Get Adobe Flash player

Sova su me nazvali Manolić i Boljkovac

 
 
U najvećem interesu HDZ-a je da se otvore svi arhivi i da se ispita svaki pojedinačni slučaj iz Udbinih dosjea. To je već jednom učinjeno devedesetih godina, kazao je Šeks - Inicijativa za otvaranje dokumenata Državnog arhiva za građu prije 22. prosinca 1990. godine pokrenula je niz reakcija u javnosti. U dnevniku RTL-a Vladimir Šeks, HDZ-ov veteran, otvoreno je progovorio o tome kome bi smetalo 'kopanje po prošlosti'.
https://i2.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2016/05/seks_knjiga.jpg?resize=696%2C440
• Vi ste kao politički nepoćudan početkom 70-ih otpušteni iz službe; zbog 'protudržavne djelatnosti' početkom 80-ih završili ste u zatvoru. Jeste li ikada vidjeli svoj dosje?
- Godine 1971. sam kao zamjenik Okružnog javnog tužitelja u Osijeku protiv službe državne sigurnosti, danas UDBA-om zbog nezakonitog postupanja i odnošenja na desetke tisuća pismenih pošiljaka iz osječke pošte i radi nezakonskih prisluškivanja telefonskih uređaja. Tada sam bio prvi u komunističkom svijetu koji je pokrenuo istragu protiv tajne političke policije. Nakon sloma Hrvatskog proljeća u Karađorđevu, bio sam izbačen iz službe i služba državne sigurnosti me je kao jednog od neprijatelja broj jedan pod neprekidnim nadzorom držala sve do 15. svibnja 1990. godine. Vidio sam svoj dosje, on ima oko 300 stranica, a u njoj su potpuno istinite informacije.
 
• Unatoč ovim podatcima iz biografije, prati vas priča da ste i Vi bili suradnik Službe državne bezbjednosti kodnog imena 'Sova', što je kasnije tvrdio i Boljkovac. Je li Vam takva informacija stvorila ozbiljnije probleme u životu?
- Ja sam to opisao u svoje prve dvije knjige dokumentirano. Godine 1992. Josip Boljkovac, koji je nešto prije bio ministar unutarnjih poslova, a nakon toga posebni savjetnik, zajedno s Josipom Manolićem, poveo je jednu operativnu akciju pod kodnim imenom 'Sova' u kojoj sam ja bio praćen i nadziran jer su me osumnjičili da se bavim terorističkim djelatnostima. Hrvatska Udba pod vodstvom Manolića i Boljkovca je meni prišila taj naziv. Ja sam dokumentirano, argumentirano u svojim sjećanjima na '91. godinu pokazao besmislenost tih laži.
 
• Vi se zalažete za otvaranje svih dosjea, želite da se otvore i Udbini dosjei, međutim - u tom dijelu sugerirate oprez. Zašto?
- Dvije su stvari, ja se zalažem za to da se bezuvjetno otvori sva dokumentacija vezana za djelovanje organa komunističkog režima, od armije, sudova, tužiteljstva, partijskih komiteta od 1945.-1990. godine. To treba otvoriti javnosti. Što se tiče UDBA-e predlažem da se uradi ono što je radila Njemačka - da se napravi jedno povjerenstvo koji će sve te dosjee pregledati, utvrditi jesu li autentični jer se zna da je Udba krivotvorila dosjee. Kad bi nepristano povjerenstvo utvrdilo da se doista radi o autentičnim dokumentima i da su osobe koje su bile suradnici ili agenti Udbe činile zlouporabe određenih vrijednosti demokratskog društva, to bi bila određena vrsta lustracije i ti bi se ljudi trebali ukloniti iz javnog života.
 
• Kako komentirate izjave poput one Ante Nobila da će otvaranje arhive naštetiti desničarima, a da bi se na udaru mogla naći i Katolička Crkva. Može li otvaranje komunističkih dosjea biti neugodno i za sam HDZ s obzirom na više od 70 tisuća bivših komunista u njegovim redovima?
- U najvećem interesu HDZ-a je da se otvore svi arhivi i da se ispita svaki pojedinačni slučaj iz Udbinih dosjea. To je već jednom učinjeno devedesetih godina. Svi oni koji su bili u represivnom sistemu, koji su sudjelovali u obrani i stvaranju države, su na taj način lustrirani. Nakon '71. neki su postali žrtve komunističkog represivnog aparata - samo neki od njih su bili Tuđman, ja... Borio sam se protiv te Udbe, nema osnove za lustraciju, kazao je Šeks za RTL. (http://www.vijesti.rtl.hr/novosti/hrvatska/2633921/udba-me-pod-vodstvom-manolica-i-boljkovca-prozvala-teroristom-autenticnost-jugoslavenskih-dosjea-mora-se-utvrditi/; http://direktno.hr/en/2014/direkt/75861/Šeks-o-otvaranju-arhiva-i-Udbi-'pod-vodstvom-Manolića-i-Boljkovca'.htm)

Papa Franjo jednostavno želi prevladati stoljetna neprijateljstva između katolika i pravoslavaca

 
 
Silvije Tomašević (1949.), dugogodišnji novinar. Od 1970. godine dopisnik Večernjeg lista iz Rijeke, zatim iz Slavonskog Broda. Od 1975. je u redakciji Vjesnika u Zagrebu, novinar u unutarnjoj politici, urednik više rubrika. S položaja urednika vanjske politike kao dopisnik Vjesnika i Večernjeg lista iz Italije i Vatikana odlazi 1984. u Rim, gdje živi i danas. Od 1990. je dopisnik Slobodne Dalmacije iz Rima i Vatikana, kasnijih godina se javljao za Hrvatski radio i televiziju (HRT), zatim za Hinu, Novu TV, za britanski radio BBC i njemački radio Deutsche Welle. U Rimu je radio od 1992. do 2006. godine na radiju RAI International, te se javljao za Radio Vatikan. Putovao je u Papinu zrakoplovu na putovanjima Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franje u više zemalja svijeta. Sada je dopisnik iz Rima i Vatikana za Večernji list i HRT. Objavio je više knjiga: "Ivan Pavao II." (1994.) "Pape kroz povijest" (2003.), suautor je knjige "Papa Ivan Pavao II." (2005.).
http://www.hrt.hr/media/tt_news/silvije.JPG.688x388_q85_crop_upscale.jpg
• Gospodine Tomaševiću, u Vašoj bibliografskoj crtici, nakon toliko kraćenja, za uvod u razgovor, ima li nešto izostavljeno a što biste Vi ipak da stoji u njoj i u uvodu ovom razgovoru?
- Nedostaje još nekoliko knjiga („Dvojica papa“ iz 2009., „Tito u Vatikanu“ iz 2011., „Papa Franjo“ iz 2014., kao i knjiga o kardinalima za Vatikansku biblioteku), ali i dvije crtice, što obično ne ulazi u curriculum vitae, a koje su meni osobno značajne. Prvo, što su me kolege akreditirani pri Svetoj Stolici više puta izabrali da budem njihove oči i uši, odnosno da kao jedini novinar uz papu budem na mjestima na kojima nisu mogli biti ostali novinari. Naime, tijekom papinih putovanja ima mjeseta na koja mogu ići samo dva do tri novinara, a na neka može ići samo jedan novinar. Da bude taj jedan novinar u pratnji pape, kolege su više puta izabrali mene da budem uz Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franje, nakon čega sam ih brifirao što je onda postala informacija za cijeli svijet, za sve novinske agencije i medije. To je izuzetna čast, jer znači da kolege najpoznatijih svjetskih medija imaju povjerenja u tebe, odnosno da ćeš im kazati sve što se događalo s papom i oko njega. Drugo, da sve tekstove koje sam napisao u svojoj karijeri mogu i danas potpisati. Mislim da su rijetki novinari koji živeći i u vrijeme nevelikih sloboda mogu ponovno potpisati svaki svoj tekst.
 
I novinari i političari su zatvoreni
 
• Izuzetno je zadovoljstvo i čast imati Vas za sugovornika. Toliko se tema nameće: hrvatsko novinarstvo. Crkva u Hrvata i Vatikan. Pogled na Hrvatsku s one druge strane Jadrana.
- Mislim da je hrvatsko novinarstvo previše ideološki navijačko. Zatim, grješka novinara je, to nije slučaj samo u Hrvatskoj, već i drugdje u svijetu, vidjelo se to i tijekom američke predizborne kampanje ili oko Brexita, što se slabo poznaje pravo društveno stanje. Novinari su, kao i političari, zatvoreni u nekom svom oblaku. Nadalje, mnogi mediji, posebno TV, nastavili su s praksom izvještavanja o nekim blagdanima kao u vrijeme Jugoslavije, samo što su sada partiju zamijenili sa Crkvom. Nekada su partijski ljudi, na primjer na Dan borca, govorili na raznim mitinzima, a mediji su prenašali njihove govore gotovo doslovce. Sada se, naprimjer za Božić, izvještava što je neki biskup u nekom od gradova kazao. U Italiji se prenese samo kratko što je kazao papa, a ne što je kazao neki kardinal ili biskup u nekom gradu tijekom polnoćne propovjedi.
 
Istodobno ne vidim reportaže o tome što Crkva radi, kako pomaže siromašnima, što radi Caritas... Ne prati se dovoljno, kao što se ne prate ni društvena kretanja, odnosno potrebe građana, crkveno djelovanje u drušvu, već samo se citiraju nečiji govori. Vatikan na Hrvatsku gleda kao na europsku državu čvrstih kršćanskih korijena. No, ne zaboraviomo da ni kršćanski, kao ni bilo koji, fundamentalizam nije pozitivan. Benedikt XVI. je u Londonu održao divan govor o razumu i vjeri, te kako i kršćanski fundamentalizam može biti uzrokom „ozbiljnih društvenih problema“. Taj govor je održan 17. rujna 2010. u Westminster Hallu, ali nije imao velikog odjeka u javnosti, premda je bio jedan od najboljih u njegovu pontifikatu, jer su mediji više pažnje posvetili prosvjedima protiv Vatikana i posjete Benedikta XVI. A i ti prosvijedi, bio sam prisutan pa mogu svjedočiti, nisu bili ni izdaleka snažni i brojni u odnosu na kakvima su prenijeti u svjetskim medijima. Italija gleda na Hrvatsku kao na zemlju koja u nedovoljnoj mjeri koristi svoja bogatstva.   
 
"Kada Bog da"
 
• Štovatelj sam lika i djela Ivana Pavla II., po čemu ga Vi pamtite, imali ste prigodu osobno ga upoznati?
- Ivan Pavao II. bio je prvi papa koji je posjetio udruženje stranih novinara u Rimu, dakle ne onih akreditiranih pri Svetoj Stolici, već dopisnika iz Italije. Bilo je to koncem osamdesetih godina. Nakon što nam se obratio kazavši, uz ostalo, kako je novinarstvo poziv gotovo kao i svećenstvo, čime je potvrdio koliku važnost pridaje našem radu, mogli smo mu postavljati pitanja. Na pitanje hoće li doći vrijeme kada će pape odlaziti u mirovinu, Ivan Pavao II. je spremno odgovorio kako se samo trebamo dogovoriti kome bi pape trebali slati molbu za umirovljenje. Pokazao je više puta i svoju duhovitost. A, njegov nasljednik Benedikt XVI. je pronašao način odlaska u mirovinu. Budući na taj susret nismo mogli doći s obiteljima, jer je prostor bio premalen, predsjednica stranih novinara ga je pitala da nas primi u Vatikanu. Pozvao nas je u papinski ljetnikovac u Castelgandolfo. Kada sam mu predstavljen kao jugoslavenski novinar, odmah me pitao dolazim li iz Zagreba ili iz Beograda. Kada sam rekao da dolazim iz Zagreba zadržao se sa mnom tako dugo u razgovoru o stanju u tadašnjoj Jugoslaviji, da su me kasnije kolege iz svih agencija zapitkivali za detalje, jer je razgovor bio „sumnjivo“ dug.
 
I tada sam ga pitao kada će doći u Zagreb, na što mi je odgovorio kako to ovisi o Božjoj volji. Kasnije sam više puta imao prilike postaviti to isto pitanje. Govorio sam Ivanu Pavlu II. kako sam onaj isti hrvatski novinar koji ga uvijek pita kada će pohoditi Hrvatsku. I, svaki puta mi je Papa odgovarao: „Kada Bog da“. Tako je bilo sve do proljeća 1994. kada sam ga pitao, nakon što je primio tadašnjeg hrvatskog ministra vanjskih poslova Matu Granića, kada će pohoditi Hrvatsku na što mi je odgovorio: „Pitajte svog ministra“. Znao sam da je pohod dogovoren. To mi je potvrdio i Granić, ali još datum nije bio određen. Iz mojih izvora sam doznao kako će Ivan Pavao II. doći u Zagreb početkom rujna te godine. Tadašnji veleposlanik u Italiji, Davorin Rudolf, mi je kazao kako je iz moga teksta, tada sam pisao za Slobodnu Dalmaciju, doznao kada će Papa pohoditi Hrvatsku. Lijepo priznanje za novinarski rad. Putovao sam u zrakoplovu s Ivanom Pavlom II. tijekom sva tri njegova posjeta Hrvatskoj (dakako bio sam i na drugim putovanjima u zrakoplovu s njime, u Belgiji, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji...). Na povratku iz Zagreba u Rimu 1994. sjedio sam u zrakoplovu nakratko pokraj Ivana Pavla II. i pokazao mu svoju prvu knjigu o njemu. Na susretu Ivana Pavla II. i predsjednika Franje Tuđmana na Pantovčaku, 1998. poslije proglašenja Stepinca blaženim, bio sam kao predstavnik kolega koji smo bili u papinskom zrakoplovu. Tada se dogodio jedan detalj o kojem nije nitko ništa napisao u hrvatskim medijima, dok su to objavili strani mediji, jer sam im prenio događaj.
 
Naime, prilikom susreta papa sa šefovima država, tzv. kurtuazni posjet u sjedištu domaćina, ne održavaju se govori. No, ispred dvije stolice na koje su se trebali sjesti papa Wojtyła i Tuđman bili su mikrofoni. Ljudi iz predsjednikova ureda su mi kazali kako je Tuđman pripremio govor. Dali su mi i uvid u njega, ali mi ga još nisu mogli predati sve dok, kako su mi kazali, ne bude započeo govoriti. Prema protokolu nije bio predviđen govor, pa sam pitao vatikanskog šefa ureda za tisak Navarra-Vallsa je li se što promijenilo u protokolu. Odgovorio mi je kako se ništa nije promijenilo, na što sam mu kazao kako je Tuđman pripremio govor... Odmah me je prekinuo kazavši kako se trebam pridržavati protokola i kako sam tamo u svojstvu predstavnika vatikanskih novinara... Ivan Pavao II. nije stizao na susret s Tuđmanom i ta pauza je trajala dosta dugo. Tek kada su ispred sjedalica otklonjeni mikrofoni Ivan Pavao II. je stigao na Pantovčak. Taj detalj sam prenio kolegama koji su me izabrali da budem njihovo oko i uho, te su ga strane agencije i novine prenijele.
 
Tijekom pohoda 2003. bio sam više puta nasamo s Ivanom Pavlom II. (u katamaranu, npr.), a na neka mjesta sam išao ja kao jedini novinar zajedno sa snimateljom vatikanske TV. I na putovanjima s Benediktom XVI. bio sam na nekim mjestima jedini novinar. Na primjer tijekom putovanja u Poljskoj bio sam zajedno s Benediktom XVI. jedini novinar koji je pratio njegovu kratku molitvu u kapelici u kojoj se molio papa Wojtyła. To je bio stvarno emocionalno izvanredan događaj. Na povratku iz Zagreba u Rim također sam nakratko sjedio pokraj Benedikta XVI., te mu dao svoju knjigu „Tito u Vatikanu“ i, uz ostalo, preveo mu podnaslov: „Stepinčev progonitelj kod pape Pavla VI.“. Papa Ratzinger mi je kazao kako je pokoji puta potrebna i ironija.
 
Ah, mogu se pohvaliti i da sam jedini novinar koga je intervjuirao jedan papa. U zrakoplovu na povratku pape Franje iz Sarajeva vatikanski kolege su me izabrali da mu prvi postavim pitanje. U jedno pitanje zakamuflirao sam zapravo dva. U zrakolovu se pitanja postavljaju preko mikrofona kako bi svi mogli čuti, ali prije svega kako bi svi TV snimatelji mogli jasno snimiti i ton. Nakon što sam postavio pitanje mikrofon je uzeo Papa i odgovorio, ali samo na prvi dio. Ja sam onda počeo govoriti kako čekam odgovori i na drugi dio pitanja. U tom trenutku Papa je mikrofon pružio prema meni. Fotoreporter vatikanskog glasila Osservatore Romana, Francesco Sforza (to je onaj koga vidimo uvijek uz papu), čučio je pokraj mene i snimio taj trenutak. Tako na slici izgleda da me papa Franjo intervjuira.
 
Nakon stoljeća prijetnji papa, Franjo kaže kako Bog uvijek prašta
 
• Kreće li s papom Franjom novo poglavlje u životu Crkve? Koliko je ovaj papa drugačiji od drugih? Nevjerojatnom zvuči njegova izjava: Nek Crkva zadrži samo imovinu potrebnu za milosrđe. 
- Papa Franjo samo vraća Crkvu na njezino izvorište. Ponavlja Isusove riječi. Želi siromašnu Crkvu među siromašnima. Koliko je različit od svojih prethodnika možda se može shvatiti i iz sljedećeg primjera. Bivši šef vatikanske banke, IOR, Paul Marcinkus je govorio kako Crkva ne može živjeti samo od „Ave Marije“, a Franjo drži kako se molitvama mogu riješiti mnogi problemi. Molitva da se omekšaju srca tvojih proganjatelja, da se ljubi neprijatelja, da se ljubi bližnjega... su izvorne kršćanske zapovijedi. Druga stvar koja, po meni, zapravo znači preokret jest njegova stalna upozorenja kako Bog voli sve nas bez obzira kakvi smo, jer smo njegovi sinovi, te kako će nam uvijek oprostiti. Bog se nikad ne umara praštati, govori Franjo. Mi smo ti koji ne tražimo oprost. Nakon stoljeća prijetnji kako se trebamo plašiti Božjeg suda dolazi Papa koji ti kaže kako Bog uvijek prašta. Evo, to je, po meni, prava revolucija, koja na određeni način izbija moć iz ruku biskupa koji su nas plašili Božjim sudom. Zbog toga neki biskupi misle kako se takvim tumačenjem, učenjem, slabi uloga Crkve. Čovjek današnjice živi u mnogim strahovima i nije mu potreban strah od Boga. Dapače, potrebna mu je utjeha, a to propovjeda Franjo.
 
• Alojzije Stepinac, Vatikan, Pravoslavna crkva, papa Franjo, Crkva u Hrvata. Što se po Vama krije iza svega? Zašto se oteže s proglašenjem Blaženog Alojzija – Svetim?
- Iznijet ću jedan primjer na osnovi kojeg će se, nadam se, vidjeti kakvi su pogledi na kršćanstvo. Tijekom rata u BiH u jednom komentaru prve stranice Vjesnika oštro se napadao talijanski karitas jer je dijelio hranu i srpskom pučanstvu. Takav komentar umnogome govori o duhu koje vlada u dijelu hrvatskog društva. Kršćanstvo je podijeliti kruh sa svima, pa i s neprijeteljom. A, osim toga i pravoslavac je kršćanin. Mislim da mnogi u Hrvatskoj to zaboravljaju, dapače pravoslavce drže neprijateljima. Papa Franjo jednostavno želi ta stoljetna neprijateljstva prevladati. Zato je i otišao na sastanak s patrijarhom Ruske pravoslavne crkve Kirilom na Kubu. Franjo kaže kako će se kršćani ujediniti u molitvi, a ne preko teoloških rasprava. Ali ne bi samo Franji važnije od datuma Stepinčeve kanonizacije trebalo biti smirivanje situacije na Balkanu, pa i preko pravoslavno-katoličke komisije o Stepincu, nego i hrvatskim katolicima. Zašto kanonizacijom Stepinca dolijevati ulje na vatru odnosa katolika i pravoslavaca? Zašto unaprijed misliti kako će SPC odbaciti Stepinčevu kanonizaciju. Englez Thomas More (1478.-1535.) je svetac za Katoličku Crkvu (kanoniziran je 1935.), ali od 1980. ga i anglikanci slave kao svoga mučenika. Što ne bi bilo bolje da i SPC Stepincu prizna mučeništvo? Ne znam hoće li se to dogoditi, ali valja pokušati pravoslavcima makar izbiti strogo protivljenje njegovoj kanonizaciji. Evo, to su Franjine namjere.
 
Vatikan je naredio benediktincima da ne tuže Hrvate
 
• Dojma sam da naši odnosi u ovome trenutku s Vatikanom i nisu takvi kakvi nam se predstavljaju, osjećam određenu nepravdu prema hrvatskome katoličkome puku.
- S vatikanske strane ne vidim nikakvu nepravdu prema hrvatskom katoličkom puku. Možda u Hrvatskoj ima onih koji pušu u smjeru zahlađivanja odnosa s Vatikanom. Mislim da papa Franjo s velikom naklonošću gleda prema hrvatskim katolicima i općenito građanima. Dokaz tomu je što čim to zatraže hrvatski premijeri ili predsjednici bivaju primljeni kod pape Franje. Za vrijeme posjeta predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Vatikanu, papa Franjo ju je iz prve ruke upoznao s namjerom osnivanja mješovite komisije o Stepincu. Rekao bih i kako s papom Franjom u Vatikanu su odnosi odlični. Da ne ulazim sada u detalje oko pitanja Dajle i procesa oko vlasništva nad samostanom i terenom kazao bih samo da je Vatikan naredio benediktincima iz Praglije da odustanu od daljnih žalbi i tužbi. A, to je pitanje bilo zahladilo hrvatsko-vatikanske odnose. Dolaskom Franje prestalo se s tužbama benediktinaca, koji su se mogli žaliti i na odluku suda u Puli, ali nisu, zašutjeli su.
 
• Približavanje katoličanstva i pravoslavlja i drugih crkava, novi pomaci u crkvenome naukovanju, koliko su moguće realne promjene?
- Kada bismo prepustili teolozima da dogovaraju ujedinjenje kršćanskih crkvi onda od ujedinjenja ne bi moglo doći. Papa Franjo je skeptičan prema tome da će teolozi uskoro moći objaviti da je došlo do prijelomnog trenutka u dijalogu. Uvjeren je da kršćani moraju svaki dan moliti, raditi i učiti zajedno. Kaže kako nitko nije odredio rok za ujedinjenje Istočnog i Zapadnog kršćanstva. Izjava koju su u Jeruzalemu 2014. potpisali papa Franjo i patrijarh Konstantinopolja Bartolomej novi je korak prema ujedinjenju kršćana. Moramo otkloniti prepreke koje se postavljaju među kršćanima kao što je otklonjen kamen postavljen na Isusovu grobu, kazao je Franjo. Franjo i patrijarh Bartolomej zagrlili su se na mjestu na kojem su se prije točno 50 godina zagrlili tadašnji papa Pavao VI. i tadašnji patrijarh Atenagora. Podsjetimo da su Pavao VI. i Atenagora tada otklonili međusobna izopćenja katolika i pravoslavaca proglašena 1054. godine nakon podjele Crkve. Put je dugački, ali mnogo se učinilo. Svojedobno mi je kardinal Silvio Oddi (1910.-2001.), koji je bio posljednji nuncij u Beogradu prije proglašenja Stepinca kardinalom, kazao kako su pravoslavci i katolici kao dvije paralelne crte koje se u beskonačnosti spajaju. Jednom će doći i do toga.
 
Nošenje burki ili sakaćenje žena je gaženje sloboda
 
• Radikalni islamizam prijetnja je Europi, njezinome načinu življenja? Na burke i nikab može se gledati kao na izraz vjere, ali i kao određeno nasilje nad ženama – ističete u jednome svome članku.
- Ja se nadam da će muslimanke shvatiti kako burka i nikab nisu vjerska obilježja, već nasilje nad ženama. Tada će same skinuti ta pokrivala. To je proces koji će potrajati. U međuvremenu muslimani i muslimanke u europskim državama moraju štovati zakone država koje ih ugošćuju. Ako postoji, kao u Italiji od 1975., kada još nije bilo ni jednog muslimanskog izbjeglice, zakon po kojem nitko na javnom mjestu ne smije biti pokrivena lica onda se i muslimanke trebaju pridržavati toga zakona donesenog zbog terorista Crvenih brigada. Ako je sakaćenje ženskog spolovila kažnjivo, onda muslimani u Europi ne smiju provoditi takve svoje običaje. Jednostavno se treba pridržavati postojećih zakona. Ne smije se dopustiti ni iz vjerskih razloga nekome da krši građanski zakon. Jer dopuštanje nošenja burke ili sakaćenja žena nije zaštita vjerskih prava, već gaženje sloboda.
 
• U jednome svome članku navodite da je oko 10.000 osoba iz 57 zemalja OESS-a pristupilo teroristima ISIL-a i uništavaju sve pred sobom.
- U svijetu ima dosta nasilnika koji ne znaju kako provesti svoje porive. Koliko pucnjave ima i u SAD-u, a čiji autori nisu muslimani ni teroristi tzv. ISIS-a. Mnogi takvi nasilnici odlaze na razna ratna žarišta iskaljivati svoj bijes. Tako sada odlaze u redove tzv. ISIS-a koji im omogućuje ostvarenje toga njihova poriva. Zato uništavaju sve pored sobom. Kada još iza sebe imaju kao alibi neko vjerovanje, onda su zadovoljniji. Ali, radi se o bolesnicima. Pogledajte tko su bili atentatori u Parizu, Bruxellesu, Berlinu, Nici. Sve osobe koje nemaju nikakve veze s vjerom već s kriminalom, kojekakvim frustracijama itd. Mislim da kada bi se na taj način gledalo na terorističke napade, onda ih se ne bi povezivalo s muslimanskom vjerom.
 
• Izbjeglička kriza je problem Italije. Naslov jedne Vaše kolumne glasi: Italija ne zna gdje protjerati migrante. Što ste time mislili?
- Najlakše je kazati protjerajmo imigrante ili ne dopustimo im dolazak. Ali kada se postavi pitanje kako to provesti, onda nitko nema odgovora. Da, ima i onih koji kažu kako ljude treba potopiti, kako treba podignuti zid itd. Drugi predlažu da se svi imigranti vrate u državu iz koje su pobjegli. Ali ako ih ta država ne želi, kao što na primjer Tunis nije htio primiti kriminalca Anisa Amrija, koji je izvršio atentat u Berlinu, a prethodno je bio kažnjavan u Tunisu zbog dilanja droge, ona ih ne možeš nigdje iskrcati. Ne možeš doći u drugu državu sa zrakoplovom bez dozvole slijetanja i izbaciti imigrante iz njega. Oni koji predlažu izbacivanja ili gradnju zidova, trebali bi prije porazmisliti. 
 
• U tijeku ste zbivanja u Hrvatskoj. Trebamo li rafinerije? U Europi ih je u osam godina zatvoreno 11.
- Nije pitanje trebamo li rafinerije, već na koji će pogon ići automobili za deset-dvadest godina. Isto tako nije pitanje treba li bušiti Jadran i hoće li biti zaštićen od izlijevanja nafte, već hoće li za 15 godina, koliko bi prošlo od bušenja do iskorištavanja naftnih bušotina, automobili, vlakovi, autobusi ići na naftu ili na struju. U Nizozemskoj upravo je pušten u promet prvi vlak isključivo na pogon sa strujom dobivenom iz alternativnih izvora, odnosno od vjetrenjača. U nordijskim zemljama donesen je zakon o zabrani kupovine automobila na benzin i naftu od 2025. Dakle, pitanje je kakva će biti budućnost, a ne kakva je prošlost, odnosno što bi bilo da su rafinerije naše. Mi bismo, kao što ima Švedska, trebali imati ministarstvo budućnosti koje bi usmjerilo razmišljanja što će se dogoditi. Mi sada gubimo vrijeme oko toga hoćemo li ili ne povratiti Inu. To mi nalikuje na rasprave o radnom vremenu benzinskih postaja, koje je trebalo završiti u 22 sata kako ljudi ne bi radili po noći. A, zar se zaboravlja da postoje automati za ubacivanje novca ili kraditnih kartica preko kojih se može kupiti benzin 24 sata na dan. Sve te raspre mi izgledaju kao da netko predlaže povratak u škole pisanje s perom i držalom, a postoji tablet. Zašto se u svim školama ne uvede tablet. To bi bila prava promjena.
 
Ni Njemačka se ne pridržava pravila EU-a
 
• Europska previranja. Izlazak Engleske. Vodi li Italija blok protiv Angele Merkel?
- Kada govorimo kako Brexit nije donio nikakvu promijenu, onda lažemo. Jer, Velika Britanija još nije izašla iz EU-a i ne znamo kakve će posljedice imati taj potez kada do njega dođe za dvije do tri godine. Njemačka ima jedan kompleks, a to je inflacija. Proživjela je, prije Drugog svjetskog rata, golemu inflaciju i sada u genima Nijemaca je antidot za sve što bi do nje moglo dovesti, odnosno za strogo pridržavanje regulativama bez obzira na okolnosti. Tu crtu drži i kancelarka Merkel, ali samo strogom štednjom nema napretka. Ali Njemačka napreduje. Nije baš tako. Njemačka napreduje jer se također ne pridržava pravila EU-a vezana za uvoz i izvoz. Nadalje, živi i na račun Čeha, Slovaka, Poljaka..., a posebno na račun Grka preko kredita i banaka. Da se razumijemo, ja sam kritizirao politiku Grčke s Varufakisom i smatram ga zlom za Grke, ali nije u redu ni da njemačke banke toliko zarađuju s grčkim dugom. Osim toga u Njemačkoj se ne živi tako dobro kako se prikazuje pokazateljima o rastu. Treba, isto kao u Velikoj Britaniji, vidjeti stanje na periferiji, na selima, u  gradićima...
 

Nikola Šimić Tonin

Zapošljavanje kuma je dokaz da mi nismo klasični političari

 
 
Umanje od godinu dana, u HDZ-u i SDP-u, dvjema strankama koje u Mostu smatraju najvećim zlom u hrvatskoj političkoj povijesti, dva puta su birani predsjednici i središnja stranačka tijela. U Mostu će, pak, tek danas birati novo vodstvo. Međutim, lider Mosta Božo Petrov ne smatra to problemom.
- Nismo se mi trebali natjecati s njima. Mi smo prve izbore imali kad smo osnovali stranku, a druge ćemo sada kad se stabilizirala situacija na razini države.
http://www.hrt.hr/media/tt_news/petrov160415_01.jpg
• Ali, stranku su vam vodili ljudi koje nitko nije izabrao.
– Kako to mislite?
 
• Tko je izabrao članove Nacionalnog vijeća Mosta?
- Zanimljivo je da će u budućem ustroju Mosta također biti Nacionalno vijeće. Znam da je ljudima, naviknulim na klasične političke stranke, problem razmišljati o Mostu. U predsjedništvu Mosta bit će pet članova i svi će biti članovi stranke. Drugi dio, gotovo jednako važan, bit će platforma nezavisnih lista. U Nacionalnom vijeću bit će članovi predsjedništva stranke, ali i oni koji sklope ugovor o pristupanju platformi Mosta. Tako želimo privući sve koji žele sudjelovati u političkim zbivanjima, ali ne namjeravaju biti članovi stranke Most. Četiri člana Nacionalnog vijeća koji nisu članovi Mosta i pet članova predsjedništva stranke činit će Izvršni odbor, koji će donositi glavne odluke kad se Nacionalno vijeće ne će moći sastati.
 
• Ne razumijem ljude koji žele upravljati nekom strankom, ali da ne budu njezini članovi.
- Niste razumjeli?
 
• Jesam, ali nisam.
- Mogu ispočetka.
 
• Ne treba, shvatio sam strukturu Mosta, ali svejedno mi nije jasno što motivira ljude koji hoće voditi stranku u koju se ne žele učlaniti.
- Želja nam je i njih uključiti u platformu Mosta, na taj način promoviramo najbolje ljude.
 
• Eto, ima svakakvih ljudi, pa i onih koji žele donositi odluke o stranci koje nisu članovi.
- Ima ljudi koji vole slobodu.
 
• Ovakav ustroj Mosta svakako odudara od uobičajene stranačke strukture, ali vi i vaši suradnici u ovih ste nešto više od godina, otkad ste se pojavili na nacionalnoj sceni, ipak postali klasični političari, makar ste to u startu negirali. Ni po čemu niste više posebni, vi ste sasvim obični političari, kao što su to ljudi u HDZ-u, SDP-u, HNS-u... Posebni su, što ja vaša bila ambicija, sada u Živom zidu. Je li tako?
- Nije.
 
• Kad ste svojeg kuma htjeli ubaciti u upravu Hrvatskih voda, čemu ste prethodno prilagodili statut tog poduzeća, postupali ste kao klasičan hrvatski političar.
- Nisam ja predlagao svojeg kuma, a intencija je u tom trenutku bila dobiti što veću širinu ljudi koji mogu kandidirati za tu poziciju u Hrvatskim vodama. Broj dva, željeli smo postići rezultate, tri, najvažnije nam je bilo počistiti sve loše u Hrvatskim vodama. U vrijeme Milanovićeve vlade, Hrvatske vode su u promet pustile 500 milijuna kuna, u deset mjeseci Oreškovićeve vlade ista je firma u promet pustila milijardu i 30 milijuna kuna. To je način na koji smo htjeli voditi Hrvatske vode, počistiti tamo, mogao bih čak reći, kriminal. Ni po čemu se ne želim uspoređivati s HDZ-om,  SDP-om i drugim strankama.
 
• Da, njima se to ne bi moglo dogoditi. Predsjednici HDZ-a i SDP-a nikad nisu pokušali svoje kumove instalirati u neko javno poduzeće i još prije toga prilagoditi statut njihovim kvalifikacijama. Kod Sanadera, Milanovića ili Karamarka proradio bi politički refleks i rekli bi si: Ne mogu tamo gurati svojeg kuma.
- Za razliku od drugih stranaka, mi možemo prihvatiti glas javnosti i reći, u redu, odustat ćemo od toga ako to javnosti nije prihvatljivo.
 
• Isprva vam se činilo da bi stavljanje vašeg kuma u upravu Hrvatskih voda moglo biti javnosti prihvatljivo? Ako prođe, prođe?
- Ne, naveo sam razloge.Nije nam bio cilj nekoga uhljebiti nego poboljšati rad Hrvatskih voda. Osim toga, od svih ljudi koji dođu s Mostom očekujem i da odu s Mostom. To je također jedna razlika između političkih stranaka i Mosta, mi ne uhljebljujemo, mi radimo promjene i postižemo rezultate.
 
• Pravom političaru odmah bi bilo jasno da ne može kuma zapošljavati u javnoj tvrtci, pa sve da je riječ o apsolutnom poslovnom geniju.
- To je još jedna potvrda da mi nismo klasični političari.
 
• Još uvijek se ne doživljavate političarima nego ljudima koji su tu da rade dobro građanima?
- Ja se ne bih izrugivao altruističkim namjerama. Mi definitivno nismo došli u politiku da zaradimo kruh, imamo svoje profesije i u politiku smo ušli da pokušamo nešto dobro učiniti u društvu i da se potom vratimo profesionalnom i privatnom životu koji smo prije imali.
 
• Tako vi sebe doživljavate, vjerujete li da vas i javnost tako percipira?
- Ne znam kako me javnost doživljava, znam da želim raditi dobro za društvo, kojem na taj način vraćam za ono što je ono učinilo za mene.
 
• Uzmimo vašeg Miru Bulja, taj čovjek govori o nacionalnim interesima i valjda dok priča o seksu. Mislite da ga se u javnosti zbog toga još uvijek ozbiljno shvaća?
- Ti nacionalni interesi o kojima je gospodin Bulj pričao napravili su to da INA danas nije u mađarskim rukama.
 
• Želite reći da je Karamarko htio INA-u predati u mađarske ruke?
- Hoću samo reći da je gospodin Bulj javno pustio glas kada to nitko drugi nije htio. Koliko je zastupnika imalo informaciju o INA-i i MOL-u, a da ju je javno iznijelo? Gdje su nestali hrabrost i odgovornost?
 
• Ponavljam, Bulj je spriječio Karamarka da INA-u izruči Mađarima?
- Mi smo uspjeli zaštiti INA-u i predstaviti javnosti što je borba za nacionalni interes, unatoč pritiscima. Tu dolazimo do još jedne razlike između klasičnih političara i Mosta, svi naši ministri i zastupnici mogu reći da im je najvažniji njihov obraz i ostaviti sve pozicije.
 
• Nakon što je Hrvatska izgubila arbitražu s MOL-om u Ženevi, vi ste morali odgovarati na čudna novinarska pitanja zašto ne priznate da je Karamarko bio u pravu. Po čemu bi to on bio u pravu?
- Ne znam, vi to meni recite.
 
• Je li Karamarko, dok ste zajedno bili u Vladi, predlagao vama da se Vlada nagodi s MOL-om mimo arbitraže? Na kojoj bi to osnovi bilo?
- Karamarko je o tome dovoljno javno govorio. U trenutku kad vaša država vodi arbitražni proces i pokušava se izboriti za najbolji ishod, ne možete kao potpredsjednik Vlade govoriti da država loše stoji u tom sporu. Nije bio problem razgovarati s mađarskom stranom ako ona tom zatraži. Problem je bio reći da Hrvatska gubi arbitražu i onda zatražiti razgovore s MOL-om, time su se dvostruko smanjivale mogućnosti da INA dođe u hrvatske ruke. Zbog toga sam se ja izložio u javnosti i, nakon što sam popričao s odvjetnicima, rekao da Hrvatska dobro stoji u arbitraži.
 
• To bi vam kao potpredsjedniku Vlade bila dužnost i da ste imali informacije da ne stojimo dobro.
- Mislim da je to jasno.
 
• Danas je situacija s INA-om u novoj fazi. S premijerom Andrejom Plenkovićem dogovorili ste se o otkupu MOL-ovih dionica.
- Da, to je u cilju energetske neovisnosti Hrvatske, a osim toga puno bismo izgubili ako ništa ne poduzmemo s obzirom na to kako je mađarska strana svih ovih godina vodila INA-u.
 
• Kad ste se s Plenkovićem dogovorili da se novac potreban za kupnju MOL-ovih dionica namakne prodajom dijela HEP-a?
- Osnovano je povjerenstvo koje će odlučiti o najboljem modelu.
 
• Ako je premijer objavio da je prodaja HEP-a najbolji model to sugerira da je prethodno o tome postignut dogovor. Tako vlade funkcioniraju širom Europe.
- O modelu vraćanja INA-e tek se trebamo dogovoriti kroz povjerenstvo, temeljem argumenata i činjenica.
 
• Vi niste prvo osnovali povjerenstvo nego je Plenković prije mjesec dana objavio da se kreće u privatizaciju HEP-a.
- Koliko se sjećam, premijer je tada na Novoj tv izjavio da je prodaja dijela HEP-a jedna od opcija.
 
• Dva dana nakon toga izjavio je da je to najbolji model.
- Za njega.
 
• Nije vam to smetalo?
- Zbog čega bi mi smetalo tuđe mišljenje? Zar nije konstruktivno da se na osnovi svačijih mišljenja odabere najbolji model?
 
• To što govorite vrlo je neobično. Ako imate s HDZ-om Vladu, podrazumijeva se da o ovako krupnoj stvari partneri ne izlaze van sa svojim mišljenjem, a da tek potom kreće usuglašavanje o tome što će se napraviti.
- Za mene je ovo pravo na slobodu govora. Različita mišljenja ne znače sukob, mi s našim partnerima ovaj put razgovaramo argumentima i nemam ništa protiv toga da netko ima drukčije mišljenje od mene.
 
• I ubuduće ćete s HDZ-om, suprotno praksi valjda 99 posto europskih koalicijskih vlada, prvo imati javni dijalog, pa ćete se onda dogovarati iza zatvorenih vrata?
- Nije ovo bio javni dijalog, premijera su pitali što misli i on je to rekao.
 
• U redu, to su noviteti u europskoj političkoj praksi.
- Meni je drago da uvodimo novitete i da svatko ima pravo na mišljenje, a da se zbog toga ne sukobljavamo. Zar to nije podizanje standarda političkog dijaloga?
 
• On je javno iznio svoje mišljenje, vi svoje i sad premijer vas uvjerava da prihvatite njegovo mišljenje i obratno?
- Nemamo se potrebe međusobno uvjeravati. Povjerenstvo će, temeljem činjenica, donijeti najbolju odluku.
 
• A to nije bilo moguće prije nego što ste vi i Plenković javno rekli za koji ste model zalažete?
- Vi se zalažete da mi šutimo kad nam se postavljaju pitanja?
 
• Ne, meni je kao novinaru super to što radite, samo kažem da to odudara od uobičajenog funkcioniranja vlada. Mislio sam da vama ne odgovara kad vas Plenković pokušava dovesti pred svršeni čin, kao u ovom i u slučaju porezne reforme, koju je predstavio, a da vas nije ništa pitao.
- Problem bi bio jedino da netko stavi pred nas dokument i kaže, uzmi ili ostavi, bez mogućnosti rasprave. Naša je suradnja vrlo dobra, moja iskustva s premijerom Plenkovićem su pozitivna.
 
• Bolja nego s Karamarkom?
- Bolja.
 
• Karamarko je funkcionira po načelu »uzmi ili ostavi«?
- Podsjetit ću vas na situaciju kad se htjelo smijeniti ljude u obavještajnoj službi.
 
• Karamarko je samo iznosio svoje mišljenje da treba smijeniti Dragana Lozančića, imao je valjda i pravo na slobodu govora. Vi i Orešković imali ste svoje mišljenje o tome.
- Nije problem?
 
• Nije.
- I onda zbog toga što to nije problem, gospodin Karamarko je odlučio da više ne će dati povjerenje Vladi.
 
• On je iskazao nepovjerenje Vladi nakon što je SDP zatražio glasovanje o nepovjerenju Karamarku, s čim ste se vi složili.
- Pola sata prije nego što je Karamarko objavio da premijer Orešković više ne uživa njegovo povjerenje, ja sam izjavio da sam spreman odstupiti ako bi Vlada mogla nastaviti bez mene. No, rekao sam i da nije politički dobro da on bude u Vladi ako Povjerenstvo o sukobu interesa ne donese odluku da se gospodin Karamarko nalazio u sukobu interesa.
 
• To sad možete reći i za Martinu Dalić?
- Bitno je pričekati odluku Povjerenstva i znati zbog čega su donijeli takvu odluku.
 
• U Karamarkovom primjeru vaš je stav bio jasan, ako Povjerenstvo zaključi da je u sukobu interesa on treba napustiti Vladu. Vrijedi li to i za Martinu Dalić?
- Kad je Povjerenstvo donijelo zaključak da je Karamarko u sukobu interesa, on je to negirao.
 
• Kao što sad Plenković negira za Martinu Dalić i ona sama za sebe.
- Bitno je pričekati mišljenje relevantnog tijela, dok njega nema nije potrebno dizati tenzije. Ne vjerujem da Martina Dalić ne će poštovati odluku Povjerenstva.
 
• Što to znači? Nije Povjerenstvo donijelo odluku da Karamarko mora otići iz Vlade, oni s tim veze nemaju.
- Tako je, ali Karamarko je donio odluku da ga ne interesira što misli Povjerenstvo i da se ne će izuzeti iz odlučivanja o INA-i.
 
• To nije istina, Karamarko je objavio da ne će sudjelovati u procesu odlučivanja o INA-i sve dok Povjerenstvo ne okonča postupak.
- A zbog čega je onda oduzeo povjerenje Vladi?
 
• Zato što ste se vi priključili SDP-u koji je njega htio srušiti.
- Nisam ja imao nikakve osvetničke porive, da jesam ne bih ponudio da sepovučem iz Vlade premda nisam bio ništa kriv. Karamarko je jednostavno procijenio da je on važniji od Vlade i da je njegovo mišljenje važnije od toga što kaže Povjerenstvo i svi drugi. Zašto je tako procjenio? Možda stoga što je mislio da mu može uspjeti preslagivanje.
 
• Postoje li HDZ-ova vlada i Mostova vlada?
- Ne.
 
• Kad vas se pita za Vladu vi govorite isključivo o Mostovim ministrima.
- Namjerno sam odabrao takav način komunikacije s medijima. Na početku prošle Vlade predlagali smo da politički partner može zaustaviti imenovanje nekoga tko nije u skladu s političkim standardima kakvi trebali biti, ali građani, a poglavito mediji, nazivali su nas zbog toga kočničarima i tvrdili da Most opstruira. U redu, mediji i dio građana mislili su da to nije dobro i ovaj put smo se drukčije postavili, svakom partneru njegova odgovornost u kadroviranju.
 
• Vaša politička odgovornost za ministre koje je odabrao HDZ time nije nimalo manja.
- Ne, mi preuzimamo punu odgovornost za Mostove ministre. Nije ono navodno bilo dobro, a sad ne valja ni kad ne reagiramo na nešto što mediji smatraju da je loše. Koju poziciju Mosta žele novinari?
 
• Vama se pripisuje...
- ... ne želim da mi se više pripisuje.
 
• Onda ipak postoje dvije Vlade.
- Ne, samo jedna.
 
• Naravno, zato Most snosi političke posljedice i za Šprlju i za Barišića.
- Za kadrove, njihove dobre poteze i propuste, odgovaraju oni koji su ih predložili u Vladu.
 
• Mislite da Plenković ne odgovara za vašeg Dobrovića?
-  Premijer odgovara za postupke svih ministara. Ali, ako se bilo što dogodi s nekim ministrom iz kvote Mosta, Plenković ne će morati reagirati, taj bi ministar prvi reagirao.
 
• Hoćete reći da bi Pavo Barišić sam morao reagirati? Pozivali ste se na jedno nezavisno tijelo, Povjerenstvo za sukob interesa, Barišiću je presudilo drugo takvo tijelo, Odbor za etiku u znanosti.
- Budući da smo zauzeli stav da ću odgovarati za ljude koje je Most predložio, odgovaram za sve što naprave Kovačić, Dobrović, Orepić i Šprlje.
 
• Odgovarate i za Sabor kojeg ste predsjednik. I ranije se događalo da su predsjedavajući upozoravali u raspravi zastupnike da su izašli i teme dnevnog reda. Ali, u prošlom sazivu parlamenta Željko Reiner počeo je to stalno raditi, a sad je i dobio pojačanje u vama i vas dvojica neprestano onemogućavate slobodu govora u Saboru.
- To je vrlo tendenciozno tumačenje onoga što se događa u Saboru. Ako je itko dao slobodu zastupnicima to sam ja. Dao sam im, posebno novim zastupnicima, dovoljno vremena da se upoznaju s Poslovnikom i radom Sabora. Tri mjeseca sam, bez ikakvih kazni, na to upozoravao.
 
• Reiner je to debelo nadoknadio.
- Govorim o trenucima kad ja predsjedam. Sumnjam da bi ikome poslodavac na bilo kojem radnom mjestu dao tri mjeseca da se privikne na rad.
 
• Niti ste vi poslodavac niti je parlament klasično radno mjesto.
- I ovo je mjesto u kojem također postoje pravila, koja služe da bi rasprava bila konstruktivna, a zaključci i zakoni što je moguće više kvalitetni. I da povrh svega toga sačuvate dignitet, vjerodostostojnost najvišeg zakonodavnog tijela.
 
• Sabor nije dignitet, Sabor je narodno predstavništvo. Komu je do digniteta promašio je instituciju, trebao je ići u crkvu ili negdje drugdje.
- Ne bih se složio.
 
• Govor je osnovni instrument zastupnika, a na biračima je da procjene kako to oni čine, je li to u skladu s njihovim očekivanjima ili ne.
- Zastupnicima se ne smije oduzeti pravo govora. Ali, postoje i pravila i obveze zastupnika, koji mogu izraziti mišljenje i da to bude u skladu s Poslovnikom. Kad se zastupnici ne bi držali Poslovnika, to bi sličilo na cirkus Kolorado.
 
• Nerijetko zastupnici govore da se ovo što je sada u Saboru nikad nije događalo. Naprosto nije realno da nitko prije vas i Reinera nije znao tumačiti Poslovnik.
- U četvrtak smo imali situaciju kad je opozicija htjela napraviti mali show. Zastupnicu Irenu Petrijevčanin Vuksanović opomenuo sam ne zato što se nije držala teme nego zbog toga što je tijekom izlaganja pokušala replicirati, što je kršenje Poslovnika. Postoji institut replike, točno se zna što se kada može koristiti. Inače rasprava ne bi bila konstruktivna. Da kolegicu nisam opomenuo, zastupnici koji su me nakon toga napali vikali da sam prekršio Poslovnik zato što je nisam opomenuo. To je bio politički teatar na koji opozicija ima pravo.
 
• A što je drugo parlament nego politički teatar.
- Nemam problema s tim da opozicija, u nedostatku kvalitetnih prijedloga, od Sabora radi politički teatar i za to će ih birači nagraditi ako žele. Ali, Sabor je mjesto za kvalitetnu, ozbiljnu raspravu, a ne nečiji show.
 
• Prošli smo tjedan u Saboru svjedočili scenama kao da živimo u nekoj diktaturi Trećeg svijeta, stražari su iznoslili zastupnike i otimali im mobitele iz ruku.
- Svatko objektivan koji se tada zatekao u sabornici ne bi smio imati nikakvih zamjerki na to postupanje. Gospodina zastupnika opomenulo se kad je prekršio Poslovnik, zatim ga se zamolilo da napusti sjednicu, nakon što je gospodin to odbio pokušalo se s njim čak i razgovarati. Poslovnik pruža mogućnost da se zatraži udaljenje sa sjednice zastupnika koji ometa druge. Mobitel nije oduzet da bi se nešto sakrilo, u Poslovniku se navodi i da se ako netko ometa rad straže mora postupiti, da straža mora obaviti svoj posao. Da je gospodin htio sam napustiti sabornicu, straža ne bi niti ulazila.
 
• Naravno, saborski stražari krivi su samo do određene razine, glavni krivac je bio Reiner i njegova tumačenja što je tema rasprave. To nije sporno.
- Nije primjereno unositi u sabornicu jelo, piće i slične stvari. Zna se gdje je kafeterija, a za što služi Sabor. Ali, ne bih komentirao kako drugi vode sjednice. Mogu samo za sebe reći da neću dopustiti rušenje institucija.
 
• Ali, dok vi Živi zid onemogućavate u rušenju institucija, oni su u posljednjoj anketi prešli Most.
- Odlično, to znači da se građanima dopada što Živi zid radi. Mogu pretpostaviti da je to i zato što građani misle da se na takav način mogu kazniti dosadašnje političare. Smatram da političari, zbog svega lošeg što su počinili političari u proteklih 25 godina, moraju biti punu senzibilniji u odnosu na ono što im poručuje javnost. Ali, s druge strane, nema ništa protiv da građani daju Živom zidu daju i 51 posto. Tada bi oni napokon trebali preuzeti odgovornost i bilo bi zanimljivo doznati kakva bi tada bila situacija u Hrvatskoj.
 
• Nije njima do odgovornosti.
- Drago mi je da vi to kažete.
 
• Što znate o povjerenstvu za totalitarizam, koje Plenković namjerava osnovati?
- Znam da je najavljeno to povjerenstvo.
 
• To je sve?
- Da.
 
• Ne možete vi reći da imate četiri ministra, a da za ostale brine Plenković. Ne ide to tako.
- Vrlo je bitan zajednički rad, nitko ne pokušava odvojiti Mostove od HDZ-ovih ministara. Samo govorim da sam osobno odgovoran za ljude koje sam predložio.
 
• Ovaj tjedan Zoran Milanović nije na suđenju u Rijeci otkrio koji su to članovi Mosta u studenom 2015. dolazili u Banske dvore kako bi se sastali s njim. Tvrdio je da se ne sjeća. I umjesto da mu vi iz Mosta budete zahvalni što je zaštitio neke vaše ljude, vaši su ga zastupnici ismijavali da pati od gubitka pamćenja. Je li možda riječ o tome da ste zapravo priželjkivali da Milanović sve ispriča, pa da onda možete te njegove sugovornike izbaciti iz Mosta?
- Naravno da bih volio da Milanović ima hrabrosti i odgovornosti. Kamo sreće da je sve to rekao još u trenutku kad se to događalo.
 
• Možda osjeća obvezu prema ljudima koje je primio u povjerenju.
- Da, osjećao je i obvezu da i dalje bude premijer, iako je nekom davao da bude premijer. Razumijem potrebu gospodina Milanovića da nakon četiri godine nastavi još četiri, ali bitna je i odgovornost za ono što govorite. Prvo je mjesec dana nakon toga javno priznao da je bio taj sastanak, a sada je, ne poštujući ni sudnicu, govorio da se ničeg ne sjeća i apsolutno je sve relativizirao. Zanimljiv je taj njegov prijezir prema svim institucijama, uključujući u Sabor. No, drago mi je da se pokazalo da Most nije pogriješio što smo prekinuli pregovore sa SDP-om. I u kameru sam rekao da moraju prestati kontaktirati naše zastupnike, ali gospodin Milanović je to nastavio.
 
• Može li se govoriti da je Most trajni HDZ-ov partner, kao, recimo, u Njemačkoj CSU i CDU?
- Ne.
 
• Nakon idućih parlamentranih izbora možete promijeniti kombinaciju?
- Mi uvijek možemo promijeniti kombinaciju. Naša je kombinacija dobrobit svih građana Hrvatske, tko se više bude za to zalagao, koga ćemo smatrati ozbiljnijim, s njim možemo formirati Vladu.
 
• Davora Bernardića, to je jasno, ne smatrate ozbiljnim. On žudi za sastankom s vama, a vi ga ignorirate. Uostalom, zašto biste se uopće sastali s političkim protivnikom.
- Ne, gospodin Bernardić nije moj protivnik nego politički kolega. Svi koje su građani izabrali za mene su kolege.
 
• Bernardić vam je kolega, a u dva mjeseca, koliko vas poziva na razgovor, još niste pronašli malo vremena za njega. Kako biste se tek prema njemu ponašali da vam nije kolega.
- Čestitao sam mu na izboru, ali zbog njegovih i mojih obveza nismo se još uspjeli naći. Hoćemo.
 
• Vi dobro znate da to nije istina.
- Što nije istina?
 
• Milanović vam je davao potpise SDP-ovih zastupnika da iduće jutro odete u Ured predsjednice po mandat za sastavljanje Vlade i potom postanete premijer. Vi ste to, sam Bog zna zašto, tu večer odbili, a onda je Milanović, makar je bilo dogovoreno i koja će ministarstva pripasti Mostu, nešto kasnije ipak pokušavao vrbovati vaše zastupnike. Vi govorite stvari za koje, naravno, znate da nisu istinite.
- Nemojte mi stavljati riječi u usta.
 
• Milanović doista ne bi bio normalan kad bi vam davao potpise da budete premijer, a potom otišao nagovarati zastupnike Mosta da njega podrže za premijera. To se nije dogodilo.
- Istina je da je on prekršio svaki oblik normalnog razgovora. Kako bi se postigao dogovor ako šurujete protiv partnera? Je li normalno da se nekim pregovarate i istovremeno nagovarate dio članova potencijalnog partnera da prijeđu na vašu stranu?
 
• Hoćete da vam kažem tko je u to vrijeme od zastupnika Mosta pregovarao s kojim HDZ-ovcem u restoranu Trnjanka?
- Da sam znao da se to događa, na isti bih način postupio i prema drugoj stranci.
 
• A da su se sastajali s Milanovićem i SDP-ovcima to ste znali.
- Znam da ih je on zvao.
 
• Zašto ih niste izbacili kao Dragu Prgometa?
- Uvijek ću poštovati volju većine.
 
• Većina u Nacionalnom vijeću odlučila je da se Prgometa izbaci, a ove koji su bili s Milanovićem u Banskim dvorima ne?
- Točno. Most nije faraonska stranka u kojoj predsjednik sve definira. Odluka većine bila je da se, zbog pritiska, s imenima ne izlazi u javnost i dan danas to poštujem, pa makar su me svi optuživali da lažem.
 

Dražen Ciglenečki, http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Veliki-intervju-Boze-Petrova-za-Novi-list-Volio-bih-da-je-Milanovic-na-sudenju-u-Rijeci-imao-hrabrosti?meta_refresh=true

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Utorak, 23/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 931 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević