Get Adobe Flash player

U Zadru sam proveo najlipše dane moje mladosti

 
 
Ante Nadomir Tadić Šutra je hrvatski književnik i skladatelj, rodom iz Otoka. Od 5. kolovoza 1995. živi i djeluje u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu. Piše pjesme i prozu. Umirovljeni je časnik Hrvatske vojske. Profesor je komunikoloških predmeta. I istinski domoljub.
http://www.kutina.in/ktin/wp-content/uploads/2017/02/ante-nadomir-tadic-sutre-450x270.jpg
• Veže nas dugogodišnje prijateljstvo i suradnja u kraljevskom gradu Kninu, koje traje i trajati će dok nas je. Ima li što, što biste rado dodali u uvodu o sebi?
- Dodao bih jedino vjeru u Boga, koja mi daje snagu i nova nadahnuća u svim životnim posrtajima te poniznost, koju su mi roditelji ugradili kao temelj za čvršću gradnju odrastanja i osobnosti. Od našega poznanstva u stolnome hrvatskom gradu Kninu, a to je bilo u olujno praskozorje slobode, dobro znate da je moj jedini i najdraži pozdrav: „Hvaljen Isus i Marija“! Stoga mi dopustite da tako i započnemo ovaj razgovor, jer glagol – hvaliti – ne znači isključivati. Pače.
 
• Kada se kaže A. N. T. Šutra, kaže se i da se nije reklo: Domoljublje, Domoljubna poezija, i kaže se najbolji kazivač stihova kojeg ja znam, a znam ih nepobrojiv broj. Boljega ne zna, niti vjerujem kako takav ima.
- Lijepo je to čuti od kolege po peru. Ja se s nikim ne natječem u kazivanju stihova, nego ih govorim onim žarom kakvim sam ih pisao. Bolje rečeno, ja ih živim, a ponekad mi se čini i da moji stihovi žive mene. I to ja ta sinergija koja daje toplinu i koja grije one duše koje nas žele čuti: i mene i moje stihove.
 
• Dojma sam da se još uvijek nedovoljno govori o Domovinskome ratu. Ne daje se prostor Domoljubnom stihu koji neupitno zavređuje.
- Tijekom oslobodilačkoga Domovinskoga rata, i dok je oružje zveckalo naše Muze nisu šutjele. Rijetko je koje razdoblje u dugoj i bremenitoj povijesti našega naroda, kao u vrijeme Domovinskoga rata, bilo toliko bogato pjesničkim domoljubnim proplamsajima. Što se dogodilo nakon tih slavnih dana – samo dragi Bog zna?! Padaju mi na pamet stihovi iz Horacijevih Oda: „Dulce et decorumest pro patria mori“, III. 2,13 (Slatko je i časno umrijeti za domovinu). On se obraćao mladim Rimljanima da budu hrabri vojnici kao što su bili njihovi preci. Koliko samo simbolike imaju ovi stihovi s nebrojenim stihovima koje smo mi ispisali tijekom i nakon naše časne borbe za slobodu, jer Horacijev je otac bio rob koji je stekao slobodu prije njegovoga rođenja. No tu prestaje svaka poveznica, jer znamo dobro kakvi su bili rimski ratovi, a kakav je bio naš Domovinski. I stoga, prešućivanje istoga, kod svih nas domoljuba, osobito pjesnika, stvara još veću tugu i bol.
 
• Sami smo pokrenuli u tom smjeru promocije Domoljubne poezije, Pjesničku manifestaciju Domoljubne poezije: Stijeg slobode – Stina pradidova na Kninskoj tvrđavi.
- To je jedan od svjetlijih primjera u našoj Hrvatskoj. I zato koristim prigodu zahvaliti Vam osobno na prijedlogu, koji sam s radošću prihvatio. Osobito kada se zna da Pjesničku manifestaciju priređujemo dan uoči početka (3. kolovoza) VRO „Oluja“, najveličanstvenije operacije u povijesti hrvatskoga naroda, onda ona ima još veći značaj.
 
• Često gostujete svuda gdje Hrvati žive. Hrvati vas primaju srcem, sretni što jesu i što Vas imaju. Imali smo izuzetno druženje s jednim istinskim Velikanom domoljubne poezije, koji ne da Vas uvažava... s našim Antom Sikirićem.
- Ove godine slavim rijetki jubilej – 40. obljetnicu književnoga stvaralaštva i kroz ova četiri desetljeća gostovao sam u nekoliko stotina mjesta diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Austrije, Njemačke, Švicarske, Nizozemske, Italije i drugdje gdje Hrvati žive. I dobro ste to rekli, primali su me otvorenoga srca i bio sam svoj sa svojima, ali me ugodno iznenadiopozitivni odjek i kod ljudi drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti, jer u mojim pjesmama ima samo ljubavi, a nikako isključivosti. A što se tiče našega Ante Velikoga, o njemu nije potrebno trošiti riječi, jer njegove pjesme, a osobito „Croatio iz duše tu ljubim“, jesu antologijske i kao da nisu od ovoga svijeta – nego su od samoga Boga blagoslovljene. Dok je nama našega Sikire, bit će i oštrice za britke stihove domoljublja i Bogoljublja.
 
• Što tek reći za Vašu suradnju s klapom Intrade i Stinu pradidova.
- Kada smo Davor Jašek i ja završili pjesmu „Stina pradidova (on glazbu, a ja tekst), od nekoliko kandidata pjevača, spalo je slovo na jednoga – Tomislava Bralića, koji je „Stinu“ trebao otpjevati na prvom festivalu zabavne glazbe u Kninu, „Knin.fest“, 2001. Nažalost se Tome razbolio i nije mogao doći u Knin. Nedugo zatim, on je sa svojim „Intradama“ izdao CD, na kojemu je bila i „Stina“. No ona je popularnost doživjela tek na susretu klapa „Ne damo te pismo naša“, na Poljudu 2006. Iako naše prijateljstvo traje od puno prije, moja „Stina“ je učvrstila to prijateljstvo,  jer ona je neizostavna na svim mojim Večerima poezije, kao i na svim njihovim koncertima. Ako Bog dragi dade, vjerujem da ćemo jednom napisati i otpjevati još pokoju dobru pjesmu, koja će, poput „Stine“ biti tako prihvaćena u našemu hrvatskom narodu.
 
• Često ste i u Zadru. Što Vas veže za Zadar?
- Uz već nabrojene prijatelje iz prošloga pitanja, za Zadar me, u prvom redu, vežu mnogi dragi prijatelji i Domovinski, oslobodilački rat, jer sam preko godinu dana proveo i na Zadarskom ratištu (u zapovjedništvu ZP Split – IZM Zadar), kao savjetnik za skrb legendarnom generalu Anti Gotovini. Za Zadar me veže i Sveučilište, na kojemu sam i diplomirao, i završio DPPO te taj podatak, na svim svojim predavanjima, s ponosom ističem, jer naše Sveučilište je najstarije, od Beča do Atene. Za Zadar me vežu i njegove starine, osobito crkve, jedinstveni zalazak sunca, melozvučne morske orgulje, pogled na Velebit, otoke i sve divne krajobraze, koje sam nosio i još uvijek nosim u mnogim mojim pjesničkim nadahnućima.
 
• Mnoge sam obradovao kada sam rekao kako ću raditi intervju s Vama. Uvaženi ste i voljeni u ovom gradu, od Rima starijem, i ulicom – Kalelargom, starijom od Grada.
- I to je lijepo čuti. Onda je zadovoljstvo obostrano i, kad iziđe intervju, ponosno ću prošetati ulicama Zadra u kojemu sam proveo najlipše dane moje mladosti, susresti se s nekima od tih dragih ljudi, popiti kavu i baciti koju besidu.
 
• Bilježi Vas Cetina. Žubori i teče vašim stihovima. Toliko toga lijepoga kroz Vašu poeziju donijeli ste i darovali nam, ljepotu Vašega rodnoga kraja.
- Ja sam se rodio u selu Otoku na Cetini, zaseoku Ovrlja. Kroz cijelo moje rodno mjesto teče istoimena rječica Ovrlja, koja se ulijeva u rijeku Rudu, Ruda u Cetinu, a onda ona, sa svom silinom te vode, plovi ka svome ušću, do Omiša. Upravo ta snaga vode s rodnih krasotica napajala je moje Muze, koja je porodila mnoge meni drage pjesme, a svakako je jedna od njih „Ne daj se, Cetino“, koju sam ispjevao početkom godine Gospodnje 1993., a kroz koju sam molio našu nebesku zaštitnicu Čudotvornu Gospu Sinjsku da nas spasi od velike pogibelji, jer je neprijatelj htio srušiti branu „Peruću“ na rijeci Cetini. Strah me je i pomisliti što bi se dogodilo, da nije bilo zaštite s Neba.
 
• Klape vole suradnju s Vama. S kojim ste sve klapama do sada surađivali?
- Prva suradnja je započela s klapom „Sinj“, negdje 1993., koja je i otpjevala spomenutu pjesmu „Ne daj se, Cetino“ na Festivalu zabavne glazbe u Splitu, 1995., a zatim nastavio uspješnu suradnju s već spomenutom klapom „Intrade“. Surađivao sam ja s još mnogim i muškim i ženskim klapama. Nabrojit ću samo neke, s kojima sam češće surađivao, a to su muške klape: „Sveti Juraj“ HRM, Policijska klapa „Sveti Mihovil“, „Kampanel“ „Sveti Luka“ iz Otoka, „Bunari“ iz Vodica, „Zvono“ iz Kistanja, te ženskim klapama „Štorija“ iz Kaštela, „Narenta“ iz Mostara, „Alata“ iz Podgorice… Ovo su samo klape koje pjevaju ili će uskoro otpjevati poneku moju pjesmu. Prije bih mogao nabrojiti one klape s kojima nisam surađivao, nego one s kojima sam do sada surađivao. I to mi je posebna draž, biti uz klape, biti s njima i pjevati s njima. Još kada je riječ o mojim stihovima, onda je radost još veća.
 
• Naš zajednički prijatelj Davor Jašek prvi je ukazao na to, uglazbljivost Vaših stihova. Ima li pomaka ka pozitivnome u kraljevskome gradu Kninu?
-Davor Jašek je krasan i čovjek i vrhunski, samozatajni, glazbenik. On je moj najveći suradnik. Do sada je uglazbio, za pjevače i krasnoslove, preko trideset mojih pjesama. Napisao je  glazbu i za moj mjuzikl „Kralj Zvonimir“ (u Hrvatskoj prvi mjuzikl o našemu velikom kralju). I zaista je šteta što još uvijek nije dostatno valoriziran njegov glazbeni rad u našemu kraljevskom gradu Kninu. Ja ga s ponosom zovem svojim prijateljem, a neki će, malo prije, neki malo kasnije, spoznati njegovu notnu raskoš. On glazbu jednostavno živi. No on i moje stihove živi. Njemu ne moram posebno objašnjavati – što sam htio reći.  Ne. Nema pomaka u ovome segmentu kulture. Makar ne dostatno. Vjerujem da će biti bolje i da će svi oni koji vode, ili budu voditi, kulturu drevnoga Knina, spoznati da se na temelju naših čvrstih temelja, mogu lakše graditi kulturne građevine. A Jašekova „greda“, u tom temelju, je čvrsta poput naše „Stine“.
 
• Ima li nešto što Vas nisam pitao a rado bi ste odgovorili na to?
- Ima. Pa ću Vama, i Vašim čitateljima, dati prvima informaciju. U povodu 40. obljetnice mojega književnog stvaralaštva uskoro izlazi iz tiska moja jedanaesta knjiga pjesama, znakovitoga naslova „STOŽINA“. Vjerujući da ćete i u Vašem cijenom Zadarskom listu napraviti Osvrt na knjigu, ne želim iznositi niti jedan detalj, koji bi umanjio čitateljsku znatiželju. Zahvaljujući na ovom razgovoru, Vama i Vašim čitateljima želim obilje Božjega blagoslova, a mojim vjernim čitateljima radosno iščekivanje do zadarskoga predstavljanja moje knjige.
 

Nikola Šimić Tonin

U djelima Marina Držića prepoznajete sadašnjost

 
 
U povodu nove samostalne izložbe u Zagrebu razgovaramo sa suvremenim hrvatskim likovnim umjetnikom, akademskim slikarom Duškom Šiblom.
https://cdn-az.allevents.in/banners/a4002d5318d56b4566bdd5d27ad5c355-rimg-w692-h505-gmir.jpg
• Izložba je otvorena 10. siječnja.
- Tako je, izložba je otvorena u galeriji Zagreb-Naš grad, nekadašnji Klub Zagrepčana, na prvome katu u Cesarčevoj ulici 2.
 
• Što posjetitelji mogu vidjeti na ovoj izložbi?
-Seriju slika koja nije uobičajena za mene. Riječ je o slikama na temelju likova iz Dunda Maroja. Lani sam u vrijeme 500. godišnjice smrti Marina Držića, u dogovoru s dubrovačkom Kućom Marina Držića, koja je muzejski prostor, naslikao po svom nahođenju neke od likova iz Dunda Maroja. Imao sam potpunu slobodu u radu. Kako sam ja gradski čovjek, ne zanimaju me pastorale, meni su najzanimljivije njegove komedije na bazi Plauta, Skup i Dundo Maroje. Cijela radnja Dunda Maroja odvija se u Rimu. Osobito mi je interesantan susret agrarnih likova iz Konavala, iz toga podneblja jugoistoka Europe i rimskih sofisticiranih, pokvarenih, lihvara, kurtizana, ljubavnica, pokvarenjaka, žena. Napravio sam te likove vrlo slobodno, u kostimima, oni su vrlo individualizirani, to nisu apstraktna lica, svako lice ima svoj jedinstveni karakter. Nisam se bavio svim likovima, odabrao sam tek jedan dio iz galerije likova. Moram reći da su me ti odabrani likovi jako zaintrigirali, nisam takvo što nikada radio. Zatvorio sam se u svoj dubrovački atelijer i poput Pigmaliona počeo slikati. Radovi su naprosto izbijali iz mene, napravio sam niz radova u različitim formatima,raznih skica, raznih varijanti.
 
• U kojim tehnikama?
-Radio sam gvaševe, miješanu tehniku na papiru a na platnu akrilik.
 
• U Zagrebu ste izložili?
-Ovdje su samo papiri jer su platna ostala u Dubrovniku. Donio sam u mapi manje radove. Lani u Gavelli sam izložio dio slika prigodom obljetnice Marina Držića. Tadašnji ravnatelj gdin Svrtan je napravio igrokaz s glumcima u kostimima i s mojim slikama, vrlo duhovito i zanimljivo. Ovo je nešto smanjena verzija, deset malo većih slika i šest manjih.
https://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2019/01/Du%C5%A1ko-%C5%A0ibl-5.jpg
• Marin Držić je je i naš suvremenik.
-Apsolutno, Držić je vrlo suvremen. Prepoznajete u njegovim djelima i sadašnjost, u svemu.
 
• Što je novo u atelijeru?
-Radim malo apstraktnije stvari, operni motivi.
 
• Nastavljate rad i na ciklusu Crvena pustinja?
-Naravno, radim i na Crvenoj pustinji.
 

Miroslav Pelikan

Kiča je uvijek bilo i bit će u svim porama života

 
 
Zadarski književnik Ante Gregov Jurin dobitnik je nagrade Donat za Životno djelo HKD Rijeka, HKD Ogranak Zadar za 2018. Uz to, ostvario je značajan i zapažen uspjeh u ovoj godini 2018., naime njegov roman: Pilot s Jadrana, treći program Hrvatskoga radija u sedam nastavaka emitira u večernjim satima. Na ovom projektu radila su eminentna imena iz glumačkoga svijeta. O cijelom projektu oglasio se Hrvatski radio. Isti roman biti će ekraniziran i prikazan na HRT-u.
http://www.gkzd.hr/sites/default/files/styles/galerija_koja_omogucava_i_vertikalne_fotke_sirine_768px/public/IMG_8987.JPG?itok=dUPHZ-XR
- Vjerujem da će te se vi i vaši čitatelji složiti sa mnom da je najteže govoriti o sebi i svojim djelima. Po meni to bi svatko od nas trebao prepustiti drugima. Naravno, lijepi je osjećaj dobiti priznanje za nešto što si uradio, posebno od Hrvatskoga književnoga društva čiji sam dugogodišnji član. A, ako je to priznanje sublimacija svih tvojih radova u području književnosti, za životno djelo, onda se taj osjećaj, ljepote prelijeva u sreću. Da osjećam se sretan, jer sam uspio ostaviti nešto što će ostati i ostaviti nešto što neće umrijeti sa mnom.
 
• Još je toliko književnih projekata pred vama i vaša djela podatna su drugim kulturnim izražajnostima, dramskome i filmskome obliku, što je se s nekim od njih i krenulo.
- Istina je, da su neka moja književna djela ne samo zagolicala, nego su već i izvođena, a neka u tijeku obrade proširenog sinopsisa odnosno scenarija za igrani film po romanu Pilot s Jadrana. Dok je monodrama Dama u pratnji kavalira u tijeku obrade za izvođenje.
 
• Roman u nastavcima na Hrvatskome radiju (Pilot s Jadrana) naišao je na izuzetan prijem kod slušateljstva.
- Hrvatski radio je u nastavcima izveo kao Radio roman moj roman Pilot s Jadrana. Kažete da je naišao na izuzetan prijem kod slušateljstva. Nemam tih podataka, ali znam da je dugo vremena bio jedan od 10 najčitanijih romana u Hrvatskoj.
 
• Vaša djela donose u tu prešućivanu prazninu djela i priče koje su nedostajale u sklopljivosti jednoga mozaika tako da nam se daje jasnoća jednoga prostora, vremena, ljudi u njemu.
- Zapamtite, svako vrijeme i prostor imaju svoju prešućivanu prazninu. Samo što se u nekim vremenima i narodima na nekom prostoru ta praznina ispunjava i dan danas šupljinom a ne batudom, saznanjem da se ništa, baš ništa ne može sakriti, što više, često, ako ne i uvijek se može na pogreškama učiti i naučiti što je dobro, a što zlo. Ako je to moguće, bezbolnije je učiti na tuđim grješkama a ne na svojima. Istina i ljubav uvijek pobjeđuje, snagom razuma koji govori da ništa zauvijek nije i nikada dovoljno. Sve, baš sve ostati mora za druga vremena i ljude jer su i oni nama ostavili sve. S tom istinom i vjerom pišem i pisati ću dok sam živ. Likovi mojih djela govore ono što ja želim reći, radi dobrobiti čovjeka, istine i pravde. Ako u tome bar malo uspijem, biti će mi drago. Kako ono vi kažete što sam bar malo doprinio u sklapanju tog mozaika.
 
• Toliko je životnoga iskustva u vama, vašem proznome štivu što potvrđuje davno rečeno da veće i ozbiljnije djelo traži iskustveno i doživljeno.
- Istina je da životno iskustvo doprinosi punoći proznoga i svekolikog umjetničkog izražaja, što je i normalno ako promatrate život čovjeka, on se u prvom redu sastoji od nekolikorazdoblja odrastanja, djetinjstvo koje traži bezbrižnu igru u sreći, mladost koja bi trebala biti ispunjena veseljem, pjesmom i ljubavi, srednju dob koja je posvećena učenju, radu, brakom, podizanju djece, karijerom i na kraju poodmakla dob, namjerno neću reći starost, jer mi je ta riječ ružna, ja ipak biram riječi, ha-ha-ha-ha… Tako, da sve potvrđuje davno rečenu misao da veće i ozbiljnije traži iskustvo i doživljeno. Za sve to se je pobrinula priroda koju treba slijediti i poštivati njen fluidni tijek.
 
• Ne znam kada je netko u manje vremena dao više, jednostavno ste ušli u jedan prostor i nametnuli se kvalitetom u njemu, postali prepoznatljivi.
- Ostat ću dosljedan. Neka o meni govore drugi.
 
• U ovim današnjim književnim naplavinama svega i svačega nije lako zasvijetliti, između toliko nametanja drugih.
- Ne bih rekao da se samo književnost odlikuje raznoraznim naplavinama svega i svačega. Kiča je uvijek bilo i bit će u svim porama života pa i u umjetnosti ali se s time ne treba opterećivati, neka ga, i za njega ima konzumenata. A što se tiče nametljivaca njih je se najlakše osloboditi voljom i znanjem, oni su za njih nepoznanica.
 
• Neupitna je vaša poetska nit, tako da dijelovi vaših romana poezija je u prozi.
- Moć objedinjenja proze i poezije, odnosno nit koja povezuje jedno i drugo se ne kupuje na pazaru, nju, ili imaš ili nemaš. Po zakonu vrijednosti se zna koliko je nešto vrijedno. Za umjetnost ne vrijedi taj zakon ni zakon rijetkosti. U književnosti je umjetničko djelo veliko onoliko koliko uspije otkriti dušu čovjeka.
 
• Kako su vaši prijatelji reagirali na vaše romane, jesu li i kako doprli do njih jer ih se dotiču?
- Htjeli ste me pitati da li su se neki poznanici poistovjetili sa likovima iz romana? Ne, niti je vrijeme nastajanja priče ni dob poznanika odnosno čitatelja, moguć za tako nešto. Ali u mom narodu postoji taj sindrom i teško će se ikada zaboraviti jer je duboko uklesan u granitu pamćenja a dotiče se svih koji su živjeli i žive na ovim prostorima. Moj narod prašta jer ga tako njegova vjera uči, ali ne zaboravlja.
 
• Ima li nešto što vas nisam pitao a rado biste odgovorili na to?
- Mogao bi i htio puno toga reći ali ne ću, iz više razloga. Jedan od njih je i ovo vrijeme adventa, vrijeme radosti i mira. Želim vama i vašim čitateljima Sretan Božić i Novu godinu! Kada sam već spomenuo sreću, pronađite je, ona je tako blizu, koliko i daleko u vašim grudima.
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Ponedjeljak, 19/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1255 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević