Metodama specijalnog rata pokušavaju nas razjedinjavati

Rijetka je i zadovoljavajuća prilika objaviti razgovor o nečemu do čega ti je stalo i za što si zainteresiran, sa nekim kome je do toga također stalo i sa kojim si tijekom gotovo dva desetljeće razmijenjivao mišljenja kao što sam to činio sa svojim sugovornikom Ivicom Matoševićem, glasnogovornikom Koordinacije braniteljskih udruga grada Zagreba.

• Što bi bila misija Koordinacije braniteljskih udruga gradaZagreba?

- Kao prvo želim reći kako je u brutalnoj agresiji na Hrvatsku u Domovinskom ratu preko 80 tisuća građana grada Zagreba sudjelovalo u direktnim borbama. Mnogi su položili svoje živote za današnju slobodu i boljitak Hrvatske, mnogi su izranjavani i osakaćeni, a  kasnije mnogi i oboljeli od posljedica ratovanja. Danas u Zagrebu djeluje poveći broj braniteljskih udruga ratnih veterana (ratnih postrojbi, brigada i pukovnija) proizašlih iz Domovinskog obrambenog rata, nakon niza višegodišnjih lutanja i traganja za namjenskim i korisnim djelovanjem konačno su se prije godinu dana organizirale u Koordinaciju. Istu za sada aktivno podupiru i sačinjavaju njih 16, te Hrvatsko žrtvoslovno društvo, u porastu smo jer nam se priključuju i ostale braniteljske i domoljubne asocijacije, koje rado prihvaćamo. S nama u našim projektima djeluju vrlo često i članovi akademske zajednice, intelektualci i znanstvenici, s kojima promišljamo i uspješno provodimo naše projekte. Svakako da svaki od nas bio pojedinac ili pravni subjekt kao Udruga potvrđuje svoje djelovanje kroz društveni ugled, utjecaj, znanje i poštenje kroz kvalitetnu provedbu zadaća i projekata. Zato nastojimo s predstavnicima gradske i državne vlasti ostvarivati naše ciljeve na transparentan način korektnom suradnjom, bez uplitanja politikanata jer njima nema mjesta u Koordinaciji braniteljskih udruga grada Zagreba. Dakle, djelujemo kroz Koordinaciju u partnerskim odnosima kao skup više pravnih osoba organizirane u braniteljske Udruge. U svojim programima, a to nam je i  misija, uključujemo branitelje, stradalnike i sve ostale dobrohotne na dobrovoljnoj bazi, uskoro i aktivne pripadnike hrvatske mladeži. U cilju provedbe projekata istaknuto je zalaganje za opće dobro korišternjem intelektualnih ljudskih i inih materijalnih potencijala. U Zagrebu i široj okolici postoje resursi i infrastruktura kako bi hrvatski branitelji u zajedništvu i partnerstvu sa ostalim zainteresiranim građanima doprinosili  boljitku i prosperitetu našega grada i zemlje u razvoju: gospodarskih i privrednih te kulturnih i turističkih a svakako i ekoloških resursa koje posjedujemo samo ih treba kroz pozitivne aktivnosti usmjeriti i nadograđivati i staviti u funkciju kao opće dobro. Tako da ovim putem poručujemo očekujte od Koordinacije kvalitetne projekte.

• Možemo li biti zadovoljni ulogom branitelja u hrvatskom društvu?

- Za nas hrvatske branitelje, za većinu u našim redovima pa tako i našim obiteljima, znancima i prijateljima, hrvatska država nije prolazna ili privremena činjenica prema kojoj bi se trebali odnositi ravnodušno, površno ili nezainteresirani. Ona je nastala u vrlo složenim povijesno-političkim okolnostima, za njezinu suverenost i neovisnost izginulo je tijekom Domovinskog rata na tisuće naših suboraca, na tisuće je ranjenih i osakaćenih, poubijane su tisuće i stotine nedužnih civila i djece, svih dobnih uzrasta kako bi danas živjeli u miru i slobodi. Na njih smo s posebnim pijetetom ponosni i vrlo osjetljivi. Kao sudionici i ratnici u stvaranju slobode, ne možemo se miriti sa situacijom nazadovanja hrvatskog društva, jer i sami želimo i nastojimo pridonositi dobrobiti i kvalitetnijem življenju zajednice. Sadašnjim stanjem odnosa društva prema hrvatskim braniteljima, pa tako i nedovoljnim sudjelovanjem u kreiranju potrebnih promjena, nismo zadovoljni. Naša je obveza da se artikulirano i konstruktivno s argumentiranim rješenjima suprostavimo bahatosti i sebeljublju. Raduju me osobno spoznaje kako na listama sve više stranaka u nižim i gradskim pa i županijskim sredinama i političkim stranačkim razinama sve češće na liste bivaju imenovani i delegirani časni i pošteni bivši ratnici, danas poduzetnici, gospodarstvenici i aktivisti. Njihov doprinos i avangardnost, upornost u radu za boljitak cijele Hrvatske uskoro će itekako biti prepoznatljiv i nagrađen glasovima birača, njihovih sugrađana, jer će povjerenje i podršku dati ljudima koji su se za sve u mladosti nesebično odricali komoditeta, kako bi domovinu Hrvatsku obranili od agresije.

• Koji su prioritetni problemi hrvatskih branitelja?

- Kako su hrvatski branitelji sastavni dio hrvatskog duštva i prioritetni problemi branitelja su indentični problemima hrvatskih građana, a to dominiraju egzistencijalni problemi od nezaposlenosti, stanovanja i drugih. Podaci govore, a statistika je  znanost, kako je nakon Domovinskog rata jedna pješačka brigada od par tisuća hrvatskih branitelja  počinila suicid. No, branitelji često kao bitno ističu preispitivanje važnosti i utjecaja odgovornosti hrvatskih branitelja za situaciju (ne)djelovanja da je hrvatsko društvo došlo u ovakvo stanje. Ovdje treba reći kako se generator problema hrvatskih branitelja  nalazi i u u Zakonu o hrvatskim braniteljima i Zakonu o Udrugama, neučinkovitim službama Ministarstva branitelja, isti Zakon treba mijenjati, kako bi služio svrsi svim braniteljima a ne samo ciljanim skupinama, što uistinu nije pošteno.

No, veseli činjenica kako je vidljivo je danas, da u braniteljskim udrugama i zadrugama djeluju na  opće zadovoljstvo mnoštvo bivših ratnika a danas uspješnih ljudi u svim sferama hrvatskog društva. Obrazovani i nesebični spremni su pokrenuti potrebne promjene i obračun s barjaktarima omalovažavanja i neutraliziranja u političkom odlučivanju te varanja hrvatskih branitelja. Hrvatski branitelji traže i žele civilni dijalog sudioničke demokracije sa svim  relevatnim čimbenicima i partnerima u hrvatskom društvu. Organizirani smo i djelujemo u svojstvu interesnih  i promotivnih skupina na platformi domoljubnog zajedništva u povijesnoj kulturi i šire u društvu za dobrobit braniteljske populacije u čuvanju općih vrjednota, prednosti i nasljeđa bašćine te poštivanju života i dostojanstva čovjeka.

• Kakav je ugled hrvatskih branitelja u hrvatskom društvu?

- Možemo reći kako ugled hrvatskih branitelja nije u cijeloj zemlji jednak. On je značajno veći u krajevima koji su bili privremno okupirani i u krajevima koji su bili u neporednom dodiru sa ratnim djelovanjima i razaranjima. Dalje, ugled hrvatskih branitelja značajno je veći kod stradalnika Domovinskoga rata ili u obiteljima čiji su članovi bili branitelji. To nije baš apsulutno tako ali najvećim dijelom je. Nekada politika podupire ugled hrvatskih branitelja kako bi se njihov ugled projicirao na njih. No, nekada posredstvo medija urušava ugled ranitelja jer se boje braniteljskih stavova jer misle da bi oni mogli naštetiti njihovom ugledu i ciljevima. Nekada u tome uspijevaju a nekada ne. Kao što sam prije rekao u nekim krajevima i društvenim skupinama ugled branitelja je otporiji. No, najveći društveni problem je u tome to kada se omalovažava branitelje kad ih se prikazuje neradnicima, pijancima, lovcima na privilegije i sl., govori se protiv poželjnih društvenih vrijednosti i zanemaruje se suosjećajnost prema stradalnicima. Za određeni stupanj (ne)ugleda u hrvatskom društvu, krivi smo svi pa i mi branitelji. Braniteljske udruge moraju ovladati tehnikama upravljanja ugledom hrvatskih branitelja.    

• Kako hrvatski branitelji doživljavaju stupanj svog ugleda ili zaslužnosti u hrvatskom društvu?

- Isto tako kao što je društveni ugled hrvatski branitelja nejednak regionalno i po društvenim skupinama, gotovo svi branitelji doživljavaju stupanja svog ugleda jednako tj. jedinstveno. Kada se govori negativno o braniteljima ili skupini branitelja to se prenosi na cijelu branitelksku populaciju. Neznanje je veliki problem, trebamo razbijati predrasude da su branitelji asocijalna i neobrazovana skupina građana Hrvatske. Ključno je itekako prepoznati odgovornost. Mi smo svjesni svojih slabosti ali i ideala i vrijednosti. U našem mentalitetu slava podrazumijeva postignuće određenog uspjeha i ugleda, nadmoći, mjereno u posjedovanju, u zavidnoj karijeri i utjecaju. Dakle ljudska moć i ugled. Naši poginuli suborci nisu zasigurno zamišljali ovakva razvoj događanja u Hrvatskoj niti kako ćemo mi živi danas živjeti ova događanja u zemlji. Zbog njih poginulih i njihovih žrtava, obvezuju nas posljedice da reagiramo na nepravde i loše stanje nacije u svim pogledima.

• Ova različitost u ugledu i doživljavanju ugleda hrvatskih branitelja u hrvatskom društvu, koju ipak treba potkrijepiti i formalnim istraživanjima i sada na ovakvom stupnju  zaključivanja govori o problemima u kakvoći odnosa branitelja i društva čiji su oni neizostavan dio. Kakobi se postojeće stanje moglo korigirati, na opću korist?                        

- U potpunosti se slažem i založiti ću se uskoro i javno da se načine istraživanja o sadašnjem ugledu i problemima hrvatskih branitelja u društvu. Takvo istraživanje potrebno je braniteljima tj. udrugama, ali i hrvatskom društvu. Nitko nam ne će servirati ugled i poštovanje te zasluženo mjesto na pijedestalu moralnih vrednota našeg društva ako se sami svojim javnim djelovanjem ne izborimo za poziciju koje nam pripadaju. Bogati smo kulturom, umjetnošću, uljudnošću, tolerancijom, dobrotom i čovjekoljubljem i poštenjem pa ne sumnjam da ne ćemo uspjeti korigirati naš status i djelovanje u duhu kulturne komunikacije na stečevinama civilizacijskog općenja. 

• Za koji dio u nezadovoljavajućim odnosima branitelja i hrvatskoga društva recimo krivicu snose braniteljske udruge, a za koji dio je kriva politika?

- Veliki dio je za to i na našim leđima. Mnogi iz naših redova, pobrkali su odavno prioritete služenja za opće dobro, na račun časnih pojedinaca i timova braniteljskih udruga koji  privređuju kroz rad u svojim projektima općem dobru građana Republike Hrvatske. Za pretpostaviti je, kako će sljedeće razdoblje uzdrmati te „snalažljive kumove“, kako će i oni poštovati transparentnost i usklađenost u kriterijima za provođenje projekata a ne zaprimati sredstva za svoje prohtjeve po volji nekog pojedinca i bogomdane skupine lidera i moćnika. Očigledno se tako nešto u skorije vrijeme već nazire, dapače i događa se, jer branitelji zahtijevaju da nas takvi više ne smiju i ne će više moći samozvano predstavljati kao braniteljsku populaciju. Više se ne će moći funkcionirati po obrascu  kao, braniteljska Udruga veterana, Statut, ma daj, pusti to, to sam ja. Slični su učinili niz ovih godina nažalost veliku štetu braniteljskoj populaciji i vrijeme je, da im se zahvalimo i zamolimo iste neka se okane predstavljanja časnijih ljudi među braniteljima, jer oni to ne zaslužuju. Najvjerojatnije predstoji ujedinjenje hrvatskih branitelja na višim razinama, jer će ako nastave djelovanje kao do sada, nestati i biti marginalizirani. Vidljivo je danas, kako u braniteljskim udrugama i zadrugama djeluju na  opće zadovoljstvo mnoštvo bivših ratnika a danas uspješnih ljudi u svim sferama hrvatskog društva. Obrazovani i nesebični spremni su pokrenuti potrebne promjene i obračun s barjaktarima omalovažavanja i neutraliziranja u političkom odlučivanju te varanja hrvatskih branitelja. U politici najsnažniji je refleks dobivanje idućih izbora, ako se braniteljske udruge izbore za postojani ugled i politika će se grijati na tome društvenom ugledu ili će ga pokušati smanjivati, a to će pravdati društvenim interesom.

Kapitalci hodočaste

• Jesu li dosadašnje proslave obljetnica pobjeda i stradanja u Domovinskom ratu postavljale  branitelje u prvi plan? Nekada se čini kako su branitelji na tim događanjima kojima su sami  najviše pridonijeli postavljeni kao puke kulise. Može li se to početi ispravljati?

- Ne dijelim mišljenje i promišljanje pojedinaca koji tvrde, pa ima branitelja svugdje. Nismo mi slijepi, naših invalida Domovinskog rata rijetko kada ima na javnim pozornica proslava i i manifestacija značajnijih državnih i crkvenih blagdana. Na primjeru pri Svetim Misama bilo u Mariji Bistrici ili drugdje u Hrvatskoj, a da ne govorim o inozemnim vjerskim i vojnim hodočašćima, odlaze kapitalci (koji rijetko plaćaju sami svoje provode pušestevije (ne)ozbiljnosti) na slavlja i molitvene skupove iz raznoraznih asocijacija i stranaka, ali nećemo vidjeti ratne vojne invalide zbog kojih postoje i organizirani su načelno ti vjerski centri u svijetu. Sudjelovanje hrvatskih branitelja na javnim manifestacijama i svečanostima stvar je osobne i kolektivne odluke upravnih tijela pojedinih Udruga branitelja. Mi smo u Koordinaciji zagovornici i provodimo te odluke  na djelu na svečanostima u Zagrebu, gdje ne pristajemo biti političarima folklor ili kulisa za scenografiju lijepog dojma i zadobivena forma na svečanim binama. Mi smo svjesni da ih podsjećamo na uspavanu savjest, mi  smo njihova dežurna mora jer nas ne mogu smjestiti u ropotarnicu povijesti. Na naše svečanosti, manifestacije i komemoracije oni bivaju pozvani i odazivaju se istima, ali ne govore, jer je to naš stav. U normalnim razvijenim društvima, političari se pojavljuju na sličnim događanjima, ali se ne obraćaju nazočnima na skupu, pa ćemo i mi u gradu Zagrebu poštovati tu hvalevrijednu stečevinu.

• Kako postići taj u drugim zemljama viđeni stupanj zahvalnosti društva prema svojim ratnim veteranima i kako postići to da naši branitelji postanu naša društvena elita, čije se pitanje traži i od čijeg se mišljenja ne zazire?

- Nekolicina kolega iz moje matične Udruge UDVDR RH (Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH) Podružnice grada Zagreba, prije par godina je boravila  u posjetu  hrvatskim iseljenicima u Argentini i Australiji. Njihova iskustva i oduševljenje doživljenim susretima s najvišim državnim dužnosnicima, ratnim veteranima i umirovljenim profesionalnim vojnicima, dočasnicima i časnicima navedenih država te protokoli zbivanja na tim manifestacijama nama su poslužili kao školski primjer sudjelovanja ratnih veterana na svečanostima u javnosti. Nastojimo učiti iz iskustva i pozitivnih događanja, nadamo se kako će s vremenom i kod nas saživiti jedinstven Kodeks i protokol ponašanja i djelovanja ratnih veterana na javnim manifestacijama. Ne težimo biti elita, niti tražimo društvene privilegije, nego uvažavana skupina bivših bojovnika  koji vole svoj narod, svoju Domovinu, grad Zagreb i Republiku Hrvatsku.

• Brine li hrvatska država i naše društvo općenito dovoljno o vrijednostima Domovinskoga rata i imaju li te vrijednosti i još jednu dodatnu „uporabnu“ vrijednost za svako moderno društvo, koja vidljivo jure u susret novim i sveobuhvatnijim sigurnosnim izazovima. Jednostavno rečeno treba li vrline kao domoljublje ičovjekoljublje, hrabrost i domišljatost te požtvovnost  i solidarnost njegovati i poticajti u odgoju ili su te vrline spremne za ropotarnicu povijesti?

- Dovoljno, zasigurno ne brinu strukture vlasti. Mi se ne ćemo nikada buniti protiv države, državotvornosti, ali protiv predstavnika i političkih garnitura vlasti tada kada uvidimo da griješe u promišljanjima, djelima i njihovim postupcima. Upravo smo mi branitelji oslobođeni negativnih sjećanja i duhova prošlosti. U razdoblju beznađa i ratnog kaosa pristupili smo obrani zemlje od agresora. Iskazali smo svoju odlučnost u borbi za očuvanje ljudskih života  slabijih i nejakih, zato imamo puno pravo sudjelovati u promjenama za boljitak svih nas. Protivimo se onima koji misle da Hrvatska treba živjeti u strahu za sutra i narod bez ponosa, to ne će ići. Neka se ti pojedinci pozabave liječenjem svog egocentrizma, jala i kukavnosti, jer su upravo oni bili kilometrima daleko od bojišnica a nama danas nameću svoja ziheraška i mangupsko-foteljaška promišljanja, dijeleći lekcije o domoljublju. Ma kako da ne, oni svi moraju znati da su prouzrokovali sveopću materijalnu i moralnu krizu te srozavanje ugleda i razvoja gospodarstva ispod svih dopuštenih razina. Nadam se da će doći vrijeme da i oni polože račune za svoje promašene i besramne postupke i odluke koje su itekako štetili svim građanima naše Domovine. Naravno ni jedno društvo nije apsolutno sigurno i u saniranju posljedica prirodnih i tehnoloških katastrofa potrebne su vrline kao domoljublje čovjekoljublje, hrabrost, domišljatost, a i požrtvovnost i solidarnost i njih treba u odgoju njegovati kako bi društvo i kao pojedinci bili sigurniji.

• Koja bi bila uloga braniteljskih udruga i branitelja u lokalnim sredinama?

- Djelovanje braniteljskih udruga na lokalnim razinama bi trebalo biti izuzetno kvalitetno posloženo i organizirano kroz braniteljske zadruge pa do humanitarnih akcija, u sferama djelovanja kriznih situacija po pitanjima elementarnih i prirodnih nepogoda kroz raznorazne opservacijske službe motrenja i spašavanja branitelji bi pružali svoj doprinos i obol. Nitko nije sabraniji i odgovorniji od branitelja u kriznim okolnostima donositi i provoditi odluke od životnih značenja, jer su to tijekom Domovinskog rata upravo vrlo kvalitetno i odgovorno činili hrvatski branitelji u vojnim i policijskim postrojbama. Branitelji tako u lokalnim sredinama gdje žive mogu aktivno djelovati u vatrogasnim duštvima, u zaštiti kulture i povijesne baštine, u kulturno umjetničkim društvima, u obljetnicama i akcijama sjećanja na holokaust, na žrtve nacističkog, fašističkog i komunističkog režima i sl.

Svakako da trebaju na terenu raditi na zaštiti stečevina i sjećanju na žrtve Domovinskog rata i činiti to uzorno i časno kao što su to činili u svojim sredinama do sada. Želio bih da mnogi iz redova branitelja koji imaju afiniteta za bavljenje časnim pozivom politike u svojim sredinama pristupe u parlamentarne političke stranke i doprinesu razvoju svojih sredina i županija pa i na državnoj razini. Promjene ne će doći preko noći, ako mi nećemo, tko će to učiniti za nas i za našu djecu.    

• Što se u Koordinaciji braniteljskih udruga grada Zagreba sada konkretno čini i koje akcije provodite?

- U fazi smo priprema obilježavanja Dana branitelja grada Zagreba, ostalih značajnijih blagdana na razini grada Zagreba, svetkovina na državnoj razini koje obilježavamo. Tijekom pet dana krajem mjeseca svibnja ove godine upriličili smo bogati kulturno-umjetnički program na nekoliko lokacija u Zagrebu, na Medvedgradu, na Mirogoju, u Tehničkom muzeju, u Kulturnom centru Dubrava, u Europskom domu, u Hrvatskom narodnom kazalištu itd. Pokrenuli smo nekoliko značajnijih projekata uz suradnju s udrugom Hrvatskoga žrtvoslovnog društva te sa akademskom zajednicom, na Banovini, u Kninu i u Zagrebu, a za te će se projekte uskoro čuti puno više, gdje smo doslovno svi iz udruga koje sačinjavaju Koordinaciju uključeno maksimalno svaki sa svojim potencijalima. Zagovornici smo društvene evolucije, a ne revolucije.

• Trebaju li  branitelji kao povijesni izvori i svjedoci vremena imati jasniju ulogu u  znanstvenom, obrazovnom i odgojnom procesu?

- Svakako, dio suradnika iz UVDDR-a RH PGZ-a te nekoliko drugih suradnika iz braniteljskih udruga vrlo učinkovito sudjeluje na značajnijim projektima dokumentirane Foto-izložbe: Zagreb u Domovinskom ratu, uz suradnju Gradskog Ureda za obrazovanje po osnovnim i srednjim školama po gradu Zagrebu. Ovom prilikom pozdravljamo odluku Vlade o osnivanju javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, gdje će učenici osmih razreda osnovnih škola kroz dvodnevne posjete Vukovaru učiti o Domovinskom ratu na jedan, kako je ministar rekao na  moderan i mladima zanimljiv način. Naravno dodajemo da bi se slično možda u manjem opsegu trebalo događati i u drugim krajevima Lijepe naše, koji su bili poprište pobjeda u Domovinskom ratu.

• Hrvatski branitelji kao i općenito i hrvatski građani nekako misle kako se Domovinski rat zanemaruje, a tome pridonose i nesmotrene izjave dužnosnika kao i nedavna izjava o „građanskom ratu“, kao i  izjave kako Deklaraciju o Domovinskom ratu treba prepustiti zaboravu. Živi li još saborska Deklaracija o Domovinskome ratu? 

- Opet se moram osvrnuti na političare, oni Domovinski rat tumače na svoj i sebi svojstven način. Svjedoci smo, kako se spominjanje Deklaracije o Domovinskom ratu i povremene uporabe u političkom vokabularu i prepucavanjima u političkom ringu hrvatskih parlamaentarnih stranaka uistinu ne nedostaje, ali u pridržavanju i provedbi konkretne zaštite Domovinskog rata i branitelja se rijetko je u uporabi ili da služi svrsi. O izjavama političkih prvaka pojedinih stranaka ne želim više zboriti jer njihovo djelovanje prelazi granicu tolerancije i zdravog ukusa, zaista nije umjesno govoriti. Za ovih par mjeseci, njih nekolicina je toliko nebuloza plasirala na javnoj sceni, da zaista komentari nisu potrebni. Njihove izjave i postupci uistinu govore o njima, o njihovom kućnom odgoju, o stečenim akademskim titulama i nadgradnji.

• Možemo li se nadati kako su nedavne oslobađajuće presude za hrvatske generale Markača i Gotovinu, spriječile kako je već jedna naše tiskovina imala kao naslovnicu spremnu osudu Hrvatske i je li baš ovo vrijeme povoljno ozračje za popravljanje odnosa prema braniteljima i njihove potrebne uloge u drušvu?

- Promatrano u sferi medija i javne komunikacije trenutna događanja jesu itekako bila povoljna za ispravljanje odnosa i uspostavu plodonosne suradnje s hrvatskim ratnim veteranima i braniteljskim udrugama. Oslobađajuće presude naših generala, Ante Gotovine i Mladena Markača, pravih junaka Domovinskoga rata bila je istinski smjerokaz kako bi mediji, politička javnost i hrvatski branitelji mogli doprinositi boljoj i kvalitetnijoj klimi i razvoju hrvatskoga društva. Istina, za svaku je pohvalu projekt izdavanja mjesečnika „Oluja“ i časopisa Vojne povijesti od strane Večernjeg lista, nekoliko afirmativnih tekstova o braniteljskoj populaciji u Glasu Koncila i časopisu 24 sata, te nekoliko zanimljivih radijskih i televizijskih emisija. Svjedoci smo i orkestriranih napada i obezvrjeđivanja braniteljskih pozitivnih aktivnosti, pojedini mediji sustavno relativiziraju vrjednote i žrtve Domovinskoga rata. Pokušavaju nas metodama specijalnog rata razjedinjavati jer očigledno ujedinjeni nekome predstavljamo opasnost za nesmetano protuhrvatsko djelovanje. Vjerni Bogu, sebi svojim domoljubnim načelima te provedbi planiranih projekata nećemo posustati i predati se u pesimizmu i očaju. Pobjeđivali smo veće izazove i strahote, straha nemamo, ipak smo bili ratnici i ljudi smo koji znaju planirati akciju, pronicljivo nadmudrivati oponente i protivnike, predani i odani ciljevima našeg zajedništva, vrlo dobro pozicionirani u pružanju znanja u provedbi projekata, mi smo znalci strategije koju sagledavamo iznutra i naše okruženje, točnije rečeno mi smo vojnici pobjede i mira te perspektive. Mi potičemo požrtvovne potrebne promjene u cilju svladavanja svih ljudskih uskogrudnih interesa skupina i pojedinaca u društvu i ne sumnjamo da ćemo svojim borbenim duhom uspjeti i u ovoj borbi.  

• Može li za kraj nekoliko pozitivnih primjera u odnosu prema braniteljima i odnosu društva prema njima kao sastavnom i potrebnom dijelu hrvatskog društva.

- U čestim kontaktima i suradnji s akademskom zajednicom, sa čelnim ljudima kulturnih institucija, u susretima predstavnicima javnih medija, s prosvjetnim radnicima, nastavnicima i profesorima te pedagozima, u susretima sa uzrastom djece osmih razreda osnovne škole kao i ovogodišnjih maturanata po srednjim školama, uviđamo povoljniju klimu i spremnosti za suradnju s hrvatskim braniteljima. Nadamo se pozitivnim promjenama u svim dijelovima hrvatskog društva, te aktivnom sudjelovanju hrvatske braniteljske populacije u projektima općeg dobra za zajednicu svih hrvatskih građana. Pa radi tih i sličnih smo načela smo se odazvali u obranu Domovine protiv srpskog agresora.

• Ipak za sami kraj ti si bio pripadnik proslavljenih Tigrova, gdje smo se i upoznali, bi li opet da opet možeš isto ponoviti krenuo u obranu domovine.

- Donedavno sam još radio u Ministarstvu obrane i Glavnom Stožeru Oružanih snaga RH, sada se bavim odnosima s javnošću u svojstvu glasnogovornika u matičnoj udruzi UDVDR RH PGZ a ujedno sam na istoj poziciji obveza i u Koordinaciji braniteljskih udruga grada Zagreba. Ponekad se znamo u pauzama predaha od obveza našaliti na pojedine anegdote i sjećanja tijekom Domovinskog rata. I osobno sam se par puta uhvatio u promišljanju, kada danas čovjek vidi tko nam podriva stečevine i pijetet prema našim poginulim suborcima iz Domovinskog rata te u kojem smjeru ide nepoštivanje temeljnih dokumenata poput Deklaracije i sličnih zakona, moj je odgovor je da bi ponovno, itekako sudjelovao u obrani Domovine. U obrambeni rat sam krenuo kao dragovoljac u 1. Gardijsku brigadu „Tigrovi“, u istoj proveo 11 i pol godina na raznoraznim dužnostima vojnika i časnika, ne sramim se svoje prošlosti, naprotiv ponosim se svojim suborcima i doprinosom koji smo postigli sa inim postrojbama na bojišnicama diljem Domovine.

Protivnik sam svakog nasilja i ekstremizma, da je u mojoj državi ekstremizam bio na djelu, vjerojatno bih bio pripadnik pokreta otpora, neka vrsta gerile protiv zločina i bezumlja. Srpski agresor, tj, Jugoslavenska (ne)narodna armija uz svestranu pomoć srpskih terorista i četnika u zločinačkim ratnim operacijama razarala je moju domovinu, mučila, proganjala kao zvijeri i ubijala moje sunarodnjake. Ne bi to mogao promatrati nezainteresirano, a i podrijetlom potičem iz dijela prkosne i nepokorene Slavonije, gdje se na tuđina i uzurpatora moje zemlje mora i treba djelotvorno uzvratiti i potisnuti okupatora s naših njiva tamo gdje mu je mjesto. Svi oni koji misle da će nama braniteljima izbrisati sjećanja naše prošlosti i povijesne događaje i da ćemo biti izgubljeni u povijesti, varaju se. Možda jesmo glasni svjedoci i protivnici prodavača političke magle te lažne demokracije i hrvatskoga sebeljubnog i samodopadnog domoljublja, no ne mogu nas ušutkati, učiniti nas suvišnima i bezvrijednima, jer naše egzistencije i sjećanja žive i mi postojimo. Nas novi izazovi i poteškoće nadahnjuju, adrenalinski hrane naš borbeni i pobjednički duh kojemu je teško parirati, jer nas je kroz sve ratne teškoće vodila veličanstvena ideja slobode.

Darko Marinac

Srbi su najugroženiji u Hrvatskoj, Albaniji i Bosni

Za razliku od dijaspore, Srbi u regiji žive u uvjetima nepriznatih ili ograničenih prava. Zemlje poput Albanije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine minimaliziraju broj pripadnika naše nacionalne manjine i ne provode zakone koji garantiraju njihova prava, kaže za Danas Slavka Drašković, direktorica Ureda za dijasporu i Srbe u regiji. Ona dodaje kako u okruženju imamo i dobre primjere u Rumunjskoj i Mađarskoj, gdje država pomaže materijalno i dodjelom prostorija za rad srpskim krovnim organizacijama, Samoupravi Srba u Mađarskoj i Savezu Srba u Rumunjskoj.

- Na žalost, nesloga je problem s kojim se suočavamo diljem tih zajednica. Svuda prenosim poruku našim ljudima da je potrebno da nastupaju jedinstveno i prema matici, ali i prema zemlji u kojoj žive - ističe Drašković.

• Što je učinjeno na poboljšanju njihova položaja u državama u kojima žive?

. Doskora država nije imala ova pitanja na listi prioriteta, i ja sada to mijenjam. Završili smo prvo presjek stanja, evidentiranje situacije. Kako biste uradili uspješno, morate prvo znati s čime krećete, kakva je situacija, koji su problemi, gdje trebate reagirati i koji su prioriteti. Za svaku državu u regiji posebno smo sastavili prioritetna pitanja Srba koji žive tamo i prijedloge mjera za rješenja istih. Ovo smo radili u koordinaciji s organizacijama Srba u svakoj od zemalja. Takva izvješća pripremamo i za sve države u kojima imamo brojnu dijasporu. Popis pitanja koja muče naše ljude dostavljamo premijeru, prvom potpredsjedniku i drugim visokim dužnosnicima Srbije da ih uvrste prilikom bilateralnih susreta. Sličan dokument sastavljamo i za evidentiranje položaja srpske dijaspore u zemljama u kojima je ona brojna zajedno sa Skupštinom dijaspore. Akcijski plan za provođenje strategije za dijasporu, koji je u završnoj fazi, bit će osnovni dokument kojim će njihov položaj popraviti i pomoću kojeg će se država Srbija zauzeti za svoju dijasporu i Srbe u regiji ne samo deklarativno kao do sada već suštinski.

• Mislite li da je vraćeno povjerenje Srba iz dijaspore u državu, jer su mahom veoma razočarani zbog lošeg odnosa državne administracije prema njima u prethodnim desetljećima?

- Povjerenje još nije vraćeno. I ono treba biti obostrano vraćeno, ne samo povjerenje Srba iz dijaspore u Srbiju već i države u dijasporu. Dijaspora čeka da Srbija, ne samo deklarativno, već djelima, kaže: „Vi ste jednaki državljani Srbije kao i oni koji žive u Srbiji, i mi ćemo zajedno raditi na procesu tranzicije i demokratizacije zemlje. Treba nam vaše znanje i iskustvo iz demokratskih zemalja iz kojih dolazite“. Upravo radim da do takve suštinske zajedničke platforme dođe. Pozvala sam, uz podršku predsjednika Republike Tomislava Nikolića, istaknute pojedince srpske dijaspore krajem svibnja i očekujem da bude riječi o tome na tom skupu, kao i pri zasjedanju Skupštine dijaspore ove godine.

U Austriji tražimo status nacionalne manjine

• Kakav je položaj Srba u dijaspori?

- Veoma različit ovisno o zemlji u kojoj žive, obrazovnoj razini i ekonomskoj moći, dok je kod Srba u regiji određen unutarnjim zakonima i političkim prilikama. U Americi, Kanadi, zemljama Europske unije, naša dijaspora je veoma dobro integrirana, s mnogo uspješnih pojedinaca u poslovnom, javnom i političkom životu. U SAD-u na primjer imamo Amerikance srpskog podrijetla kao senatore, kongresnike, CEO velikih kompanija, u Njemačkoj su ove i prethodnih godina Nijemci srpskog podrijetla proglašeni za menadžere godine, u Austriji su se Srbi iskazali u vlasti lokalnih samouprava i veoma su aktivni u Radničkoj komori. Prilikom posjeta Beču sastala sam se i s austrijskim dužnosnicima i založila se da naš narod dobije status nacionalne manjine. S druge strane, srpska emigracija u svijetu suočava se s istim problemima kao i ostali doseljenici, kao što su otežane mogućnosti zapošljavanja, dobivanja radnih dozvola, državljanstva.

• S kojim pitanjima očekujete da će se građani najviše javljati Uredu za brze odgovore?

- Moći će se informirati o svemu što ih zanima, ali najviše očekujemo pitanja o državljanstvu, osobnim dokumentima, investicijama, statusnim pitanjima. Pored prijamnog formulara na web-stranici Ureda, osigurali smo i ured koji će svakog radnog dana od 9 do 16 sati osiguravati odgovore u roku do pet dana. U kontaktu smo s resornim ministarstvima s kojima surađujemo u osiguranju odgovora.

Aleksandar Roknić, Danas, Beograd