Get Adobe Flash player

Od 851 hrvatskog udbaša njih 754 početkom 90-ih prešlo u nove hrvatske službe

 
 
Od 851 hrvatskog udbaša njih 754 početkom 90-ih prešlo u nove hrvatske službe.'Jedan od njih je prof. Barišić, koji me 1983. nevinog tukao u pritvoru i zbog kojeg sam bio u Lepoglavi'. Prije nego što kreneš osuđivati, obuj sugovornikove cipele, kaže poslovica. Učinio je to Marko Grubišić kad je na odsluženju zatvorske kazne početkom 80-ih ostao bez vlastitih cipela. Stražari su mu dali da izabere cipele kojima su se prije koristili zatvorenici. Slučajno je izabrao one Franje Tuđmana pa je i u njima, kao Tuđman, proveo lepoglavske dane. - Kad sam se vratio u ćeliju, vidio sam da na njima piše F. Tuđman - prisjetio se Grubišić dana u Lepoglavi, gdje je proveo dvije i pol godine kao politički zatvorenik. Povod za ovaj razgovor nije anegdota s Tuđmanovim cipelama, nego istup nekadašnjeg šefa Odjela za kler Službe državne sigurnosti Ante Barišića, danas profesora na Fakultetu političkih znanosti, koji je u medijima ovih dana podržao tezu Josipa Manolića da je šef HDZ-a Tomislav Karamarko bio doušnik tadašnje službe. Taj istup isprovocirao je Grubišića, predsjednika Hrvatskog društva političkih zatvorenika, koji je još početkom 90-ih prozvao Barišića zbog postupanja u istražnom postupku. Razgovarali smo u njegovu uredu zagrebačke uvozničke tvrtke, danas se bavi poduzetništvom i magistar je ekonomskih znanosti. Pred njim na stolu stoji dosje od 200-tinjak stranica, izvađen iz Hrvatskog državnog arhiva. Odbio nam ga je dati na uvid, no pokazuje nam dijelove spisa. Jer prema pravilniku, uvid u dosjee Službe državne sigurnosti RSUP-a SR Hrvatske ima svaki državljanin za kojeg postoji dosje u Hrvatskome državnom arhivu. Vlastiti dosje Grubišić je izvadio 2002., a u njemu se pojavljuje i Barišićevo ime u potpisima pojedinih dokumenata iz istražnog postupka. Primjerice, potpisao je zabilješku, koju nam je Grubišić dao na uvid, sastavljenu u prosincu 1982. dok je “održavao informativini razgovor” s Grubišićevim tadašnjim cimerom u studenskom domu Milanom Sušcem. “Sušac je potvrdio da je bio na proslavi rođendana 23./24. listopada 1982. i da je pjevao pjesme bez nacionalističkih izokretanja teksta. Naveo je da je on počeo pjevati pjesmu ‘Marjane, Marjane’ i pjesmu vjerskog sadržaja ‘Ima jedna duga cesta’. Naveo je da nitko na proslavi rođendana nije nacionalistički istupao”, samo je dio te zabilješke koju je potpisao Barišić, a na temelju koje su Grubišić i njegov cimer osuđeni na kazne zatvora od četiri i 2,5 godina. Grubišića je branio odvjetnik Željko Olujić koji se prisjetio tog, kako nam je rekao, montiranog procesa. - Osuđeni su bez dokaza i samo zbog toga što su pjevali te pjesme dobili su drakonske kazne. Kasnije im je Savezni sud iz Beograda smanjio kaznu, za Grubišića s četiri na 2,5 godina, a Sušcu sa 2,5 na godinu i pol’, prisjetio se odvjetnik Olujić.
http://odbor2014.si/application/odbor/request/image/image.php/news/news/thumb-large/642xauto/middlexcenter/100/85386808682233088.jpg
• Zašto ste se baš sada odlučili istupiti u medijima?
- Želim samo reći istinu o tome što mi je Udba učinila 80-ih, predvođena u mojem slučaju upravo Antom Barišićem, koji je bio njihov nadobudni djelatnik. Ono što mi je Barišić radio najbolje sam opisao 1991. u izjavi koju sam tada dostavio Uredu predsjednika Franje Tuđmana, nakon što ga je imenovao savjetnikom za osiguranje. Napisao sam: “Gospodin Barišić jedan je od isljednika tada postojeće službe SDS-a, koji su se služili represivnim mjerama izvan zakonskih ovlaštenja za vrijeme isljeđivanja u krivičnom postupku poznatom kao Lašćinski proces, nazvan akcija Namještaj, 1982./1983. godine. Na mene tada primijenjene metode Barišićeva isljeđivanja su: vezanje za radijator posebnim lisicama (po njemu tzv. španjolkama) uz grube nasrtaje kojima je pokušavao iznuditi željene odgovore, česta upotreba prijetnji pištoljem prislanjanjem na sljepoočnicu uz prijetnju ubojstvom, prijetnja izbacivanja kroz prozor s trećeg kata uz režiju moga bijega, metodom ispitivanja na detektoru laži kreirao je moje odgovore na izrežirana pitanja (povezanost s emigracijom, postavljanje bombe u Nami i sl.) i kao posljedicu ‘obećavao’ robiju od 15 do 20 godina, uz sve gore navedeno tvrdio je da i moji odvjetnici Željko Olujić i Ivan Gabelica pripadaju ‘ustaškoj bandi’ i da su zatvoreni u istoj zgradi te da mi neće pomoći”. Ta izjava dostavljena je tada predsjedniku Tuđmanu.
 
• I što se onda dogodilo? Je li Barišić tada smijenjen?
- Bilo je to u vrijeme afere sa snimkama Martina Špegelja, a na televiziji su jednu večer gostovali Slaven Letica, Zvonko Lerotić i Barišić. Možete misliti kako sam se osjećao! Pet mjeseci trajao je moj istražni postupak, a nastavljen je presudom od četiri godine zatvora, odslužio sam 2,5 godina, i nakon svega opet ugledam Barišića koji se u toj emisiji predstavio kao dušebrižnik za Hrvatsku, nisam mogao vjerovati svojim očima. Čovjek koji me do prije par godina držao na detektorima za doručak, ručak i večeru, ne bih li priznao da sam postavio bombu u Nami, dolazio mi usred noći u ćeliju i tukao me. Sjećam se noći kad su mi točno u ponoć, na sam Božić, u ćeliju istražnog zatvora u Petrinjskoj ušli Barišić, Goran Ljubičić Gejo i Darko Starčević. Čula su se zvona s katedrale, a Barišić mi je rekao: ‘Vidiš gdje su tvoji (pokazujući prema Kaptolu), a gdje si ti’. Odgovorio sam mu da se Božić slavi u srcu i to ga je toliko iznerviralo da me baš tu večer Barišić vezao lisicama za radijator, hvalio se tim tzv. španjolkama koje odmah reagiraju i urezuju se u zapešće. I onda ga par godina kasnije u ugledam na televiziji kao spasitelja Hrvatske. To ne da me iznerviralo, nego sam se pitao zna li naš predsjednik koga uopće ima iza leđa?! Jer što je sve taj čovjek radio meni, a kasnije i drugima, primjerice u političkim procesima Filipu Bagiću i Mirni Sunić. Zatražili su tada iz Ureda predsjednika da sastavim pismenu izjavu koju je Tuđman pokazao Barišiću i zatražio njegovo očitovanje. Doznao sam kasnije da mu je Barišić odgovorio da sam dobar prijatelj s Gotovcem, Gabelicom, Markom Veselicom, Paragom i Paradžikom te da kroz podrivanje njega želim ‘podrivati instituciju predsjednika i HDZ’. No, Tuđman to nije prihvatio te je Barišić ubrzo smijenjen.
 
• Kako je nastao proces Lašćina, odnosno akcija Namještaj, kako se naziva u službenim dokumentima SDS-a?
- Krajem 1982., kad sam bio apsolvent Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, živio sam u studentskom domu na Lašćini. Izjašnjavao sam se kao Hrvat, išao sam u crkvu i nosio Dinamov dres. U studentskom domu stvorila se ekipa nas koji smo odlazili nedjeljom u crkvu, na utakmice, pa i na mise zadušnice Stepincu, no nismo imali nikakve namjere političkog udruživanja niti smo planirali političku akciju, a kamoli postavljanje bombe, što su mi u tom procesu kasnije željeli imputirati. Povod za njihovu akciju bila je zapravo izborna konferencija u studentskom domu u kojem nismo htjeli prihvatiti kandidate za Samoupravljačku skupštinu koje je delegirao Savez komunista iz doma, već smo predložili vlastite kandidate koji nisu bili komunisti. I nedugo poslije toga na rođendanu jedne kolegice, kao i na stotinama drugih rođendana, pjevale su se pjesme ‘Marjane, Marjane’ i ‘Vilo Velebita’, što su iskoristili kao razlog za prikazivanje nacionalizma.
http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00855/vv1_855851S1.jpg
• Kad ste uhapšeni?
- Uhapsili su nas 11. studenog 1982. u 4.30 sati, kad su specijalci sa psima i 30 vozila opkolili studentski dom. Mislio sam da traže nekog ozbiljnog zločinca, ali ispalo je kasnije da sam to bio ja, poslužili su se mnome i cimerom Sušcem, također iz Hercegovine. Zadržali su me isprva 10 dana, i to zbog prekršaja jer nisam bio prijavljen u domu. No, ponovno sam priveden 16. prosinca iste godine, a istraga je trajala dulje od četiri mjeseca. Fizički su me zlostavljali, prislanjali mi pištolj na čelo, vezali me za radijator, konstantno sam ispitivan i stavljan na detektor laži. Pokušali su me teretiti da sam povezan s emigracijom i da sam postavio bombu u Namu. Istodobno je kroz medije kreiran taj ‘slučaj Lašćina’, pričali su mi da su kolporteri s Trga vikali: ‘Pronađen Marko Grubišić! Uhićeni studenti na Lašćini!’ Zamislite pronađen, a živio sam pet godina na Lašćini. Osuđen sam na četiri godine strogog zatvora u Lepoglavi. Osudio me je sud na Trgu Nikole Šubića Zrinskog, a u optužnici mi je pisalo da sam pjevao pjesmu o Zrinskim i Frankopanima. Kakav apsurd. Pustili su me nekoliko dana prije 27. rođendana kako ne bih izbjegao služenje JNA, možete misliti kako je bilo jednom političkom zatvoreniku, hrvatskom nacionalistu, koji je pod prisilom služio vojsku u Prokuplju 30-ak kilometara od Niša.
 
• S kim ste sve bili u zatvoru u Lepoglavi?
- S profesorom Vladom Gotovcem, zaista velikim čovjekom, Antom Znaorom, Tončijem Marinkovićem, Markom Veselicom, Josipom Bilušićem, Markom Dizdarom, Želimirom Meštrovićem i Dobroslavom Paragom. Sa svima njima družio sam se na krugu u Lepoglavi. Politički zatvorenici bili su tada najgore tretirana skupina u zatvorima, bio je to zaista ružan period u mojem životu, ali nisam se predao ni u jednom trenutku.
 
• Jeste li vi danas član neke stranke? Vaš brat je Boro Grubišić, saborski zastupnik HDSSB-a. Radite li ovo da biste obranili šefa HDZ-a Tomislava Karamarka?
- Nisam, nikad se nisam politički angažirao, i ne radim to da bih obranio Karamarka jer ga uopće ne poznajem. Znam Smiljana Reljića, koji je također živio u studenstkom domu na Lašćini, no Karamarka nikad nisam upoznao niti znam išta o njegovu karijernom putu. No, kad sam vidio da čovjek poput Barišića drugima drži prodike, osjetio sam se odgovornim reći istinu tko je zapravo Ante Barišić. Zamislite, čovjek koji je u SDS-u bio zadužen za kler, a kasnije sam doznao da je njegova sestra navodno bila časna sestra.
 
• Je li lustracija danas potrebna?
- Prošlo je 25 godina otkako imamo državu a da nijedna vlast nije učinila ništa po tom pitanju. Žalosno je da 2015. govorim isto što sam govorio 1991. Činjenica je, koliko mi je poznato, da se samo jedan od bivših djelatnika jugoslavenske tajne službe javno ispričao, iskreno zatražio oprost, naročito od nas političkih zatvorenika koje je uhodio, a pred biskupom Vladom Košićem se i pokajao za kakvu je nečasnu službu radio, a zove se Željko Kekić. Da je bilo više takvih primjera, danas lustracija ne bi bila potrebna, no ostala je tužna činjenica da je od 851 hrvatskog udbaša njih 754 početkom 90-ih prešlo u nove hrvatske službe i danas su interesno uvezani i odlično pozicionirani u svim sferama društva, gospodarstva, politike... Zato nemam dvojbi o potrebi lustracije jer ništa dobro na tako nemoralnom temelju ne može nastati. Lustraciju ne gledam kroz politički svjetonazor ni kao lov na ljude drugačijeg političkog svjetonazora, nego je smatram potrebnom samo za one koji su u ime održanja komunističkog režima činili zločine nad čovjekom.
 

Vanja Nezirović, Jutarnji list

Nikada nisam odobravao metode isljeđivanja i premlaćivanja

 
 
Nove optužbe na N1 - Tvrdi kako ga je iziritirala Karamarkova izjava o lustraciji. ''To pokazuje čovjeka koji stoji na pozicijama revidiranja povijesnih činjenica u korist gubitnika'', tvrdi Manolić - Josip Manolić, drugi predsjednik Vlade Republike Hrvatske te bivši visokopozicionirani pripadnik UDBE, gostovao je u emisiji Pressing televizije N1 u kojoj je pokušao objasniti zašto je iznio neke tvrdnje o predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku. Rekao je kako je u Karamarku '90-ih godina vidio mladog i obrazovanog čovjeka, Hrvata kojeg su tada trebali da u politici stoji uz stare. Istaknuo je da se sada problematizira sve ono što je rekao o Karamarku, a on je to govorio i '90-ih godina te je to sve znao i pokojni predsjednik Franjo Tuđman. ''Tuđman je to znao o Karamarku, inače ne bi bio postavljan na funkciju šefa kabineta'', rekao je Manolić.
http://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2015/06/zoran-milanovic-manolic1-620x330.jpg
OTAC I SIN - Josip Manolić i Zoran Milanović
 
Kaže da očekuje tužbu, što je i najavio Karamarko jer se jedino tako mogu sva ova prepričavanja dokazati, odnosno pokazati što je istina, a što ne. ''Sada će se svašta iskopavati o svim pričama oko Karamarkovog slučaja. Ja znam samo to da je bio ucjenjivan zbog sitnih stvari koje su smetale sustav i na taj način je prihvatio manje zlo od onog koje je on smatrao, nego da ga iskriminaliziraju zbog tih sitnih problema'', objasnio je Manolić.
 
Rekao je kako je on tada imao malo drugačije mišljenje prema suradnicima UDBA-e, ali i o samoj UDBA-e, ali Tuđmanova politika je preuzela cjelokupni aparat bivše Jugoslavije te je tako i preuzela sve doušnike. ''Smatrali smo da će surađivati u politici predsjednika Tuđmana, a to je bila pomirdba i nije bilo revanšizma. Tuđman je pomirdbom amnestirao sve one koje je po bivšem režimu smatrao nepodobnima. A, sada se situacija okrenula u smislu da jedan dio ljudi želi mijenjati povijesti i povijesne činjenica, odnosno od pobjednika da postanu neke vrste janjadi koji nisu ništa krivi'', istaknuo je.
 
Kaže kako ga je iziritirala Karamarkova izjava o lustraciji i njegov manifest o pitanju 'crvenih'. ''To je politička besmislica. To pokazuje čovjeka koji stoji na pozicijama revidiranja povijesnih činjenica u korist gubitnika.'' Kaže kako je Karamarko na strani gubitnika i to je za njega neprihvatljivo. ''Mi smo uspjeli '90-ih napraviti pomirdbu sa svim onima koji su bili na suprotnim stranama i onih koji su okrvavili protiv interesa socijalizma i mislim da nema smisla to pitanje više potezati. Pomirdba je vid lustracije i to je generalno. Mi smo sa pomirdbom oprostili jedni drugima grijehe'', rekao je Manolić.
 
Objasnio je i vrijeme kada je Karamarko došao na funkciju šefa kabineta. ''Kao mlad čovjek bez isksutva vrlo je brzo ulazio u probleme koje je on trebao riješavati, tako da s te strane nemam prigovora na njega. Imao je potrebe za drugim interesima te da ih zadovolji, a to znači da je volio malo sa ženama kontaktirati'', opisao je Manolić. Kaže da kroz sve ove godine nije pitanje Karamarka nikada potegao, nije s njim imao nikakav osobni sukob. ''On je bio čovjek koji je bio šef i to se poštivalo, sa hijerarhijske stranke. Tuđman i Mesić su to sve znali i bez moje obavjesti, ali i ja sam smatrao da predsjednik mora znati tko je bio Karamarko. Tuđman nije bio protiv toga, ali je bio zainteresiran da zna činjenice'', rekao je.
 
Što se tiće praćenja, Manolić je rekao da Karamarko ima svoje doušnike iz sustava u kojem je radio, odnosno iz SOA-e. ''Mislim da se on od toga ne bi trebao braniti. Pratnja nije nešto da se dozna od nekoga informacije, to je i zato da se nekoga maltretira, da vide kako ću ja reagirati na te pratnje. Nije baš čovjeku ugodno da ga se prati po kafiću gdje razgovara sa svojim suradnicima. To je krivično djelo po našim zakonima, ali ja neću tužiti nikoga za taj slučaj'', izjavio je. Također je napomenuo kako se ne boji lustracije, nego čeka da ga Bog pozove na nju.
 
• Tvrdite da je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko bio doušnik UDBE. Nije Vas to smetalo prije trdeset i nešto godina kad Vam je bio šef kabineta, a smeta Vas sada. Zašto?
- Ja sam u Karamarku gledao mladog, obrazovanog čovjeka kakvi nam trebaju da uz nas stare pomognu. Ja sam to govorio i '90-e godine i Tuđman je to znao.
 
• Doušnikom se postajalo na dva načina: iz uvjerenja ili ucjenom.
- Ne ću ulaziti u to kako je postao suradnik UDBE. Karamarko je rekao da će ići s tužbom pa ćemo vidjeti.
 
• Vi spominjete da je Karamarko bio uhvaćen u švercu robe iz Trsta, a danas jedan drugi visokopozicionarni UDBAŠ kaže da je bila riječ o emigrantskoj štampi?
- Svašta će se sada otkriti. Ja znam da je bio ucjenjivan zbog nekih sitnih stvari pa je prihvatio manje zlo.
 
• On također u Jutarnjem listu tvrdi da je Karamarko bio žrtva, da je bio praćen i prisluškivan te da mu je oduzeta putovnica. Ukratko iz njegovog iskaza ne vidi se da je na bilo koji način Karamarko profitirao?
- Ja ništa o tome ne znam. Meni je bilo bitno je li radio nešto za UDBU ili ne. Imao sam drukčije stajalište od Tuđmana o suradnicima UDBE. Kakvog bi smisla imalo da dovedemo doušnika a njegove suradnike sve do ministra amnestiramo. Tuđman je s pomirdbom amnestirao sve koji su bivšem režimu bili smatrani neprijatelji. U isto vrijeme nema revanšizma, a sada se situacija okrenula.
 
• Što vas je isprovociralo?
- Izjava Karamarka da sada poteže pitanje lustracije sa svojim manifestom 'Borba protiv crvenih'. To je politička besmislica. Za mene je neprihvatljivo da se sada Karamarko stavlja na stranu gubitnika. Pomirdba je također vid lustracije, i to generalne.
 
• No tu ipak ostaje nerazjašnjeno kako Karamarko dobiva posao u Državnom arhivu. Što vi znate o tome?
- Ne bih o tome. Zna se da je UDBA mogla određivati tko će gdje raditi''.
 
• Karamarko Vam je bio šef kabineta. Kakav je bio kao zaposlenik?
- Kao mlad čovjek bez iskustva, ali obrazovan, brzo je ulazio u probleme koje treba riješiti. Imao je i druge interese koje je htjeo zadovoljiti: volio je kontaktirati sa ženama''.
 
• Ako ste znali za tu njegovu navodnu suradnju s UDBOM jeste li ga ikad pitali da Vam je podrobnije objasni?
- To je za mene bila gotova stvar i nikada nisam potezao to pitanje. Nikakav sukob nisam imao s njime jer je poštovao hijerahijske odnose''.
 
• Jeste li o tome obavijestili predsjednika Tuđmana i kasnije predsjednika Mesića? Kakve su bile njihove reakcije?
- Oni su to znali i bez moje obavijesti.
 
• Je li Tuđman zloupotrebljavao te informacije?
- Nije, ali Tuđman je informacije uvijek provjeravao.
 
• Karamarko je uz Mesićev pristanak postao i šef SOA-a krovne obavještajne službe . Ni tada niste reagirali. Da vi ne mislite da mu je možda navodno doušništvo dobra preporuka za taj posao?
- Pratio sam ga kao pozitivnog čovjeka i od doušnika doći do važne pozicije u državi nije lako.
 
• Imate li dokaze da Vas prate. Tko bi Vas uopće mogao pratiti. Pa nema Karamarko koji je u opoziciji kontrolu nad policijom?
- Karamarko i sada ima svoje doušnike i mislim da  ima ljude koje može upotrijebiti, poput Manjkasa kojeg je poslao u redakciju Nacionala.
 
• A zašto bi Vas uopće pratili. Ionako sve što hoćete javno kažete?
- Pratnja ima i cilj da se nekoga maltretira da vide kako ću ja reagirati. Nikome nije ugodno kad ga prate. I to je krivično djelo po našem zakonu, ali ja ne ću tužiti. No, novinari koje su pratili skupa sa mnom vjerojatno hoće.
 
• Je li Karamrako već podigao kaznenu prijavu protiv Vas?
- Nemam informaciju, to je njegova stvar.
 
• I kako ćete se braniti. Već spomenuti potencijlani svjedok visokopozicionirani udbaš tvrdi da je Karamarko bio žrtva, a ne surdanik UDBE?
- U obrani se uvijek nađe svjedoka. Kod mene je stvar čista jer sam ja svjedok tih zbivanja.
 
• Neki novinari su navodno dobili i otkaz zbog pisanja o ovom slučaju. Znate li o čemu se radi?
- Ne znam za te slučajeve.
 
• U vašu obranu u Nacionalu je stao Ante Barišić. Što znate o njemu?
- Krivo je rečeno. On je potvrdio moje teze jer se '82. i '83. vrtio s Karamarkom i jako se dobro zna s Karamarkom.
 
• Iako je obrađivao Crkvu danas Barišić normalno radi na državnom sveučilištu i predaje na Visokoj zapovjednoj školi Hrvatske vojske. Takvo što kao pripadnik Stasija sigurno ne bi mogao u Njemačkoj. Nije li on najbolji primjer zašto je potrebna lustracija?
- Kod nas je sasvim razumljivo što mu nije uzeto za negativno jer je bio suradnik UDBE. Ono što je negativno je pitanje lustracije. Ja se lustracije ne bojim, samo me Bog može uzeti na lustraciju.
 
• Kada ste posljednji put razgovarali s Karamarkom?
- Nisam dugo razgovarao s njim.
 
• Zašto mu se Mesić zahvalio i otpustio ga?
- Nema tu neke priče. To je pravo odabira kadrova s kojima ćeš surađivati.
 
• Bivši šef SUZUP-a Smiljan Reljić također tvrdi da Karamarko nije radio za UDBU. Oni su kaže čak i provjeravali?
- On to ne zna. Smiljana Reljića sam ja postavio za zamjenika ministra unutrašnjih poslova. Prije mene nije bio u strukturama. Prihvatio sam ga zbog strica.
 
• Jeste li požalili što Vam je Karamarko bio šef kabineta?
- Ne, nikada.
 
• Tko je za hrvatsku povijest značajniji državnik: a-Tito b-Tuđman
- Ne bi ih ja suprotstavljao. Svatko je bio u svojoj epohi značajan.
 
• Je li Vam žao zbog isljeđivanja i premlaćivanja Mile Dedakovića Jastreba?
- Da, jer nikada nisam odobravao te metode.
 
• Zaslužuje li Zoran Milanović drugi premijerski mandat?
- Odlučit će birači.
 
• Strahujete li da bi Vam mogli suditi zbog poratnih zločina ako HDZ osvoji vlast?
- To je stvar dokaza, ali nemam straha od toga.
 
• Je li hrvatska država nastala zahvaljujući udbaško-ustaškoj zavjeri kako sugeriraju neki autori?
- Nije bilo nikakve zavjere UDBE. Tuđman je imao jasan cilj - suverena država Hrvatska. Ona je postojala i prije i on je to dobro izrazio i zapisao u Ustav.
 
• Je li se moglo bez kadrova koji su dolazili iz bivših struktura UDBE ili JNA? Jedni tvrde da je njihova pomoć bila dragocjena, drugi da njima ni onda ni sada nije bilo do hrvatske države već su stavivši se na hrvatsku stranu spašavali goli život?
- Ne bi se moglo bez suradnje sa svim snagama koje su u socijalizmu bile nezadovoljne sustavom. A tih snaga je bilo dosta.
 
• Kad vam je Tuđman pristupio?
- Mi se znamo od '42. godine. Ja sam mu tada bio šef.
 
• Jeste li imali putovnicu kao disident?
- Oduzeta mi je '78. i do '90-e je nisam imao.
 
• Kada je Tuđman dobio putovnicu?
- Navodno je stvar počela u Beogradu na jednom sastanku i nastalo je pitanje kako postupati prema disidentima. Srbi i Crnogorci su rekli da Đilasu treba dati putovnicu. Onda su i naši tražili da se da i Tuđmanu putovnica. On je volio vidjeti svijet.
 
• Kakvi su bili odnosi s Šuškom?
- Prvi odnosi su bili jako dobri. Perković i Šušak su bili bliski jer sam ja '92. tražio da se Perkovića umirovi. Pustio je generala JNA, i meni se to nije svidjelo. Profesionalno mi kao obavještajac nije dao informaciju zašto je to učinio. Tuđman je prihvatio prijedlog, ali na intervenciju Šuška ga je ponovno postavio na položaj. Dekret sam potpisao ja kao predsjednik Vlade.
 
• Zašto je Šušak bio tako moćan?
- Nemam dokaze zašto je kao ministar obrane bio najbolji Tuđmanu. Ja sam mu zamjerio sukob u BiH, jer to je bila činjenica.
 
• Tko je naložio ubojstva Mire Barešića, Ante Paradžika i Blaža Kraljevića?
- To je na liniji pitanja odnosa prema Bosni. Kraljević je surađivao s Bobanom, a onda se okrenuo Izetbegoviću. Radio je za interese struktura koje su bile protiv politike Tuđmana. Zna se tko je sasjekao Kraljevića i doživio je što je doživio.
 
• Jesu li izvedena uz znanje Franje Tuđmana?
- Tuđman je izbjegao da ja to obavljam. To je povjerio Šušku. Tuđmana su optuživali da provodi Šuškovu politiku u BiH.
 
• Ako je obračun s desnim radikalima prepušten desnici tko je likividirao sindikalnog lidera Milana Krivokuću?
- Sjećam se da sam naletio na izvještaj iz policije i naredio da se provede istraga. Bio je praćen i sustav se mora brzo očitovati i doći do istine.
 
• U zadatak Vam je dodijeljeno i prepraćivanje osuđenog kardinala Stepinca u lepoglavski zatvor. Kasnije su Vas optuživali i da ste ga trovali. Je li istraga ikad okončana?
- To je čista laž.
 
• Kakva je bila Vaša kasnija uloga u beatifikaciji blaženog Alojzija Stepinca. Jeste li vi kako smo mogli pročitati bili pozvani kao jedan od svjedoka?
- Ja nisam vodio opservaciju ni istragu. Nisam mu bio sudac, samo sam ga prepratio u Lepoglavu.
 
• Ima li u ljudima koji su stvarali Hrvatsku nekog tko nije surađivao s UDBOM?
- Vjerojatno ima, ali ne puno, zaključuje Manolić.
 

N1, Autor:ab/n1; http://direktno.hr/en/2014/direkt/17527/Manoli%C4%87-kao-u-Feralu-pljuvanje-po-%C5%A0u%C5%A1ku-i-Hrvatskoj.htm

Treba razgovarati o »strahotama« koje su se dogodile u Drugom svjetskom ratu i »strahotama« koje su se dogodile u ovom ratu

 
 
Ovako je skandalozno Milorad Pupovac razgovarao u Dnevniku TV Nove s voditeljima Rominom Knežić i Petrom Perežom.
http://image.dnevnik.hr/media/images/644x322/Jun2015/61094479.jpg
• Je li dolazak srbijanskog ministra Vulina u Jadovno, nakon što smo zbog njega već jednom povukli veleposlanika na konzultacije, bio pametan potez Beograda?
- Mi ne možemo komentirati potez vlade u Beogradu, možemo samo reći da države međusobno komuniciraju na primjeren način i da se predstavnici države služe jezikom koji je primjeren onome što države žele u međusobnim odnosima.
 
• Je li to bila poruka iz Beograda?
- Ne mogu tumačiti je li to bila poruka iz Beograda. Ja znam koji je smisao našeg okupljanja u Jadovnomu i koji je smisao toga da pozovemo predstavnika Hrvatske i predstavnike Srbije, a to je da se na tom mjestu postigne suglasnost o zajedničkom izmirenju i opomeni o tome što se dogodilo i o tome da se sporna pitanja u vezi s Drugim svjetskim ratom u vezi sa ratnim raspadom Jugoslavije rješavaju onako kako se ta pitanja trebaju rješavati.
 
• Je li taj smisao o kojem govorite u konačnici narušen? Kako biste vi nazvali i ocijenili nastup i govor ministra Vulina?
- Ja nisam zadužen za crne kronike srpsko-hrvatskih odnosa iako me vrlo često stavljate u tu situaciju. Nisam ja bio jedini domaćin, prema tome ja nisam samo ovdje da budem zadužen za crnu kroniku hrvatsko-srpskih odnosa niti da popravljam ono što se pokvari u hrvatsko-srpskim odnosima, niti da popravljam monološke greške jedne strane. Ako želimo dijalog, onda moramo čuti što se sve govori. I vi ste mogli čuti u vašem Dnevniku čovjeka koji pozdravlja sa 'za dom spremni'.
 
• Nije rekao 'za dom spremni', rekao je 'za dom i za Hrvatsku državu'.
- Naravno. Jednako tako ste mogli izvjestiti na korektan način kada su po srijedi bili prosvjednici koji prosvjeduju već godinama, njima dakle dajete jednak prostor kao što dajete nama koji se tamo okupljamo.
 
• Vi ste tu kao gost Dnevnika Nove TV i imate priliku uživo bez cenzure izreći ono što mislite.
- Ne možete biti neutralni sa onima koji negiraju da se nešto dogodilo. Da se dogodio tako strašan zločin i onima koji ometaju.
 
• I oni su dio javnosti kao što je ministar Vulin koji je ostavio određene posljedice svojim govorom u državi u kojoj je bio gost. Vi ste mu bili sudomaćin, zbog toga vas pitamo.
- Rekao sam vam što sam imao za reći. Dakle, to nije jezik kojeg bi ja preporučio bilo kome i to sam više puta rekao u vezi sa istupima ministra Vulina. To nije komunikacija koja je primjerena državama, a posebno onome što je meritum stvari, a to su strahote koje su se dogodile u Drugom svjetskom ratu i strahote koje su se dogodile u ovom ratu. Ono što mene zanima je da konačno prestanemo govoriti onološki i konačno počnemo slušati ono što mi govorimo, a ne samo ono što drugi govore i da čujemo što je to što mi govorimo, može nanjeti bol drugima. Kao što je pitanje kako se pojedine poruke i pojedine vijesti mogu čuti od strane pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj. Tko vodi računa o tome? 
 
• Kako komentirate gotovo jednoglasje hrvatskih stranaka i političara, poruke su bile - to šteti Srbiji, to treba ignorirati?
- Ja sam suglasan s onima koji smatraju da to nije bilo mjesto za poruke te vrste, ali ono što želim kazati je da moj status u Hrvatskoj nije status kroničara crne kronike u hrvatsko-srpskim odnosima. I isto tako bih volio da u našem društvu i našoj javnosti postji takav sluh kakav s pravom postoji kad su posrijedi poruke poput ove o kojoj govorimo. Kada bi postojao sluh prema porukama koje dolaze od strane najrazličitijih.
 
•  Tko je gubitnik, tko je oštećen nakon ove, kako ste je nazvali, crne kronike?
- Građani Republike Hrvatske, građani Srbije, svi oni koji smatraju da je konačno došlo vrijeme da ih se izvede iz mraka prošlosti i da se pronađe najbolji mogući način za suočavanje s tom prošlošću i da se to ostavi tamo, na mjestima gdje se to suočavanje treba događati.
 

Romina Knežić i Petar Pereža

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Nedjelja, 22/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1404 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević