Get Adobe Flash player

Cilj nam je poboljšanje i modernizacija distribucije plina u okviru materijalnih ulaganja

 
 
Međimurje-plin od samog se početka uključio u plinsku tržišnu utakmicu. Rezultati tima su impresivni; plin prodaju na 750 obračunskih mjesta izvan svog koncesijskog područja, a lani su na "stranom terenu" prodali veće količine plina nego na domaćem distributivnom području. Na javnim natječajima, kažu, ponekad su prisutni ponuđači s dampinškim cijenama, koji nisu u stanju realizirati opskrbu plinom. "Išlo se ka dnevnom uravnoteženju plinskog sustava, no činjenica je da preduvjeti za to na našem plinskom sustavu još nisu stvoreni te su troškovni rezultati postojećih pravila za voditelje bilančnih skupina, a time i za opskrbljivače plinom, izrazito negativni", komentira direktor Međimurje-plina Nenad Hranilović, mag. oec.
http://images.energetika-net.com/media/article_images/big/hranilovic-nenad-20150430095651283.jpg
• Jedan ste te od vodećih opskrbljivača i distributera plinom u Hrvatskoj. Kako poslujete i kakve rezultate očekujete ove godine?
- Poslovni rezultati Međimurje-plina su dobri i dokaz su da smo uistinu jedan od vodećih opskrbljivača i distributera plinom. Unatoč tendenciji pada potrošnje prirodnoga plina, unatrag nekoliko godina ostvarujemo povećanje ukupnih prihoda 15 – 20 %. Tako smo u 2014. godini ostvarili ukupni prihod nešto veći od 200 milijuna kuna te ostvarili dobit u visini 3,3 milijuna. To je prije svega rezultat poduzetih aktivnosti na području opskrbe plinom i iskorištenih mogućnosti i prilika koje su se pružile otvaranjem tržišta plina u kategoriji poduzetništva. I ove godine očekujemo nastavak trenda pozitivnih poslovnih rezultata iako smo svjesni činjenice sve jače liberalizacije tržišta, veće konkurencije u opskrbi prirodnim plinom, ali isto tako i obveza koje proizlaze iz obavljanja distribucije plina na siguran, pouzdan i kvalitetan način. Rezultat svih tih naših napora jest da je Međimurje-plin bitan energetski subjekt na energetskoj karti Republike Hrvatske u pogledu opskrbe i distribucije plinom, a osnovni cilj daljnjih poslovnih aktivnosti biti će jačanje naše pozicije, uz navedeno i iskorakom u druge energetske projekte.
 
Među prvima ste koji su nakon početka liberalizacije tržišta iskoračili iz svog opskrbnog područja. Možete li ilustrirati kako vam je rasla opskrba i prihodi, te kakvi su vam planovi za dalje.
- Slobodno možemo reći da smo bili pionir u liberizalizaciji tržišta, da smo među prvima 2011. godine prepoznali trenutak da su se i na hrvatskom tržištu stvorili stvarni uvjeti otvorenog tržišta, jer znamo da je to skoro do kraja 2011. godine bilo takoreći samo slovo zakona. Dalje smo sami stvarali mogućnosti i preduvjete za sudjelovanje na tržištu u okviru postojeće zakonske i podzakonske regulative, posebice s aspekta nabave prirodnog plina kako bi bili što konkurentniji. Uz to što smo opskrbljivač plinom, voditelj smo bilančne skupine, uvoznik plina iz Europske unije, a sve u smjeru jačanja konkurentnosti s nabavne strane. Danas smo prisutni gotovo na svim distributivnim područjima, opskrbljujemo preko 750 obračunskih mjernih mjesta krajnjih kupaca van našeg koncesijskog područja. Široka je paleta naših kupaca u cijeloj Republici Hrvatskoj, od tvrtki, poduzetnika, OPG-a, bolnica, domova zdravlja, fakulteta, škola, vrtića, policijskih uprava, ureda, .... Naravno da ovakvi rezultati u opskrbi ne bi bili mogući bez tima ljudi koji su se bili spremni suočiti sa svim izazovima koji donosi prijelazno razdoblje u plinskom biznisu, od stanja u kojem je svaki opskrbljivač imao “monopol” na svom distribucijskom području do potpune liberalizacije tržišta koja nas još očekuje, deregulacijom opskrbe u pogledu kućanstva. Činjenica je da smo započeli postupcima javne nabave, no sada veliku ulogu ima direktno pregovaranje s krajnjim kupcima, poduzetnicima koji nisu obveznici javne nabave, tako da nam je u svakom pogledu usredotočenost na krajnjeg kupca jedan od temelja za daljnji rast opskrbe, a time i prihoda. Ovakav pristup na tržištu doveo nas je do toga da smo 2014. godine izvan našeg distributivnog područja ostvarili veće količine prodanog plina nego u Međimurju.
 
• U što ćete ove godine ulagati?
- Međimurje-plin kao koncesionar na području Međimurske županije, sukladno sklopljenom Ugovoru o koncesiji, svake godine ima obavezu određenog financijskog ulaganja u izgradnju novih dijelova distribucijskog sustava, te rekonstrukciju postojećeg sustava, te će se dio investicija i ove godine odnositi na izgradnju i rekonstrukciju. Poboljšanje i modernizacija distribucije plina u okviru materijalnih ulaganja, cilj nam je kao što nam je i obveza, pa ćemo sukladno odobrenim planovima i na tome raditi. Isto tako, obzirom na neizvjesnost koju nam donosi tržište, a u cilju zadržavanja kontinuiteta dobrih poslovnih rezultata te disperzije rizika koje nam donosi budućnost, određena promišljanja idu i u nove oblike ulaganja u energetskom sektoru.
 
• Imate li u planu širenje svoje energetske djelatnosti?
- Pratimo situaciju u našem energetskom sektoru i osim razmišljanja o iskoraku u obnovljive izvore, svjesni smo neophodnosti u procesu okrupnjavanja distributera, te u tom pogledu razmišljamo o jačanju pozicije kao distributera širenjem na drugo distributivno područje.
 
Nedavno su donesene nove tarife za distribuciju i opskrbu plinom, a smanjila se i dobavna cijena plina. Kako to utječe na vaše poslovanje?
- Povećanje tarifa za distribuciju posljedično je rezultat pada potrošnje plina u 2013., a pogotovo u 2014. godini. Na nekim distributivnim područjima pad potrošnje plina iznosio je i 20% u odnosu na količine plina koje su distributeri realno očekivali i planirali. Stoga smatramo da je povećanje tarifa dobro došlo jer ide u prilog distributerima i njihovim nastojanjima da posluju pozitivno i izvršavaju sve svoje obaveze u okviru distribucije plina, što podrazumijeva i određeno investiranje u rekonstrukcije i izgradnju, te održavanje distributivnih sustava. Međutim, moramo biti oprezni, jer svako povećanje cijena u ovim trenucima može imati za posljedicu daljnji pad potrošnje. Uz to, u kategoriji poduzetništva veće distributivne naknade imaju direktan utjecaj na konkurentnost u opskrbi.
 
• Kakva iskustava imate na otvorenom tržištu te s kakvim izazovima se susrećete kad su u pitanju javni natječaji, naplata energija uravnoteženja i drugo?
- Otvaranje tržišta zahtijevalo je promjenu procesa rada u odnosu na prijašnje stanje, tako da smo i kao distributer i kao opskrbljivač plinom, stručno pomagali u provođenju promjena kod ostalih distributera. Na sve smo gledali kao na izazov, svjesni činjenice neophodnosti naše strategije bavljenja opskrbom plinom ako želimo opstati na tržištu i pripremiti se na sve veću konkurenciju na otvorenom tržištu. U tom razdoblju mijenjala se i zakonska i podzakonska regulativna, što je bilo nužno u smjeru veće liberalizacije tržišta, tako da smo svojim aktivnošću, prisutnošću i iskustvom na tržištu i u tome sudjelovali. Što se tiče javnih natječaja, na tom području su povremeno prisutni ponuđači s dampinškim ponudama i cijenama, bez mogućnosti realizacije usluge opskrbe plinom. Energija uravnoteženja je, možemo reći, priča za sebe. Zakonska regulativna na tom području, odnosno pravila o tržištu plina koji definiraju energiju uravnoteženja se kontinuirano mijenjaju u smjeru usklađivanja s europskom regulativnom i smjernicama, što je normalan slijed. Išlo se ka dnevnom uravnoteženju plinskog sustava, no činjenica je da preduvjeti za to na našem plinskom sustavu još nisu stvoreni, te su troškovni rezultati postojećih pravila za voditelje bilančnih skupina, a time i za opskrbljivače plinom, izrazito negativni. Posljednja izmjena pravila na tom području dogodila se sa 1. siječnjem 2015. godine, pa se postavlja pitanje, da li je upravo sredina plinske godine pravi trenutak za primjenu novih pravila, kada su ugovori o nabavi plina već sklopljeni. Rekli bismo, novim je modelom uvedeno određeno količinsko i cjenovno virtualno odstupanje na koje pojedini voditelji bilančnih skupina nemaju utjecaja, a troškovi energije uravnoteženja, bez dozvoljenog odstupanja, su veliki i moraju se platiti. Sve se to u konačnici odražava na poslovanje opskrbljivača plinom jer ni jedan krajnji kupac ne želi i ne može platiti ono što nije stvarno potrošio.
 
• Prošle godine objavljen je podatak da vam građani duguju osam milijuna kuna, a jednako toliko duguje i industrija. Kakva vam je naplata i kako ste prošli u predstečajnim nagodbama?
- Možemo reći da nam je naplata u okvirima postojeće gospodarske i ekonomske situacije koja je u cijelom našem društvu. Svjesni te situacije kontinuirano radimo na naplati dugovanja, no pri tome pokušavamo pronaći način kako problem dugovanja riješiti na partnerski način, a primjena isključenja iz distributivnog sustava tek je krajnja mjera. Što se tiče predstečajnih nagodba, one su nam donijele otpis jednog dijela dugovanja i ukoliko je ta mjera doprinijela spašavanju određenog dijela poduzetnika da prežive, onda je na neki način prihvatljiva, ali bojimo se da i nije tako i da je izazvala i niz novih nepravdi.
 
Što bi prema vašem mišljenju trebalo mijenjati u plinskoj regulativi?
- Prije svega, svjesni smo činjenice da se nalazimo u određenom tranzicijskom razdoblju i u plinskoj regulativi koja se zadnjih nekoliko godina intenzivno mijenjala kao posljedica usklađenja s europskom regulativom. Treba dati šansu i vremena da to bude učinjeno na najbolji način za sve nas koji smo dio plinskog biznisa, ali da u tom razdoblju prilagođavanja i usklađivanja možebitne nove troškove svedemo na najmanju moguću mjeru, upravo zbog konkurentnosti plina kao energenta. Plinska regulativa do sada je bila, možemo reći, savršeno posložena za otvoreno i slobodno tržište, s time da bi se svi sudionici na tržištu trebali voditi poslovno fer tržišnom utakmicom i na jednakopravan način nastupati na tržištu.
 

Nina Domazet, www.energetika-net.com

Ja se nisam sreo s Đurekovićem u Bugarskoj!

 
 
Isječci iz kontroverznog filma Nikole Babića o ubojstvu Brune Bušića za koji je materijal pripremila saborska Komisija za utvrđivanje žrtava 2. svjetskog rata i poraća Vice Vukojevića i Bože Vukušića, a scenarij napisao bojnik Andrija Popović. U ovome dijelu za suradnju s UDBA-om prozvani su Tomo Sedlo, Ivan Cerovac, Jakša Kušan, Ivan Cesar, Neven Baričević, Mate Meštrović, Petar Gudelj… Kao ubojica Brune Bušića označen je Vinko Sindičić, kojega se proziva za još nekoliko ubojstava u emigraciji kao i za atentat na Nikolu Štedula. Svjedoči i Ivan Butković, brat Tvrtka i Ante Butkovića ljudi koji su s Brunom Bušićem slavili Novu Godinu u Parizu. Prikazan je iskaz bivšeg šefa UDBA-e u Splitu Blagoja Zelića kojega je dao pod fizičkom prisilom u rodnoj kući Ksenije Urličić između Imotskog i Posušja. O rekaciji Tome Sedle na film pročitati u postu: Sedlo optužuje Šuškovu kliku za šverc oružja. Jednu od blog reakcija Ivana Cerovca možete pročitati ovdje: Pravosuđe i Vice Vukojević
Feral Tribune, 22. srpnja 2005., str. 16., 17. i 18.
http://cdn-static.rtl-hrvatska.hr/image/6b45cf6a16d2150096a827747209291b_view_article.jpg?v=23
Pavle Gaži
 
PAVLE GAŽI, MINISTAR POLICIJE U VRIJEME UDBINA UBOJSTVA BIVŠEG DIREKTORA MARKETINGA INA-e STJEPANA ĐUREKOVIĆA, PRVI PUT JAVNO GOVORI O TOME SLUČAJU
 
Pred par tjedana Glavni državni tužitelj Njemačke Kay Nehm priopćio je da je uhićen Krunoslav Prates pod sumnjom da je pomogao u likvidaciji jednog od poznatijih hrvatskih emigranata nekadašnjeg direktora INA Marketinga Stjepana Đurekovića, kojeg su, svim do sad raspoloživim podacima ubili Udbini agenti 28. srpnja 1983., upravo u Pratesovoj garaži u jednom mjestašcu nedaleko Münchena. Ova je vijest podigla dosta prašine u hrvatskom tisku, a istraživači su se podijelili u dvije struje: na one koji podržavaju Božu Vukušića, u Njemačkoj svojedobno osuđenog za pomaganje pri ubojstvu stanovitog Jusufa Tatara, i one koji zastupaju poziciju Josipa Perkovića, u inkriminirano vrijeme načelnika 2. uprave SDS-a zadužene za emigraciju. Vukušić je svojedobno pod motom rada u famoznoj Vukojevićevoj komisiji za istraživanje žrtava 2. svjetskog rata i poraća organizirao otmice bivših udbaša (slučaj Blagoja Zelića). Zanimljivo je da se većina Vukušićevih otkrića o upletenosti Josipa Perkovića u ubojstvo Stjepana Đurekovića bazira na srpskim izvorima: intervjuu koji je Branko Traživuk, nekadašnji djelatnika SDS-a podređen Perkoviću dao beogradskoj „Dugi“ još 1992., i knjizi saveznog Udbaša zaduženog za emigraciju Božidara Spasića „Lasica koja govori“ objavljenoj 2000.
 
Božidar Spasići zrijekom tvrdi u knjizi, a ponovio je to i potpisanom novinaru, da je Đurekovićevo ubojstvo naredio savezni sekretar za unutarnje poslove Stane Dolanc, a odobrio hrvatski politčki državni vrh na čelu s Milkom Planinc koja je u to vrijeme bila predsjednica jugoslavenske Vlade. Pavle Gaži, krakotrajni sekretar za unutarnje poslove SRH iz tog vremena ne spori da je Đureković žrtva političkog atentata tadašnje Udbe, ali u mnogome dovodi u sumnju Spasićeve tvrdnje kojima barata i Božo Vukušić.
 
Najobičniji trač
 
– Neistina je kako Spasić tvrdi da sam se ja kao hrvatski ministar policije sreo s pokojnim Stjepanom Đurekovićem u Bukureštu kako bih ga privolio da dođe svjedočiti u Zagreb u procesima protiv „komunističkih moćnika“. Rumunjska, Albanija i Luksemburg su jedine tri zemlje u kojima nikada nisam bio.
 
• Josip Boljkovac mi je, pak, rekao da je on čuo kako ste se ipak s Đurekovićem sreli u Bugarskoj.
– I to je najobičniji trač jer sam u Bugarskoj zadnji put bio1957. ili 1958. kao direktor „Podravke“. Dakle, uopće nisam ni sreo Đurekovića niti na bilo koji način s njim komunicirao. Istina je da sam za slučaj Đureković saznao dva tjedna nakon njegova bijega iz zemlje, a upravo sam tada dobio premještaj iz Beograda s mjesta izvršnog sekretara za privredu u CK SKJ, na mjesto sekretara za unutarnje poslove Izvršnog vijeća, danas bi se reklo ministar unutarnjih poslova. Znam da se na jednoj sjednici Sabora trebalo govoriti i o Đurekoviću, ali sam ja to odbio, obzirom da uopće nisam poznavao slučaj, a kao šefu republičke policije uopće mi nije bila namjera baviti se zaoštravanjem odnosa sa emigracijom, i politizacijom policije, nego sam se htio uhvatiti ukoštac s privrednim kriminalom koji je tada razjedao zemlju. O Đurekoviću je na toj sjednici, nešto malo govorio Ante Marković, tadašnji predsjednik Izvršnog vijeća.
 
• Dobro, ipak ste se kasnije morali susresti s tim slučajem. Božidar Spasić i Marko Lopušina pišu da je Stjepan Đureković kao direktor INA-inog marketinga „ukrao nekoliko stotina milijuna DEM“, zatim da je njemačkoj tajnoj policiji odnio tajne podatke o jugoslavenskim strateškim rezervama nafte i sl…
– To što oni pišu najobičnije su gluposti. On te novce nije mogao ukrasti jer se bavio marketingom, a tada marketing nije baratao s takvim količinama novca. Isto tako, nije mogao uzeti ni strateške planove o rezervama nafte iz istog razloga. To je recimo mogao učiniti Vanja Špiljak, sin Mike Špiljaka, koji se u INA-i bavio poslovima nabave nafte iz inozemstva i imao neku vezu u saveznoj vladi gdje su se odobravale određene kvote za uvoz nafte i gdje su se mogli nalaziti strateški planovi o rezervama.
 
• U pripremi ovog razgovora rekli ste mi da bi upravo Vanja Špiljak i njegov otac Mika mogli biti upoznati s okolnostima ubojstva Stjepana Đurekovića, i to upravo zbog mutnih poslova s naftom u koje je tada navodno bio upleten Vanja.
– Točno. Negdje u ljeto 1982. kad sam preuzeo dužnost šefa republičke policije, sekretar gradskog SUP-a Joža Šlibar donio mi je podeblji dosje o malvezacijama s naftom u INA-i. Nešto sam o tome ranije znao od svojih izvora iz savezne finacijske inspekcije. U Šlibarovom dosjeu našlo se i ime Vanje Špiljka. Kako je bila sezona godišnjih odmora rekao sam Šlibaru da s tom istragom krećemo odmah nakon odmora kako ne bismo preko ljeta uzbuđivali ni sebe ni javnost. Trebalo mi je i vremena da sagledam čitavu dimenziju slučaja.
 
• O čemu se zapravo radilo?
– Bila je riječ o tajnim, fiktivnim računima u inozemstvu, nabavci opreme i nafte koja nije dogovarana direktno, a plaćanje se vršilo preko tih računa. Recimo po Sredozemnom moru je plovilo pet, šest tankera pod liberijskim zastavama. I onda se čekalo da u zemlji nestane nafte, i najednom se nađu spasonosna rješenja preko Milana.
 
U Milanu se poslovim s naftom bavio sad već pokojni Vojko Santrić?
– Da. Onda se pojave Santrić i Vanja Špiljak koji spase saveznu vladu bruke koja bi se dogodila nestašicom nafte. Brzo se u našim lukama stvore oni tankeri s liberijskim zastavama. I stvar je riješena. Poenta je u tome da su isplate bile preko tih tajnih računa i to po abnormalnim cijenama. Čak smo bili dovedeni u situaciju da kao država nismo imali dovoljno deviza pa su nas spomenuti posrednici, poput Santrića i kreditirali. Sjećam se da mi je u to doba Zdravko Mustač, republički šef Službe državne sigurnosti rekao da je Vojko Santrić „za sada težak oko 50-ak milijuna dolara“. To su u ono doba bili strašno veliki novci.
 
• Za Santrića se pisalo da ga je pokrivala savezna Udba, a možda i KOS? Vi ste upali u osinje gnijezdo?
– Apsolutno. Kad sam s Dolancom i Latinkom Perović bio u posjetu talijanskoj Komunističkoj partiji s nama je bio i Vojko Santrić. Pohvalio nam se replikom nekog medaljona koji je dobio od talijanske vlade, sastavljenog od 18-karatnog zlata. Naša Udba je planirala uhićenje i Vojka Santrića, ali su nas na saveznom nivou u tome onemogućili. Ne Stane Dolanc, nego neki drugi krugovi za koje još nisam posve siguran tko ih je sačinjavao.
 
Dakle vi se u to vrijeme niste bavili Đurekovićem, već Santrićem i Vanjom Špiljakom?
– Točno. Za nas je Đureković bio potpuno marginalna politička figura, bez karizme, koju su neki emigrantski krugovi pokušali iskoristiti kako bi što više ocrnili jugoslavenski sistem. Meni je bila zanimljiva jedino Đurekovićeva knjiga u kojoj se govori o privrednom kriminalu, ali o tome ću nešto kasnije.
 
• Kako je dalje napredovala istraga vezano uz Santrića i Vanju Špiljka?
– Planirali smo uhapsiti neke naše državljane koji su u Italiji radili za Santrića. Njih trojica su trebali doletjeti u Zagreb, gdje ih je na aerodromu čekala policija s lisičinama. Međutim, stigao je samo jedan, kojeg smo uhapsili i koji je bio pritvoren i trebao poslužiti kao svjedok na suđenju kad do njega dođe. Zdravko Mustač je bio strahovito iznenađen i ljut jer je od nekud procurilo da smo pripremali to hapšenje i da su nam dvije krupnije ribe izmakle. Bilo je to već u jesen 1982. Zbog ovog i još nekih slučajeva, mislim da je i kod Đurekovićevog ubojstva postojala neka paralelna, neformalna struktura moći koja se često puta pokazivala efikasnijom od naše službene.
 
Curenje informacija
 
• Kako je tekla istraga u Zagrebu?
– Na jednoj sjednici Savjeta za zaštitu ustavnog poretka u Beogradu, Dolanc je rekao da zbog tog kriminala u INA-i određene ljude treba staviti staviti u pritvor i da iz INA-e treba izuzeti određenu dokumentaciju. To mi je on i javio telefonom u Zagreb. Da stvar ne procuri nisam o tome referirao na sjednici republičkog Savjeta za zaštitu ustavnog poretka već sam otišao izravno kući Marijanu Cvetkoviću, tadašnjem predsjedniku Predsjedsjedništva SRH. Smatrao sam da za tako jednu ozbiljnu stvar ne mogu sam snositi odgovornost. U šest sati sljedećeg jutra krenula je ta akcija, kojom, naravno nisam ja izravno zapovijedao. Sutradan me, opet sav bijesan, Zdravko Mustač pitao kako je moguće da nam se dogodila još jedna provala. Iz INA-e je u kamionetima odvežena sva kompromitirajuća dokumentacija tako da kad je policija tamo stigla našla je prazne ormare. me pitao kome sam sve rekao o planiranju akcije, a kad sam rekao da sam jedino obavijestio Mustač Marijana Cvetkovića, naglo je zašutio što sam protumačio da sumnja kako je procurilo od Predsjednika Predsjedništva SRH. Ako je ono što sam mu rekao prenio Marijan Cvetković Miki Špiljaku kao svojem sisačkom partizanskom drugu, što ne mogu pouzdano tvrditi jer to nismo smjeli ni istraživati, onda je sigurno da je Mika Špiljak učinio sve da nam propadne akcija.
 
• Jeste li imali u planu uhititi i Vanju Špiljaka?
– Ne. To bi ipak bilo politički nezgodno, ali smo ga svakako namjeravali ispitati, što bi zapravo u čitavom tom kontekstu bilo jako neugodno i za njega i njegovog oca. Moram istaknuti da sam u svojim naporima oko razrješavanja kriminala u INA-i imao podršku svog šefa Ante Markovića i generalnog direktora INA-e Petra Flekovića. Sve materijale koje smo skupili predali smo republičkom tužilaštvu, a oni su bili iznenađeni kako smo, bez obzira na spomenute opstrukcije, dobro obavili posao. Točno je to da smo u neformalnim razgovorima u policiji i tužilaštvu spominjali kako bi bilo jako korisno kada bismo još za svjedoka imali i Stjepana Đurekovića, ali nikada ništa u tom smjeru nije poduzeto.
 
Falsificirani dokumenti
 
• Zašto nije došlo do suđenja?
– Kako sam ranije kao menager „Podravke“ dosta putovao po svijetu i stvarao kontakte, to sam nastavio raditi i kao šef republičke policije. Tako sam prilikom susreta s francuskim ministrom policije dogovorio da prenese njemačkom kolegi da bismo voljeli da neformalno posjeti Jugoslaviju. Odveli bismo ga par dana na krstarenje, a i u neko lovište. Prethodno sam ideju izložio Stani Dolancu, koji ju je isprva odšutio, da bi mi ubrzo odobrio da to pokušam dogovoriti. Smatrao sam da ne možemo nastaviti s gospodarskim razvojem zemlje ako nam se nastave problemi s radikalnim emigrantima koji su napadali naša predstavništva u Njemačkoj, ili ako naši „kileri“ idu ubijati na njemačkom tlu, te da o tim stvarima moramo ozbiljno, dakako neformalno, porazgovarati s njemačkim ministrom dr. Friedrichom Zimmermannom. Važno pitanje koje smo trebali riješiti bilo je i dvojno državljanstvo za naše radnike koji su tamo bili na privremenom radu.
 
I baš kad je Zimmermann stigao na krstarenje, a s nama je bio i Dolanc dogodilo se ubojstvo Stjepana Đurekovića. Naravno da se njemački ministar istog trena vratio u svoju zemlju i da mu nije palo na pamet da dođe u lov na koji smo ga pozvali. Stane Dolanc je isto tako bio jako iznenađen ubojstvom Đurekovića i ne vjerujem da bi on tu likvidaciju išao naređivati baš u trenutku kad na ovako visokom nivou idemo sređivati upravo takve probleme iz prošlosti koji su opterećivali odnose dviju zemalje. Ne kažem da Dolanc možda nije bio načelno za tu likvidaciju, ali likvidacija je nerijetko značila i neutralizaciju. No, ne vidim stvarno nikakav razlog da si sa službene razine idemo kvariti tek započeto sređivanje odnosa s Njemačkom. Zato vjerujem da je ubojstvo Stjepana Đurekovića dogovoreno i odrađeno na neformalnoj razini moći. A nakon toga su prekinuti i pravosudni postupci vezano uz našu istragu s malvezacijama naftom o kojima sam govorio, a ja sam lagano stavljen na led, da bi mi u rujnu Milutin Baltić, koji je postao Predsjednik Predsjedništva SRH, rekao da moram dati ostavku, što sam i učinio.
 
• Što je bilo s Vojkom Santrićem?
– Ništa. Nastavio je poslovati kao i ranije. Još dok je trajala istraga izvlačio se bolešću da ne može doći svjedočiti, pa problemima u obitelji, tako da nismo od njega uspjeli uzeti ni iskaz. Vezano uz Đurekovićev odlazak u emigraciju skoro da sam zaboravio iznijeti jedan zanimljiv podatak, koji je možda neugodan, ali istinit, te ga ne bi trebalo isključiti iz rasvjetljavanja njegova ubojstva. Naime, on je imao ljubavnicu, koja je istodobno održavala vezu s jednim od tri, četiri najviše rangirana tadašnja politička funkcionara u Hrvatskoj. A taj je opet saznao da je ona u vezi s Đurekovićem. No, to meni tada nije bilo toliko važno jer sam se stvarno ozbiljno namjeravao baviti privrednim kriminalom i duboko sam ušao u suzbijanje spomenutih malverzacija u INA-i.

 

Ja sam bio dio tog sistema i kad god sam dolazio na neku funkciju bilo je to voljom tog sistema, pa tako sam mirno podnio i svoj odlazak, s tim da je moja politička i privredna karijera ipak bila prekinuta kad sam imao 55 godina i osjećao da još puno toga mogu napraviti. Imao sam nekih planova, ali je Mika Špiljak nastavio moj javni progon tvrdeći da sam odgovoran što Hrvatska umalo te godine nije ostala bez grijanja jer da sam ja potpuno bespotrebno zaplijenio neke plinske cijevi. Naravno da sam ja te cijevi zaplijenio jer su bile na kriminalan način nabavljene, ali zbog toga ne bi zemlja ostala bez grijanja. Zatim su me ispitivale razne partijske komisije, a između ostalog poturio mi se i falsificirani dokument KOS-a, moj navodni izvještaj s jedne sjednice hrvatskog republičkog vrha, na kojoj nisam ni bio, a u kojem je cijeli tadašnji vrh bio razvrstan na one koji su za Jugoslaviju i nacionaliste. Rekao sam im ako me nastave tim pritiskati da ću zatražiti vještačenje grafologa jer niti bio moj potpis na tom dokumentu, niti je stil kojim je informacija bila pisana bio meni svojstven.
 
• Jeste li se bojali za život?
– Čujte, poznavajući Miku Špiljaka još iz partizana i njegovu ratnu okrutnost, te činjenicu da je kao šef zagrebačke partije otpravljao „informbirovce“ na Goli otok, i da je osobno dao da se razmontira spomenik bana Jelačića s glavnog zagrebačkog trga, te da me smatrao bakarićevcem, a Bakarića je mrzio iz dna duše, nije mi bilo svejedno. Kad god bih išao u vinograd uz mene bi bio izdresirani njemački ovčar. Čak mi je kasnije Branko Mamula rekao da je Mika Špiljak tražio od Armije da me se uhapsi, al’ je Mamula to, navodno odbio. Ali, ja sam kao skojevac 1944. izbjegao vješanje od strane Bobanovih ustaša, koji su kasnije na koprivničkoj ciglani ubili moju sestru, pa sam nekako zarana bio pripremljen na opasnosti i tragedije. Nezgodno mi je bilo zbog kćeri koje su još studirale, a žena je bila nezaposlena.
 
• Spomenuli ste Špiljakov odnos s Bakarićem?
– Baš kad smo se 1982. vraćali s funkcija iz Beograda u Zagreb, sam mi je pričao da je jedne prilike razgovarao s Mikom Špiljakom, Titom i Bakarićem o svom povratku u Hrvatsku i što bi to politički značilo. Špiljak mi je rekao da je Bakarić Titi pred njim kazao ako se kojim slučajem Špiljak vrati u Hrvatsku opet će se otvarati konc-logori. Bakarić nije baš volio ni neke intelektualce, ali su mu bili mrski neobrazovani, preambiciozni tipovi, poput Špiljaka, koji su izbjegli sječu isluženih partizanskih kadrova 1965. Bakarić je počeo umirati već 1982., pa se već tada tražilo njegova nasljednika, a Špiljak je na tom mjestu hrvatskog vođe vidio jedino sebe. Kad je Bakarić umro početkom 1983. spomenuti Marijan Cvetković mi je tada rekao: „Nema nam druge, morat ćemo za Bakarićevog nasljednika postaviti Miku jer je on toliko uporan da mu nitko ne može stati na kraj“.

• Zanimljiva je veza Mike Špiljaka i Franje Tuđmana?
– To je prava tema koju će se još trebati detaljno izučavati. Inače, 1982. na jednoj od sjednica republičkog Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, na kojoj je sa mnom bio i Zdravko Mustač, razgovaralo se kako postupati u slučajevima tada zatvorenih Franje Tuđmana, Vladimira Gotovca i Marka Veselice. Obzirom da smo mi partizani ipak bili sentimentalni prema svojim drugovima, predložio sam da se Tuđmana pod hitno pusti iz zatvora, i da mu se ako treba, odredi neka vrst kućnog pritvora. Obrazložio sam to njegovim narušenim zdravljem. Za Gotovca sam rekao da bez obzira što je govorio, da je glupo da ga držimo u zatvoru jer kakva smo mi to civlizirana zemlja koja zatvara pjesnike. Marka Veselicu sam branio kako je on najveći neprijatelj sam sebi. Međutim preko ovih mojih prijedloga se šutke prešlo.

 

E, a zato je Štefa Špiljak često održavala kontakte s Kaptolom posredujući između Mike i kardinala Kuharića, a kako bi se pomoglo Tuđmanu! To znam pouzdano jer je Udba imala svog čovjeka tik uz Kuharića koji nas je redovito izvještavao. Kakve god da sam ja dao podatke Miki o Crkvi, Kaptol bi to saznao. I obrnuto. Naravno samo Kaptol nije znao tko je naš čovjek tamo jer sam ja u partizanima naučio da nikad ne spominjem imena. Pokazao sam jedan izvještaj s Kaptola Miki i ukratko ga pitao zna li što to znači. Nije ni pogledao taj transkript rekavši da je sve točno što tu piše.

• Zašto se Mika Špiljak tako zalagao za Tuđmana? Je l 'već tada igrao na kartu raspada Jugoslavije?
– Ne vjerujem. Morate znati da je Špiljaku, dok je bio predsjednik Sindikata Jugoslavije, šef kabineta bio Vuk Drašković koji se meni znao ulizivati i klanjati kad bih službeno dolazio u Mikin ured. Ali kad god bih došao s nekom ozbiljnom temom primijetio sam da Mika nije mogao bez Vukovog savjeta, što mi je bio pokazatelj da mu je on u sindikatu, zapravo siva eminencija. Naprosto Mika nije bio dorastao svojim ambicijama pa se koristio svim i svakim kako bi ih ostvario. Tako mu je i Tuđman, kao ipak partizan, i ratna kukavica, kakav je bio i sam, trebao za saveznika u Hrvatskoj jer ga je podržavao Kaptol, a bez obzira na sve, Kaptol je i u to vrijeme bio utjecajan. Savka Dabčević Kučar i Miko Tripalo nisu voljeli Špiljaka pa im se nije mogao približiti. Malo tko ga je volio od tadašnjih funkcionara na vlasti, a Franjo Tuđman je bio kao i on u nemilosti Bakarića, pa je to valjda i to bio razlog što si ga je izabrao za tajnog sveznika.
 
• Pitao sam vašeg nasljednika na mjestu ministra policije Vilima Mulca koliko je Špiljak imao utjecaja na to da Tuđman kao prvi politički zatvorenik, odnosno disident dobije putovnicu još 1987., i otputuje u Kanadu… Mulc je bio zagonetan rekavši tek da je tadašnji SDS procijenio da je Tuđman pravi ideolog, te da su mu zato odobrili putovnicu. Kakvu je u tome ulogu imao Josip Perković, dugogodišnji načelnik uprave za emigraciju?
– O Perkoviću nemam pojma, čak ni iz vremena kad sam ja bio ministar. Možda smo i sjedili na nekom sastanku, al ja ga se ne sjećam. Vilim Mulc je bio obični činovnik i očito je da je važne odluke umjesto njega donosio netko drugi. No tih kasnih osamdesetih više nisam imao informacija što se događa u RSUP-u, odnosno SDS-u. Nisam ni s Mustačem komunicirao koji mi je bio desna ruka u ovoj aferi s naftom. Međutim i ja sam čitao da je Tuđman po dolasku na vlast održavao dobre odnose sa Špiljakovima, naročito s Vanjom, koji ga je vodio u švicarski Davos na Svjetski gospodarski forum, pa da je, pisalo je to u nekom stenogramu, Vanja krajem osamdesetih bio i osobni kurir između Tuđmana i Miloševića. Dakle, sve to dokazuje da je ta veza bila stvarno dugotrajna i čvrsta.
 
Pavle Gaži, rođen je 1927., a otac Tomo pristupio je partizanskom pokretu 1941. i jedno vrijeme bio predsjednik Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte cijele zagrebačke oblasti. Pavle je isprva bio kurir, a kasnije agitpropovac, propagandist. Nakon rata studirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, a smatraju ga tvorcem jugoslavenskog privrednog čuda Podravke, danas jedne od pet vodećih hrvatskih tvrtki. Iako je znao da je Zlata Bartl bila pripadnica ustaškog pokreta smatrao ju je sposobnom, zaposlio u Podravci i dao joj priliku da izumi „Vegetu“...
 

Željko Peratović, 27. VII. 2008., http://45lines.com/pavle-gazi-durekovic-je-ubijen-izvan-protokola/

Ne postoji nijedan valjan dokaz o tome da marihuna pomažu u ublažavanju boli

 
 
Na tržištu se na veliko prodaje konopljino ulje uz koji idu brojne reklame o njegovoj navodnoj ljekovitosti, za što također nema nikakvih dokaza! Predavanja o boli koja organiziraju znanstvenici Laboratorija za proučavanje boli pri splitskome Medicinskom fakultetu redovito su dobro posjećena, što najbolje govori da je riječ o temi koja itekako tišti građane koji o tom još uvijek nedovoljno istraženom fenomenu žele znati više i možda sebi ili svojim bližnjima olakšati svakodnevne patnje. O toj temi razgovarali smo s prof. dr. sc. Damirom Sapunarom, voditeljem Laboratorija, koji je utemeljio prije 12 godina po uzoru na američki laboratorij na Medical College of Wisconsin, u kojem se usavršavao, i s prof. dr. sc. Livijom Puljak, koja radi u istom laboratoriju, a bavi se i promicanjem medicine utemeljene na dokazima.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/images/2015-04-20/SCENA/sapunarpuljak_thumb1.jpg
– Smatra se da oko 40 posto ljudi u nekom razdoblju svoga života ima iskustvo slično onome što mi nazivamo dugotrajnom kroničnom boli. No problem je u tome što svega polovini ljudi koji trpe bol možemo kvalitetno pomoći tako da im bolovi ne paraliziraju normalan život – kaže prof. Sapunar, čiji suradnici, osim bazičnih istraživanja i klasičnog laboratorijskog rada, surađuju u istraživanjima Ambulante za liječenje boli pri KBC-u Split i pokušavaju proniknuti u psihologiju boli i cijeli spektar njegovih mogućih uzroka te zajedno s liječnicima kliničarima naći način da se pojedini problemi riješe.

– Mi u našem laboratoriju ne nudimo terapiju, nego želimo istražiti koliko je bol složen fenomen. Primjerice, nitko ne zna zašto trenutna križobolja kod nekih osoba prerasta u kroničnu bol. Ta je bol potpuno besmislena jer nema nikakvu evolucijsku podlogu, ne upozorava ni na kakvu opasnost, a ipak se pojavljuje i mi ne znamo kako je spriječiti – ilustrira prof. Puljak, pojašnjavajući da se problem boli ne svodi samo na pojedinca koji traži pomoć. Radi se o brojnim izostancima s posla i o velikim troškovima liječenja koji opterećuju zdravstvenu blagajnu. Stoga i ambulante za liječenje boli nisu samo mjesto gdje se propisuje terapija za pojedinu vrstu boli, nego se nastoji ljude podučiti kako živjeti s boli, ne potonuti u samosažalijevanje, ne povlačiti se u svoja četiri zida, nego je podijeliti s drugim ljudima i pokušati kvalitetnije živjeti unatoč boli koja ne prestaje.
 
Ovisnost o opijatima
 
– Ljudi ne smiju prihvatiti činjenicu da zbog određene bolesti ili u određenoj dobi moraju trpjeti bol. To naprosto nije točno iako često i od liječnika dobivaju takve “utješne” komentare. Postoje određene skupine lijekova koje bolesnicima mogu olakšati da ne pate, ali ih isto tako mnogi i izbjegavaju uzimati bojeći se ovisnosti od opijata. S druge strane, neki se potpuno nekritično kljukaju lijekovima koje kupuju preko interneta, a dokazano nemaju nikakav učinak – podsjeća prof. Sapunar.

• Koji su najčešći, odnosno najsnažniji, bolovi koji nas pogađaju?
– Najčešći su bolovi mišićno-koštanog sustava, a što se tiče najjačih, nemamo precizan odgovor budući da je intenzitet boli individualan osjećaj, koji ovisi o puno drugih čimbenika, kao što je iskustvo boli, kulturološke prilike, genetika, dob, spol. Ipak u medicini se smatra da je neuralgija trigeminusa, dakle bol koja pogađa trodijelni živac koji se nalazi na licu, najjača moguća bol. Visoko na ljestvici intenziteta je i porođajna bol, zatim karcinomska bol koja nastaje zbog prodiranja tumora u područje živca, slijede bolovi uzrokovani bubrežnim kamencima, migrenom, herpesom...

• Kako se definira kronična bol?
– To je bol koja traje dulje od tri, odnosno šest mjeseci i nema evolucijsko opravdanje, dakle onu zaštitnu ulogu, i traje i nakon što je prošlo očekivano vrijeme oporavka od neke traume. Među kroničnim bolovima je najproblematičnija neuropatska bol koja je posljedica bolesti živčanog sustava. Nju je i najteže liječiti jer za nju ne postoji ni jedna zadovoljavajuća terapija.

• Kako se uopće mjeri jačina boli?
– Nikako. Nema instrumenata koji bi mogli mjeriti jačinu boli. Postoji samo informacija koju nam daje pacijent i to je jedino što treba uzeti u obzir.

• Znači li to da liječnik mora vjerovati pacijentu koji tvrdi da ga boli? Postoje navodno i neke ljestvice kojima se određuje gradacija boli?
– Bol je ono što pacijent kaže da je. To je poznati komentar star 50 godina i još je uvijek aktualan. Dakle, liječnik u pravilu vjeruje pacijentu, pogotovo zato što u ambulante za liječenje boli ne dolaze ljudi koje nešto trenutno zaboli, nego oni koji ozbiljno pate. Što se tiče mjerenja, postoje određene ljestvice koje pacijentima pomažu opisati intenzitet boli. Recimo od pacijenta se traži da ocijeni svoju bol od 0 do 10, negdje se bol gradira opisima od lagane do teške, probadajuće, tupe, pulsirajuće...
 
• Kroničnu bol trpe i mnogi dijabetičari, navodno njih 60 posto. Može li se njihova bol spriječiti promjenom životnih navika?
– Mnogo ljudi trpi zbog dijabetičke neuropatije, koja bi se mogla izbjeći dobrom kontrolom bolesti, održavanjem normalne tjelesne težine, gubitkom viška kilograma... dakle onim što im njihovi liječnici redovito savjetuju, ali mnogi se toga ne pridržavaju.

• Što je medicini na raspolaganju za liječenje boli?
– Na raspolaganju su nam tri skupine lijekova – protuupalni lijekovi kao što je aspirin i njemu slični, opioidi koji djeluju na naše unutarnje receptore koji su zaduženi za bol, i takozvani atipični lijekovi protiv boli, kao što su antiepileptici, antidepresivi i slično. Osim lijekova, primjenjuje se i fizikalna terapija koja može biti vrlo djelotvorna, te dodatne metode kako što su kirurški zahvati i razne psihološke terapije – kaže prof. Sapunar, naglasivši da se kod nas još uvijek terapijom boli uglavnom bave isključivo anesteziolozi, iako bi ovo liječenje zahtijevalo timski rad u kojem bi sudjelovali psiholozi, neurolozi, fizijatri...
 
• Kako komentirate slučajeve da se pacijentima “na živo” namješta slomljena kost, da se isto tako “na živo” lomi kost koja je krivo zarasla?
– To je apsolutno nedopustivo. Ako se očekuje bolni zahvat, a postoje lijekovi koji to mogu ublažiti, onda ih liječnik mora primijeniti.

• Mnoge žene rađaju bez anestezije, iako postoji mogućnost epiduralne, kao što se i mnoge pretrage mogu izvesti bezbolno, a to se ne događa?
– Na žalost, bolesnici ovise o mogućnostima zdravstvene službe, a ona o sredstvima koja daje HZZO.

• Koliko u liječenju boli pomaže konoplja, pogotovo u svjetlu najave ministra zdravlja da će uskoro biti i legalizirana?
– Marihuana se može legalizirati zbog raznih razloga, ali mi smeta što se pri tome ističe njezina primjena u medicinske svrhe jer ne postoji nijedan valjan dokaz o tome da marihuna, odnosno njezine aktivne supstancije, pomažu u ublažavanju boli – kategoričan je prof. Sapunar, a prof. Puljak njegovu tvrdnju potkrepljuje zaključcima s posljednjeg Svjetskog kongresa o boli, na kojem je istaknuto da analiza svih dosadašnjih studija koje su proučavale učinak liječenja marihuanom pokazuje da nema uvjerljivih dokaza da ta biljka ili njezini aktivni sastojci pomažu u liječenju boli.

• Kako ocjenjujete izjave koje daje Povjerenstvo za analizu i preporuke primjene indijske konoplje u medicinske svrhe?
– Povjerenstvo je prije svega trebalo definirati kriterije na temelju kojih će odlučiti o uporabljivosti marihuane u medicinske svrhe, odraditi posao i po obavljenom poslu javnosti objaviti rezultate svojeg rada. Rezultati su se trebali sastojati od dva dijela: dijela namijenjenog laicima i drugog koji je namijenjen liječnicima.
 
Na tržištu ulje bez kontrole
 
Dio namijenjen liječnicima morao je sadržavati barem dvije stvari: detaljan opis metodologije, popis dokaza/znanstvenih članaka na temelju kojih su doneseni zaključci i njihovu analizu. Ništa od toga se zasad nije dogodilo, o radu Povjerenstva doznajemo iz tiska, a predsjednik Povjerenstva u intervjuima tvrdi da nema nikakve dileme u ljekovitost marihuane.

Iz tih informacija doznajemo da Povjerenstvo ne preporučuje prave lijekove koji se temelje na aktivnim sastojcima marihuane koji su već registrirani u nekim zemljama, nego se iz nejasnih razloga preporuča ulje marihuane i opetovano govori o marihuani u liječenju boli. Tu Povjerenstvo zanemaruje činjenicu da ni jedan od trenutno registriranih lijekova koji se temelje na aktivnim sastojcima iz marihuane nije namijenjen liječenju boli. Ti lijekovi su registrirani za sprječavanje mučnine nakon kemoterapije, pojačanje apetita kod bolesnika od AIDS-a u terminalnoj fazi bolesti i za ublažavanje ukočenosti u multiploj sklerozi, ali ne i za liječenje boli. Čak i kad bi neki od tih lijekova imao analgetski učinak, važno je da je taj učinak jači od učinka uobičajenih lijekova za liječenje boli te da su njegove nuspojave blaže nego one postojećih lijekova. Možda je Povjerenstvo našlo dokaze koje mi nismo uočili? Ja to ne mogu znati jer za sada jedine informacije Povjerenstvo daje putem dnevnog tiska – napominje prof. Sapunar. Osim toga, dodaje prof. Sapunar, na tržištu se na veliko prodaje konopljino ulje uz koji idu brojne reklame o njegovoj navodnoj ljekovitosti, za što također nema nikakvih dokaza.

Štoviše, ljudi koji ga koriste po sistemu “probati pa vidjeti”, nisu svjesni da nad tim uljem nema nikakve kontrole, počevši od toga da uopće ne znaju je li to uopće konopljino ulje, koliko je staro i je li možda toksično, pa se umjesto liječenja zapravo truju i pri tome troše novac. Istina jest da ono pomaže samo onima koji ga prodaju da dobro zarade, zaključuju sugovornici.
 

Javorka Luetić, Slobodna Dalmacija

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Ponedjeljak, 20/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1078 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević