Get Adobe Flash player

Odnosi između Zagreba i Beograda nisu dobri

 
 
Redovni profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i profesor emeritus na prestižnom američkom univerzitetu Yale dr. Ivo Banac u intervjuu za “Dnevni avaz” kao vrsni poznavatelj geopolitičkih prilika u regiji i šire, govoreći o širenju ruskog utjecaja s ukrajinskih ratnih žarišta, upozorava na realnu ugroženost balkanskog prostora. Tvrdi da će ruski predsjednik Vladimir Putin “nastaviti sa svojim imperijalnim pohodom do one točke gdje će mu Zapad prepriječiti put”, te dodaje da je zapravo jedini dio Europe gdje Rusija može igrati ulogu velike sile onaj koji nije direktno pod egidom Zapada, a to je manji dio bivše Jugoslavije, u prvom redu BiH i Srbija. U svakoj od ovih zemalja, ističe profesor Banac, ali i u onima koje su već unutar NATO-a, poput Hrvatske, Rumunjske i Bugarske, Rusija pokušava uspostaviti svoj utjecaj, u prvom redu putem svojih energenata, investicija, ali i vojnih aranžmana.  
http://www.interfaithkosovo.org/uploads/images/Jul-2013/07-Sunday/auto_banac1373206546.jpg
Trenutačno stanje u Ukrajini je jedno od onih „primirja” koje smo često doživljavali i u Hrvatskoj i u BiH za vrijeme ratova devedesetih. Rusi gotovo potpuno kontroliraju područje Luganska i Donjecka. Pokušavaju, s jedne strane, uspostaviti kopneni most prema Mariupolju i Krimu, a, s druge, pripremaju napad na Harkov. Ujedno vrše niz provokacija u baltičkim zemljama članicama NATO saveza, gdje pripremaju ovisne „narodne republike" preko ruskih manjina. Moguće su i provokacije iz vazalnog Pridnestrovlja (Transdnistrija), što je opasno blizu balkanskog prostora - kaže profesor Banac za "Avaz".
 
• Njemačka kancelarka Angela Merkel te pojedini njemački ministri upozoravali su na ruski prodor na zemlje Balkana, a pogotovo Srbiju i BiH. Kako Vi gledate na ta upozorenja?
- Ona su ozbiljna i realna! Jedini problem s njemačkom politikom je u tomu što Njemačka još nije vojna sila i što kancelarka nije razvila uvjerljivu strategiju ni za obranu Ukrajine ni za prostor jugozapadno od Ukrajine. Kancelarka želi primirje, ali ako se pokušaji pokažu neuspjelim, Njemačka nema načina da ih nametne ili da predloži neku uvjerljivu alternativu. Spekulira se da gospođa Merkel predlaže Ukrajincima da se posvete neosvojenim pokrajinama, koje bi se morale razvijati poput nekadašnje Zapadne Njemačke dok ne dođe vrijeme za ujedinjenje. Da takve sheme nisu realne ne treba objašnjavati građanima BiH. Niti je Federacija na bilo koji način privilegirana od Zapada, te izgrađena kao gospodarska i demokratska alternativa Republici Srpskoj, niti je posve zapuštena i razorena RS, unatoč svemu, spremna na reintegracije. Potrebno je nešto drugo, u prvom redu američko vodstvo, koje je također dijelom izostalo.
 
• Što u svemu tome znači onda obustava projekta “Južni tok”?
- Amerikanci, pa i EU, željeli su umanjiti ovisnost Balkana i dijela srednje Europe o ruskom plinu. Na njihov mig Bugari su istupili iz “Južnog toka” i stvorili veliku prepreku Putinovim klijentima u Srbiji i Mađarskoj. Putin je prihvatio izazov, povukao kočnicu, ali dogovorio novi plinovod s Erdoganom, što će Tursku vezati uz Rusiju više nego ikad u zadnjih devedeset godina. Pored međusobne ideološke privlačnosti ovih dvaju neliberalnih režima, Turska će i zaraditi na ruskom plinu, koji će se tako preprodavati i na Balkanu.
 
• Koliko nužno je, prema Vašem mišljenju, za BiH tražiti alternativna rješenja opskrbljivanja plinom? Jedno je, svakako, terminal LNG na Krku. Zapravo, indikativna su u svemu ovome snažna lobiranja američkih visokih dužnosnika.
- BiH će, uz mnoge druge zemlje srednje i jugoistočne Europe, svakako imati koristi ukoliko se izgradi LNG na Krku. Taj projekt vidim kao glavno alternativno rješenje za ruske energente u BiH i Hrvatskoj. U svakom slučaju, barem što se Federacije tiče, rješenja će biti vezana uz zapadne inicijative. I naravno da će Amerikanci lobirati. Netko mora, uz toliko preživjelih iluzija o „nesvrstavanju”. Tito se mogao igrati nesvrstavanja - i na taj način štititi vlastiti režim - kad su Rusi bili preko Drave i Dunava. Sad su oni usred Banje Luke!
 
• Kakvi su odnosi Hrvatske prema BiH? Kako u tom kontekstu ocjenjujete posjetu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović? Ona je izabrala BiH za prvo odredište.
 - Tu su na djelu stare boljke. Zagreb je previše zaokupljen statusom Hrvata u BiH da bi uzeo u obzir kako je hrvatsko pitanje u ovoj državi samo jedan segment u našim odnosima, možda čak niti najvažniji. Uspjeh Kolinde Grabar-Kitarović je upravo u tomu što je ona pokazala razumijevanje prema potrebi rješavanja otvorenih pitanja, ali na bazi prijateljstva i potpore, koje Hrvatska, kao članica EU-a, i mora razvijati u BiH.
 
• BiH je od EU dobila jednu historijsku šansu u kontekstu priključivanja EU-u. Zaista se osjeti snažna posvećenost visoke predstavnice EU-a Frederice Mogherini, ali je pitanje mogu li aktualne bh. političke snage, koje još vode rovovsku borbu za fotelje, ovu šansu iskoristiti?
- Ne znam. Prilično sam skeptičan prema visokoj predstavnici EU-a. Naravno, dobrodošao je svaki pomak prema bh. kandidaturi. Ipak, da se drukčije postupilo, da je bilo više angažmana EU-a, bilo bi i boljih rezultata. Što se aktualnih političkih snaga tiče, one će biti aktualne dok ih se bira. Nisu svi za EU. Različiti su interesi, a i očekivanja.
 
• Jesu li trenutni odnosi između Hrvatske i Srbije zategnuti, a možda i narušeni, uzme li se u obzir sve ono što je uslijedilo nakon nedavne presude u Hagu po uzajamnim tužbama?
- Odnosi između Zagreba i Beograda nisu dobri, a nisu nikad ni bili naročito od kraja rata, te sumnjam da će se u narednom razdoblju znatno popraviti. Previše je toga između nas, previše je toga na mrtvoj točki, s minimalnim izgledima za promjene. U ovom trenutku možda bi najviše koristi bilo od neke vrste benignog neangažmana. Naravno, kad Srbija uznapreduje na svom europskom putu, izgledi za unapređenje odnosa bit će bolji. No, i kad bi takvo vrijeme došlo, nema razloga vjerovati da će EU sve izliječiti ili da je EU beskonfliktna zajednica.
 
Američka odgovornost je golema, a mogućnosti ograničene
 
• Kako generalno gledate na američku vanjsku politiku prema zemljama zapadnog Balkana?
- Ponavljam, u trenutku europske krize i slabosti bez američkog vodstva nema ništa. Na žalost, američka odgovornost je golema, a mogućnosti ograničene. To znači da, gdje god je moguće, Washington potiče partnerske aranžmane, posebno kad je riječ o EU-u. Ipak, ukrajinska kriza mnogo toga je promijenila, pa ponovno usmjerila pažnju SAD-a prema srednjoj i jugoistočnoj Europi. Predugo se zanemarivalo bosansko pitanje te niz drugih „nesvršenih poslova”. Pored toga, iduća je godina izborna u SAD. Upućeni tvrde da će republikanci, nakon uspješnog oporavka američkog gospodarstva pod Barackom Obamom, teško parirati demokratima u domaćoj politici. Zato će otvoriti niz pitanja u do sada konsenzualnoj vanjskoj politici. Za nas je važno da se preispitaju rezultati dosadašnje politike, posebno tamo gdje je zakazala.
 

Amil Dučić, Dnevni avaz, Sarajevo

Uvođenje eura je zamka

 
 
Vjerujem da Tomislav Karamarko može promijeniti negativne ekonomske trendove - vrlo je veliki entuzijast po tom pitanju! Ja vjerujem da ljudi razumiju i dobro detektiraju tko je samo populist i ništa više od toga, a tko je pravi reformist koji želi nešto pozitivno za zemlju! Uvjeren sam da će predsjednik HDZ-a okupiti prave ljude koji će znati napraviti svoj dio posla u reformama! Mislim da Tomislav Karamarko jako dobro shvaća gdje se Hrvatska trenutačno nalazi i što treba napraviti - a to su dobre vijesti! - izjavio je, među inim, bivši slovački premijer Mikulaš Dzurinda - s kojim HDZ surađuje u izradi cjelovitog gospodarskog programa - u opširnom intervjuu za tjednik Globus. Intervju prenosimo u cijelosti, zajedno s uvodom novinarke Bisere Fabrio,
http://img.cas.sk/img/4/article/419048_mikulas-dzurinda-predseda-sdku-crop.jpg?time=1258567185&hash=d340583a75d13dcd05a117cedc06a457
Bivši slovački premijer Mikulaš Dzurinda (ali i bivši ministar vanjskih poslova) jedan je od najbližih suradnika HDZ-ova vodstva i savjetnik za ekonomske reforme koje bi Hrvatska trebala poduzeti nakon što, kako očekuje, HDZ pobijedi na izborima i preuzme vlast. Dzurinda je svakako bio jedan od najuspješnijih europskih premijera svoga vremena - vodio je Slovačku od 1998. do 2006. godine - danas vodi think-thank Europskih pučana u Bruxellesu - i zapravo je njegova najveća mana to što dolazi iz male europske zemlje pa se pred takvim političarima ne otvaraju velike svjetske funkcije nakon što prestanu obnašati vlast. 
Reforme koje je proveo u svom mandatu bile su vrijedne divljenja. U to je vrijeme njegova zemlja bila najslabija među srednjouropskim i istočnoeuropskim društvom, imala je velikih političkih i ekonomskih problema i nitko se zapravo nije nadao da će uspjeti uhvatiti intergacijski vlak pa se utrpati u zadnji tren u prvo proširenje Europske unije na zemlje bivšeg istoka. 
 
Ali, Dzurindi je uspjelo ono što se doimalo kao nemoguće. Slovačka je postala „crni konj“ na europskim političkim kladionicama i, zahvaljujući dobrim dijelom reformama koje je gurao Dzurinda, postala sređena i ugodna srednjo europska zemlja, pionir tržišne ekonomije i stranih ulaganja. Postalo je općepoznato da je automobilska industrija tamo učinila čuda i da je Slovačka postala najveći svjetski proizvođač automobila per capita. Te zasluge Dzurindi svi priznaju, od kritičara do analitičara, bez obzira s koje strane političkog spektra dolazili. Zato su i njegovi savjeti koje želi dati stranačkoj braći iz HDZ-a dragocjeni, a susreti s čelništvom najveće oporbene stranke u Hrvatskoj česti. 
„Dzurinda je čovjek koji je od Slovačke napravio zemlju Lige prvaka, a kad je došao na vlast, bili smo u nekoj lokalnoj ligi“, portretira ga kratkim sms-om moj slovački izvor, također političar, ali ne iz Dzurindine stranke desnog centra Slovačke demokratske koalicije (SDK). Danas 60-godišnji Dzurinda na naš je kasnonoćni intervju u nedjelju, dan uoči HDZ-ove konferencije, došao pun elana i razgovorljiv. Inače poznat kao športaš - maratonac, ovaj put ne će imati vremena za trčanje kroz Maksimirsku šumu jer je u Zagrebu vrlo kratko, na putu prema Bruxellesu, i u društvu svog dugogodišnjeg vjernog suradnika, bivšeg slovačkog ministra financija Ivana Mikloša. 
 
• U reformama koje ste provodili kao premijer postigli ste konkretan ekonomski uspjeh. Što je bilo ključno da uspijete, kako ste znali što trebate učiniti? 
- Sredinom devedesetih Slovačka je bila u vrlo teškoj političkoj i ekonomskoj situaciji. Postojali su očigledni i manje očiti problemi. Bilo je očigledno da je Slovačka međunarodno izolirana. Češka, Mađarska, Poljska bile su pozvane na pregovore oko NATO-a i Europske unije, a mi nismo. Ekonomski smo imali puno problema; nezaposlenost je rasla, industrije su propadale, bile uništene i postojala je jasna potreba za promjenom. To je bio moj moto, moj slogan - Promjena - prije nego što ga je počeo za svoju kampanju koristiti Barack Obama. Bilo mi je jasno da bez reformi nemamo šansi, bit ćemo otok unutar Europe. Madeleine Albright o Slovačkoj je govorila kao o crnoj rupi Europe. Nije to bila stvar volje, promjena i reforme su bile nužnost. Možda tu postoji neka sličnost Slovačke i Hrvatske jer promatrajući vašu zemlju shvatio sam da ste u dosta teškoj poziciji. Ne trebate samo fiskalnu konsolidaciju nego i smanjenje nezaposlenosti, strukturne promjene koje bi trebale dovesti do novih radnih mjesta. Kad sam krenuo s reformama, znao sam da je nužno da imam najbolje ljude na najboljim mjestima. Srećom, imao sam. Bio sam toliko sretan što sam uspio dovesti ljude poput Ivana Mikloša na ključna mjesta - on je bio ministar financija, a ranije nije bio u politici - jer su oni znali što je pred njima i što treba napraviti. Tako smo i mogli raditi na projektima. 
 
• Kako ste dobili potporu javnosti za promjene? 
- Javnost je tolerirala i prihvatila što se događa. Naravno, promjene su nosile određene rezove, ali i rezultati su bili vidljivi. U mnogim i područjima posve smo promijenili javni život i način funkcioniranja nekih institucija. Ljudi su na kraju shvatili da postoji nada za razvoj i bolji život. To je bilo ključno. Ljudi su shvatili da postoje promjene koje su možda na početku teške, ali daju kasnije rezultate. Zato sam i  ponovno izabran. Nakon moja dva mandata, osam godina nakon što sam postao premijer, rezultati moje stranke opet su bili najbolji na parlamentarnim izborima u Slovačkoj. Vjerovao sam u ljude. Ima političara koji smatraju da su ljudi glupi, da nemaju strpljenja... Ja vjerujem da ljudi razumiju i dobro detektiraju tko je samo populist i ništa više od toga, a tko je pravi reformist koji želi nešto pozitivno za zemlju. Bili smo zemlja loše ekonomije, zemlja loše reputacije, a danas smo pozitivan primjer u svemu. Naravno, drago mi je što i sam bio dio toga. 
 
• Što je bilo najteže u provođenju reformi? 
- Uvjeriti zastupnike da za njih glasaju. Trebali su glasati za reforme koje moji oponenti nisu lako prihvaćali i o kojima se nisu pozitivno izražavali. Nije bilo lako doći u parlament, među široku grupu koja je bila koalicijska, i uvjeriti ih da trebaju dignuti ruku za dobrobit zemlje. Objašnjavao sam im da glasamo za budućnost zemlje, ne za političare niti za stranke. Postoje i dan danas šale na moj račun zbog toga. Svi moji govori počinjali su time da je prva Slovačka, pa onda na drugom mjestu „modra je dobra“ - slogan moje stranke, a tek na trećem mjestu sam ja kao političar sa svojom ambicijom i snovima. Uspjeli smo kad smo se držali tih prioriteta. Kad nismo, nismo ni uspijevali. 
 
• Što mislite o Hrvatskoj? 
- Imam podvojene osjećaje. Prvi je vrlo pozitivan. U vašoj sam zemlji svakoga ljeta, naravno da sve ovdje jako volim. A onda imamo i te sentimente prošlosti, jer nama je Hrvatska i u vrijeme komunizma uvijek bila pojam. Naravno da imate vrlo pozitivan imidž u Slovačkoj. A brine me spoznaja da se država ekonomski ne miče. Upravo smo u zrakoplovu Ivan Mikloš i ja razgovarali o tome i rekao mi je da od 2008. godine nije zabilježen rast te da je po tom pitanju Hrvatska jedina uz Grčku u takvoj situaciji. To je opasno. Sve više i više bavim se Hrvatskom pa sam proučavao brojke i statistike, čitao i analizirao i posve mi je jasno da vi trebate veliku promjenu. Nisu dovoljne samo lijepe plaže i otoci. Trebate industriju. Neće svi raditi u turizmu i uslugama. Mislim da su vam reforme potrebne. Pogledajte Slovačku; prije 25 godina mi smo bili zemlja u kojoj se nije proizvodio nijedan automobil. A danas smo najveći proizvođači automobila po glavi stanovnika! Kad smo počeli raditi na stvaranju pozitivne ulagačke klime, nismo bili sigurni kamo će nas to odvesti, ali pokazalo se da je to bilo čudo! 
 
• Ali, išle su vam i okolnosti na ruku u to vrijeme. Hrvatska, priznajem, nije baš prijateljsko okruženje za ulaganje, postoje tu i administrativne prepreke i nesklonost stranim ulaganjima, ali čak i da smo najdobronamjerniji na svijetu, danas je kriza i nema tko ulagati kao što je ulagao šakom i kapom prije 20 godina. 
- Da, točno. Mi smo imali bolje uvjete po tom pitanju, okolnosti su bile bolje. Ali, s druge strane, vi ste članica Europske unije, imate puno novca na raspolaganju ako ste dovoljno pametni da ga uzmete. Jean Claude Juncker je izašao sa svojim velikim investicijskim planom prema kojemu možete modernizirati, na primjer, željeznicu ili izgraditi nove industrijske parkove, štogod želite... Dakle, imate i vi neke okolnosti na svojoj strani. 
 
• Što kanite preporučiti HDZ-u? 
- Da postoje fantastični alati na raspolaganju političarima - promjene. Mislim da su ljudi zabrinuti. Osjećam to. Svake godine moj domaćin na Pagu, moj prijatelj Branko, sve više je zabrinut za budućnost svog sina. Dobro je da smo članica Europske unije i NATO saveza, dobro je da je svijet otvoren, da smo globalizirani, moja mlađa kći je trenutačno u Indoneziji, na drugom kraju svijeta, ali bio bih puno sretniji da je u Bratislavi, da kod nas ima sjajan posao. Siguran sam da su i ljudi u Hrvatskoj jednako, ako ne i više zabrinuti za svoju budućnost i budućnost svoje djece. Trebamo ponuditi stvarnu pomoć ljudima. Trebamo pokazati odgovornost i snagu koja će voditi prema boljem. 
 
• Je li taj negativni ekonomski trend moguće promijeniti?
- Apsolutno. Da u to ne vjerujem iz sveg srca, ne bismo sad ovdje sjedili i razgovarali. Poznajući ljude ovdje, siguran sam da to možete. Vjerujem da Tomislav Karamarko to može. On je vrlo veliki entuzijast po tom pitanju. Redovito se sastajemo i imam sve bolji i bolji osjećaj. On sluša, ne boji se pitati i osjećam da posve shvaća okolnosti i zna što ga čeka. Uvjeren sam da će okupiti prave ljude, koji će znati napraviti svoj dio posla u reformama. Ne samo da će ih osmisliti nego će ih i provesti. Jer ono što trebate je političko vodstvo. Ono je ključno. Moraju postojati ljudi koji neće odustati i koji su spremni krenuti s velikim poslom koji je pred njima. Mislim da Tomislav Karamarko jako dobro shvaća gdje se Hrvatska trenutačno nalazi i što treba napraviti. A to su dobre vijesti. Sretan sam. 
 
• Samo što je hrvatsko društvo jako podijeljeno i teško da će nova Vlada, koja god ona bila, postići bilo kakav nacionalni konsenzus za provođenje reformi. 
- Da, mogu to shvatiti. Tako je i meni bilo kad sam se natjecao protiv Vladimira Mečiara. Ali, pravi lider, mudri političar to zna prevladati. Ako sadašnji premijer nije nešto pozitivno nastrojen prema lideru opozicije, to se sve može promijeniti. Siguran sam da je Karamarko pametan čovjek i nemam sumnje da je sposoban stvoriti novu atmosferu, da može pokazati spremnost saslušati i drugu stranu. 
 
• Teško je zamisliti da će biti najbolji prijatelj sa Zoranom Milanovićem. 
- Ne treba biti prijatelj. Vi i ja možemo imati različito mišljenje o kvaliteti ove vode koja je pred nama. Ali, i vi i ja znamo da je to voda. To je činjenica. Ako Tomislav Karamarko bude vodio zemlju i bude imao program reformi, zašto ne bi pozvao i širi spektar političkih snaga da se priključe u promjenama i daju svoj doprinos njima? Pametan političar je onaj koji ne samo predlaže nego i sluša druge. Zato mislim da je moguće prevladati tu crno-bijelu sliku i podjele u društvu. Mogu to zamisliti. 
 
• Što će biti prioriteti? Spomenuli ste pokretanje industrije, strana ulaganja, manju administraciju, vi ste imali 19 posto poreznu stopu... Što će biti ključno? 
- Financijska konsolidacija je ključna. Ona mora biti prvi zadatak. Zatim, ako je potrebno, deregulacija da bi tržište slobodnije funkcioniralo. 
 
• Jeste li rezali državnu upravu i kako? 
- O, da. I to značajno. Ivan Mikloš bio je prvak u tome. On je počeo sa svojim ministarstvom i srezao ga za 40 posto. Pozvao je puno mladih ljudi da počnu raditi za njega. Bio sam šokiran kad sam ga došao posjetiti u ministartstvo. Puno samo rezali, ali onda smo ljudima u državnoj upravi počeli dizati plaće. Jer, morate platiti ljude koji su dobri. Ako ih ne plaćate, ništa neće napraviti. Kvalitetne ljude trebate platiti. 
 
• Što je s Europom? Hoće li se ona izvući iz krize? 
- Govorili smo da trebamo mijenjati Hrvatsku, ali trebamo mijenjati i Europu. I to ne samo njezin jug. Pitam se možemo li to. Nisu tu samo strukturne reforme u pitanju nego i političke. Ovo stanje nije zdravo. Ne možemo biti klub u koji se samo može ući, ali ne i izaći. Ili iz kojega nekoga ne možete izbaciti. 
 
• Grčki ministar financija Janis Varufakis kaže da je to hotel Califomia - ne možete nikada otići. 
- To nije dobro. Jer, to je klub u kojemu se držimo pravila. A možda ima onih koji bi ga napustili ili koje bismo mi izbacili jer se ne ponašaju prema tim dogovorenim pravilima. Sve više mislim da se to mora mijenjati. Želim vjerovati da trebamo biti disciplinirani, pametni i odgovorni. Mislim da je situacija nešto bolja nego što je bila. Postoji veća razina razumijevanja da se ne može više ovako na isti način. Mislim da se to naročito vidi u Irskoj, Portugalu, Španjolskoj... Polako, ali sigurno, situacija se popravlja. Mislim da smo dovoljno snažni da ne ugađamo zemljama koje ne žele krenuti u reforme. Grčka će biti lakmus papir. Mogu samo zamisliti koliko je sad teško Aleksisu Ciprasu i njegovoj vladi. Jer, sjajno je zvučalo to što su govorili, da Grčka više neće biti ponižavana, da će Trojka biti uništena, a sada se dogodilo buđenje i spoznaja da se pravila moraju poštovati. 
 
• Dosad je bio prihvaćen njemački model koji podrazumijeva rezanja. Ali, nije uspjelo za sve zemlje. Zašto? I zašto se nije pokušalo s drugim modelima? 
- Zato što rezanja treba kombinirati sa strukturnih reformama. Ne bismo se trebali brinuti zbog flat rate poreza. Kad sam preuzeo vlast, kod nas je porez bio 42 posto. Kad sam završio s mandatom, imali smo 19 posto flat rate. Riskirali samo, ali uspjeli smo. Nismo opteretili proizvodnju i poduzetništvo. I kad Francois Hollande govori o oporezivanju od 75 posto, to nema nikakve šanse uspjeti. Rezanje nije dovoljno, štednja nije dovoljna. 
 
• Biste li Hrvatskoj sugerirali da uđe u eurozonu ili ne?
- Mi smo u Slovačkoj imali najbolje moguće iskustvo s eurom, ali u vašem slučaju bio bih nešto oprezniji. Brzo uvođenje jedinstvene valute može samo biti zamka. Naročito ako zemlja nije u najboljem financijskom stanju. Ako imate svoju valutu, možete nešto napraviti, možete stimulirati izvoz, ali kada imate euro, onda se toga morate odreći. Zato bih bio oprezan jer mislim da se prvo trebaju provesti reforme i srediti financije, a onda tek razmišljati o euru, kad je zemlja u dobrom stanju. Ne treba žuriti. 
 
• Koliko svima nama, svim članicama Europske unije, štete ekonomske sankcije koje su uvedene Rusiji? 
- Nije bilo druge mogućnosti. Ne mogu ni zamisliti da se dogodilo da Europa i ostatak slobodnog svijeta ne učine ništa po pitanju rata u Ukrajini. Čovjek sam kompromisa, takav me glas prati. Ali i u politici postoji linija koja se ne prelazi. Aneksija Krima, sve ono što se događa u Donjecku i Lugansku, to je ta crvena crta, linija koja se ne prelazi. 
 
• Ali hoće li zaustaviti Putina?
- Imam neke sumnje. Iskreno, blizu sam mišljenja da ako Zapad pokaže pravu snagu, tek onda će se Putin povući. Sjećam se okolnosti u vrijeme Hladnoga rata. Sjećam se Ronalda Reagana i Mihaila Gorbačova. Obojica su bili snažni. Da nisu bili, ne bismo danas imali ni Hrvatsku niti Slovačku koje bi bile članice Europske unije.
 

Bisera Fabrio, Jutarnji/Globus, http://www.hdz.hr/vijest/eu/da-karamarko-moze

Srbija morati izmijeniti taj nelegitimni zakon

 
 
S Andrejem Plenkovićem, hrvatskim eurozastupnikom iz redova HDZ-a, potpredsjednikom Odbora za vanjske poslove EU-a i predsjednikom Izaslanstva u Odboru za parlamentarnu suradnju između EU i Ukrajine, razgovarali smo o stavu EU o problematičnom srpskom Zakonu o organizaciji i nadležnostima državnih organa u procesuiranju ratnih zločina na temelju kojeg je u Srbiji zatvoren hrvatski branitelj Veljko Marić te o situaciji u Ukrajini.
http://www.nato.hr/Media/Default/BlogPost/pocetna/plenkovic.jpg
• Gdje vidite razloge neuspjeha u pokušajima dobivanja potpore za amandman hrvatskih zastupnika u EPP-u na izvještaj Srbiji kojim bi se tražilo da izmjena zakona o nadležnosti za suđenja za ratne zločine bude uvjet za otvaranje poglavlja o pravosuđu?
- Zadovoljan sam što je većina amandmana koje smo uložili kao zastupnici HDZ-a i HSS-a u dogovoru s izvjestiteljem McAllisterom uvrštena u Rezoluciju o Srbiji (zaštita manjina, pitanje nestalih, poštovanje bilateralnih sporazuma, slučaj Šešelj, poruka Srbiji kao predsjedavajućoj OESS-a u vezi s Ukrajinom itd.). Zbog naših amandmana i rasprave slučaj Veljka Marića i pitanje problematičnog srpskog Zakona o organizaciji i nadležnostima državnih organa u procesuiranju ratnih zločina, kojim je Srbija proširila jurisdikciju na druge države bivše SFRJ, snažno su emancipirani na europskoj političkoj razini. U tome vidim pozitivan pomak, jer to dosad nije bio slučaj. Unatoč trenutačnom nerazumijevanju ove teme od pojedinih kolega zbog Komisijine krive interpretacije problema, i dalje ćemo kroz EPP i u dijalogu s drugim političkim skupinama tražiti da se od EK zatraži izrada detaljne analize usklađenosti pojedinih odredbi srpskog zakona s općeprihvaćenim načelima međunarodnog i kaznenog prava.
 
• Odgovor EK bio je prilično oštar i izričit. Odgovarajući na vaše pitanje, predstavnik EK rekao je da se od Srbije ne može tražiti da izmijeni zakon kakav imaju mnoge države članice. Što ćete dalje poduzeti da biste i ostale uvjerili u svoje argumente?
- Nisam impresioniran početnim tumačenjem predstavnika EK koje pokazuje nedovoljnu upućenost u materiju. Naime, Komisija pogrešno miješa institut klasične univerzalne jurisdikcije, koji imaju mnoge europske države u svojim kaznenim zakonima, uključujući i Hrvatsku i Srbiju, s hibridnim srpskim zakonom bez presedana koji teritorijalno selektivnim širenjem jurisdikcije direktno cilja na druge države bivše SFRJ i njihove državljane, bez ikakvih ograničenja koja uobičajeno postoje kod prave univerzalne jurisdikcije.
 
Srbija ovim zakonom pretendira biti svojevrsni „mali Haag nakon Haaga“, te želi biti i policajac, i tužitelj, i sudac za sve države nastale nakon raspada bivše SFRJ. Riječ je o nedopustivom potezu koji je protivan Povelji UN-a, načelima postupanja u dobroj vjeri, pravnoj sigurnosti i nemiješanju u unutarnje poslove drugih država. Njime jedna država kandidat iskazuje nepovjerenje u pravni sustav susjednih država, i to članica EU. Srbija stvara nesigurnost za naše državljane, kao i prepreke u razvijanju dobrosusjedskih odnosa i pomirbe. Zakonom se krše temeljne europske vrijednosti vladavine prava i ljudskih prava sadržane u poglavljima 23 i 24 u okviru pregovora o pristupanju, te sam siguran da će Srbija morati izmijeniti taj zakon, a suradnja će se regulirati sklapanjem bilateralnog sporazuma.
 
• Smatrate li da bi Hrvatska u Vijeću trebala Srbiji ovo pitanje postaviti kao uvjet ako bi to ugrozilo vjerodostojnost Hrvatske kao nove članice?
- Hrvatska je vjerodostojna. Pa kako bi to bilo da Hrvatski sabor donese zakon kojim bi Hrvatska proširila jurisdikciju npr. na Srbiju i Kosovo. Poruka koju smo htjeli poslati kroz Rezoluciju Europskog parlamenta bila bi opravdan i dobronamjeran politički signal prema Srbiji da izmijeni svoj zakon. Očekujem od Vlade i hrvatske diplomacije da puno angažiranije pristupi rješavanju ovog problema u konzultacijama s drugim članicama EU i podigne ovo pitanje na političkoj razini u Vijeću EU, a ne kao do sada samo na nižoj diplomatskoj razini bez odgovarajućeg odjeka. Ovo nije bilateralno pitanje, nego principijelno pitanje. Hrvatska ga ima puno pravo i dužnost postaviti, a uloga je EK da štiti interese europskih državljana i članica EU, a to znači potencijalno i državljane niza članica EU koji su sudjelovali u Domovinskom ratu.
 
• Jeste li kontaktirali i s predstavnicima drugih država s prostora bivše Jugoslavije i koje je njihovo viđenje ovog zakona Srbije?
- Niz zastupnika u EP-u iz raznih zemalja prepoznao je delikatnost problema koji je izazvala Srbija tim zakonom i dobili smo njihovu podršku. Smatram da bi se na razini vlada trebala poduzeti zajednička akcija Hrvatske, Slovenije, BiH, Crne Gore, Kosova i Makedonije, kojom bi se otvorio ozbiljan dijalog u cilju da Srbija izmijeni neprihvatljiv zakon. Apsurdno je da je Srbija u postupku pred Međunarodnim sudom u Haagu u povodu tužbe za genocid od strane Hrvatske zastupala tezu da nije odgovorna za događaje koji su se zbili prije 27. travnja 1992. A ovim zakonom - upravo suprotno toj tezi - širi svoju jurisdikciju za razdoblje nakon l. siječnja 1991., te više od 20 godina nakon rata i agresije postupa i po optužnicama Vojnog tužiteljstva bivše JNA.
Takva situacija je neodrživa i nema šanse da ostane bez vrlo decidiranog zahtjeva da se sporni zakon izmijeni. U interesu je europskog puta Srbije da Beograd što prije prihvati EU standarde u području pravosudne suradnje.
 
• Šef ste izaslanstva EP-a za Ukrajinu. Dali ste podršku Ukrajini i izjavom nakon sastanka s ukrajinskim kolegama. Međutim, čini se da EU podrška ima malo utjecaja na razvoj događaja. Je li EU dovoljno napravila da pomogne Ukrajini i što može više od toga napraviti?
- Imali smo odličan prvi sastanak Parlamentarnog odbora za pridruživanje s ukrajinskim kolegama na kojem smo dali punu potporu provedbi dogovora iz Minska i paketa mjera koji bi trebao dovesti do trajnog primirja. Podržavamo početak procesa ustavnih reformi i decentralizacije koji bi doveo do mirne reintegracije trenutno okupiranih područja Donbasa. EP je donio odluku da podrži novu tranšu u iznosu od 1,8 mlrd. eura makrofinancijske pomoći kako bi se zadržala proračunska stabilnost Ukrajine. Unija je opredijeljena za mir i europski put Ukrajine, a uvažava i činjenicu da Ukrajina kao žrtva agresije ima pravo na samoobranu.
 
• Postoji li opasnost da se iz Ukrajine prelije i na druge države gdje predsjednik Rusije Putin vidi ruske interese i kako Zapad to može spriječiti?
- Postoji zabrinutost brojnih europskih zemalja za svoju sigurnost i moguće ponavljanje scenarija viđenih u Ukrajini i ranije u Gruziji i Moldaviji. Stoga EU radi na reviziji politike Istočnog partnerstva jer je Rusija, umjesto da bude strateški partner EU, izabrala ulogu strateškog rivala. U slučaju daljnje eskalacije sukoba u Ukrajini i nepoštovanja dogovora iz Minska, EU je spremna nastaviti s politikom restriktivnih mjera.
 

Augustin Palokaj, Jutarnji list

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Utorak, 23/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 858 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević