog skandala izvlačiti zaključak da su sport i te institucije kontaminirane korupcijom, bilo bi nepošteno. I ovdje se politikauplela. Kad je već spominjem, tvrdi se da nema veće političke stranke u svijetu koja se ne financira i iz ilegalnih izvora. Samo se nekoga pronađe, a nekoga ne.
 
• Svojedobno je bivši ministar Jovanović uzeo sebi u zadatak isušivanje "močvare". Vas je stalno spominjao, no, što se vas tiče, nije uspio?
- Ova je vlada, generalno, došla s politikom da zatre hrvatski sport, odnosno da ga podjarmi. Plan je bio preuzeti, prvo Hrvatski olimpijski odbor (HOO), Hrvatski nogometni savez (HNS), kao najutjecajniji savez i dva kluba za koje navija cijela Hrvatska, Dinamo i Hajduk. Bio sam jedan od prvih i najvažnijih ljudi koje su oni odredili kao metu. I ja sam ih, sa svojim suradnicima, uspio pobijediti, bilo je krvavo, ali nisu uspjeli zauzeti HHO, HNS, niti Dinamo. Uspjeli su, nažalost, zauzeti Hajduk, što meni jest fenomen. Jer Torcida i navijači Hajduka su nešto drugo u odnosu na one koji sada tamo vladaju. Formirana je famozna, izmišljena udruga "Naš Hajduk", kao što je bila planirana i izmišljena udruga "Zajedno za Dinamo". Te su udruge napravili "velebni umovi" s mišlju kako će tiho, s boka preuzeti Dinamo i Hajduk. HHO, HNS i Dinamo smo obranili, ali je Hajduk šaptom pao. Oni su u nadzorni odbor udruge "Naš Hajduk" izabrali sve esdepeovce. Oni su, potom, izabrali svoje kadrove koji su na daljinski upravljač vodili Hajduk. A ustvari Hajduk je nešto drugo. Ne shvaćam kako su uspjeli ovako preuzeti klub, pored torcidaša i navijača. I zato je Hajduk danas to što jest. Ekipi je poluga bio i predsjednik Josipović, koji je, podsjetimo se, na svom prvom putovanju u Los Angelesu, govoreći dijaspori, prvi rekao da je u HNS-u "neka mala mafija".
 
• Evo i prije ovog intervjua čuo sam da se opet priča kako vas češljaju i da se može očekivati vaše privođenje?
- Koliko to govori i o njihovom zlu i nesposobnosti. Oni čak ne znaju niti namjestiti. Njihov je san da mene unište, "redaljka" je nada mnom već na dnevnoj razini. Ljudi su već mnogo puta čuli da će mene uhićivati i sad zamislite te uvjete u kojima ja i poduzeće koje predvodim radimo. Pa svakih nekoliko sati dođe mi netko i širi ovakve laži, a to traje već godinama. Stalno zagađuju, a ja pitam, kako će mi u takvim uvjetima doći ljudi na tribine, a sponzori se vezati za klub. To je sofisticirano, udbaško, policijsko i komunističko ubijanje "neprijatelja". Mene su kao klinca tukli kada sam išao na polnoćku, a danas me u mojoj državi opet proganjaju. No, ovakav politički progon kao što je sada, nikada mi se prije nije događao.
 
• No, imate biznis koji donosi puno novca, dobro ste "potkoženi"?
- Ma nemam nikakav biznis, to je isto laž. Ne borim se ja za siromaštvo, naravno, ali ovdje je opet riječ o novoj podvali. Gdje se naše političke elite natječu populističkim i jeftinim metodama, sve kako bi se prikazale što siromašnijima. To je jedna od najvećih prevara u novom hrvatskom dobu. Sjetite se onih dolazaka biciklima na sjednicu Vlade, pa trpanje zastupnika u sobice, pa demagogija kako zastupnici jedu prekvalitetno za malo novca... Umjesto da se natječemo postati što bogatiji i prisiliti bogate da dio svog bogatstva daju onima koji nemaju, pa da budemo bogata i socijalna država. Umjesto da pričamo samo o projektima, a ne da lažemo narod već 20 godina kako ćemo spojiti Hrvatsku. Kažemo Pelješki most, nema ga. LNG, pa ga nema, Termoelektrana Plomin, pa je nema, monetizacija cesta – pa je nema... Netko nam je isprao mozak. I onda državu dajemo u ruke ljudima kojima u životopisu ne stoji nikakva kompetencija da vode naš narod i državu. Mi biramo na vlast ljude koji ne znaju urediti odnose u svojoj vlastitoj obitelji, a kako će onda u državi i nahraniti cijeli hrvatski narod. Gdje su to prije radili ti ljudi... pa ja za jedan dan donesem više odluka i donesem koristi više no što će oni uspjeti ucijelom mandatu.
 
• Vi jeste kompetentni u vođenju Dinama, ali prigovor je da niste transparentni u poslovanju?
- To je mantra. U klubu 250 ljudi prima plaću, i to ne bilo kakvu. Puta četiri člana obitelji, to je tisuću ljudi. Nekoliko stotina djece svakodnevno tu trenira, troši se struja, voda, imaju pedagoge, natječu se. I još Dinamo povrh svega državi plati između 25 i 30 milijuna kuna poreza. Vrlo je to jednostavno izračunati, ako je Mandžukić imao milijun eura godišnju plaću, platio je on izravno 25 posto poreza državi, a Dinamo 25% PDV-a na bruto iznos od milijun eura. I samo je tu državi plaćeno pola milijuna eura godišnje. A grad se samo brine osvojoj imovini, o stadionu, no da tu nema Dinama, ovo bi bila tek rupa.
 
Lakše je, dakle, pričati o mutnom obiteljskom biznisu Mamića?
- Tog muteža nema. Oni da imaju dokaze, a sve je u njihovim rukama, već bi davno to riješili. Što nisu dokazali da mi mutimo s nogometnim biznisom? Ne mogu jer je to laž. Da bi nas se diskreditiralo i da ne bi postizali nove rezultate. Koji su vidljivi svakoj budali, a kamoli pametnom čovjeku.
 
• No, nešto se zakonski ipak mijenja, Dinamo će od udruge građana morati postati nešto drugo, trgovačko društvo, biti privatiziran ili...?
- Dinamo ulazi u novu fazu, i organizacijsku i sportsku. Mi smo pokrenuli proces preoblikovanja kluba, prema postojećem zakonu i u sljedećih nekoliko mjeseci, nadam se, uspješno ćemo provesti taj proces. Što se sportskog dijela tiče, dao sam najavu da ćemo u narednih 10 godina, osam puta igrati u najvažnijem europskom natjecanju, a to je Liga prvaka.
 
• Je li model privatizacije Dinama usporediv s nekim od europskih klubova, da javnosti bude jasniji. Kako će se riješiti vlasništvo?
- Prema aktualnom zakonu, taj proces preoblikovanja odvija se u četiri ili pet krugova, ovisno o interesu, i on propisuje da je svatko u mogućnosti, bio Hrvatili stranac – kupiti dionice kluba. Tu je stvar vrlo čista i nadamo se da će biti interesa i da će se to dobro završiti. Bit će divna stvar kada će se napokon prestati pričati da je klub moj, privatni, obiteljski. Nego će jedan ili više budućih dioničara preuzeti brigu i neka urede odnose na dobro sviju nas.
 
• S obzirom da bi se, kad je o vama riječ, onu Ćirinu "ako ikada umrem" mogli parafrazirati u "ako ikada odem iz Dinama", kakav je vaš plan u tom preoblikovanju kluba?
- Još ga do kraja nisam definirao. Sigurno ću uzeti neku dionicu kluba, do jedan posto vlasništva, jer se nemam namjere pojavljivati kao krupni ulagač. Procijenit ću što mi to emotivno znači.
 
• A gdje je tu onda vaš biznis-interes s Dinamom?
- Pa nemam ga, ja radim iz ljubavi, ostalo je izmišljotina. Svoj sam novac zaradio u nekim projektima u već davnim vremenima. Zadnjih petnaestak godina nisam jednu lipu prevrtio u hrvatskoj državi. Jednostavno, tu ništa ne radim od biznisa, osim što imam plaću od 11.000 kuna u Dinamu i to je moj jedini prihod koji ostvarujem u hrvatskoj državi.
 
• Ha, onda radite vani, zar ne?
- Imam u knjižici 37 godina staža, i to u ozbiljnom biznisu. Nisam niti gladan, niti žedan, solidno sam dobrostojeći čovjek. No, ono što javnost zanima – ja se nisam obogationa Dinamu. Dobio sam satisfakciju, emotivno, no Dinamo je meni samo materijalna šteta.
 
• Imate, primjerice, sudski proces s Eduardom, o tzv. doživotnom ugovoru. Dakle, živite od takvih ugovora?
- To je bio izolirani slučaj, riječ je bila o mom pokušaju, još dok nisam ovako bio u nogometu, ali jesam ulagao u mlade nogometaše. No, iz toga sam izašao. Konkretno i po priznanju samog Eduarda ja sam mu, nepobitno, dao oko milijun eura, a da nikad nisam dobio ništa. Dakle, u tom sam poslu bio apsolutni luzer. Kažem vam, ni s jednim nogometašem ja nemam višenikakav ugovor. Izašao sam iz svega toga davno, dio sam bio prebacio na svog sina. Niti imam privatni interes, niti sam ijednu lipu uzeo od kluba, ili da je moj sin radio posao s klubom. Moja obitelj u Hrvatskoj više ništa ne radi od biznisa.
 
• Bilo bi logično da imate biznis u RH, pa svi tu živite?
- Zdravo-seljački rečeno – ja sam primoran ne raditi u RH, kao uostalom i ostali članovi moje obitelji. I zato nam ne mogu ništa. Šteta što tu nemamo biznis jer osjećam se sposobnim pridonositi državi, ali mi ne daju i proganjali bi me.
 
• Hoćete reći, vaš je problem što vam je Dinamo najvažniji?
- Napravili su sve da nas otjeraju iz Hrvatske. Zamislite koje bogatstvo i potencijal u ljudstvu je u našoj dijaspori. Na kakvim su oni pozicijama u drugim državama maštali Hrvatsku 100 puta više nego mi. Zvali smo ih da se vrate. I što smo napravili – prevarili smo te ljude. I čak natjerali rođene i školovane ovdje na masovni, novi odlazak iz Hrvatske. Pa ja sam ovdje samo radi Dinama. Da toga nema, sa svojom obitelji ovdje ne bih ostao niti sekunde, koliko nam je ova vlast napravila zla. A ne želim ostaviti Dinamo na cjedilu, jer da odem, u roku od tri mjeseca, od Dinama ne bi ostalo ništa.
 
• Malo samodopadno?
- Koliko god to tako zvučalo, istina je. Bilo bi – kaj bu, bu; kaj nebu, nebu; ne bi se štel mešat; i vužgi ga vužgi.
 
• Smatrate da bi se bez vas Dinamo urušio kao Hajduk?
- Bio bi 10 puta gori od Hajduka. Zbog podneblja i temperamenta, hajdukovi navijači su emotivniji, njima je Hajduk religija. Kao što je meni Dinamo, svetinja. Ovdje, našim ljudima na sjeveru, Dinamo niti približno nije tako emotivno na srcu, kao što je to Dalmatincu Hajduk. No oni, zbog nesposobnog menedžmenta ne znaju tu svu energiju i emociju kapitalizirati. To je isključivo zbog nesposobnosti ljudi koji vode taj klub. Jel', to kako se Hajduk voli – ne voli se nitko na svijetu tako. I zamislite sad te nesposobne ljude u vodstvu, koji nemaju pojma što bi napravili s tom silnom ljubavi i emocijom.
 
• Pita moj susjed, hajdukovac – pitaj Mamića ima li neko ime koje bi, poput njega, izvukao Hajduk?
- Siguran sam u to, znam puno ljudi koji jako vole Hajduk i mogli bi ga izvući. To nije problem, ali jest problem što njih politika ne pusti i stalno regrutira nekompetentne i ponizne, s kojima oni mogu manipulirati. A sa sposobnim čovjekom ne možete manipulirati. Problem je, dakle, što s Hajdukom upravljaju nesposobni i – ulica.
 
• Kaže da bi navijači rado dočekali i vas. Biste li ikada mogli prijeći u Hajduk?
- To je nemoguće. Zbog naših stereotipa i primitivizama. Kao što ja ne mogu dokazati da Hajduk ljubim svim svojim bićem. Ja sam taj koji je pjevao "Hajduk i Dinamo da su kluba bratska, kojima se ponosi Hrvatska" i ushićen sam kad krene koloplet njihovih krasnih pjesama. No, ja volim Dinamo, poštujem i ljubim Hajduk. Patim zbog Hajduka jer jaki Hajduk učinio bi Dinamo još jačim. Osjećam bolove kad se sjetim da će Dinamo i sljedećih 10 godina biti prvi. Koga to, osim nas, zanima. A tomu je tako jer Hajduk vode nesposobni ljudi. Vidite kako se mi dobro razumijemo i respektiramo s NK Rijekom. Zato želimo i jaki Hajduk. Tamo su osnovali tu svoju udrugu, koja udbaškim metodama radi da zarati Sjever i Jug. Da im Zagreb bude kriv za sve. A nitko ne kaže – čekaj čovječe Božji, pa nas nema deset godina nigdje u Hrvatskoj, a kamoli u Europi. A to nije zaslužio taj klub i Dalmacija. Što je njima interes, da nekoliko frajera dobiva plaću. Pa interes su – trofeji, pobjeđivati.
 
• Imate i vi svoj grijeh – Lokomotivu, koja je Dinamova podružnica?
- Mi smo svoje postojanje bazirali na suradnji sa svima koji žele surađivati. Nije bilo dvojbi da se treba angažirati i klub koji je bio u 4. ligi i trebao se ugasiti – treba spasiti. Klub je, eto, proslavio i 100 godina postojanja. S vremenom smo izlazili iz te priče – ali ne dovoljno brzo. Mogu razumjeti one koji protestiraju, uključujući i one oko Hajduka. No, tvrdim da je, inače, sve u duhu zakona i propisa. Problem je samo jedan – posudili smo previše igrača klubu koji je u istom rangu natjecanja kao i Dinamo. U kratko vrijeme to ćemo promijeniti.
 

Davor Ivanković, Večernji list

U Hrvatskoj preko 100.000 agresorskih vojnika prima mirovine

 
 
Razgovor branitelja s premijerom Zoranom Milanovićem i ministrima Predragom Matićem i Antom Kotromanovićem, pokrenuo je temu registra agresora, o čemu se već duže vrijeme govori u Hrvatskoj.  Njegovu objavu zatražili su branitelji, na što ih je Matić tražio da mu nađu  izjavu kojom je obećao objavu registra agresora. Milanović je rekao da abolicija priječi registar agresora, ni u tome nije u pravu. O svemu tome zatražili smo mišljenje Dražimira Jukića, predsjednika Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi.
http://narod.hr/slir/w300-h200-c300:200-q90/http://narod.hr/wp-content/uploads/2015/05/Dra%C5%BEimir-Jukic-snimak-ekrana-29-svibnja-2015-hrvatski-branitelji-prosvjed.jpg?822e0a
• Zašto branitelji traže objavu registra agresora?
- Mi u Hrvatskoj imamo državljane Republike Hrvatske koji su izvršili agresiju, bili u vojsci ‘SAO Krajine’ u ono vrijeme, registar takvih mi tražimo, zato što oni ostvaruju prava, odnosno, kad idu u mirovinu ostvaruju ratni staž kao i mi hrvatski branitelji. Imali ste sinoć prilike to vidjeti u prilogu na hrvatskoj televiziji, Herman Vukušić je najbolje to objasnio, pokazao rješenje prema kojem je čovjek dobio mirovinu pod posebnim uvjetima, isto kao i hrvatski branitelji. Trebaju li porezni obveznici plaćati one koji su pucali po hrvatskim braniteljima, trebaju li plaćati njihove mirovine.
 
Takvih primjera ima jako puno i zato žele popis agresorske vojske, odnosno, vojnika koji su izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku. Ljudi koji su vršili agresiju, koji su pucali po hrvatskom narodu, nemaju pravo ostvarivati nikakve prihode iz vremena rata, to je apsurdno. Oni, agresorski vojnici, ne bi trebali ostvarivati prava putem Zakona o civilnim žrtvama rata. Ukoliko bi postojao registar agresorske vojske znalo bi se točno tko je bio u toj vojsci. Primjera radi, ako je agresorski vojnik bio ranjen, na osnovi te dokumentacije može kao civilna žrtva rata ostvariti prava, a mi ne znamo tko su ti ljudi, smatramo da ako je nosio odoru i pucao po nama ne može ostvariti ta prava. On nije bio civil, on je bio vojnik.
 
• Ako je istina da u Registru branitelja ima 150.000 lažnih branitelja ministar čini kazneno djelo. Na sastanaku branitelja i Milanovića te njegovih ministara, Ante Kotromanovića i Predraga Matića u Banskim dvorima, hoće li im vlasti izaći ususret, i podsjetnik da su se ministar Matić i premijer Milanović počeli vrpoljiti nakon što su branitelji na sastanku spomenuli registar agresora, jesu li oni dužni to ispuniti jer branitelji traže samo pravdu?
- Zamislite koliko bi građana Hrvatske, koji su nezaposleni, mogli živjeti od tih novaca, a koji se isplaćuju agresorski vojnicima. Ministar Matić je tvrdio da ima 150.000 lažnih hrvatskih branitelja i invalida u Registru branitelja i da on to može riješiti za sedam dana ako mu predsjednik Vlade osigura vizu u Kanadi. Ministar radi kazneno djelo, znači štiti kriminal, ako ima 150.000 lažnih branitelja. To je već za DORH. Registar agresorske vojske mora postojati kako ne bi agresori preko zakona o civilnim žrtvama rata mogli ostvarivati prava koja im ne pripadaju. Ovako, bez registra agresora, neki ranjeni agresorski vojnik može ostvariti ista prava kao civil koji je ranjen u granatiranju Zagreba, a to nije u redu. Tih ljudi ima preko 100.000, mi zapravo ni ne znamo koliko. Čovjek koji nakon dva sata razgovara govori o tome tko ima više odličja, ako je to jedini komentar na sastanak koji je ministar ima, što onda reći?
 

www. narod.hr

Žrtve ne vape za osvetom, nego da ih sve prepoznamo i izrazimo svoje poštovanje

 
 
Svibanj je već 70 godina obilježen komemoriranjem događaja (sa) završetka Drugoga svjetskog rata. Među Hrvatima to je mjesec koji donosi i tužno sjećanje na sve izgubljene živote na Bleiburgu i Križnom putu koji je uslijedio. U povodu obilježavanja ove godišnjice, pričali smo s prof. dr. Antom Čuvalom, profesorom i piscem koji je svoju donedavnu američku adresu zajedno s obitelji zamijenio za onu rodne grude u Ljubuškom. Od političkog emigranta koji je 60-ih godina prošlog stoljeća odlučio napustiti Jugoslaviju, postao je uvaženi član američkog akademskog društva, istaknuti profesor, povjesničar i autor brojnih knjiga i članaka o Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. On je prije nekoliko godina odlučio početi prikupljati svjedočanstva onih koji su preživjeli Bleiburg s područja općine Ljubuški, te je tako knjigom Od Bleiburga do Ljubuškog zapisanom riječju zauvijek otrgnuo iz zaborava tužna sjećanja preživjelih.

• Ove godine se navršava 70 godina od Križnih puteva Hrvata koji su započeli u Bleiburgu. Kako vrijeme utječe na sjećanje na Bleiburšku tragediju?
- Riječ „Bleiburg“ je metafora koja odmah priziva dva značenja. Na jednoj strani ona u sebi sadrži sva mučenja, progone i pogibiju na stotine tisuća Hrvata i Hrvatica u komunističko-jugoslavensko-velikosrpskim rukama po završetku Drugog svjetskog rata. Ona simbolizira tragediju koja je pogodila hrvatski narod u poraću općenito. Istodobno, ta riječ (kao i „Križni put“ ili putevi jer ih je bilo mnogo) Hrvatima implicira zločin i oslikava ideologiju mržnje onih koji su taj zločin počinili u ime dobro poznatih njihovih „ideala“. Bleiburg i sve što on označava je jedan od onih trenutaka u povijesti hrvatskog naroda koji se ne da izbrisati ili prekriti pepelom prošlosti. On je duboko urezan u pamćenje Hrvata diljem svijeta. Bleiburg, Križne puteve i masovna grobišta se može “zaobilaziti”, prešućivati, nijekati, zabranjivati..., ali to je neizbrisivo i nezaboravljivo. Bleiburg je prekretnica, znak, upozorenje...
 
• Vi ste objavili knjigu sa svjedočanstvima preživjelih Križnog puta iz općine Ljubuški. Što Vas je ponukalo da prikupljate ova svjedočenja?
- Bleiburšku tragediju sam osjetio već u ranom djetinjstvu. Naime, moj je otac bio na Križnom putu i nikad se nije vratio. Bio je jedan od na tisuće civila koji su iz Austrije pošli, ali nisu nikad došli doma. Ja sam se rodio poslije njegova odlaska prema sjeveru pred najezdom partizana u moj rodni kraj. U kući se znalo ili, bolje reći, govorkalo i nagađalo što se dogodilo. Oni koji su preživjeli Križne puteve, zatim logore i došli svojim kućama morali su šutjeti. I šutjelo se 50 godina! Iza mog bijega iz „titoističkog raja“ na Zapad o Bleiburgu sam čitao i čuo iz prve ruke, a ponešto i pisao. Imao sam, naime, izlaganje o Bleiburškoj tragediji 1987. na sveučilištu Oxford u Engleskoj. Bio je to opsežan simpozij o prisilnoj repatriaciji poslije Drugog svjetskog rata sa Zapada u komunističke zemlje. Po povratku u domovinu zamolili su me da budem član Povjerenstva za istraživanje, obilježavanje i uređivanje grobišta u općini Ljubuški. Dok smo istraživali, javili su se neki ljudi sa zapisima o svojem Križnom putu. Zahvaljujući njima, počeo sam pronalaziti, uz pomoć drugih, osobe koje su preživjele Križni put, a još su bili na životu i sposobni svjedočiti. Tako sam prikupio 64 svjedočenja iz prve ruke, a knjiga sadrži i broj svjedočenja iz druge ruke. Osim toga, knjiga donosi popis onih koji su ubijeni na Križnom putu, kao i imena preživjelih. Da bi čitatelji imali barem približno ideju o kakvoj se tragediji radi, navest ću nekoliko brojeva. Po onom što sam mogao prikupiti, iz ove općine bile su na Križnim putevima 2172 osobe. Od toga je 1249 nastradalo, a 923 vratilo se kući. Koliko znamo, 17 ih je umrlo od posljedica uskoro po povratku doma. K ovom treba dodati da su u ovoj općini tijekom rata i poraća nastradale 1202 osobe koje nisu bile na Križnom putu. Dakle, ukupan broj stradalih u općini Ljubuški tijekom rata i poraća bio je 2469. Kad uzmemo da je ratnih godina u općini bilo oko 24.500 stanovnika, znači da je u ratu i poraću nastradalo 10 posto pučanstva, a od toga najviše u poraću. To je zastrašujući broj žrtava, a da demografske gubitke i ne spominjemo.
 
• Kakav ste dojam o preživjelima stekli razgovarajući s njima?
- Najviše me se dojmilo da ti ljudi govore o svojim patnjama, o mučiteljima, o strašnim prizorima... bez trunke mržnje i želje za osvetom. Iz razgovora se vidi da oni nisu ni u tim teškim danima progona mrzili, čak su se čudili tolikoj mržnji progonitelja, pa i sažalijevali ih jer su uvidjeli da te ljude mržnja izjeda i izluđuje. Nisu oni zaboravili nepravdu i muke, ali nisu dopustili da ih to progoni cijeli život. Istina, boli ih što se i danas niječe Bleiburg i posljedice Bleiburga. Neki od njih zapažaju da zapravo njihov Križni put nije nikad ni prestao jer su bili zauvijek označeni kao krivci, kao „neprijatelji naroda“. I današnji simpatizeri bivšeg režima i države najradije bi da se o svjedočenjima preživjelih ne piše jer im kvare sliku ideologije i režima koji je njima bio dobar, a sad su se našli u povijesnim i političkim prilikama koje nisu nikad sanjali ni željeli. Križni putevi u jednu ruku i danas traju jer zemni ostatci ubijenih nisu nikad „stigli“ kući, oni i njihovi potomci još čekaju.
 
• Postoji li svjedok koji Vam je ostao u posebnu sjećanju i kakva je njegova sudbina bila?
- Teško je izdvajati. Ljudi su proživjeli užasne stvari. Kako se može osjećati dečko od 16 godina kad mu oca, civila u godinama, ubijaju pred očima jer je htio zaštititi sina; kad majka u panici ostavlja bebu na putu jer više ne zna kako će s njom naprijed u nepoznato, ili kad majka baca dijete s mosta u rijeku; jednog brata ubijaju zbog kapi vode, a drugi kaže „Ubijte i mene“ te ubijaju ga. Nekoliko ih svjedoči kako su ih strpali, ugurali, u neku rupu kod Šida gdje se kopala zemlja za ciglu – bez vode, vrućina, bez zraka... izdiše se! Svaki koji je taj događaj pričao, kao da ponovno proživljava tadašnje muke. Ali, gotovo u svakoj mukotrpnoj priči nađe se zračak svjetla, neka ljudska dobrota, neki dobri anđeo. Netko je priskočio drugom jadniku u pomoć; dao mu kap vode ili komadić hrane; pomogao mu da miče naprijed jer ako zaostane iza kolone, ode glava; daju čak život da bi zaštitili drugoga. Tu su dobre djevojke i snaše koje su neustrašive u bacanju kruha i druge hrane ljudima u kolonama. Ili starac kojeg ubijaju dok on dijeli hranu, kako on veli, “svojoj djeci”. To su ljudi koje ne bismo smjeli zaboraviti. I oni su dio Križnog puta, kao što su i majke, supruge i djeca nastradalih.
 
• Ovaj Križni put, dakle, nije se dogodio samo na bleiburškom polju, već je nastavljen i drugdje te trajao nekoliko mjeseci nakon predaje.
- Kod Bleiburga se dogodila predaja Saveznicima, odnosno Englezima, potom izručenje hrvatske vojske i civila Titovim snagama pa zato ovo zovemo Bleiburškom tragedijom. Ali to je bio samo početak. Ubijanje tu tek počinje i nastavlja se sve do grčke i rumunjske granice. Na primjer, u knjizi Od Bleiburga do Ljubuškog nabrojeno je blizu 200 mjesta koja spominju samo stradalnici uvršteni u ovu knjigu. U tim mjestima su bili logori ili su kroz njih prošli. Ti marševi smrti trajali su tjednima i mjesecima. Osim masovnih stratišta po Sloveniji i sjevernoj Hrvatskoj, ubijalo se gdje je god netko od pratećih partizana htio ili kad su prolazili kroz sela sa srpskim pučanstvom. Iz svjedočenja preživjelih vidi se, na primjer, da su po dolasku u logor kod Požege mnogi „nestali“. Po svemu izgleda da je na tisuće ljudi iz tog logora odvedeno u sjeverozapadnu Bosnu i tamo pobijeno. Drugi su došli u mostarske logore, a onda završili u Neretvi, jamama oko Nevesinja i drugdje.
 
• Do danas dvije stvari ostaju nejasne te se mnogo spekulira oko njih, a to su: motiv i odgovornost. Koji je, prema Vašem mišljenju, glavni motiv za masakriranje Hrvata u Bleiburškoj tragediji i može li se kazati tko je zapravo odgovoran za nju?
- Poznato je ono što je Tito rekao Ivanu Meštroviću, da se Srbima moralo dopustiti da se zadovolje, da se „iskale“. Ili ona Đilasova da se Hrvate moralo pobiti da bi Jugoslavija živjela. Ali mislim da su motivi bili i širi. U tim teškim ratnim vremenima i tom „brisanom prostoru“ slile su se tri ideologije koje su mrzile sve što je bilo hrvatsko i katoličko, posebice nisu mogli ni zamisliti da bi postojala hrvatska država, bilo koja i kakva.
 
Prvo, jugo-komunistima i njihovim simpatizerima cilj je bio obnova Jugoslavije i boljševizam. Po uzoru na Lenjina, važno je bilo preuzeti vlast, a za taj cilj trebalo je žrtvovati sve i svakoga tko se našao na putu. Staljin im je bio još bliži i draži. Smetnja tom njihovu cilju su u prvom redu bili svi državotvorni Hrvati (bez razlike na ideologiju) i Katolička Crkva. Drugo, veliko-srbizam se pri kraju rata vrlo lako i rado pridružio komunistima da bi ostvario svoje ciljeve. Nije bilo važno je li pod kokardom ili crvenom petokrakom. To udruživanje četništva i partizanštine protiv svega što je hrvatsko i katoličko vidjeli smo ponovno u nedavnim vremenima. Treća ideologija koja je vidljiva na Bleiburgu i kasnije je jugoslavenstvo. Tu su se našle snage, uglavnom hrvatske, koje su bile (i ostale) projugoslavenske. One su u prvom redu dolazile iz orijunaških redova i lijevog krila HSS-a, koje nisu ništa naučile od progona poslije 1918., pogibije u beogradskoj Skupštini i smrti Stjepana Radića. Ne mislim da su ovi imali namjeru pobiti toliko svojih sunarodnjaka, ali su se našli u vražjem kolu i kad se krvavi pir započne, onda nastaje pomrčina mnogih vrjednota. Dakle, svim tim snagama, a predvodila ih je komunistička partija, cilj je bio zatrti i ideju hrvatske države. Dakle, trebalo je „očistiti“ sve koji bi mogli osporiti njihove planove. Zanimljivo je da se jednog od još živih sudionika ratnih i poratnih događanja do nedavno moglo čuti kako govori o „čišćenju“ protivnika, kao da se radilo o smeću!
 
Što se tiče odgovornosti, tu bi se moglo početi od ljudi u vodstvu NDH i njihovim procjenama političkih i ratnih prilika, odlukom za povlačenje i uvjerenjem da će naći zaštitu, odnosno primjenu međunarodnih ugovora, kod zapadnih sila, tj. Engleza. Zatim dolazi odgovornost engleskog vojnog i političkog vodstva. Ne samo da nisu poštivali međunarodne konvencije, nego su izručili hrvatsku vojsku i civilne mase komunističkim snagama glumeći da ne znaju što će se s njima dogoditi. Najvažnije, izravnu odgovornost za masovne pokolje, Križne puteve i sve što se dogodilo zarobljenicima nakon što su pali u partizanske ruke snosi vodstvo komunističke partije, odnosno Tito. On i njegov najuži krug su primijenili čisti boljševizam i staljinizam. „Sve što nije s nama, protiv nas je“, i treba uništiti. Kad su oni ubijali nevine ljude, mladiće i civile, nisu oni njih ubijali kao pojedince, nego s njima su htjeli zatrti i klicu hrvatske državnosti. Ali, kako i znamo, Bleiburg je pobijedio njih, njihovu ideologiju i državu! Tada, kao i danas, antihrvatstvo i antikatoličanstvo se umotavalo u celofan „antifašizma“ jer su komunisti poslije rata „oteli“ ideju antifašizma da bi sebe pokazali braniteljima ljudskih sloboda i, istodobno, pokrivali svoja zlodjela i totalitarizam. Začuđuje da se i danas nastoji nametnuti komunističko-jugoslavenski „antifašizam“ kao nekakva politička platforma za okupljanje antihrvatskih tradicija, čak i protiv branitelja Domovinskog rata, pa i same državnosti. Ali za neke je to zasigurno dobar „antifašistički“ biznis; nastoji se živjeti na račun ideologije, kao što su i prije živjeli izgoneći „zle duhove“ iz hrvatskog naroda.
 
• Nakon sedam desetljeća točan broj stradalih još uvijek nije poznat, međutim, što je važnije od brojeva kada se priča o Bleiburgu?
- Broj je zasigurno velik, zapanjujući, ali još čekamo na temeljit pristup istraživanju svih ratnih žrtava pa i onih bleiburških. Propali režim nije nikad htio da se saznaju pravi brojevi jer onda ne bi mogao sa žrtvama manipulirati. Ni danas oni na vlasti nemaju za to volje. Zato se Katolička Crkva poduzela popisati broj žrtava rata i poraća preko svojih župa. Brojevi su svakako važni, posebice za znanstvenike, ali kad baratamo brojevima, onda (pre)često izgubimo iz vida ljude, s imenom i prezimenom, kao i njihove patnje i smrt. Zato svrha zapisivanja i objavljivanja sjećanja preživjelih je sačuvati od zaborava doživljaje konkretnih ljudi. Kroz njihove iskaze mi se približavamo stvarnosti, tragediji, koja se dogodila unatrag sedam desetljeća. Svako svjedočenje je prozorčić kroz koji možemo osobno pogledati što se to događalo. Zato, gdje god ima još živih svjedoka, treba zapisati njihova svjedočenja. To važi i za ratove iz devedesetih godina. Vrijeme prolazi, ljudi umiru, zaboravlja se. Zapisujte!
 
• Iako u bivšem sustavu nije bilo poželjno govoriti o Bleiburgu, te se može kazati kako je bilo i zabranjeno, kako se u narodu uspio tako jako održati spomen o ovom Križnom putu?
- Ne može se govoriti o „nepoželjnosti“, nego o strogoj zabrani. Nije se smjelo o tomu ni zucnuti! Nedavno mi prijatelj iz Australije piše da je tek iz knjige Od Bleiburga do Ljubuškog saznao da mu je otac bio na Križnom putu. Ni svojoj djeci se o tomu nije pričalo. U najviše slučajeva, da bi ih se sačuvalo od „zla“, jer bi oni nešto o tome mogli progovorili. U mojoj kući, na primjer, govorilo se o ratu i poraću. A mi smo već kao djeca živjeli u dva svijeta, onaj u kući i onaj u školi. Znali smo što se smije, a što ne. Zato i jesam otišao u svijet, da budem slobodan! I ovdje vrijedi ona narodna: „Zaklela se zemlja raju da se tajne sve doznaju.“ Zato je potrebno sve iznijeti na vidjelo. Jedino tako se možemo svi suočiti s činjenicama i tražiti istinu, a istina oslobađa. Žrtve ne vape za osvetom, nego da ih sve, na bilo kojoj strani, prepoznamo i izrazimo svoje poštovanje. Jedino tako se mogu rane „čistiti“ i zacjeljivati. Nadam se da je svima do toga stalo ako žele bolju budućnost sebi i mlađim naraštajima.
 
• Vi ste od političkog emigranta postali istaknuti akademski građanin Sjedinjenih Američkih Država. Objavljivali ste članke i knjige, a mnoge o BiH i Hrvatskoj, čak je i Vašu knjigu Historical Dictionary of Bosnia and Herzegovina struka uvrstila među najbolje knjige te vrste. Uvijek ste bivali vezani uz hrvatske udruge u iseljeništvu te ste bili na istaknutim pozicijama. Kakva je percepcija Bleiburga u SAD-u, koliko je poznat ovaj Križni put Hrvata u Drugom svjetskom ratu?
- Na kraju Drugog svjetskog rata izručen je velik broj Kozaka, Ukrajinaca, Rusa... Staljinu, a Titu Hrvati, kao i jedan broj Slovenaca, Srba i drugih. Koliko mi je poznato, najviše se na Zapadu istraživalo i pisalo o onima koji su izručeni (oko 2 milijuna) Staljinu, posebice o Kozacima. O Bleiburgu i stradanju Hrvata nije bilo politički korektno istraživati i pisati. Poslije 1948. Jugoslavija i njezin režim su uzeti u „zaštitu“ Zapada, odnosno Amerike, pa nije bilo poželjno govoriti o zlodjelima Tita i njegova režima. Treba svakako imati na umu da oni koji su u smrt izručili tolike mase ljudi Staljinu i Titu nisu dali da netko podiže pitanje njihove odgovornosti za masovne zločine. S hrvatske strane se nastojalo probijati led gdje se moglo i kako se dalo. Prikupljalo se materijale, pisalo i objavljivalo, ali bilo je teško zainteresirati utjecajnije strane znanstvenike i medije za ovu temu. Osim političke korektnosti (pre)često se radilo o lijenosti i udobnosti kod društvenih znanstvenika i novinara. Lakše je bilo šetati Jugoslavijom, biti ugošćen i mlatiti praznu slamu kako je Tito “sve uspješno riješio”, nego dati se na istraživački rad i zamjeriti se svim moćnicima. Ali nemojmo zamjeriti strancima kad se to događa i među nama.
 
• Znamo kako je hrvatska dijaspora rasprostranjena na skoro svim kontinentima, te je velika većina njih ponosna na svoje korijene i daje pozornost našoj tradiciji. Koliko naša dijaspora zapravo pridaje pozornosti obilježavanju Bleiburga?
- Ako govorimo o „staroj“ dijaspori, onoj koja je bježala ispod jugo-režima, njoj je obilježavanje Bleiburške tragedije važno, a još važnije joj je država Hrvatska, sudbina hrvatskog naroda općenito, čuvanje kulturnih i vjerskih tradicija itd. Njima i njihovoj djeci, rekao bih, više nego što očekujete. Za najnoviju dijasporu nisam siguran, barem za one u prekomorskim zemljama. Ne vidim da ih puno zanima ni zajedništvo u mjestima gdje žive, ni sudbina hrvatske države i naroda općenito, a kamoli Bleiburg i Križni putevi. Oni su većinom školovaniji nego prijašnja dijaspora, ali, čini mi se, pravi su individualisti i da nisu baš „ukorijenjeni“. Oni su „globalni“ pa im je hrvatsko „preusko“, no bojim se da i ne vide kako je s „globalcima“ najlakše manipulirati i žrtvovati ih za nekakve ideale koji zvuče dobro, ali su u konačnici šuplji jer su lišeni uzvišenijih vrjednota. Međutim, nadam se da će i ovaj val dijaspore pronaći svoje zajedničke ideale. Ako ne, brzo će se rasplinuti.
 
• Koliko EU prepoznaje Bleiburšku tragediju kao neporecivi dio povijesti jedne od članica Unije?
- Europa je osudila sve totalitarizme, dakle i komunistički, sva njihova nedjela, sve njihove zločine. Na primjer, Parlamentarna skupština Vijeća Europe (2006.), Praška deklaracija (2008.), Rezolucija Europskog parlamenta (2009.), a imamo i Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima itd. Ali, sve mi se čini da mnogi u ovom društvu ostaju “gluhi” na sve ovo. Ne žele prihvatiti povijesne činjenice. Njima je valjda bilo dobro, bili su poslušni i režim ih je nagrađivao, ili barem pustio u miru. Ne da im se nikako izići na svjetlo dana, gledaju unatrag u mračne dane totalitarnog režima i „faraonovo“ lažno svjetlo ih još hipnotizira. Europa želi da se zna istina, što se dogodilo i tko je odgovoran za razne zločine. To vidimo i u sudskom procesu u Njemačkoj oko ubojstva Stjepana Đurekovića. Zato, ako su već „u Europi“ ili žele „u Europu“, moraju se odreći totalitarizma u svojim glavama i postati slobodni ljudi!
 
• Kako Vi ocjenjujete suvremeno obilježavanje Križnog puta u Bleiburgu?
- Primiče se 70. obljetnica te velike tragedije i 16. svibnja bit će svečana komemoracija kod spomen-obilježja na bleiburškom polju. Svrha našeg odlaska na komemoraciju je iskazati počast žrtvama tog strašnog masovnog zločina, svima koji su nastradali na Križnim putevima i poraću, kao i onima koji su preživjeli strašne muke, od kojih većina danas počiva u miru Božjem. Nije i ne smije biti svrha komemoracije ideološka ili politička. Politizacija bilo kojih žrtava je grijeh protiv žrtava kojih se sjećamo. Bleiburg upozorava na zločine da ne bismo činili zločine, da poštujemo i cijenimo svaki život. Nije to mjesto vapaja za osvetom, nego vapaja za mirom, vapaja za bolju budućnost za koju su i oni položili živote.
 
• Kaže se kako je povijest učiteljica života. Jesu li išta, i ako jesu, što su Hrvati naučili iz Bleiburške tragedije za nove naraštaje?
- Kaže se također da povijest dokazuje kako iz povijesti, na žalost, nismo ništa naučili. Zlo i sebičnost stalno izbijaju na površinu. Naravno, i ljudska dobrota. Među Hrvatima još postoji jaz koji će se premostiti onda kad prestanu lomiti koplja o prošlosti i okrenu se radu za bolju sadašnjost i budućnost, i kad političari i mediji prestanu koristiti „borbu za prošlost“ u postizanju političkih poena, a medij za svoje materijalne interese i ideološke manipulacije. Novi naraštaji trebaju znati o Bleiburgu, Križnim putevima i svim „bleiburzima“ da se takve tragedije ne bi ponovile. Trebaju znati tko su i što su, poštivati, čuvati i braniti svoje, poštivati druge i drukčije, biti ljudi mira, prvo u sebi i s drugima. Bleiburg je vapaj za sretniju budućnost Hrvatske i hrvatskog naroda. To je bio san i bleiburških žrtava!
 

Ksenija Ninić, Katolički tjednik

Anketa

Na SP-u u Rusiji hrvatski nogometaši nalaze se u skupini s Nigerijom, Argentinom i Islandom. Koje će mjesto zauzeti?

Ponedjeljak, 18/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1119 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević