Get Adobe Flash player

Umjetnost je viđenje, viđenje, viđenje u sebi ili izvan sebe

 
 
Razgovaramo s akademskim slikarom, profesorom na splitskoj Akademiji likovnih umjetnosti, Josipom Botterijem Dinijem, autorom iznimnog opusa.
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/foto/josip_botteri6-150316.jpg
• Gospodine Botteri, Vi ste rođeni u Zagrebu.
- Voljom Božjom i povijesnim prilikama rodio sam se u Zagrebu, 1943. godine usred Drugoga svjetskog rata. Godine 1945. moja je obitelj prognana iz Zagreba i život smo nastavili živjeti u Splitu. U Zagreb sam se vraćao na školovanje u Sjemenišnu gimnaziju, 1958., pa na Akademiju likovnih umjetnosti 1964. godine. Ostao sam privržen Zagrebu izlažući svoje slike na više samostalnih izložbi, a posebice na onoj održanoj u Umjetničkom paviljonu 1990. u danima kada se otvarao cvijet hrvatske slobode i neovisnosti, kada se oblikovala nova hrvatska država, njezina državnost i politika, kada smo slobodno mogli govoriti o kulturi Hrvata i nastavljati stvarati hrvatsku kulturu i razmjenjivati svoja iskustva s ostalim slobodnim svijetom. Sve se to plaćalo krvarinom hrvatskih mučenika, koji su životima štitili korake hrvatske slobode i samobitnosti.
 
• Zagreb je za Vas vrlo značajan.
- Od 1990. godine Zagreb zauzima centralno mjesto mojih kretanja i glavna je pozornica na kojoj nastupam kao umjetnik. U njemu sam formiran duhovno i intelektualno. Tu sam primio sve nužne poduke potrebne za samostalno umjetničko djelovanje. Tu sam susreo brojne kolege sa studija, kao i mnoge profesore, na žalost, danas sam i sam ostario a profesori su prešli preko rijeke Stiks. Sjećanja su naša, naš nezapisani životni roman, koji živimo. Iako stara izreka govori: Sve umire, ništa ne ostaje. Druga veli: Sve se mijenja i mi isti se mijenjamo. Ni jedna niti druga nisu kazale sve. Nešto bitno od svih i od svakoga, pa i od nas samih, na mrežici cjediljke ostaje. Nadahnuća, životni stavovi, dobri prijateljski odnosi, poštivanja drugih, nada i ljubav, dobrota i ljepota, dobra i zanosna djela bilo kojeg rada i djela.
 
• Zagreb je prepun iznimnih djela, u crkvama i galerijama.
- Ipak za zainteresiranog tragača za likovnim čudima hrvatske umjetnosti potakao bih na šetnju crkvama i muzejima Zagreba. Student ALU-a morao bi sam, u tišini, poći hodočastiti od katedrale i vidjeti portal i Frangeševo Presveto Trojstvo, pa u crkvi vidjeti Medovićevog sv. Jerolima, pa Meštrovićevu skulpturu - reljef Krist i bl. Alojzije Stepinac. Riznica i drugi oltari su gozba za kulturnog promatrača, umjetnost koja je nastajala od 12. stoljeća do danas. Valja poći do Franjevačke crkve na Kaptolu. Vitraji Ive Dulčića, gotički portal sa skulpturalnim poliptihom svetaca. Treba napomenuti i mozaik sv. Marka Križevčanina, djelo Ante Starčevića u crkvi tog hrvatskog sveca. Posebno valja pogledati crkvu bl. Augustina Kažotića na Pešćenici, djelo arhitekta Borisa Magaša.
U crkvi Bezgrješne Djevice Marije u Dubravi kod franjevaca nalazi se monumentalno Kristovo raspeće, djelo A. Augustinčića, saliveno u bronci.
Crkva sv. Franje Ksaverskoga na Ksaveru premda barokna, ujedno je i galerija sakralnih djela Zlatka Šulentića.
Prvi su vitraji jednog modernog hrvatskog slikara i remek su djelo njegovog ukupnog stvaralaštva. Crkvu sv. Marka na Griču rese Meštrovićeva, Kljakovićeva i Babićeva djela sakralnog sadržaja i nadahnuća. Isusovačka crkva sv. Katarine biser je baroka uz danas MGC, nekoć samostan Družbe Isusove. S Gornjeg grada valja se spustiti do Jelačićevog placa, Harmice, Trga bana Jelačića i pogledati crkvu Ranjenog Isusa pod neboderom s vitrajima M. Trepše i gotičkom skulpturom Osuđenog Krista.
Djela Ljube Babića vidjet ćemo i u crkvi Sjemeništa na Šalati, a i u crkvi sv. Ante na Sv. Duhu.
U Nadbiskupskom dvoru krije se i kapela sv. Stjepana sa srednjovjekovnim freskama, kao što ih ima u sakristiji katedrale, a i najnovije vrijeme pronađenih na unutarnjem južnom zidu same Prvostoilnice.
Moderno uređenu crkvu Gospe Lurdske projektirao je znameniti slovenski arhitekt Jože Plečnik u Zvonimirovoj ulici prije Drugoga svjetskog rata.
Nismo dovoljno svjesni kako se galerija hrvatskog kiparstva nalazi na otvorenom, na groblju Mirogoj, posebno pod Arkadama.
Dao sam samo neke naznake o kulturno umjetničkom blagu u Zagrebu. Svatko ima mogućnost stvoriti svoj izbor. Moje su naznake vezane uz sakralnu umjetnost jer je smatram skrivenom od medijske pozornosti još uvijek. Moderna galerija kao stalni postav izlaže djela hrvatske umjetnosti 19., 20. i 21. stoljeća a jednako izlaže u izložbenom programu pretežito hrvatske umjetnike. Vrijedi češće poći promatrati stalni postav izložbe. Umjetnik mora održavati svoje odnose sa svojom baštinom i sa svojim vremenom i stvarati svoj izbor umjetnina, likovnosti, pomažući i sebi razjasniti samog sebe. Jednako MGC, kao i Umjetnički paviljon, mjesta su neprestanog likovnog života Zagreba i Hrvatske.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2020/04/Josip-Botteri-Dini-2.jpg
• Kako umjetnici pristupaju sakralnom motivu?
- Svaki umjetnik pozvan je iznositi svoj doživljaj ljudske egzistencije otvorene Stvoritelju kroz svoju umjetnost. Mi govorimo o likovnoj umjetnosti, ne zaboravljajući i druge umjetnosti, glazbu, pjesništvo, književnost. U ovom govoru nitko ne može iskazati isključivo nego vlastiti doživljaj mora umjetnosti u kojem se duša kupa i pliva, prepušta zanosima kroz koje je prolazio umjetnik, dok je meditirao svete teme.
 
• Sakralna umjetnost u Hrvatskoj?
- Hrvati su među drugim narodima i kulturama ostvarili niz umjetnina. Vrlo je važno istaknuti mnoštvo novovjekih sakralnih gradnja, novih crkava, koje su dozivale suvremene umjetnike da u njima stvore nova djela vječito poželjne i potresne „BIBLIAE PAUPERUM“. Jedan od razloga za brojne novogradnje bila su ratna razaranja u kojima su uništene iz mržnje na sveto, mnoge svetinje. Drugi razlog je razvitak gradova i sela i duhovne i kulturološke potrebe da se Stvoritelju podignu svetišta u našem vremenu, u kojima će se slaviti Stvoritelj, Sv. Trojstvo, Bl. Djevica Marija, sveci i posebno evanđeoske teme.
 
• Kako vi vidite sakralnu umjetnost?
- Umjetnost u sebi živi od ponavljanja sadržaja i njihovih reinterpretacija, autorskih originalnih inačica. Kada govorimo o sakralnoj umjetnosti, mi ne mislimo samo na jasnu, odmah čitljivu, brzu prepoznatljivu ikonografiju i strogu figuraciju. Moramo biti svjesni koliko je u 20. stoljeću u području umjetnosti svih njenih rodova, zauzela prostora i u našoj svijesti i podsvijesti apstraktna umjetnost. O samom razvoju morfologije i smjeni umjetničkih pravaca nećemo govoriti jer ta su znanja predmet opće kulture i naobrazbe. Ipak treba reći kako se sakralna umjetnost kreće u kontinuitetu služeći se svim preobrazbama kroz koje prolazi razvoj umjetnosti općenito. Sakralna umjetnost,može se smatrati u jednom smislu i angažiranom umjetnosti. Umjetnik je svjestan kako je njegovo djelo u službi svetog. Pred praznim zidom crkve, najčešće iza glavnog oltara, iza svetohraništa, slikar se osjeti malenim, jednim od mnogih romara. Treba u molitvi klečeći pokušati zaroniti u snoviđenje. Dogodi se sretno viđenje ponekad. Umjetnost je viđenje, viđenje, viđenje u sebi ili izvan sebe, kako ćemo to naći u Ivanovoj Apokalipsi zapisano. To je nadahnuće. Moramo biti ponizni i zahvaljivati Gospodinu. Jer „Tko će se uspeti na goru Gospodinovu i tko će stati na sveto mjesto njegovo?“, samo onaj koji je neporočan i čista srca. Ali, svi smo svjesni svojih slabosti, stoga moramo tiho, na prstima prolaziti svetom mjestu. To su osjećali i osjećaju svi oni koji se osjećaju pozvani ostvarivati sakralnu umjetnost.
 

Miroslav Pelikan

Zaboravljeni događaji zabilježeni na crno bijelom fotkama vratili su se u tehnikoloru

 
 
Nedavno je objavljena opsežna, reprezentativna monografija o opusu istaknutog hrvatskog likovnog umjetnika, slikara Duška Šibla. Promocija se trebala održati u Muzeju Mimara uz  monografsku izložbu.
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/foto/slika%20du%C5%A1ko%20%C5%A1%20Figure%20u%20pokretu%203.jpg
Gospodine Šibl, u posljednje vrijeme dosta ste vremena potrošili na prikupljanje podataka, fotografija za monografiju o Vašem opusu.
- Zbog monografije prije nekoliko mjeseci počeo sam kopati po ladicama tražeći staru dokumentaciju i fotografije. Kako smo se dosta seljakali nisam našao puno, ali što sam pronašao bilo je kao vremeplov. Zaboravljeni događaji zabilježeni na crno bijelom fotkama vratili su se u tehnikoloru. Pronašao sam i fotke starih davno prodanih, preslikanih ili zagubljenih radova, isječke osvrta iz novina i masu drugih stvari. Sve je to posloženo u monografiji. Zahvaljujem nakladniku Art Studiju Azinović, Emilu Azinoviću, autorici teksta Ivi Körbler, recenzentima Milanu Bešliću i Barbari Vujanović, na redakturi i korekturi Marinu Ivanoviću, prijevodu na engleski Sanji Alexander Pehnec, na fotografijama Goranu Vraniću, na dizajnu Borutu Benčini.
 
Napokon je monografija gotova.
- Promocija je trebala biti održana u Mimari uz izložbu izbora radova iz mog cjelokupnog opusa (više od 40 godina), ovih dana.
 
Gledajući Vaše Rane radove, uočavam Vašu sklonost ekspresionizmu u portretiranju niza likova u Londonu.
- U London sam stigao 1977. godine na vrhuncu pankerske ere. Kako sam volio ekspresionizam, likovi koje sam viđao po londonskim ulicama bili su idealni modeli za moja rana ulja i pastele. Sada mi se iz povijesne perspektive ti  radovi čine važniji nego u ono vrijeme. I to zato što su na neki način dokument i moje viđenje jednog osebujnog momenta u povijesti londonskog života.
 
Imate i veliki ciklus pejsaža.
- Pejsaži ne će biti uključeni u monografiju. Tematski i stilski su sasvim drukčiji i nadam se da će jednog dana dobiti vlastitu knjigu. Slikao sam ih u iznimnim okolnostima za vrijeme Domovinskog rata u Dubrovniku kada sam mislio da će zelena arkadija dubrovačke okolice zauvijek nestati. Htio sam sačuvati moje intimno viđenje čempresa ocrtanih na nebu, mora i intenziteta boja prirode. Uzor su mi bili dubrovački slikari 20. stoljeća.
https://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/foto/SLIKA%20Soho%C5%A0IBL.jpg
Položaj slikara?
- Za razliku od Hrvatske Britanija obiluje umjetničkim školama i akademijama. Znači, ako te ne prime na jednu uvijek postoji mogućnost da ćeš uspjeti upasti na neku drugu. Veća zemlja, veće mogućnosti. Ako ne možeš zaraditi dovoljno za život od svoje umjetnosti najčešće se možeš zaposliti kao tutor' ili predavač na nekoj od mnogobrojnih 'art schools'. To je bitna razlika između Hrvatske i Britanije. Loša strana je da je i konkurencija puno veća unatoč mnogobrojnim galerijama. Još jedna važna razlika - u Britaniji je umjetnički sindikat zanemariv - nema Zajednice Umjetnika, Udruženja, statusa itd. Iznimka su glumci koji imaju sjajan sindikat i velike olakšice kad, miruju' - tamo kažu resting' - jer nema posla.
 
Ključ za razumijevanje Vašeg slikarstva.
- Moje slikarstvo je opsesivno, intuitivno i spontano. Proces rada mi je važniji od rezultata i zato ponekad preradim ili izgubim sliku. Kompoziciju ne planiram nego odmah idem u 'napad' na platno s velikom energijom i širokom gestom. To je gotovo kao trans. Nastojim prenijeti na platno moje trenutačno emotivno stanje. Najviše me zanima čovjek - fizički i psihički aspekt. Krenuo sam od naivnog realizma, preko njemačkog ekspresionizma, Picassa, Bacona, Hermana, Ivančića i drugih i došao do ovog današnjeg pročišćenog izraza kojim bojom i gestom pokušavam izraziti moje viđenje ljudske prirode...
 

Miroslav Pelikan

Svi koji gledaju moje uradke interpretiraju svoj doživljaj

 
 
Hamo Čavrk, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, akademski je kipar i grafičar, donedavni profesor na APURI, koji je izlagao na brojnim izložbama u domovini i svijetu.
https://www.kcjt.si/Portals/k/adam/nnDoc/cIg7I6ElMEij7LLKBYyARA/Image/Hamo%20%C4%8CAVRK.JPG
• Gospodine Čavrk, nedavno ste se predstavili u zagrebačkom Kabinetu grafike s novom grafičkom mapom Carta Incognita.
- Da, predstavio sam se s novom grafičkom mapom Carta incognita u Kabinetu grafike HAZU-a. Mapa je trebala biti realizirana u 2019. godini ali zbog mojih zdravstvenih problema realizirao sam ju u veljači 2020. Uz grafičku mapu bila je postavljena i izložba grafika koje su posvećene tom ciklusu. Izdavač grafičke mape je Kabinet grafike HAZU-a. Nastala je u tehnici aquatinta, sastoji se od pet grafika i lista s tekstom više kustosice Ružice Pepelko.
 
• I dalje, kontinuirano istražujete prostor, kretanje.
- Naprosto radim i ne razmišljam o kretanju ili ne kretanju. Kroz rad nastaju rezultati. Vizualni doživljaj ljudi je osjećaj da ulaze u prostor mojih grafika, slika i objekata. Svi koji gledaju moje uradke interpretiraju svoj doživljaj.
 
• Dio tih motiva realizirali ste i u slikama, uljima na platnu ali i u svjetlosnim objektima.
- Da ja se bavim likovnom umjetnošću i zanimaju me svi metjei koji su uključeni u likovnost: slike, grafike, video, instalacije. Naprosto uživam u tome što radim.
Likovna misao je uvijek ista samo su metijei različiti. U vrijeme mog školovanja, sve se baziralo na klasičnom izričaju. To se jedino uvažavalo kao vrijednost. Razvoj tehnologija omogućio je daleko emotivnije izražavanje i različite pristupe.
Slikovni rezultat za hamo čavrk
• Gdje je grafika danas?
- Grafika je tamo gdje je bila prije 500 godina ali je i danas ona aktivnija od bilo kojeg metijea umjetnosti. Moja grafička mapa koja je upravo promovirana i kao i izložba uz tu mapu napravljena je tehnologijom od prije 500 godina.
 
• Planovi, izložbe, monografije?
- Napravio sam seriju računalnih grafika i namjeravam u ovoj godini, ukoliko me zdravlje posluži, realizirati mapu koja je tehnološki posvećena vremenu u kojem živimo. Gubitak zdravlja u protekloj godini upozorio me je da ne mogu previše unaprijed planirati. U atelijeru provodim manje vremena budući da mi je to izuzetan fizički napor te se zbog toga oslanjam na suvremene tehnologije.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Što je po Vama odluka Stožera civilne zaštite da svi moramo nositi maske na ustima i nosu?

Utorak, 04/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1223 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević