Nije primjereno postavljati spomenik muslimanskoj vojsci koja je ubijala Hrvate u stolnom hrvatskom  gradu

U BiH cvjetaju iredendistički pokreti. Imamo priliku razgovarati s jednim od lidera iredentističkog pokreta u BiH, Mladenom Šipovcem, koji je jedan od osnivača Facebook grupe "Kako još više razbiti Bosnu" koja okuplja oko tisuću članova. Ovaj pokret se zalaže za mirno razdruživanje Bosne i Hercegovine, a jedan od čelnika pokreta, Mladen Šipovac, tvrdi kako ovaj pokret okuplja sva tri naroda: Srbe iz Republike srpske, Hrvate iz Herceg-Bosne i - Bošnjake-Muslimane iz Autonomne pokrajine Zapadna Bosna. Pokušali smo doći do informacija koliko je ovaj "multi-etnički" pokret masovan, koliku ima potporu Hrvatske i Srbije te zašto je ovaj iredentistički pokret preuzeo navodnu odgovornost zbog izazivanja opće opasnosti rušenjem spomenika tzv. Armiji BiH u Mostaru ispred Gradske vijećnice.
 

Mladen Šipovac s britanskim premijerom Davidom Cameronom

U vrlo zanimljivom razgovoru došli smo do vrlo kvalitetnih informacija o tome kako i zašto srpska i hrvatska javnost sve više želi izaći iz "kvazi-tvorevine BiH" bez obzira kako je Bošnjaci doživljavaju kao "isključivo vlastitom državom" što nije odraz realnosti u BiH. Razgovor objavljujemo radi jasnijeg i realnijeg prikaza stanja javnog mijenja sva tri naroda u BiH te kako bi širokoj  javnosti otkrili kako iredentistički pokreti postaju sve masovniji u BiH kao izraz nezadovoljstva i želje Hrvata i Srba za nezavisnošću zbog hegemonije bošnjačke politike. U BiH na društvenim mrežama sve više "cvjetaju" iredentistički pokreti koji zagovaraju mirno razdruživanje BiH bez obzira što još uvijek postoji otpor za ovakve ideje kod međunarodne zajednice. Sve više zagovornika razdruživanja i iredentizma se može pronaći na facebooku, twitteru, google plusu itd...

U jeku rasprave oko ustavnih promjena u BiH koje iniciraju Sjedinjene Države preko svoga veleposlanika Patricka Moona, pored sasvim legitimnih zahtjeva za uspostavu tri entiteta za tri "jednakopravna" naroda, pojavili su se najmanje dva iredentistička pokreta: srpski i hrvatski u BiH čiji predstavnici otvoreno i sve glasnije traže odcjepljenje od BiH, pripajanje Srbiji ili Hrvatskoj ili proglašenje neovisnih državnih zajednica na temeljima države s tvorničkom greškom - BiH. No, ovdje se mora naglasiti kako postoji i treći iredentistički pokret, bošnjački, koji se također zalaže za etničko-nacionalno čistu Bošnjačku BiH, kako je oni vole nazivati Republika Bosna i Hercegovina i to po principu "Uzmi Alija koliko je avlija", jasno aludirajući kako je njima jasno da ne mogu imati "cijelu, jedisntvenu i pogotovi nedjeljivu" BiH, državu koju iz Republike srpske već 10 godina nazivaju takozvanom.

Iredentizam je naziv za nacionalističke pokrete i ideologije koje se zalažu za mijenjanje državnih granica kako bi etničke manjine koje žive na pojedinom prostoru došle pod vlast države gdje čine većinu. Naziv dolazi od izraza Italia Irredenta kojega su u drugoj polovini XIX. vijeka koristili talijanski nacionalisti kako bi opisali područja sa značajnom talijanskom manjinom koji su nakon prekida ujedinjenja Italije ostali izvan vlasti nove italijanske države. S obzirom da u Europi, naročito njenim istočnim dijelovima, granice gotovo nikad nisu ili nisu mogle biti povučene u skladu s etničkim sastavom stanovništva (koji se isto tako mijenjao u skladu sa raznim ekonomskim, političkim i demografskim trendovima), gotovo svaka nacionalna država u XX. vijeku, na jedan ili drugi način imala svoj vlastiti iredentistički pokret ili bila pogođena istim.

Iredentizam je danas službena politika nekih država i uzrok tinjajuće nestabilnosti u mnogim dijelovima svijeta (spor Indije i Pakistana oko Kašmira, kinesko nepriznavanje Tajvana kao nezavisne države itd.). Raspadom SFRJ i nestankom velike i vojno snažne države te pojavom stanovništvom malobrojnih država na njezinim istočnim granicama, u Italiji su u stranačkim krugovima, od ekstremnih pa do onih vladajućih krugova, oživile iredentističke težnje prema teritorijima Hrvatske i Slovenije. Dana 12. prosinca 2007., Talijanska pošta je izdala poštansku marku s fotografijama grada Rijeke sa tekstom "Istočna zemlja koja je bila talijanska" ("Fiume-terra orientale gia` italiana"). Također slična pojava je bila zabilježena i u Srbiji koja je tokom agresije na BiH otvoreno, a poslije agresije dijelom otvoreno, a dijelom prikriveno podržavala težnje Srba u Bosni i Hercegovini za odcjepljenjem dijelova BiH... Sve takve težnje najčešće i završe iredentizmom i novim državicama na ruševinama starih koje se nisu prilagodile.

Ovom prilikom objavljujemo razgovor s jednim od čelnika facebook grupe "Kako još više razbiti BiH", Mladenom Šipovcem, koja na internetu okuplja oko 1000 članova s jasnim i nedvojbenim ciljom odcjepljenja i izdvajanja iz BiH. Nadamo se kako ćemo ovim razgovorom riješiti što više prijepora u akademskoj zajednici i doprinijeti boljem razumijevanju situacije u BiH.

Stavovi iznenseni u ovom razgovoru nipošto ne odražavaju stavove redakcije Croportal.ba te samim time redakcija ne preuzima nikakvu odgovornost za bilo kakve posljedice već isključivo ovaj razgovor služi kao dio prava slobode govora i prava na javno iznošenje stavova bilo kojeg građanina te u cilju objektivnog informiranja javnosti.

• Gospodine Šipovac, koji su ciljevi Vaše facebook grupe i iredentističkog pokreta koji ste osnovali?

- Osnovni ciljevi facebook grupe su: da podsjećamo Muslimane (Bošnjake, op.red.) nacionaliste da Srbi i Hrvati nikada ne će prihvatiti njihovu ideju o Velikoj Bosni koja ima pretenzije i na teritorije Republike srpske i Herceg Bosne, da, kada je to potrebno, javnost upozna s prijedlozima kako se neke stvari trebaju rješavati, da organizira i promovira akcije koje dovode do ubrzavanja raspada BiH.

• Ima li vaše djelovanje osnove na temelju UN-ove Povelje o pravu konstitutivnih naroda na samoodređenje?

- Naravno. Pravo na samoopredjeljenje je samo jedna od osnova na temelju kojih djelujemo. Države koje su izgradili konstitutivni narodi nemaju pravo zabranjivati tim istim konstitutivnim narodima da iz tih država istupe. Narodi su tu gradili države a nisu države tu da bi narodi njima robovali protiv svoje volje. Kada narodi hoće, oni grade državu, kada ne će onda je razgrađuju. Sada imamo situaciju da Bošnjaci kao jedan od konstitutivnih naroda sprječavaju ostale narode da istupe iz države. Bošnjaci ne dozvoljavaju ostalim narodima ni organizirati referendum, a oni 1992. ne samo da su organizirali referendum već su i na temelju njegovih rezultata proglasili nezavisnu BiH iako je to bilo suprotno Ustavu te iste BiH. Ustav je zahtijevao dvotrećinsku izlaznost, što se nije dogodilo, da bi rezultati referenduma mogli proizvoditi učinak. Od tada i nastaju problemi! Bošnjaci hoće nešto po svaku cijenu nametnuti i ostalima. Hrvati su za odvajanje od BiH.

• Preuzeli ste navodnu odgovornost za rušenje Spomenika tzv. Armiji BiH iz vremena prošlih nesretnih previranja. Zašto i kako to komentirate?
- Odgovornost smo javno preuzeli da bismo promovirali naše političke ideje. Da su se Muslimani držali zakona do toga ne bi ni došlo. Nelegalnim postavljanjem spomenika su samo pokrenuli lavinu. Svi koji su odgovorni za nelegalno postavljanje dotičnog spomenika trebaju odgovarati i nadam se kako će mjerodavna tijela kvazi države BiH od toga početi prilikom rješavanja ovog slučaja. Stvar se mora rješavati od početka. Postavljanje spomenika ne samo što je nelegalno već je i nemoralno. Nije primjereno postavljati spomenik muslimanskoj vojsci koja je ubijala Hrvate u stolnom hrvatskom  gradu.

• Prema Vašim procjenama koliku snagu imaju vaše težnje u javnosti? Na facebooku imate tisuću sljedbenika.

- Čim se masovno trude da nam sruše stranicu, tijela kvazi države BiH istražuju tko sve stoji iza stranice..., to sve znači da imamo dovoljnu snagu. Snaga je možda i veća ali možda nije pravo vrijeme da se pokaže. Da nemamo nikakvu snagu ne bi ni znali da postojimo.

• Što kažu ankete o Vašim ciljevima? Ako stvarno velika većina javnosti želi odcjepljenje RS-a i Herceg-Bosne, onda je situacija zabrinjavajuća po unitarni koncept iz Sarajeva i nekakvu zajedničku državu?

- Ankete kažu da ogromna većina građana Republike srpske i Herceg-Bosne podržava neovisnost tih teritorija od BiH. Naravno da je to zabrinjavajuće za nacionaliste iz Sarajeva. Ali mi ćemo njima pomoći tako što ćemo ih još više zabrinuti realnošću.

• Hoćete li se služiti stvarno i nasilnim sredstvima i metodama koje nisu popularne a i opasne su po stabilnost BiH ili ćete nastaviti medijsku propagandu posredstvom sredstava javnog informiranja?
- Budući nam nacionalisti iz Sarajeva ne dozvoljavaju da mirno, demokratski, ostvarimo svoje pravo na samoopredjeljenje, oni nas praktično sami tjeraju da koristimo sve demokratske metode. Ako nas sprječavaju da se kulturno i na civilizacijski način raziđemo to ne znači da ćemo prihvatiti da živimo u BiH koju nam nameću. To samo znači da ćemo tu BiH razgrađivati na druge načine. Svakako da ćemo se služiti demokratskim sredstvima i medodama koje su opasne po stabilnost BiH, jer nama cilj i jest da se ona destabilizira sve dok se na kraju ne uruši. Na primjer, Srbi i Hrvati trebaju izbjegavati da plaćaju bilo kakve transakcije koje pune proračun BiH ili ako baš moraju onda da što duže otežu s tim jer se tako izaziva njezina financijska nestabilnost. Srbi i Hrvati trebaju izbjegavati što je više moguće suradnju s bilo kojim tijelima BiH (kada to ne donosi korist Srbima odnosno Hrvatima), trebaju ih bojkotirati i sabotirati njihov rad aktivnim i pasivnim otporom. Tako se izaziva još veća nestabilnost u funkcioniranju te kvazi države.

• U BiH ovakve težnje odmah izazovu iskrenje kod bošnjačke javnosti i otvorene prijetnje ratom od strane bošnjačkih političara. Kako pridobiti i bošnjačku stranu za miran rasplet?

- Naravno, oni odmah prijete ratom. To je razlog više da budemo još čvršći u svojoj odluci da s njima ne gradimo nikakvu BiH već da još više težimo razdruživanju. Imate situaciju da žena kaže mužu da ga ne voli a muž prijeti ženi da će je ubiti ako ga napusti. Ta zajednica je osuđena na neuspjeh. Moramo samo sačekati pravi trenutak za ostvarivanje nezavisnosti. Žalosno je to što narod koji za sebe govori da je pretrpio genocid prijeti da će to isto učiniti onima koji bi mirno, demokratski, raspisali referendum o odvajanju. Prijete da bi u tom slučaju protjerali Srbe u Srbiju odnosno Hrvate u Hrvatsku, svašta se od njih može čuti. Kažu "ako vam se ne sviđa idite iz BiH". To bi bilo isto kao da muž kaže ženi "ako ti se ne sviđa u ovom stanu ti idi na ulicu a ja ću sam da se raširim, nema veze što je stan zajednički, ne ćemo ga dijeliti bit će samo moj". Bošnjaci trebaju sami da naprave preokret u svojoj politici. Trebaju imati svog Čedomira Jovanovića koji će ih suočavati sa istinom da ne mogu graditi nešto nemoguće, da Srbi i Hrvati ne će sa njima, i da oni svojim pritiskom na Srbe i Hrvate da grade nešto što ne žele stvaraju samo nestabilnost i samim tim štete i svojoj ekonomiji. U krajnjem slučaju čak i da se Bošnjaci ne slažu sa mirnim raspletom morat će da ga prihvate ako ih bude međunarodna zajednica pritisla. Srbi i Hrvati se trebaju više okrenuti pridobijanju međunarodne zajednice nego pridobijanju Bošnjaka.

• Imate li potporu, od koga i kakvim sredstvima raspolažete? Hoće li Vaše namjere podržati Zagreb i Beograd?

- Imamo potporu najviše od Srba i Hrvata koji jedva čekaju da se oslobode nacionalističke politike koja dolazi iz Sarajeva. A potporu dobivamo i od Babinih Muslimana koji hoće veću samostalnost svoje Zapadne Bosne. Hoće da se vrate na staze ekonomskog prosperiteta a ne da sudjeluju u politici "svi rade a Sarajevo se gradi". Ljudi Zapadne Bosne žive u siromaštvu i dosadilo im je da sudjeluju u nacionalističkim pretenzijama Sarajeva prema Republici srpskoj i Herceg-Bosni. Zapadna Bosna hoće veću samostalnost kako bi se isključila iz takve politike Sarajeva i kako bi se posvetila ekonomiji.

Zagreb sada ne će (javno) podržavati težnju Hrvata za odvajanjem od BiH jer to trenutačno nije u interesu Hrvatske. Hrvatska je na pragu ulaska u EU i Zagreb to ne će kvariti otvaranjem sporova sa Sarajevom. Uvjet za ulazak u EU su i dobri odnosi sa susjedima. Zato je Mesić i stavio fes kada je bio u posjetu Sarajevu. Hrvati sada igraju pametno, čekaju da uđu u EU, onda će se moći komotnije ponašati a i bit će mnogo jači. Nije isto kada se Hrvatska sada zalaže za Herceg-Bosnu s onim što bi bilo kada bi se Hrvatska za nekoliko godina kao punopravna članica EU-a zalagala. Tada Hrvati u Herceg-Bosni mogu očekivati neusporedivo bolju potporu Hrvatske. Prilikom budućeg ulaska BiH u EU Hrvatska kao članica EU-a može staviti veto sve dok se Hrvatima u Herceg-Bosni ne omogući pravo na samoopredeljenje. Hrvati u Herceg-Bosni za sada samo trebaju biti strpljivi. Imaju dobre šanse u budućnosti samo ih treba pametno iskoristiti. Kada Hrvatska bude ušla u EU, onda se svakako očekuje njezino pravo angažiranje po pitanju situacije u BiH.

Što se tiče Beograda tu je situacija sasvim drukčija. Beograd se može zalagati samo za status quo. A to je zato jer Beograd nema pravog saveznika, tako da ne može ništa značajnije učiniti po tom pitanju. Beograd bi mogao učiniti neusporedivo više ali se još traži, između istoka i zapada, hoće da sjedi na dvije stolice a ta politika ne daje rezultate. Beograd i dalje vodi pogrješnu politiku kao i prethodnih 100 godina.

• Možete li povući paralelu npr. između Kosova i Republike srpske?

- Svakako. Na teritoriju Kosova imamo veliku populaciju koja ne će živjeti u okviru Srbije, a u Republici srpskoj također imamo veliku populaciju koja ne će da živi u okviru BiH. I jedni i drugi imaju potpuno isti cilj, neovisnost, samo što su Albanci u ostvarivanju tog cilja imali veće uspjehe jer su vodili pametniju vanjsku politiku. Navest ću vam nekoliko primjera. Albanci su gradili savez s najjačom državom na svijetu (SAD) a Srbi su prvo bili antizapadno orjentirani a da pritom ni od Rusije nisu dobili pomoć. Da Rusija želi Republika srpska bi već sutra bila neovisna. Rusija bi mogla potpisati sporazum o vojnom savezu između Rusije i Republike srpske u kome će se svaki napad na Republiku srpsku mogla smatrati napadnom na Rusiju. Onda sukladno demokratskim načelima i pravom naroda na samoopredjeljenje Republika srpska bi mogla organizirati referendum o neovisnosti bez razmišljanja hoće li Muslimani, NATO ili netko treći poslati vojsku. Rusi bi mogli poslati svoju mornaricu, nosač zrakoplova koji će biti u blizini.

Ako treba i veliku vojnu bazu da naprave u Republici srpskoj s najmodernijim naoružanjem kao sredstvo odvraćanja od napada na Republiku srpsku. Srbi koji su na vlasti, ako su već proruski orijentirani, trebaju tražiti konkretnu pomoć od Rusije, da se odmah vidi na čemu smo u odnosima s Rusima. Ako Rusija konkretno pomogne, onda njihova proruska politika ima neki smisao. U suprotnome i oni trebaju potpuno da se okrenu Zapadu i gradnji najčvršćeg saveza sa SAD-om, što bih ja i volio da se dogodi. Sjedenje na dvije stolice kao i čekanje na Rusiju ako Rusija i nema namjeru da pomogne najgora su rješenja. Te dvojbe se trebaju što prije riješiti. Albanci su odavno angažirvali američke kongresnike za lobiranje za neovisnost Kosova. Srbi gotovo ništa ne radi po tom pitanju. Albanci u dijaspori u SAD-u su bili organizirani, skupljali su i donacije za američke predsjedničke kandidate. A Srba ima mnogo više u Americi a po tom pitanju su gotovo neaktivni. Poslije se ne trebamo pitamo kako se Kosovo može se odvojiti a Republika srpska ne može. Srbi se moraju aktivno i mudro boriti za svoju ideju, neovisnu Republiku srpsku. A isto tako i Hrvati se moraju boriti za svoje pravo na samoopredjeljenje.

• Što biste poručili i kakve poruke odaslali javnosti i političarima u BiH?
- Bošnjaci nas moraju prestati prisiljavati da s njima izgrađujemo BiH jer to ne želimo. Da smo se davno podijelili, sada bi znali što je čije i ne bi bilo ovih problema. Živjeli bi u miru kao dobri susjedi koji se poštuju i surađuju, bilo bi stabilnosti i svi bi bili posvećeni razvoju ekonomije. Hrvati ne smiju okrivljavati Hrvatsku za nedovoljno angažiranje po pitanju Hrvata Herceg-Bosne sve dok Hrvatska ne uđe u EU. Poslije toga Herceg-Bosanci trebaju tražiti aktivno uključivanje Hrvatske u rješavanje problema. Za Srbe i Hrvate u BiH je poruka da nikako ne glasuju za stranke koje promoviraju BiH. Ako su srpske odnosno hrvatske stranke loše po pitanju ekonomske politike ili ako imaju loše rukovodstvo onda trebaju mijenjati vrh stranke, trebaju osnivati nove stranke ili da glasuju za druge stranke koje su u svakom slučaju srpske odnosno hrvatske. Srbima u Republici srpskoj, njima imam najviše poručiti jer oni najviše griješe u svojoj politici.

Srbi imaju najveće kapacitete a najmanje ih koriste. Republika srpska mora izraziti spremnost da uđe što prije i u EU i u NATO, ali kao samostalna država. U suprotnom treba blokirati te procese u BiH (tu taktiku bi mogli koristiti i Hrvati Herceg-Bosne). Zapadu je u interesu da taj teritorij kad-tad integrira u svoje strukture. Odvajanje Republike srpske bi gotovo sigurno značilo i odvajanje Herceg-Bosne. I Srbi i Hrvati trebaju u svojoj borbi za samoopredjeljenje obilato koristiti javno mišljenje zapadnih zemalja koje su antimuslimansko raspoložene. Treba ih upoznati sa situacijom da kao što oni ne vole teroriste isto tako ni mi ne ćemo da s muslimanskim nacionalistima gradimo bilo kakvu BiH. U budućnosti Srbija i Hrvatska trebaju otvoreno pregovarati o BiH, jer nije normalno da Srbi i Hrvati budu taoci muslimana u kvazi državi BiH, a pri tome muslimani kontroliraju manje od 30 posto teritorija i ima ih manje od 50 posto. Manjina da nameće svoju volju većini, to ne ide i nikada ne će ići.

Marko Katić, Croportal.ba

Bez naprednih mreža ne će biti ostvarenja cilja EU-a o smanjenju emisije stakleničkih plinova

S očekivanim visokim udjelom obnovljivih izvora na svim naponskim razinama više ne će biti tako jednostavno upravljati hrvatskim elektroenergetskim sustavom. Brojne probleme mogu riješiti suvremena informacijsko-komunikacijska rješenja poznatija kao napredne mreže ili 'smart grid'. HEP proteklih godina nije iskorištavao inicijativu akademske zajednice da sudjeluje kao partner u europskim istraživačkim projektima, međutim, posljednjih mjeseci oživjela je ta nužna komunikacija. 'Trenutačno nema nikakvih obaveza vezanih za implementaciju naprednih mreža. Napredne mreže u fazi su definiranja standarda i početne industrijalizacije, a to je okidač da se krene u masovnu implementaciju, što znači obveza svih članica Europske unije. Tu promjenu moramo dočekati spremni', upozorava prof. dr. sc. Davor Škrlec, dipl. ing. s Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

• Molim Vas, predstavite se i pojasnite svoj angažman oko implementacije naprednih elektroenergetskih mreža?

- Redovni sam profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Na doktorskom studiju predajem kolegij koji se bavi optimizacijskim postupcima u elektroenergetici i energetici općenito, što mi je i područje znanstvene specijalizacije. Na preddiplomskom studiju predajem menadžment u inženjerstvu, inženjersku ekonomiku, a na diplomskim studijima distribucijske mreže, distribuiranu proizvodnju te geoinformacijske sustave. Naprednim mrežama bavim se od 2006. i nacionalni sam koordinator u konzorciju Smart Grids ERA-Net. Riječ je o FP 7 projektu Europske unije, čija je namjena da zemlje partneri u projektu organiziraju zajedničko istraživanje s područja naprednih mreža. ERA-Net je poslužio kao inkubator za European Electricity Grid Iniciative (EEGI), što je industrijski dio inicijative Strategic Energy Technology Plan (SET-Plan), u sklopu koje sam također nacionalni ekspert.

• Pojam 'smart grid', odnosno pametna ili napredna mreža mnogima nije blizak. Možete li pojasniti što su to napredne mreže?

- Napredne energetske mreže predstavljaju skup tehnologija koje omogućavaju bolju integraciju obnovljivih izvora u elektroenergetsku mrežu te uvode određene tehnološke inovacije koje omogućavaju da mreža funkcionira na način drugačiji nego što je sada. Isto tako, napredne mreže omogućavaju razvoj niz novih usluga i servisa kao što je elektrifikacija cestovnog transporta. Do ideje o primjeni naprednih mreža se došlo u trenutku kada je ustanovljeno da je vijek elektroenergetskih mreža, pogotovo onih u distribuciji, pri kraju te da treba ulagati u novu tehnologiju. Većina masovne elektrifikacije se događala pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, a kako je životni vijek opreme 30 - 40 godina, sad se opet nalazimo u trenutku kad bi trebala započeti masovna obnova mreže. Pokazalo se da treba donijeti stratešku odluku u koju vrstu tehnologije ulagati.

Cijelo okruženje se promijenilo, politika Europske unije odlučila je da se ide prema 'zelenoj energetici' i ulaganjima u obnovljive izvore i primjeni tehnologija koje smanjuju emisije. Otvaranjem tržišta omogućila se pojava niza malih proizvođača energije, ali se pokazalo da je za potpuni uspjeh transformacije sustava potrebno intenzivnije uključivanje potrošača kao ravnopravnih i aktivnih dionika, za što je nužan tehnološki iskorak. Za to je potrebna vizija, a ona je stvorena 2004. godine, kada je donijeta odluka o osnivanju Europske tehnologijske platforme. Ona se u početku zvala 'električna mreža budućnosti', a nakon toga se prihvatio naziv 'smart grids', iz dva razloga: marketinški je bio bolji za ljude izvan struke, a sličan naziv je već bio korišten u Japanu i SAD-u pa je osigurana globalna prepoznatljivost. 'Smart grid' bio je čak patentom zaštićen naziv u SAD-u pa se tek po isteku patenta u SAD-u to ime moglo koristiti u američkim institucijama.

• Koje sve probleme u elektroenergetskom sustavu rješavaju napredne mreže?

- Napredne mreže trenutačno izlaze iz područja istraživanja i prelaze u područje implementacije. Trenutačno one ne rješavaju još ništa. ERA-Net i EEGI su izradili dobar pregled istraživačkih i demonstracijskih projekata u Europi, u smislu koja područja primjene naprednih mreža su dobro istražena te na čemu još treba raditi. Kroz proteklo razdoblje napravljena su istraživanja da se ustanovi koje tehnologije se mogu uspješno primijeniti na postojeće komponente sustava, kako bi im se produžio životni vijek i odgodile investicije, odnosno kako se postojeći sustav može nadograditi novom tehnologijom kako bi se bolje integrirao u novi informacijsko-komunikacijski sustav elektroenergetske mreže i bio sposoban sam donositi odluke i provoditi neke akcije bez ljudske intervencije. Naravno, razvijaju se i novi poslovni modeli upravljanja sustavom. Bez naprednih mreža ne će biti ostvarenja cilja EU-a o smanjenju emisije stakleničkih plinova za 85 – 90 posto primjenom obnovljivih izvora do 2050. godine.

• Što primjena naprednih mreža znači za prihvat energije iz obnovljivih izvora?

- Problem prihvata energije iz obnovljivih izvora je dobro poznat. S obzirom na to da oni imaju konstantnu ili varijabilnu proizvodnju, napredne mreže mogu riješiti segment predviđanja njihove proizvodnje, zatim one uređuju tokove energije u mreži suprotno fizikalnim zakonima, odnosno Kirchoffovim zakonima. Nadalje, napredne mreže rješavaju problem balansiranja energije u sustavu - kada postoji višak energije u sustavu, ona se može uskladištiti i kasnije stavljati na tržište. Tu je i problem 'pametnog' punjenja električnih vozila, bez da se dogodi udar na sustav. Napredne mreže tiču se uključivanja potrošača u sustav tako da mogu voditi brigu o tome koliko energije troše uređaji u njihovom domu, a to je već filozofija 'smart home', odnosno 'smart city'. Treba istaknuti da se ne može očekivati da će cijela populacija biti zainteresirana pratiti sve te aktivnosti. Zbog toga se treba razviti sustav koji će i bez ljudske intervencije održavati energetske tokove u skladu s novom vizijom sustava.

• Na kojoj vrsti tehnologija funkcioniraju napredne mreže?

- Ljudima izvan struke obično to nastojim objasniti usporedbom s automobilima. Kupac izvana vidi ljepši dizajn i primjećuje veću cijenu i kažu mu da je automobil sigurniji i bolji. Ispod haube se vidi neviđen razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije. Volkswagen Golf 7 prema Volkswagen Golfu 4 ima velikih razlika: dok 'četvorka' nije imala vjerojatno nijedan senzor, 'sedmica' ima stotine senzora i nekoliko procesnih računala, koje mjere raznorazne veličine i određuju koliko treba ubrizgavati goriva u motor, kako održavati stabilnost na cesti, aktivirati zračni jastuk ili ne. Dakle, napredna mreža je pojednostavljeno, nadogradnja postojećeg sustava s informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, ali tu dolazi do velikog otpora ljudi iz struke jer sumnjaju u pouzdanost tih tehnologija.

• Zašto je prisutna sumnja?

- Vjerojatno poučeni iskustvom resetiranja vlastitog računala svaka dva-tri dana kako bi dobro funkcioniralo ilii problemima oko računala ili računalne mreže ili ispada telefonske linije, ljudi sumnjaju da ta tehnologija može razviti neku nadogradnju elektroenergetskog sustava koja bi zadržala njegovu sadašnju pouzdanost. Zato je u području razvoja i primjene naprednih mreža značajna interdisciplinarnost. Već sad imamo sustave vođenja elektroenergetske mreže bazirane na informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji koji to rade 20 - 30 godina bez ikakvog problema. Bez tih sustava danas se ne može zamisliti vođenje EES-a. U usporedbi s većinom europskih EES-ova, hrvatski EES nije velik ni kompliciran u svojoj strukturi i trenutačno nije složen u upravljanju. Međutim, s očekivanim visokim udjelom obnovljivih izvora na svim naponskim razinama to više neće biti tako jednostavno.

Na FER-u su se prije dvadesetak godina razvijali ekspertni sustavi koji bi trebali pomagati dispečerima u vođenju sustava kad on počne dobivati upozoravajuće signale i informacije s raznih strana da dolazi do poremećaja u radu sustava. Ti napredni sustavi na osnovu iskustava i znanja koja su u njega ugrađivali eksperti predlažu donošenje određenih rješenja. Umjesto da imamo komunikaciju u kojoj dispečer mora odlučivati, zašto sustav ne bi mogao sam odlučivati? To se u paradigmi naprednih mreža zove 'samooporavljanje'. Dakle, ako sustav prepozna problem, ne treba za poznato rješavanje problema angažirati čovjeka da pritiska gumbe. Ne može se reći da čovjek neće imati nikakvu ulogu u tome - i piloti kad uključe autopilot ne zabavljaju se hodanjem po kabini i nasmijavanjem putnika, već i dalje prate let aviona i rad njegovih sustava, a kod slijetanja autopilot se isključi. Jednostavno, riječ je o nepovjerenju u tehnologiju.

• Na koji način se primjenom naprednih mreža mijenja položaj operatora distributivnog i prijenosnog sustava? Hoće li biti viška radne snage?

- Ne bih rekao da će biti viška zaposlenih. U proteklih dvadesetak godina na razini distribucije nije bilo nekog velikog tehnološkog napretka u smislu ugrađivanja opreme koja nije bila dobro poznata. Ugrađivani su digitalni releji, nadograđivani su upravljački centri i sl, ali nije bilo iskoraka koji se očekuju uvođenjem naprednih mreža. Operatori sustava trebat će veći broj inženjera nego što ih imaju danas. Njihov osnovni posao je izrada planova, uspješno vođenje i održavanje mreže i definiranje standarda po kojima se ona treba izgraditi. Tko će tu mrežu izgraditi, to je već nečiji tuđi posao. Isto je i na razini prijenosnog sustava, jer su oba operatora u području reguliranih sustava u energetskom sektoru.

• Koliko ulaganja u napredne mreže i pametno mjerenje ('smart metering') poskupljuju uslugu, odnosno kako će se taj trošak očitovati u cijeni struje?

- U jednom periodu se smatralo da se uvođenjem pametnih brojila napravila napredna mreža. Vrlo brzo se pokazalo da je to samo jedan od preduvjeta da ta vizija profunkcionira, ali su bili različiti motivi zašto se ulazilo u izgradnju te napredne infrastrukture. Italija je 1996. godine započela uvođenje naprednih brojila u kućanstva jer je Enel htio osigurati bolju naplatu potrošnje električne energije. To su i ostvarili - sada su jedna od vodećih zemalja u EU-u u smislu implementacije naprednog mjerenja.

Cijela paradigma pametnih mreža ide za izradom održivog poslovnog modela. Italija je zamislila da uz ta brojila veže i neke druge usluge, kao što je nuđenje telekomunikacijskih usluga. Šveđani su krenuli u informatizaciju mjerenja zbog zakona koji je nalagao da se obračun potrošnje treba napraviti jednom mjesečno. Najveći problem imaju, naravno, oni s najvećim brojem kupaca, no većina ih je razvila neki poslovni model. Europska komisija je zamislila da bi do 2016. godine svi kupci trebali biti pokriveni pametnim brojilima. Brojila su značajno pojeftinila pa je prosječna cijena osnovnog modela oko 50 eura, a riječ je o brojilima s kojima operator distribucijskog sustava može komunicirati i vršiti daljinska očitanja te da brojilo ima mogućnost hardverskog ili softverskog unapređenja. Ni operatori sustava u Europi nisu sretni što trebaju ulagati u napredne mreže, jer čemu dirati u sustav koji funkcionira? Ulaganje u te tehnologije je nepopularno jer predstavlja povećani trošak, a postojeći inženjerski kadar nije dovoljan da se nosi s novim tehnologijama.

Tu je i važna uloga regulatora jer su i prijenos i distribucija regulirane djelatnosti, odnosno investira se iz sredstava koja je regulator odobrio. Zato po raznim zemljama EU-a vidimo da ulaganja u napredne mreže ovise o educiranosti regulatora i njegovom shvaćanju politike EU-a o svrsi izgradnje naprednih mreža. Regulator je taj koji odobrava namjenske investicije u napredne mreže. HEP ODS već ima oko 50.000 pametnih brojila različitih kategorija. Svi obnovljivi izvori koji se priključuju na mrežu moraju imati taj način komunikacije kao i svi potrošači iz kategorije poduzetništva. Pitanje je kako to proširiti na kućanstva. Bilo bi vrlo nepopularno reći da kućanstva snose trošak nabave pametnih brojila i zato treba napraviti kvalitetan poslovni model. Vjerujem da novca ima, ali mi ga vrlo rado bacamo u vjetar, bez vizije.

• Na čemu bi, po vašem mišljenju, HEP trebao raditi u narednom periodu?

- Sadašnja istraživanja su usmjerena na nekoliko vrsta projekata - teoretska istraživanja, modeli predviđanja ponašanja potrošača, napredni modeli za predviđanje proizvodnje, optimiranje mreže, izgradnja infrastrukture. Tu su i demonstracijski projekti gdje se testiraju prototipi uređaja na manjem segmentu mreže kako bi se otkrili problemi. Ima vrlo lijepih primjera u Europi. U Europi u toj vrsti projekata uvijek zajedno djeluju operatori prijenosnog sustava, industrija i znanost. Pokazalo se da unutar EU-a postoje velike razlike i različiti problemi pa bi naša hrvatska rješenja prije naginjala regionalnom skupu rješenja. To je ono što možemo prepoznati preko utičnice, odnosno treba li nam adapter za korištenje mreže ili ne. Operator sustava, a pogotovo distribucijskog sustava, treba prepoznati da se rješenja ne mogu kopirati izvana, već da treba ići na ciljane segmente kao uvod u primjenu naprednih mreža. Primjerice, automatizacija i mjerenja po dubini mreže - to bi se uvelike moglo pokriti našim vlastitim rješenjima koja su djelomično proizvedena u Hrvatskoj.
 

Končar je prije radio vlastiti SCADA-sustav, a sada radi modifikaciju ABB-ovog. Dakle, ta SCADA se ne kupuje kao gotov proizvod u Njemačkoj niti je instaliraju Nijemci. Drugi segment je kvalitetno gospodarenje infrastrukturom, gdje operatori sustava u EU-u koriste geoinformacijske sustave koje povezuju s ostalim poslovnim informacijskim sustavima, SCADA-sustavima i programima za proračune te ih koriste u svrhe naprednih metoda održavanja opreme i donošenje strateških odluka.

• Spomenuli ste dijelove na kojima bi HEP mogao i trebao raditi. Što se tu konkretno događa?

- Na žalost, HEP proteklih godina nije iskorištavao inicijativu akademske zajednice da sudjeluje kao partner u FP7 europskim istraživačkim projektima. U Europi se stvaraju istraživački konzorciji koji pokušavaju riješiti različite probleme i definirati standarde. Za to mora postojati netko iz operatora prijenosnog i distribucijskog sustava tko će u tome moći aktivno sudjelovati. HEP bi u jednom takvom istraživačkom konzorciju na tri godine trebao dati na raspolaganje dio svoje mreže i osigurati ljude koji bi aktivno radili na problemima, a akademska zajednica bi u realnim uvjetima mogla testirati svoje modele. Na tome ne može raditi samo akademska zajednica. Za pokrivanje tih troškova HEP bi dobio novčanu naknadu, uostalom svi partneri u FP7 projektima dobivaju novac od EK-a. To su projekti u vrijednosti od nekoliko milijuna eura koji se dijele među partnerima, a iz toga se financira kupovina uređaja koji će se ugrađivati, dio opreme za HEP i trošak ljudi. Međutim, kadrovska politika HEP-a nije bila kvalitetna i uvijek su inženjeri ti koji su višak. Ranije je u razvoju bilo znatno više inženjera nego što ih je danas. Inženjeri su HEP-u trošak, kad oni koji njima rukovode ne znaju što bi inženjeri trebali raditi, a to je problem lošeg upravljačkog kadra.

Od 2004. godine HEP-ovog angažmana u tom smislu nije bilo, no u zadnjih nekoliko mjeseci HEP nam je postao partner u nekoliko natječaja za FP7 projekte na koje se javljamo sa stranim partnerima. Klima se malo promijenila i dobra volja postoji, stoga se nadam da ćemo u slučaju pozitivnog odgovora na neki od tih projekata zaista dobiti ljude iz HEP-a u aktivni angažman. Međutim za istraživanja su nužni iskusni inženjeri, a ne početnici.

• Ima li Hrvatska šanse kada je riječ o razvoju i proizvodnji informacijsko-komunikacijskih tehnologija koje su podloga za razvoj naprednih mreža?

- Treba prepoznati takva rješenja i poticati ih, a ne ići po 'principu' Djeda Mraza' gdje sva djeca za svoje projekte dobivaju 'poklone'. U tom smislu mi nemamo strategiju. Ne znam imaju li HEP OPS i HEP ODS strategiju, iako znam da imaju radne skupine koje funkcioniraju po 'ad-hoc sistemu' jer, na žalost, nemaju dovoljno inženjera, odnosno nedostaje stručna jezgra u HEP-u koja bi kontinuirano pratila razvoj tehnologija i zakonskih okvira i, zapravo, određivala koji su to problemi za čije rješavanje bi im pomogla akademska zajednica i gospodarstvo. Hrvatska ima dobre šanse u tom segmentu jer imamo dio proizvodnje, doduše na niskoj razini, ako ništa drugo znamo dobro sastaviti uvozne komponente u novi proizvod. Stalno govorimo da smo u ICT-u jako dobri, a cijela nadogradnja je u tom segmentu - komunikacija, upravljanje, telekomunikacije, baze podataka, analize, prikazivanje, skladištenje podataka, ekspertni sustavi. Po mom mišljenju, akademska zajednica previše govori HEP-u što bi trebao napraviti, umjesto da HEP kaže da ima problem koji treba riješiti i zatraži našu pomoć.

• Dosta ste kritični prema HEP-u...

- Nastojim uvijek biti pozitivan u kritikama i odmah ukazati na moguća rješenja. Kad spominjemo cijenu električne energije, potrošači trebaju biti informirani u što se troši novac od poskupljenja struje i zašto se to radi. Kao izvrstan primjer uvijek spominjem brošuru njemačkog Ministarstva za okoliš, zaštitu prirode i reaktorsku sigurnost, koje je u Njemačkoj odgovorno za politiku obnovljivih izvora energije. U njoj se na jednostavan način građanima objašnjava koliko izgradnja obnovljivih izvora utječe na cijenu električne energije koju plaćaju. Napredna elektroenergetska mreža ide za tim da se izgradi što manje vodova, da bi se moglo prenijeti što više energije i priključiti što više korisnika. Možda će negdje trebati nešto graditi, no gledajući u blisku budućnost, distribucijska mreža će se isto tako trebati pojačavati radi priključivanja električnih vozila kada ona prijeđu određeni udio u ukupnom broju vozila. Uvjeren sam da će razvoj u tom segmentu ići brzo.

Različiti dijelovi HEP-a imaju različiti tempo napretka: dok neki pokušavaju slijediti ono što se događa u svijetu, drugi zaostaju. Primjerice, 2004. godine smo imali stručni skup elektrodistribucije u Zadru gdje sam govorio o utjecaju distribuiranih izvora na planiranje mreže. Tada sam govorio da je normalno očekivati da mali proizvođač, kad želi priključiti svoju elektranu na mrežu, ode u lokalnu 'Elektru', podnese zahtjev i da u roku 30 dana dobije odgovor na svoj zahtjev, uvjetovan ili ne. Samo što me nisu spalili na lomači kao Galilea jer se podrazumijevalo da nam se to nikad ne će dogoditi. Čisto guranje problema pod tepih. Godinama se radilo, ali se nije ništa napravilo pa i danas imamo problem priključivanja obnovljivih izvora na mrežu, a sutra će to biti problem priključivanja električnih vozila. To je problem nedostatka inženjera i loše upravljačke strukture koja je utišala sve one koji su željeli predlagati projekte i imali napredna razmišljanja. Proizlazi da su napredne mreže neminovna budućnost.

• Imamo li već sada kakvih obveza s obzirom da ulazimo u članstvo EU-a?

- Strah me je da se kod nas uopće ne shvaća koje su obveze Hrvatske kao članice EU-a i da članice plaćaju penale ne zato što se to EK-u sviđa, nego zato što ne ispunjavaju ugovorne obveze, nama najčešće prepoznatljive preko Direktiva. Isto tako, očito da postoji manjak informiranosti da svaka zemlja članica sudjeluju u kreiranju tih politika i da ćemo i mi na njih imati utjecaj. Koliko, to ovisi samo o nama i našim sposobnostima lobiranja kako u EK-u, tako i kod ostalih članica. U ovom trenutku nema nikakvih obaveza vezanih za implementaciju naprednih mreža. Ipak, kao što je sada u procedure otišla direktiva vezana za razvoj infrastrukture za alternativna goriva, odnosno za punionice za električna vozila, mislim da se za 2 - 3 godine može očekivati direktiva vezana za napredne mreže. Trenutačno su napredne mreže u fazi definiranja standarda i početne industrijalizacije, a to je okidač da se krene u masovnu implementaciju, što znači obveza svih članica EU-a. Tu promjenu moramo dočekati spremni. Kao što sam već rekao, bez naprednih mreža nema ostvarivanja klimatskih i energetskih ciljeva do 2050. godine, a mreže se ne mogu izgraditi u kratkom roku. Ako se ne krene sada, do 2050. godine ne ćemo ostvariti ciljeve, a to je nešto što EK ne voli jer je svjestan svoje odgovornosti za provođenje zajedničke politike EU-a.

• Kakvi su trendovi u Europi i u svijetu?

- Puno se ulaže u istraživanje, pogotovo u provjeru provedenih istraživanja u demonstracijskim projektima kako bi se razvili održivi poslovni i tržišni modeli naprednih mreža. Vodeću ulogu u tome imaju očekivano SAD, Japan i i EU kao zajednica država, a oni kroz nekoliko organizacija kreiraju i provode politiku transformacije energetskih sustava prema ciljevima koji su u javnosti prepoznatljivi preko strategija visokog udjela obnovljivih izvora do 2050, smanjivanja emisija stakleničkih plinova za 90 % u 2050. u odnosu na 1990. godinu. Za zamišljenu transformaciju energetskih sustava potrebna su desetljeća i zajednički napori svih dijelova društva.

Nina Domazet, EGE