Get Adobe Flash player

Cijela ideja kamena, drva i mora mi je privlačna, prirodna i topla

 
 
Slikar Tihomir Čulić, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor vrlo specifičnog rukopisa i kompleksnog opusa.
https://direktno.hr/upload/publish/150592/thumb/21739956-1846725668677757-7429061967979184667-n_5c93ad73ac333_970xr.jpg
• Gospodine Čuliću, ostvarili ste vrlo zanimljivi, svjež ciklus posvećen Mediteranu, recimo i to da ste kontinentalac.
-Da, malo je neobično da netko ''s asfalta'' ima toliko strasti prema moru i brodovima, al izgleda da me susreo neki od prošlih života gdje sam očito bio dio plavetnila dalekog horizonta i ostao mu vjeran. Mediteran je duboko utkan u gene svih nas i mene je snažno privukao svojim pejsažima, mirisima soli i svojim stoljetnim vedutama.
 
• Što je ključno u Vašem pristupu mediteranskim motivima?
-Privlače me geometrijski oblici, tragom kubizma ako smijem to tako reći, te vedute starih kamenih kuća koje žive u sjenci stoljetnih borova. Cijela ideja kamena, drva i mora mi je privlačna, prirodna i topla, kao i drvene barke koje plove ili su usidrene u luci. Meni osobno barke predstavljaju putovanje, izazov nepoznatog, pobjedu nad konačnosti, slobodu, a paralelno znače i povratak u sigurnu luku tamo gdje je srce. Kad se tome doda boja dobijemo ono što radim i u čemu uživam.
 
• Njegujete i vrlo jaki kolorit.
-Kolorit je onaj začin koji dodajem da bi stvorio svoju priču. Geometrija i crtež su nositelji priče mojih radova, dok bojom određujem smjer. Volim tamno plavetnilo mora uz bijelu boju neba, kao što jednako volim ljubičaste gradove zapljuskivati valovima žute.
 
• Vaši brodovi sliče apstraktnim formama, cijeli ciklus naginje nefigurativnom.
-Kao i jazz u muzici, apstrakciju u slikarstvu shvaćam kao sukus svega. Da bi se vladalo njome moraš sve proći, sve vidjeti. Cilj mi je biti na tragu apstrakcije, kako ste i sami rekli brodovi sliče apstraktnim formama, no uz brodove želim dosegnuti da cijela kompozija prikazuje temu, lako prepoznatljivu, samo uz jedan pomak. Taj pomak pokušavam ostvariti odmakom od stvarnosti i figurativnog. Ponekad uspijem ponekad ne, još sam dosta samokritičan u tome.
 
• Motivi su imaginarni ili stvarni?
Motivi su imaginarni. Oko vidi, mozak pamti. Motivi su spremljeni u arhivi sjećanja, sa putovanja, uglavnom sa Jadrana kao nepresušnog izvora.
 
• Većinom radite akrile na platnu.
-Da, akril je bio vrlo praktičan na početku, a tako i ostao do dan danas. Smatram se mladim slikarom, te mi još fali puno strpljenja što kompenziram akrilom koji se brzo suši i daje mogućnost trenutnog nastavljanja i brzih rezultata. Još imam kutiju uljanih boja koju sam dobio od supruge za jedan Božić, ali za otvaranje čekam neki poseban trenutak, kad budem spreman i zaslužim to. Mislim da je ulje ipak posebna tehnika i daje više za one strpljive. Kad skupim još koju godinu više staža odvažit ću se i raditi u ulju, to je sigurno, no za sada sam ostao samo na par pokušaja.
 
• Kako doživljavate suvremenu umjetnost?
-Ne znam točno kako bi se trebao osjećati i izjasniti po ovoj temi. Nisam siguran da shvaćam točno pojam suvremene umjetnosti?! Na taj pojam mi uvijek padaju na pamet (post)konceptualni umjetnici koji stvaraju instalacije, proljevaju vodu po podu, hodaju goli i bosi po betonu, umjetnici koji kapnu kap boje, povuku liniju preko slike i to smatraju nečim revolucionarnim, a povrh svega isto naplaćuju nerealno puno. Sasvim je u redu imati svoj stav i biti drugačiji od drugih, osobito masa, dapače, kao što je svakako u redu da njih to veseli, što i jest bit svega. Neka djela mi mogu pružizi pozitivan osjećaj, ali generalno nemam neki senzibilitet prema tome pojmu. Nekako mi se čini da je sloboda izražavanja otišla previše u širinu i meni se time gubi neki smisao umjetnosti. Ja sam pobornik starog štafelajnog slikarstva bilo to suvremeno ili ne, priznato ili ne, mene jako ispunjava i to je jedino bitno. Istomišljenici su uvijek dobrodošli na kavu :)
https://direktno.hr/upload/2019/03/20170416_155357_5c93acc3ebda0.jpg
• Što je trenutno novo u atelijeru?
-U atelijeru su nove ideje uvijek prisutne, slike pejsaža i oblika ispred očiju i strast kad sjednem ispred bijelog zategnutog platna. Ona 110% energija na startu i ushićenje stvaranja nečeg novoga. Nove ideje me vode novim slikama, ali generalno još uvijek se držim nekih okvira i poznatih formi. Mislim da će uskoro novo biti otvaranje već spomenutog paketa uljanih boja i oslobađanje nekih starih okova i obrazaca - veselim se tomu. Možda je vrijedno spomena kao novo da sam počeo raditi manje akvarele i to mi je sada prilično zanimljivo.
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
-Planovi su raditi što više, pomaknuti se još korak dalje. To je osnovno. Što se tiče izložbe, da, razmišljam i o tome pomalo. Do sada nisam htio žuriti sa izložbama jer nisam bio spreman za tako nešto, već je tu bilo nekih par manjih izlaganja bez nekih formalnosti. Gledajući u naprijed godinu-dvije, svakako sam zainteresiran za neku izložbu, bilo skupnu ili samostalno, nije bitno. Za monografiju nemam dovoljno ''staža'', to je tema za neke druge godine ispred mene. Igra mašte na platnu nikad ne prestaje...
 

Miroslav Pelikan

Kolor daje i definira sliku. Boja govori sve jezike

 
 
Slikar Sašo Petroševski Novak suvremeni je hrvatski likovni umjetnik. Autor je kompleksnog opusa. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama.
https://direktno.hr/upload/publish/149549/-mg-1550_5c86a3698571d.jpg
• Autor ste vrlo zanimljivog opusa, vrlo karakterističnog rukopisa, posebice kada govorimo o krajobrazu ili portretu naselja.
-Da. Jako sam se skoncentrirao i posvetio oblikovanju tog ciklusa slika Primorskih pejzaža. Ta tema je veoma eksploatirana u slikarstvu. I našem i stranom. I jako je teško bilo označiti se u originalnosti. U traženju sebe, kroz radove često sam se približavao nekim autoritetima, ali čim bih to primijetio i osjetio „bježao sam dalje“. Nije bilo lako. Tražio sam motive u vedutama primorskih gradova, koncentrirao ih i gurao u podsvijest i poslije ih „čupao“ tražeći se u originalnosti i autentičnosti. I uspio sam… Više od 20-ak godina, u ljetnim mjesecima, boravio sam u Rovinju, gdje sam imao ljetni atelijer. Tu sam slikao i naravno prodavao svoje slike. S ponosom se mogu pohvaliti da se moje slike danas nalaze u mnogim domovima svih europskih država (Slovenija, Italija, Austrija, Njemačka, Španjolska, Portugal, Francuska, Mađarska, Češka; Danska, Norveška, Švedska i sve do Rusije). Isto vrijedi i za Ameriku i SAD i Kanadu i Argentinu, Brazi, Čile i nadalje Australija, Japan… A što se tiče Hrvatske tu me ima doslovce u svakom gradu. Eto ponosan sam na ovo ostvarenje.
 
• Koliko su Vaši motivi imaginarni a koliko stvarni?
-Osnova svih mojih radova su stvarne situacije veduta hrvatskih primorskih i dalmatinskih gradova. Nadgradnja je sadržana u stilizaciji oblika, sadržaja i forme. Upotpunjenog kolora koji nude ljepota  mora i ljeta. U tome je originalnost što sam slici prišao kao dvodimenzionalnoj tvorevini. Pretpostavio sam da slika nudi dvodimenzonalnost, za razliku od skulpture koja je trodimenzionalna. U slici, treća dimenzija je iluzija, ona omogućuje definiranje perspektive i ukoliko se eliminira ostaje slika kao dvodimenzinalna tvorevina i bez perspektive. Upravo takva i „treba“ biti, tako da u mojim slikama često motiv u  prvom planu zna biti manji od zadnjeg, moje more često zna biti u nebu i obratno. Brodice hoće i „lebdjeti“, a sunce ponekad zna biti prizemljeno. Krovovi kuća često su ujedno i tlo crvenica s malo oskudnog raslinja koje se formom uklapa u kvadrati  i trokut. To je igra. Uz sve, prisutna naglašena stilizacija svih oblika i odbacivanje svih suvišnih detalja.
 
• Osjećam stanovitu idealizaciju prostora na Vašim slikama.
-Da, da. Upravo sam to opisao kao odgovor u prethodnom pitanju.
 
• Njegujete odmjeren ali izrazit kolor.
-Kolor je favorit. I on daje i definira sliku. Boja govori sve jezike. Ona je snažno prisutna u mojim slikama i tu se sretno uklapaju i nadopunjuju i topli i hladni kolori i čine melodiju ugodnu oku. Uvijek sam želio da moje slike budu kolorom ugodne i dekorative. I da su odraz i da definiraju podneblje kraja u kojem su nastale, Hrvatsko primorje i Dalmacija.
 
• Skloni ste različitim motivima. Koji motiv najviše volite?
-Do sada sam odradio nekoliko različitih ciklusa koji su me u potpunosti zaokupili kao tema. Tako sam odradio i radim ciklus slika mrtve prirode pod nazivom: „Tulipani“. Kao pravo „muško“, ne mogu se baš pohvaliti poznavanjem izgleda i anatomije cvijeća, ali tulipani su me posebno zaintrigirali (imaju svoju priču) i ja sam ih oblikovao u ciklusu od 24 slika, ulja na platnu u formatu 100x100 cm. Nakon toga odradio sam a  i dalje ih radim i u drugim formatima.
 
Pohvalio bih se i ciklusom aktova kojim sam se bavio prije desetak godina i sada se ponovo pripremam vratiti toj temi. Imao sam sreću da sam mogao suradjivati s prekrasnim modelima. Aktovima, kao temi sam prišao na način kojim me je privukla naglašena erotičnost i senzibilitet u njihovim pozama a opet u stiliziranom i plošnom obliku (aktovi nemaju lica). I svi su rađeni u plavim tonovima. Kao što sam rekao, ovom temom sam se bavio prije desetak godina. Zadnjih mjeseci se mišlju ponovo vraćam ovoj temi i sigurno ću se vratiti ovom ciklusu. (i već sam kontaktirao jednu prekrasnu osobu za suradnju u smislu poziranja). Posebno sam zadovoljan ciklusom „Mace i zverinje“. To je ciklus slika – portreta mačaka, nastao kao rezultat ljubavi prema ovim životinjama. Zadnjih nekoliko godina radim na Ciklusu hrvatskih gradova. To su vedute hrvatskih gradova u kojima sam prepoznatljivo figurativno koncentrirao na prepoznatljivost  „anatomije“ grada karakteristične za svaki grad osobno.Do sada sam odradio vedute: Zagreba, Varaždina, Osijeka, Vukovara, Knina, Sinja, Rovinja, Pule, Rijeke, Malog Lošinja, Zadra, Šibenika, Trogira, Splita, Korčule, Hvara i Dubrovnika.
 
Ogledao sam se i u apstrakciji sa dvadesetak radova izraženog kolora u ciklusu „Metamorfoze“. Apstrakcija me je snažno zaintrigirala u zadnje vrijeme i dogodilo se nešto interesantno u mom razmišljanju, želji i radu. Iako sam po vokaciji slikar snažnog kolora i moje slike govore bojama i svojim kolorom, zainteresiralo me je da se okušam u slikanju slika bez boje, odnosno koristeći takoreći samo dvije boje: crnu i bijelu, koje kako znamo se ni ne „priznaju bojama“. Ovaj ciklus još nema svoj naziv. Radno ga naziv „Whiteblack“ (bijelocrno)
 
• Često i izlažete.
-I da i ne. Ne bih znao što to znači često. Bilo je godina kada sam imao po 5,6,7 izložbi i onda period od 1 do 2 godine bez izložbi. U zadnje vrijeme, zadnjih nekoliko godina odradim 1 izložbu godišnje. U životopisu navodim da sam u svom 30-godišnjem radu (1988.-2019.) upriličio 40-ak izložbi. Nikad nisam to posebno pratio i ne znam stvarni broj. Bilo je po opusu slika i puno manjih izložbi tako da taj broj varira. Bilo je nekoliko projekata koji su mi posebno ostali u sjećanju:
-Češka – Senat Parlamenta Češke Republike,
-Budimpešta – otvaranje Hrvatskog kulturnog centra i
-Italija – Misano Monte, Cesena, Cesenatiko
-SAD – Washington DC
-Kanada – Toronto, Kichener
-Danska
-London, Beč, Kranj, Celje...
I Hrvatska: Zagreb, Osijek, Pula, Split, Rovinj, Poreč, M. Lošinj, Trogir, Kutina, V. Gorica, Vukovar…
https://direktno.hr/upload/publish/149549/13-u50x50_5c86a36a61492.jpg
• Jeste li zadovoljni ostvarenim opusom?
-Normalan sam. Zdrava osoba (ha ha ) i nisam megaloman i ne previše ambiciozan ali nisam zadovoljan ostvarenim. Ta doza nezadovoljstva samim sobom i svojim radom u stvari je i „pokretač“ za daljnji rad. Poštujem izreku: „Nula dei sin linea“. Volim slikati. Tako i živim. Ali uvijek sam želio i želim više.To je nagon i način življenja i ne ambicija. Stalno se otvaraju neke nove ideje i projekti i nisam sretan kad im ne mogu udovoljiti i sretan sam kad mogu raditi. Što sam stariji, sve u mom životu  i načinu življenja se pojednostavljuje. Puno toga iz „stvarnog“ života  sve manje me intrigira i zaokuplja pažnju. Želim slikati i tako živjeti. To je to – radost i ljepota stvaranja.
 
• Što mislite o domaćoj aktualnoj likovnoj umjetnosti?
-Nemam dobro mišljenje.
 
• Što je novo u atelijeru?
-Prije godinu i pol dana, prodao sam stan u Zagrebu i kupio  jednu lijepu kuću od 200tinjak kvadrata u Stubičkim Toplicama. Tu sam se preselio. To je sada adresa mene i mog atelijera, Manje-više, oduvijek sam živio i radio u jednom prostoru, tako da sam sada sebe u potpunosti prepoznao u ovom atelijerdomu. Tu živim i stvaram, u Stubičkim Toplicama, u malom naselju imenom Pihači. Okružen predivnim susjedima, domaćim Zagorcima, koji su me prepoznali i prihvatili i s kojima svakodnevno živim i družim se. Naravno ova transformacija u mom životu nametnula se sama od sebe i „tjera“ me da počnem oblikovati novi ciklus slika u motivima hrvatskog Zagorja. I kroz motive pejzaža i kroz vedute zagorskih gradova. Taj ciklus nosit će ime: Gupčevim krajem.
 
• Planovi, izložbe, monografija...?
-Monografija mi još nije u planu. Nije trenutak za to. Treba još puno stvarati. Imam odnos prema monografiji da bi ona trebala zaokružiti cjelinu. Au tome se još nisam finalizirao. Izložbe? Sad sam u Stubakima, u Zagorju i volio bih se u ovom kraju pokazati sa reprezentativnom izložbom. Još sam u fazi prilagodjavanja i to ce potrajati. Mada se moram pohvaliti da sam oglasio manju izložbu u prostoru hotela Terme Jezerčica i koja bi trebala prerasti u trajnju suradnju. Želja mi je da se oglasim i u D. i G. Stubici, Mariji Bistrici, Krapini, Klanjcu, Kumrovcu, Tuhelju... Planovi – prikupljam i „trpam“ u svoju podsvijest elemente zagorskog kraja. Trebat će vremena da nešto izađe, ali znam bit će to lijepi ciklus slika „Gupčevim krajem“.
 

Miroslav Pelikan

Hrvatska je ušla u opasno doba življenja; 'Budina deca' su oko nas

 
 
Prof. dr. sc. Anđelko Milardović poznati je politolog, a donedavno i predsjednik Instituta za europske i globalizacijske studije. Jedan je od najvećih stručnjaka za pitanja migracija, ali i kretanja u društvu, kao i promjene društva u cjelini. U burnim godinama u kojima živimo, apsolutno je relevantan sugovornik za mnoštvo tema koje svakodnevno „zapljuskuju“ svijet u kojemu živimo.

• Strahujete li od buduće Europe moguće promijenjenih granica?
- Strah je egzistencijalna kategorija koju treba izbjegavati. Ne plašim se straha! Ovo je pitanje postavljeno iz obzora mogućeg narušeno mira u Europi  i nekog novog rata, stotinu godina poslije Prvog svjetskog rata. Povijest se nikada ne ponavlja u čistom  obliku. Ima sličnosti koje se mogu  evidentirati sto godina poslije. Isključujem mogućnost promjene  granica. Jer bi promjena potakla domino- efekt uz nasilje. Nije da u mislima  ne postoji svjesna, ili nesvjesna promjena granica. Tako nečemu svjedočili smo nedavno kada je Plenkovićev 'pajdo' Antonio Tajani iz Forza Italia, u društvu svojih dimnjačara (starih fašista/Camicie Nere ), inače  je gospodin Mortadela predsjednik Europskog parlamenta, uz pomoć alkoholnih para, bulaznio na temu 'talijanske Dalmacije' i 'talijanske Istre'. Još mu je samo društvo mogao praviti Ante Pavelić pa da povijesna slika bude kompletna!
 
Riječ je o modelu prekrajanja granica na misaonoj razini. Ako to u svjesnom, ludom, ili pijanom stanju dolazi od predsjednika Europskog parlamenta, onda se treba pitati, što je taj parlament za kojega bismo mi morali glasovati i kuda ide Europa. Quo vadis, Europa? Ovo pitanje ujedno je naslov teksta uglednog njemačkog  političkog filozofa H. Ottmanna 'koji na tragu pesimistične političke antropologije raspravlja o budućnosti  Europe s demokratskim deficitima'. Žalost je  tim veća što  je  dotični gospodin Mortadela, kako  ga za potrebe ovog intervjuua zovem i neka ostane tako, zapravo ovjekovječeni  prijatelj HDZ. Ako laže koza, ne laže rog! A rog, ili truba kažu sljedeće: “Ako bih bio državljanin  Hrvatske glasovao bih za HDZ“. Ispred njega je parola: 'Vjerodostojno' Kako je reagirao HDZ? Vjerodostojno i pravedno?!  I mlako! Kao 'mlohava ćuna'! Rekli bi oni iz BiH- ne bih HDZ!
 
• Kako je reagirala čvrsta osovina Rim-Beograd u Plenkovićevoj vladi?
- To jest, duboko prožeta osovina Furio Iredente i Mletački trgovac Pupovac? U skladu s naputcima vladara vladajuće koalicije. Rečeni Furio (hrvatski- Bijesni), čak je pokušao relativizirati cijelu priču u odnosu na bljutavi govor gospodina Mortadele pod utjecajem njegovih alkoholnih para. Mortadela, odnosno, njegova Forza Italia dio su EPP, kao i HDZ. U tomu društvu se našla renomirana i reformirana četnička Srpska napredna stranka onog komšijskog Vladara i vanjskog remetilačkog faktora Republike Hrvatske. Viva Europa! Viva Croatia! U odnosu na postavljeno pitanje, misaona prekrajanja granica Europe u svjesnom, ludom, polu, ili pijanom stanju, uvijek su moguća. Dokaz je  tomu politički eskapizam gospodina Mortadele u društvu njegovih talijanskih dimnjačara. Opasnost od fizičke promjene granica Europe došla  bi u trenutku napuštanja,  ili propasti ovakvog modela Europe i uspjeha populizma u Europi. Kuda će ona ići, vidjet ćemo nakon predstojećih izbora za EP 2019. U slučaju uspjeha populista, promijenit će  se njezin politički identitet na što su upozorili vodeći europski intelektualci tipa Milana Kundere i Claudia Magrisa. Stotinu godina poslije Prvog svjetskog rata, Europa je doista na raskrižju. Kuda će krenuti to ovisi o njoj? Nama? Wir sind Europa!
 
• U velikim povijesnim ciklusima, koje mi, obični smrtnici obično doživljavamo kao traumatična, migracije su, zapravo, potpuno normalan proces?
- Da! Migracije  su normalan proces! Bez migracija ne bi bilo društava. U povijesti događaje  moramo promatrati ciklički. Preko G. B. Vicoa, G. W. F. Hegela, O. Spenglera, ili meni dragog mediteranskoga F. Braudela. No, da vidimo kako stvari stoje s migracijama? Moja je teza sljedeća. Da nije bilo migracija, ne bi bilo gradova i civilizacija. Gradovi  su nukleus civilizacija. Tako je bilo s Grčkom i Rimom. Nukleus helenske civilizacije tvorili su polisi. Polise su osnivali stranci/migranti. Kako bi Europa izgledala bez kulture polisa danas i bez Rima da nije osnovan i temeljen na migracijama? Svi smo odnekuda došli!  Svi nekamo putujemo. Brže, ili sporije. Svijet je, dakle, uvijek bio u pokretu. Danas je oko 257 milijuna  ljudi u pokretu. Samo su  različiti motivi  migracija, kao i danas u doba globalizacije migracija. Vratimo se migracijama i gradovima. U njima su se  proizvodili duhovni i materijalni oblici života. Okosnica su kulture, znanosti, tehnologije i umjetnosti. Skup tih gradova stvorio je državu koja je također nastala zahvaljujući migracijama, ili mehaničkom kretanju stanovništva. Migracijama su nastale civilizacije kao relativno   duge strukture trajanja longue durée, kako ih opisuje F. Braudele, inače predstavnik francuske povijesne škole Anala. Migracije nisu rušile civilizacije. Civilizacije poput Rima najprije su se same urušile. Onda su ih dokrajčila germanska plemena sa sjevera Europe zvani Barbari jer su imali duge brade. Zašto je bilo tomu tako? Bilo je tomu tako zato što se rimska civilizacija ugušila u antropološkoj zamci koja je odvela u provaliju. A ta je egoizam, ratovi, nasilja, osvajanja, podjele u doba rimske Republike, cijepanje na dva carstva. I u konačnici, ideativne snage carstva prestale su vjerovati u sebe. Slično se danas događa Europi. Ona odustaje od sebe, svojih vrijednosti, dok istodobno želi biti globalni igrač. Kakve li ambivalencije? I kakvog li paradoksa?
 
• Je li po Vama, projekt Europske unije, kao ujedinjene homogene mase država, imao uopće šanse za uspjeh? Čini se da je taj projekt već odavno zamro…
- Pitanje je postavljeno na početku 21. stoljeća kada Europa proživljava provjeru vlastita projekta zbog defektne demokracije i populizma. Ona je doslovce razapeta između kozmopolitske Europe i Europe bunkera, bombi, rašpi i revolvera. Za sada taj projekt još živi, ali je  na opasnom zavoju. Ovo se pitanje moralo postaviti u kontekstu  završetka Prvog i Drugog svjetskog rata.  U Europi su se vodila dva globalna rata. Utemeljitelji današnje Europske unije dolaze iz obzora kršćanske demokracije. Oni su  bili na tragu kozmopolitske Europe vođeni idejom mira. Veliko okupljanje država bilo je motivirano, dakle, idejom mira, tržištem i zajedničkim korijenima europskog identiteta, kao što su kršćanstvo, grčka filozofija i znanost, rimsko pravo, humanizam, racionalizam i prosvjetiteljstvo. Vrijednosna dimenzija je prilikom ujedinjenja  bila bitna na tragu slike o zajedničkom identitetu. Povijest Europe povijest je svjetovnih i religijskih ratova. Primjerice, tridesetogodišnjeg  religijskog rata, nakon kojega je iznjedren Westfalski mir 1648. godine, kao okosnica rađanja današnjih država nacija Europe. Tako se s idejom mira išlo u ovaj projekt, koji vremenom nije došao k sebi u smislu odgovora na pitanje o političkoj organizaciji Europe. Odnosno EU, jer jedno od drugoga treba razlikovati. EU ne zna što u konačnici hoće? Biti ovo što je? Biti federacija u obliku Sjedinjenih europskih država? Biti globalni igrač i ujedno odustajati od sebe same u vremenu globalnih migracija, kada se ne zna postaviti prema istima. Mislim na Zapadnu Europu koja pati od kompleksa inferiornosti i osjećaja krivice zbog osvajanja zemalja iz koje danas pristižu migranti, zbog kolonijalnog nasilja iz prošlosti i prakticiranog rasizma. Sada joj pred očima lebdi orijentalistička krivnja i pad objektivnosti u odnosu na  migracije i migrante. Istočna Europa s tim  nema problema. Jer nije bila u kolonijalnim pohodima. Zato ona  igra hard igru u odnosu na migrante i migracije. Tu se oko migracija koje lome Europu na dva dijela, merkelovsko-macronovsku i onu orbanovsku, Europa  našla u najdubljem rascjepu vlastita projekta. Projekt Europa počeo je zamirati onoga trenutka kada nije uspio pronaći  metodološku formu vlastite buduće političke egzistencije. Projekt je uzdrmala i globalizacija. Pojavljuju se potentnije civilizacije. Kina, Indija, civilizacije islama koje nemaju demografskih problema. Europa stari i odumire i teško se može zbrojiti kuda zapravo ide? Sve teče i sve se mijenja! Ništa nije vječno! Drug Heraklit bio je u pravu!
 
• Uostalom, koja je uopće bila, da tako kažem, poanta tako zamišljene Europe? Kakvog smisla imaju, primjerice, jedna Švedska i jedna Rumunjska s istom valutom?
- Ponavljam, poanta tako zamišljene Europe je  mir. Mir je suprotnost ratu. A povijest Europe je, kao što sam rekao, sve do 1945., povijest ratova. To što se valute tiče, riječ je o uvođenju zajedničkog ekonomskog medija, jer novac je medij, kako je jednom napisao kanadski komunikolog Marschal McLuhan. Smisao je zajedničke valute ekonomska integracija, premda Češka, Slovačka i neke druge zemlje nemaju euro, jer  je u nekim slučajevima euro zapravo neuro. Stoga ne znam kamo i kojom brzinom, glede uvođenja eura, juri svilena Vlada Andreja Plenkovića i njegov pajdaš i vječni tutankamonski guverner Vujčić ? Kuda jure Svilanovići?! Komu nas sada prodaju? I za koliko?
 
• Vratimo se na Hrvatsku. Nikada nismo bili ovako podijeljeni- praktički oko svega, od krvnih zrnaca, do navijanja na tribinama. Je li Hrvatska ušla u vrlo opasnu fazu za samu sebe?
- Hrvatska je ušla u opasno doba življenja spustivši se na točku promišljanja vlastita opstanka. Netko to mora reći? Pod tim  mislim na  potencijalni demografski slom. Postupno izumiranje. Nestajanje! To je strateško pitanje, a ne gaćice neke koke, hrvatske starlete na Instagramu. S druge strane, Hrvatska  je tragom sociološke teorije društvenih rascijepa toliko rascijepljena, fragmentirana, da ne može funkcionirati kao normalan sustav. Bez Normabela! Naravna stvar, ovdje ne zagovaram nikakav holizam naše zajednice, bez ikakvih rascijepa. Ali, s ovolikom količinom rascijepa oko svega i svačega, mi nismo funkcionalan sustav i s ovakvim načinom teško ćemo to postati. Mi se oko malo stvari možemo dogovoriti. Prepušteni smo nimalo nježnom zagrljaju političke oligarhije, korporacija, kontroliranih medija, simulirane demokracije s malim izgledima za promjenu statusa quo. Zbog kojega je iz ove zemlje u nekoliko posljednjih godina iselilo 200-300.000 ljudi. Vlast to malo zabrinjava. Jer su to Otpisani ! U kategoriju vrijeđanja pameti i logike spada jedna ingeniozna premijerova izjava da se smanjio broj nezaposlenih. Kakav li je to politički cinizam? Kakvo li je to ruganje s nama? Stvari treba vidjeti i iz perspektive tranzicije i stvaranja demokratske Hrvatske. Iz ekonomske perspektive tranzicija se odigrala kao legalizirana pljačka stoljeća. Danas imamo hrvatske banke i sve ostalo u stranom vlasništvu. Naglasak je na tome da su 'hrvatske'. Također, imamo hrvatsku pušku na NATO ramenu i telekom koji je Hrvatski, samo što  mu je s vremenom isparilo jedno slovo abecede. Onda naši suverenisti pričaju o suverenitetu?! Ha, ha, ha! U čemu smo suvereni? U himni ?Da! Kada igra Dalićeva ekipa? Yes!  U čemu još? U Zastavi? I naravno, tamburici, klapama, folkloru i izvođenju kola Ero s onoga svijeta!  Sebe osobno smatram suverenijim od Republike u kojoj živim! U odnosu na političku tranziciju iz lijevoga totalitarizma u simuliranu demokraciju, valja se  kratko osvrnuti na aktere tranzicijskog društvenog spektakla. Tranziciju su vodili akteri duboke države starog režima, koji su preko svojih sinova i kćeri postali stvarni vlasnici Republike Hrvatske D.D.  'Budina deca' su oko nas! Poglavito u MVEP. Hrvatski Bog Buda jedan od istaknutijih aktera duboke države  biva nagrađen nekom nagradom grada Zagreba. I tako to! Hrvatski Buda živi vječno! Personifikacija današnje Hrvatske! Jedno dublje sociološko istraživanje obitelji iz doba komunističke nomenklature, pokazalo bi kako su te obitelji profiteri tranzicije. Oni su postali vlasnici RH, premda je nikada nisu ni željeli, niti je danas vole. I dalje je gledaju s gađenjem! Hrvatska im se gadi, ali protiv hrvatske kune nemaju ništa. Perverzno! Njezini stvaratelji uglavnom će biti njezini likvidatori. Brutalno, ali istinito!
 
• Kada promatramo strahoviti val nasilja posljednjih godina, a posebice nekoliko posljednjih mjeseci, parafrazirajmo to ovako: je li Hrvatska postala ''zemlja opasnog življenja''?
- Da, u odnosu na  vladavinu prava! Treća grana vlasti, najslabija je karika ovoga sustava. Sudstvo je samo formalno neovisno. Utjecaj Partije na treću granu vlasti je kao i u doba Saveza komunista Hrvatske. Pogledajte Ustavni sud. Izgleda kao reformirani Savez komunista sastavljen od  koalicije HDZ-SDP što nije ništa drugo do reformirani SKH.  Treća grana vlasti za sada nema snage zaustaviti ovaj trend nasilja. Od sigurne zemlje, Hrvatska se pomalo pretvara u mjesto nesigurnog življenja. A naš najveća kapital bila je sigurnost. O slobodi  neću raspravljati. U situaciji nasilja koje nekome odgovara, mnogi bi između slobode i sigurnosti izabrali sigurnost. Sekuritizacija života zamijećena je u svim sferama. U međuvremenu, postali smo društvo kontrole i kodova/pinova. Srazmjerno porastu nasilja, povećava se kontrola u svim sferama života i istodobno smanjuje sloboda. Veliki Burazer upravlja našim životima!
 
• Imaju li građani razloga za strah, ili je riječ o pojedinačnim scenarijima nasilja kojima svjedočimo svakodnevno?
- Sve je dobro dok su u igri scenariji pojedinačnog, ili grupnog mafijaškog nasilja. Država još može to kontrolirati. Građane bi trebalo biti strah da se država pojavi kao nasilnik, ili neka autoritarna država, a takvih naznaka ima: razbijena opozicija, kriza parlamentarizma, cezarizam u oponašanom kancelarskom sustavu, pretvaranje medija u propagandu s kontrolom medija i eliminacijom nepoželjnih osoba i mišljenja te uplitanje obavještajnih službi u dvorske borbe za vlast. To je opasno! I zbog toga bi građani trebali biti zabrinuti. O tome treba govoriti i na vrijeme sasjeći u korijenu u smislu obrane slobode i ustavne formule te obrane Republike od pohotne oligarhije koja Republiku tretira kao svoje privatno društvo D.D. Riječ je o privatizaciji države za svoje potrebe!
 
• Možemo li se više uopće kao društvo homogenizirati, ili se čini da nam to uspijeva jedino u kriznim situacijama, a da inače praktički ne znamo što bismo s njome?
- Homogenizacija je moguća  samo u slučaju populističke paradigme u smislu  nekog jedinstvenog naroda. To je jedna od temeljnih  ideja populizma. Narod (Wir sind das Wolk), složen je društveno-sociokulturni konglomerat koji u simuliranoj demokraciji funkcionira u obliku  društva na ideji političkog i kulturnog pluralizma. Ta su dva pluralizma u suprotnosti  s homogenizacijom. U slučaju homogenizacije ona je moguća samo kada je u pitanju vanjska opasnost. Vučić nas ne može napasti, čak ni uz pomoć Afričke šljive, jer ni sebe ne može braniti. Nema vanjske opasnosti! Postoji samo unutarnja opasnost. Naša najveća opasnost unutarnje je naravi. S vremenom smo postali najveća opasnost sebi samima. U odnosu na  homogenizaciju  naroda, izvjesnija je homogenizacija mlijeka!
 
• Čini se kao da se nasilje sa sportskih terena preselilo na ulice i postalo svakodnevica s kojom živimo? Ili je to prežestoka tvrdnja?
- Ne, nije! Nasilje je postalo komunikacijska valuta. Riječ je o prakticiranju kvantitativne moći putem fizičke snage. Živimo u rizičnom društvu za koje se dugo vjerovalo da je sigurno. Slike/informacije iz medija demantiraju i demontiraju to vjerovanje pred naletom različitih oblika nasilja. Ovdje glavnu riječ vode fizički snagatori. Još gore od fizičkoga nasilja je ono mentalno perfidno nasilje u institucijama koje provode osobe što zloupotrebljavaju institucionalnu moć. Riječ je o moralnom zlostavljanju, ili  nakaradnom prakticiranju moći. Provode ga osobe u pravilu bez intelektualnog pokrića, moralni zlostavljači udruženi u čopor vukova okomljen na pojedince, osobe bez habitusa, no name, osobe skrivene iza birokratskih pravila, zapravo nule i ništice. Bijedni čopor vukova. Koji u susretu jedan na jedan nemaju šanse. S moralnim zlostavljanjem susrećemo se u svim institucijama. Vrhunac toga su sveučilišta i instituti. Što su osobe obrazovanije, moralno zlostavljanje, ili zloupotreba moći, perfidnija je i sofisticiranija. U kontekstu fenomenološke sociologije svakodnevnog života, riječ je o različitim formama moralnog zlostavljanja, ili  zloupotrebe moći, radi nanošenja štete drugima. Pojavljuje se oblicima vrijeđanja, ponižavanja, omalovažavanja, podcjenjivanja, rušenja samopouzdanja, preko kojega se pokazuje moć, bahatost, prepotencija, ili dno dna ljudske duše. Karakteristično je za sve institucije u kojima je hijerarhijska organizacija- birokracija, država, Sveučilište, vojska, Crkva... Moralno zlostavljanje nije strano politici i političarima. Navedene oblike moralnog zlostavljanja u odnosu na građane prakticira i aktualna politika i Vlada. Pogledajte našega mladoga ingenioznog  Vladara (Il Principe), kako na svoje prepotentni i podcjenjivački način  komunicira. A sve fino i odgojeno sa zlatnom žlicom  i  u rukavicama! Briselski, nadasve! U 'belim rukavicama'. Zapravo, moralno zlostavljački. S nakanom fizičkog obračunavanja sa zastupnicima u  Hrvatskom saboru, što se nije dogodilo niti jednom premijeru u povijesti demokratske države. Dokle tako?! Sve dok vi koji izlazite na izbore ne odlučite drugačije. No, po ovim izbornim pravilima, teško! Uzalud vam trud svirači. Stvari su zacementirane! Sve je napravljeno savršeno da se ništa ne izmijeni. Po zakonu! Kakvom zakonu? Koji zakonima, kada ne služe interesima većine? Pa oni koji više nemaju živaca, riječ je o mladoj obrazovanoj populaciji, kidaju iz ove prelijepe zemlje, jer ne mogu dopustiti da im šaka jada kreira, ili uništava život. Ona ista koja je sprema uložiti tri milijarde eura za leteće škovace,  ali nije spremna uložiti tri milijarde u obrazovanje, znanost i kulturu. Dakle, šaka jada! Mi građani nismo našli naše živote na ulici! Mi nismo niti pantagane, niti škovace, da se s nama može tako postupati. Mi ne možemo dopustiti da moralno zlostavljački vitlaju našim životima zamišljajući da smo njihove nogometne lopte i da mogu raditi što god zamisle. U odgovoru na ovo Vaše pitanje, kao što se vidi, da parafraziram Meštra iz Veloga  mista, nisam igrao 'bunker', već otvoreni napad. Zapravo, kontru, čistu kao suza! I uvijek kontru! Jer ništa nije savršeno. Nitko nije savršen. Pa ni ja kao takav. Da si ne bih nešto umislio, jer ne štedim ni sebe. Jer, mora se nekada ići do kraja, do j...!
 
• Nije li ovo sve što se zapravo događa potpuno normalna posljedica siromaštva i beznađa u koje smo potonuli posljednje desetljeće, od kada nas je ''satrala'' recesija?
- Moglo bi se i tako tumačiti. I druge su zemlje bile u sličnoj situaciji. Ali, nisu imale ovakve političke elite i lopine. One su se izvukle, a mi smo u međuvremenu postali slijepo crijevo Europske unije. Sve dok se ne stvori kritična masa koja će demontirati ovaj nepodnošljivi status quo, bit ćemo u ovom stanju beznađa, s malom grupom ljudi koji su svoj američki san ostvarili u Hrvatskoj, s deklasiranim srednjim slojem, masom mladih nach München and  to Dublin, brdom prosjaka na zagrebačkim ulicama i ljudima oko kontejnera. Zanimljivo društvo!
 
• Nisu li svi totalitarni režimi počinjali upravo identičnim scenarijem- siromaštvom, očajem i strahom od budućnosti te depresijom?
- Točno ste detektirali. Oni su nikli u uvjetima društvene krize i dekadencije između dva svjetska rata, kao glorifikacija različitih kolektivizama. Počivali su na ideologijama i utopijama čiji nam je epilog poznat. U istom obliku tako nešto neće se pojaviti. U doba tehno-kulture mi smo već u jednom tipu mekog tehnološkog totalitarizma. Velika ekonomska kriza i kriza demokracije te skretanja prema autoritarnim tendencijama mogle bi nas odvesti od demokracije kao ustavne formule,  u novi oblik povijesnog bezdana. 
 
• Je li izvjestan novi ratni sukob u Europi, točnije, na području jugoistočne Europe? Kosovo vrijeme, BiH standardno na rubu... što možemo očekivati?
- E, u ovo se ne bi štel mešati!  'Regiona' mi je dosta. I Amerikancima i Rusima. I Europskoj uniji. Ako je njima i meni je isto dosta 'regiona'.
 
• I na kraju- kako preživjeti u ovakvim dramatičnim vremenima, u kojima ni obrazovanje, ni znanost, a ni ljudske i moralne vrijednosti jednostavno nisu na cijeni?
- Teško! Orijentacija je vladajućih kupovati leteće škovace/kante za tri milijarde dolara. Nije im orijentacija uložiti  tu 'lovu' u znanost, obrazovanje i kulturu. A to nas jedino može spasiti. Jaki mozak najbolje je oružje koje može proizvesti sva ostala. Ako se u njega ne ulaže i država se vodi bez mozga, onda ona nema perspektive. Oni koji znaju i mogu, u ovom su društvu nitko i ništa. Oni su suvišni ljudi. Smetala i niš koristi ! Jadno! Oni su elita bez moći. A ovi drugi koji nisu elita duha, imaju moć. I tako to. Sve je na bubnju. Balota se i dalje vrti. A mi smjer kretanja u pravcu banalizacije života i banalizacije zla teško možemo zaustaviti. Igra moći i moć igre se nastavljaju. Pa tko koga!
 

Andrea Latinović, https://direktno.hr/direkt/andelko-milardovic-hrvatska-je-usla-u-opasno-doba-zivljenja-budina-deca-su-oko-nas-147355/

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Utorak, 22/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1175 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević