Get Adobe Flash player

Kada HDZ dođe na vlast, treba nastojati da se konačno rasvijetle prošla vremena

 
 
U samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu u srijedu, 4. veljače započelo je obilježavanje 70. obljetnice komunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca. Tim povodom razgovarali smo s fra Miljenkom Stojićem, povjerenikom Komisije za hrvatski martirologij HBK i BK BiH te vicepostulatorom Vicepostulature "fra Leo Petrović i 65 subraće".
http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/02/fra-miljenko-stoji%C4%87.jpg
• Kakav je ovogodišnji program?
- Nastojali smo da i ove godine sve bude prožeto i vjernički i domoljubno. Kroz prva tri dana molitveni program počinje molitvom krunice u 17.30 nakon čega slijedi sv. misa u 18.00. Na sam dan bljetnice, 7. siječnja sve započinje u 16.00. Kroz prva tri dana molitveni program predvode provincijali fra Joško Kodžoman, fra Lovro Gavran i fra Miljenko Šteko, dok na obljetnicu to čini biskup Mile Bogović. Dijelit ćemo i nagrade nagrađenima na Nagradnom natječaju na temu pobijeni hercegovački franjevci. Predzadnjeg dana bit će predstavljena i prigodna poštanska markica koju je izdala HP Mostar. Skupština Županije zapadno-hercegovačke upravo je jučer 7. veljače proglasila Danom sjećanja na komunističko zlosilje u županiji pa ćemo ga obilježiti zajedno s gradom Širokim Brijegom, koji je sličan dan proglasio prije tri godine. Iz ovoga očito proizlazi da i mi fratri i društvena vlast brinemo o našim pobijenima na čemu zaista Bogu zahvaljujem.
 
• Uz Široki Brijeg, obilježavanje ubojstva hercegovačkih franjevaca bit će upriličeno u Mostaru i Zagrebu?
- Uobičajeno je da naša bratstva razasuta čak po kontinentima 7. veljače obilježavaju kao dan sjećanja na pobijenu našu braću i vjerni puk Božji. Posebno se to čini, kao što ste i sami naglasili, u Mostaru i Zagrebu. Nimalo nije čudno jer su u oba ta grada naša braća ubijana i ljudi to jednostavno ne mogu zaboraviti. Naravno da ne treba zaboraviti ni Humac, ni Tomislavgrad, ni Međugorje, ni... Kako zaboraviti te ljude i ta vremena! Budemo li to učinili, sebe smo izgubili. Jer briga o našim pobijenima je pripravljanje naše budućnosti kroz čišćenje pamćenja, suočavanje s prošlošću na pravi način.
 
• Najavljena je i premijera filma »In odium fidei – Iz mržnje prema vjeri«. O kakvom je filmu riječ? Nagrade na temu pobijenih franjevaca također su postala tradicionalna kategorija?
- Taj film snimila je naša buduća katolička televizija LTV (Laudato tv). Sržna njegova tema je ubojstvo 66 hercegovačkih franjevaca. Naravno, dotaknute su i povijesne okolnosti u kojima se sve to dogodilo. Predpremijera će mu 11. veljače biti u kinu Europa u Zagrebu, a premijera 12. veljače u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru u 19.00. Nakon toga već su uglavljena prikazivanja po nekim našim gradovima. Kako se širi vijest o filmu, tako tih gradova ima sve više. Želeći zahvaliti onima koji se zanimaju za našu pobijenu braću pokrenuli smo nagradni natječaj. Radova je uvijek dosta, s raznih područja, a njihovi stvaratelji su kako majstori u tom poslu tako i početnici. Ne gledamo nikada na to, nego gledamo kako je nešto napravljeno. Sve ih predstavljamo na našem portalu pobijeni.info tako da njihovi radovi dospiju do što većeg kruga ljudi.
http://www.hercegovina.info/img/repository/2012/03/web_image/fra-miljenko-stojic-pobijeni-franjevci-postaju-sveci.jpg
• U kojoj je fazi proces beatifikacije koji vodi Vicepostulatura?
- Već smo, hvala Bogu, napravili puno posla te držim da smo negdje pri kraju ove prve i najzahtjevnije faze u kojoj prikupljamo svjedočanstva i dokumente. Zapravo sve ostalo se temelji na ovoj fazi. Bit će to zaista događaj kada postupak službeno započne svečanom sv. misom u katedrali u Mostaru. Isplati se žrtvovati za taj dan. Oni su dali svoje živote, mi možemo dati malo našeg napora.
 
• Povjerenik ste Komisije za hrvatski martirologij u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji te dopredsjednik komisije na nacionalnoj razini. U kojoj su fazi pripremne aktivnosti za popis žrtava?
- Upravo prošlih dana imali smo jednu od svojih sjednica te smo ustvrdili da se rad zaista zahuktao. Već je uneseno mnogo osoba u bazu podataka, mnogo je podataka pročišćeno. Dotaknuta je svaka župa u Crkvi u Hrvata. Države s obje strane granice nisu to učinile, a bila im je dužnost, pa to sada čini Crkva, barem za svoje članove jer jednostavno nije u mogućnosti to produžiti i na druge. Kad dovršimo taj popis, među svim žrtvama izabrat ćemo kandidate za mučeništvo tako da ih Crkva jednoga dana proglasi blaženima i svetima. A svi će imati mogućnost zaviriti u tu bazu podataka jer će biti postavljena na Internet.
 
• Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko tijekom prošlogodišnjeg predavanja na Daksi istaknuo je kako će se buduća vlast u Republici Hrvatskoj uključiti u aktivnosti popisa. Što konkretno očekujete od te najave?
- Ne volim nikada da itko bilo što posebno očekuje od mene, pa nastojim i ja ne očekivati nešto posebno od drugoga. Međutim, u ovom slučaju stvar izgleda drukčija. Vremena su jednostavno teška i odgovorna. Zbog toga HDZ u oporbi, a još više kad dođe na vlast, treba nastojati da se konačno rasvijetle prošla vremena. Ne može se budućnost graditi na jugoslavenskim maglama. Te magle prouzročile su na stotine tisuća mrtvih, donijele patnju nebrojenim ljudima, zar nam treba još? Najmanji dostojanstveni odnos prema žrtvama je barem ih popisati. Neokomunistička vlast sve je činila i čini da se to ne napravi. Zbog čega? Očito krije svoju sramnu prošlost. Ali treba se pokajati i ispričati, da bismo mogli graditi bolju budućnost.
 
• Tijekom prošle godine mogla su se čuti čvrsta jamstva o početku povratka u vrijeme komunizma otete crkvene imovine. U kojoj je fazi taj postupak ili su to bila samo predizborna obećanja?
- Složeno je to pitanje i nije ga lako riješiti. Ali još ga je teže riješiti ako se to ne želi. Svugdje tamo gdje propala komunistička vlast ima i dalje svoga utjecaja ta pitanja ne mrdaju s mjesta. Sada su pridošli i raznorazni preko noći obogaćeni tipovi. Pa onda jednostavna ljudska sebičnost. Uvijek me mučilo i danas me muči pitanje kakav treba biti čovjek da se svjesno useliš u nešto tuđe? Ali bilo je tako i sada nam je kako jest. Treba računati na svjesne pojedince i onda se nešto i napravi. Ništa ne će doći samo od sebe, bez obzira što se busamo u prsa da je nešto naše.
 
• Sedmoga veljače proglašen spomendanom na žrtve komunističkog terora u Županiji Zapadnohercegovačkoj
- Skupština Županije Zapadnohercegovačke, na prijedlog županijske Vlade, jednoglasno je usvojila Odluku o proglašenju 7. veljače danom sjećanja – spomendanom - na žrtve komunističkog terora u Županiji Zapadnohercegovačkoj. Za kratak komentar ove odluke zamolili smo fra Miljenka Stojića, povjerenika Komisije za hrvatski martirologij HBK i BK BiH te vicepostulatora Vicepostulature "fra Leo Petrović i 65 subraće".
-Ovo je nedvojbeno veliki dan za hrvatski narod koji stoljećima obitava na ovome prostoru i svojevrsno priznanje njegovoj žrtvi. Ovom prigodom zahvaljujem predsjedniku županijske Vlade Zdenku Ćosiću, predsjedniku Skupštine Anti Mišetiću, svim zastupnicima i svima onima koji su radili na pripremi i donošenju ove odluke. Nadam se da je ovo tek početak obimnih aktivnosti koje je pred nas stavila Rezolucija vijeća Europe o osudi zločina komunizma - ukratko je prokomentirao fra Miljenko Stojić.
 

Damir Šimić, www.hrsvijet.net

Njemačka je ta koja odlučuje i o politici prema Balkanu, a ne Rusija

 
 
Autor nekoliko knjiga i zapaženih geopolitičkih analiza Ivan Krastev kaže u intervjuu za RSE da iz perspektive Moskve sukob u Ukrajini nije sukob Rusije i Zapada, već je to sukob Rusije i Sjedinjenih Država. Krastev je direktor Centra za strateške studije u Sofiji i stalni suradnik bečkog instituta za društvene znanosti (IWM). U nizu tekstova objavljenih u posljednje vrijeme Ivan Krastev govori o Balkanu kao mogućem prostoru za Putinovo nadmetanje sa Zapadom.
http://gdb.rferl.org/980DF309-FC55-4E4A-9003-EA522CD08A93_cx35_cy13_cw59_w748_r1_s.jpg
• Sukob u Ukrajini najviše je uznemirio Baltik i neke zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza. Putinove ambicije izgleda da idu i izvan tog kruga?
- Veoma je teško otkriti Putinovu strategiju, ali ono što smo mogli naučiti tijekom proteklih godinu dana je da trebamo računati na nepredvidljivost. U srcu te strategije je namjera da se priredi iznenađenje. On pokušava iznenaditi Zapad. Sada su svi fokusirani na baltičke zemlje, ali se govori i o drugim zemljama koje su bile dio Sovjetskog Saveza kao mogućim ciljevima. Vjerujem da treba obratiti pažnju na Balkan kao mogući poligon za pojačanu vanjskopolitičku aktivnost Moskve u bliskoj budućnosti. Kada to kažem, ne mislim da će doći do ruske vojne intervencije na Balkanu, ali mislim da će u tom prostoru Rusija testirati jedinstvo Europske unije.
 
• Ukoliko je Putinova namjera destabilizirati Balkan, onda je njegov najvjerojatniji cilj Bosna i Hercegovina?
- Da, to je moguće. Ipak, treba naglasiti da sadašnja nestabilnost u Bosni i Hercegovini nije rezultat ruske politike. BiH je destabilizirana zbog političkih, ekonomskih i ustavnih razloga, ali se sada nalazi na kritičnoj točci. Utjecaj Moskve na Republiku srpsku je dobro poznat i veoma stvaran. Prije izbijanja ukrajinske krize mnogi su tvrdili da Moskva ima veći utjecaj na Banja Luku nego Beograd. To može stvoriti problem jer ruska podrška secesionističkoj politici Banja Luke može dodatno destabilizirati Bosnu i Hercegovinu. S ruske strane već imamo signal da su oni spremni upotrijebiti svoju destruktivnu moć, jer je prvi put od kraja rata (1992.-1995.) prilikom glasanja o produženju mandata europskih vojnih trupa u BiH, Rusija bila suzdržana. U pitanju je novi trend, jer je donedavno upravo Balkan bio jedna od rijetkih točaka gdje se suradnja Rusije sa Zapadom odvijala nesmetano. I ta suradnja je bila veoma produktivna. Kada usporedimo rusku politiku prema Srbiji i rusku politiku prema Ukrajini vidimo da Rusija nije vršila pritisak i lobirala da na čelo države dođe proruski političar kao što je to bio slučaj u Ukrajini 2004. Praktično do jučer je Rusija smatrala da je europski put potpuno prirodna stvar za balkanske zemlje. U situaciji kada imamo krizu Moskva, vjerojatno, i Balkan vidi kao prostor u kojem može poremetiti neke procese.
 
• "Russia Today" je od 1. siječnja počela s emitiranjem radio programa na srpskom. To se događa nakon Putinova posjeta, zajedničke vojne vježbe kao i prethodno sklopljenih niza ugovora u energetskom sektoru. Zašto je Srbija važna Rusiji?
- Uspjeh ili neuspjeh Moskve u Ukrajini najviše zavisi od toga hoće li Europska unija održati jedinstven stav u odnosu na ukrajinsku krizu. Održati jedinstvo nije lako za EU, to nije lako zbog trgovinskih veza s Rusijom, ali i zbog toga što europski jug i europski sjever nemaju iste brige, kada je riječ o sigurnosti. Ako gledate države kao što su Francuska ili Italija, za njih su glavni problemi militantni islam i terorizam. Zbog toga one žele vidjeti Rusiju kao saveznika, a ne kao neprijatelja. S druge strane, baltičke zemlje i Poljska s pažnjom prate sve što se događa u Ukrajini i strahuju od narednog Putinova poteza. U tom kontekstu, vjerujem da ono što Rusija može postići na Balkanu je da kreira još jednu kriznu točku, još jedan problem za EU, što bi dalje otežalo jedinstvenu poziciju oko Ukrajine.
 
• Srbija za sada pleše između Moskve i Bruxellesa. Mislite li da će Beograd morati odabrati stranu?
- Najprije vjerujem da je Beograd u lošijoj poziciji nego bilo koja druga država na Balkanu. Mnogo se stvari dogodilo u odnosima s Rusijom u posljednjih 20 godina. Rusija je igrala ulogu glavnog zaštitnika Srbije i glavnu silu u procesu odlučivanja o Kosovu u UN-u, posljednjih 20 godina. Pored energetskog sektora, razvijena je i vojna suradnja s Rusijom. Ali, s druge strane, gospodarstvo u Srbiji je potpuno ovisno o Europi. Zemlja koja može istinski pomoći u ekonomskom smislu je Njemačka, a ne Rusija. Ako srbijanski političari strateški razmišljaju, to premijer Vučić sigurno zna, mogu vidjeti da Rusija nema što im ponuditi. Mislim da neki političari u Srbiji još uvijek misle da Titina politika neutralnosti može donijeti korist. Ja mislim da ta politika u današnjim okolnostima ne vodi nigdje. Na drugoj strani su ljudi kao što je gospodin Vučić, koji ruski pritisak koristi kao kartu u sređivanju računa s EU-om. On uvijek može reći: "Vidite, mi imamo alternativu, pod velikim smo pritiskom, ako nam sada ne pomognete, sami ćete biti krivi zbog toga što ste 'izgubili Srbiju'." Tako ja vidim tu igru. Ali, tu ima još mnogo faktora, postoje povijesne veze, ekonomski interes, kao i veze stvorene kroz korupciju. Nemojte zaboraviti činjenicu da, ako neki srpski tajkun ima probleme, on ne bježi u Berlin - nego u Moskvu.
 
• Imajući u vidu razinu korupcije na Balkanu, Putinov način obavljanja biznisa ima više šansi pobijediti, nego jačanje vladavine prava, stvaranje nezavisnih medija, nezavisnog sudstva, svega onog što od država regije traži EU-a. Je li moguće uspostaviti neku operativnu grupu za borbu protiv korupcije?
- Najlakše bi bilo osnovati neku operativnu grupu. Korupcija je veoma složena anomalija, jer nije u pitanju samo novac koji je ukraden. Korupcija kreira specijalne veze među ljudima koji su u politici opasni. Neko o tebi zna nešto što javnost ne treba znati. Vjerujem da su brojni balkanski tajkuni spremni raditi s ruskom oligarhijom, ali to je veoma zahtjevna grupa. Mislim da su svi spremni uzeti novac, ali Rusija sada ima manje novaca, nego što je to bilo ranije. Ekonomska kriza je smanjila sposobnost Rusije da financijski intervenira na Balkanu. Odustajanje od Južnog toka je pokazalo da - kada se kladiš na Rusiju protiv EU-a - izgubiš dvostruko. Izgubio si plin, ali si izgubio i dobar imidž u Bruxellesu. Problem s korupcijom je što svatko želi monopol, želi biti jedini koji je korumpiran. Kada svi postanu korumpirani - to nije nimalo lijepa igra.
 
• Nedavno je Moskva prosvjedovala zbog toga što Bosna i Hercegovina izvozi oružje u Ukrajinu. Kakvo je značenje tog demarša?
- Tu se radi o strateškom pozicioniranju. Rusija igra na kartu dominantno europskog sentimenta, da konflikt u Ukrajini ne treba rješavati oružjem. Što se tiče Bosne i Hercegovine, sasvim je razumljivo da se ne propušta prilika da se proda oružje, da se iskoristi svaka šansa za izvoz. Najvažnije pitanje za Rusiju je kako oni vide svoje odnose s EU-om u idućih pet ili deset godina. Sa stajališta Moskve sukob u Ukrajini nije sukob Rusije i Zapada nego je to sukob Rusije i Amerike. Većina Rusa vjeruje da je glavni cilj ruske politike razdvajanje Europske unije od SAD-a. Najveći problem u ovom je pozicija Njemačke jer je, suprotno očekivanjima, kancelarka Merkel prva pozdravila sankcije. Stoga, pritisak na zemlje poput BiH i Srbije može tumačiti i kao pritisak na Berlin, jer Njemačka je ta koja odlučuje i o politici prema Balkanu. Moskva trenutačno pokušava poslati poruku Berlinu da, ako ne će biti uključena u rješavanje problema, onda može imati ulogu onog koji stvara problem.
 

Gordana Knežević, Radio Slobodna Europa

Nevažno je, je li u Srbiji na vlasti Slobodan Milošević, Boris Tadić, Vojislav Koštunica ili Aleksandar Vučić

 
 
Politička i kulturna elita Srbije ne odustaje od projekta Dobrice Ćosića koji je Republiku srpsku definirao kao "preskupu ali jedinstvenu političku i ratnu pobjedu srpskog naroda u drugoj polovini 20. stoljeća", izjavila je u intervjuu za Dane Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
http://webpublicapress.net/wp-content/uploads/2011/09/Sonja-Biserko.jpg
• Što je s Bosnom i Hercegovinom? Može li predsjedavanje Srbije OESS-om biti šansa za BiH?
- Odnos Srbije prema BiH je konstanta i na tu činjenicu nikada presudno nije utjecalo niti utječe osobni odnos predstavnika ovdašnje vlasti s vladom u Banjoj Luci.
 
• Kako nije?
- Nije. Riječ je o odavno utvrđenom državnom projektu u koji su ugrađene sve elite: i one na vlasti i one u opoziciji i većina društva. U tom smislu, nevažno je, je li u Srbiji na vlasti Slobodan Milošević, Boris Tadić, Vojislav Koštunica ili Aleksandar Vučić; važno je da se radi na pokušaju ostvarenja onog državnog projekta koji je svojevremeno najbolje definirao Dobrica Ćosić, rekavši da je Republika srpska jedini pravi ratni plijen koji je Srbija dobila iz ratova devedesetih. Posljednjih nešto duže od pola stoljeća, ta strategija "otvorenih pitanja" u regiji dijelom je bazirana na povijesnom stradanju Srba u logoru Jasenovac i na ulozi žrtve koju srpska politička i intelektualna elita svjesno projektira kao točku mobiliziranja protiv ostalih jugoslavenskih naroda.
 
U skladu s na taj način definiranim "ratnim plijenom" kako je, ponavljam, dio Bosne i Hercegovine nazvao Dobrica Ćosić, ali i s ostalim takozvanim otvorenim pitanjima, Beograd je uvijek dosljedno usmjeravao svoju državnu politiku. I od toga neće tako lako odustati. Uostalom, zar svaka vlada nakon 5. listopada 2000. nije pokušavala na svoj način i mirnim putem završi projekt koji je režim Slobodana Miloševića probao riješiti ratom? U tom smislu, demokratska vlast samo je zamijenila metodu; projekt i krajnji cilj ostali su nepromijenjeni. Drugim riječima, za razliku od Miloševića koji je Bosnu i Hercegovinu pokušao podijeliti ratom, genocidom, etničkim čišćenjem, ovi koji su došli nakon njega tu istu politiku nastojali su provesti diplomatskim sredstvima.
 
• Kako?
- Tako što su se, čekajući pogodan moment, trudile ratom "osvojene teritorije" legitimirati na miran način. Cijela struktura o kojoj govorim i dalje duboko vjeruje da je BiH privremeno rješenje i zato igraju na Milorada Dodika, koga jednoga dana planiraju upotrijebiti kao izvođača prljavih poslova. Iako je od ratova prošlo gotovo dva desetljeća, beogradski nacionalistički krugovi za sada su jedino pustili Hrvatsku.
 
• A Crnu Goru?
- Kao i Bosna i Hercegovina, i Crna Gora je i dalje legitimna meta srpskih nacionalista. Zato bi bilo veoma važno da Crna Gora do kraja 2015. zaista bude pozvana u članstvo u NATO. Kao što bi bilo dobro da međunarodna zajednica, kada je reijč o BiH, ne napravi grješku kao mnogo puta do sada.
 
• Kakvu grješku?
- Međunarodna zajednica po pravilu sebi dozvoli da ih u prvih godinu ili dvije svaka nova vlast u Beogradu zavara svojim deklarativnim odnosom distance prema vlasti u Banjaluci, pa joj nerijetko promiče naknadno međusobno zbližavanje koje se po pravilu veoma loše završi. Krajnji cilj tog zbližavanja je, kažem, izdvajanje RS iz BiH. Zato je pitanje Bosne i Hercegovine test ne smo EU-a, nego i OESS-a i ostalih međunarodnih institucija i organizacija. Tim prije što će, htjela - ne htjela, Europa na kraju morati vratiti se na BiH, budući da će na taj način dati odgovor na ključno pitanje: kakva društva želi u EU-u.
 

Tamara Nikčević, Oslobođenje, (Dani), Sarajevo

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Nedjelja, 17/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1620 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević