Get Adobe Flash player

O slobodnom zidarstvu više se ne razmišlja kao o tajnoj, zastrašujućoj organizaciji koja misli uništiti svijet

 
 
Treći dio trilogije povijesti slobodnog zidarstva u Hrvata, “Mudrost – Snaga – Ljepota” jedinstveni je leksikon mrtvih slobodnih zidara koji su radili u domaćim i inozemnim ložama, a i stranih slobodnih zidara koji su radili u hrvatskim ložama. Riječ je o kapitalnom djelu (prve dvije knjige objavio je zagrebački Profil) autora Branka Šömena, uglednog publicista i novinara, koji je u ovaj golemi istraživački projekt o povijesti slobodnog zidarstva uložio 20 godina rada. Njegovo ime stoga je neizostavna adresa svakom istraživaču spomenute tematike, a s gospodinom Šömenom razgovarali smo o povijesti, sadašnjosti i budućnosti slobodnog zidarstva koje upravo ove godine obilježava 300 godina postojanja.
https://www.delo.si/images/slike/picture/20160415/o_Sobotna-Delo-Foto-20160411-2-hires-jpeg1_1024.jpg
• Što vas je motiviralo da se prihvatite tako opsežnog projekta o povijesti slobodnog zidarstva, zašto baš ta tematika?
- Kad sam u osamdesetim godinama došao u Zagreb (kao dopisnik Radio Ljubljane za kulturu), shvatio sam da znam vrlo malo o hrvatskoj kulturi (i politici). Pregledavao sam stare novine u Sveučilišnoj knjižnici i naletio na više slovenskih intelektualaca koji su između dva rata dolazili u Zagreb na sastanke. Brzo sam ustanovio da su dolazili na sastanke u dvije tadašnje slobodnozidarske lože, u ložu “Pravednost” i ložu “Maksimilijan Vrhovac”. U prvoj loži bili su, između ostalih, dr. Boris Furlan, Josip Križaj, dr. Vladimir Ravnihar, dr. Milan Vidmar, poznati međunarodni šahist. Slobodno zidarstvo me je zaintrigiralo kao i većinu ljudi koji žele doznati više o društvima koja žive unutar pojedinih političkih uređenja. Tražio sam odgovor na pitanje što je slobodno zidarstvo. Htio sam odmah ući u samu srž slobodnozidarske filozofije, u sustav mišljenja, u način života lože. Kao novinar znao sam da jedan idiot može pitati više nego sto pametnih odgovoriti i tako sam, korak po korak, doznavao neke trajne vrijednosti slobodnog zidarstva. Slobodno zidarstvo posljednji je pravi inicijacijski savez, raščlanjen po ložama i velikim ložama. Raširen je po svim zemljama, a u diktaturama je zabranjen zbog borbe za slobodu duha. Naime, slobodni zidari bore se za toleranciju, slobodu i dostojanstvo čovjeka. Rituali u loži su zbog tradicije, a tajna je čovjek sam.
 
• Na koji ste način prikupljali podatke i jeste li, s obzirom na delikatnost teme, nailazili na poteškoće?
- Godine 1990. prijatelji su me pozvali u bratstvo. Primljen sam bio u Parizu. Najprije sam bio učenik, postao sam pomoćnik i na kraju majstor. Kada sam rekao da me zanima slobodnozidarska povijest, naročito na tlu Hrvatske (i Slovenije), otvorila su se vrata u knjižnice i arhivi europskih velikih loža. Sjećam se kako sam dobio u ruke stari arhiv prvih slobodnih zidara u austrijskim ložama. Bila je to knjiga s tankim listićima, pisaćom mašinom napisana imena ljudi, njihova profana zanimanja i, što je bilo najvažnije, podaci u kojim su ložama radili. U prvoj bečkoj loži Tri kanona (1742.) bio je neko vrijeme starješina lože conte Sigismund Gondola (Gundulić) iz Dubrovnika, grof Kazimir Drašković i kasnije tri njegova sina. I dok sam ispisivao njihova imena i podatke, nasuprot mene sjedio je stari slobodni zidar i pazio da ne bih istrgnuo kakav list s dragocjenim podacima. Danas je na svijetu više od 350.000 knjiga sa slobodnozidarskim razmišljanjima i poviješću. Gotovo sve je dostupno, osim nekih državnih arhiva, posebno u Londonu i Parizu.
 
• Koja su najvažnija otkrića i nove spoznaje o slobodnim zidarima koje donosite na stranicama svih triju knjiga?
- Povijest slobodnog zidarstva zamislio sam kao trilogiju s naslovima Mudrost, Snaga i Ljepota. Prve dvije bave se poviješću, treća knjiga je leksikon mrtvih hrvatskih slobodnih zidara. S prijateljem sam prikupio 1800 imena! Leksikon je sastavljen iz fotografija, njihovih profanih biografija i podataka u kojim su sve ložama radili. Sudbine slobodnih zidara su poznate, ali ih ljudi ne povezuju s aktualnim političkim, gospodarskim i kulturnim životom pojedinih naroda. Teško je govoriti o otkrićima. Bolje bi bilo govoriti o potvrđivanju činjenica vezanih za rad slobodnih zidara u ložama i izvan njih. Ima jedna rečenica u ritualu koja kaže da u loži treba njegovati vrlinu tajnosti, a izvan nje širiti slobodnozidarski duh, pravednost, poštenje, dobročinstvo. Najvažnija otkrića su da je prva loža u Hrvata, ona u Glini, radila već 1759. (do sada je bio uvriježen podatak o 1764. godini!); da su francusko-ilirske lože za vrijeme Napoleona utjecale na razvoj dalmatinskih gradova: otvarale su se škole, čitaonice, ali sve to nije trajalo dugo, tek do 1814. Važan je utjecaj Maksimilijana Vrhovca na razvoj hrvatske kulture (po njemu se zove Maksimir, preuređeni park na istoku grada); utjecaj poljskih emigranata koji su imali svoje sjedište u hotelu Lambert u Parizu i našli političke veze s Ljudevitom Gajem i njegovim suradnicima; (ne)sudjelovanje slobodnih zidara u atentatu na princa Ferdinanda u Sarajevu; zanimljive su informacije o rascjepu unutar Velike lože Jugoslavije kada su hrvatski slobodni zidari zbog nesporazuma s Beogradom utemeljili svoju (nepriznatu) Simboličku veliku ložu “Libertas” u Zagrebu. Zanimljiva je sudbina i rad odvjetnika Ive Politea koji je od 1918. član lože “Ljubav bližnjega”. Nije branio samo komuniste (A. Alijagić, Josip Broz Tito) nego i Stepinca. Branitelji po službenoj dužnosti bili su dr. Natko Kačić i dr. Ivo Politeo, oba slobodna zidara. Tako se dogodilo da su u komunističkom režimu dva slobodna zidara branila katoličkog svećenika, nadbiskupa Alojzija Stepinca! Komunisti nisu voljeli ni Crkvu ni slobodne zidare.
 
• Koliko je slobodnih zidara među Hrvatima bilo kroz povijest, koja su najširoj publici najzanimljivija imena?
- Slobodnih zidara koji su utjecali na razvoj hrvatske duhovne misli bilo je mnogo. Među slobodnim zidarima bilo je više od dvadeset slikara i kipara (Ivan Meštrović, Mario Tartaglia, Bela Čikoš-Sesija,) poznati književnici (Ivo Andrić, Antun Barac, Gustav Krklec), glazbenici (operni pjevač Josip Križaj, glumac Aleksandar Binički, violinist Juro Tkalčić), poznati liječnici (dr. Fran Bubanović, dr. Franjo Durst, dr. Andrija Štampar), akademici (dr. Grga Novak, dr. Ferdo Šišić, dr. Milan Prelog)…
 
• Jeste li tijekom istraživanja utvrdili činjenice o mogućoj povezanosti Josipa Broza Tita i Miroslava Krleže s masonima?
- Nevjerojatno je koliko žarko javnost želi doznati je li Miroslav Krleža bio ili nije bio slobodni zidar! Posebno je srpski tisak poslije Drugoga svjetskog rata htio dokazati kako je Miroslav Krleža bio slobodni zidar, nešto zbog njegove autoritativnosti, nešto zbog druženja s Titom, za kojeg se govorilo da je također slobodni zidar. Tako je beogradski tisak objavio popis članova hrvatske domoljubne Simboličke velike lože “Libertas”. Na tom popisu su Slavko Kvaternik, njegov sin Eugen Dido Kvaternik i Miroslav Krleža. Slobodni zidar bio je samo Slavko Kvaternik koji je 1919. primljen u budimpeštansku ložu “Kossuth Lajos”, ali poslije nije više posjećivao nijednu ložu. Miroslav Krleža nije imao prema slobodnim zidarima neki poseban negativan ili pozitivan stav. Družio se s njima, mnogi su dolazili u njegovu kuću na Gvozdu, ali Krleža nije znao da su članovi tajnog društva u koje ga nitko nije pozvao. Poznata je priča o njegovu prijatelju slikaru Petru Dobroviću, koju je zapisao Enes Čengić: “I kad sam s Belom početkom 1946. boravio u Beogradu, išli smo na Petrov grob odnijeti cvijeće. Jedva smo pronašli taj skroman humak Petrova groba. Time inspiriran napisao sam nekrolog koji je objavljen tek 1952. godine u časopisu ‘Svedočanstva’.
 
Poslije nekrologa zbog kojeg sam imao različnih neprilika, sretne me u Beogradu jedan profesor (Viktor Novak, slobodni zidar), a to sam i zapisao, i kaže:
– Hvala vam, gospodine Krleža, što ste napisali nekrolog našem članu.
– Kojem vašem članu?
– Petru Dobroviću!
– A o kakvom se članstvu radi ako smijem znati?
– Masonskom. On je bio mason! Zar vam to nije bilo poznato?
– Što je Petar Dobrović bio? Mason!?
– Da.
– E, bogami. Petar mi nikada nije rekao da je bio mason.
I čudim se da mi nije rekao jer je bio istinoljubiv čovjek. Njegova je duša bila široka kao Dunav, ali kad sam poslije razmišljao, shvatio sam da on ne bi tako lako postao profesorom Akademije da nije bio mason. Ne znam zašto je to od mene tajio. Valjda zato što sam masone kao svemoćni klan istinski mrzio, ali sam drugovao s velikim brojem ljudi za koje se poslije ispostavilo da su bili masoni.“ Dodajmo i to da se družio sa slobodnim zidarima za koje nije ni znao da su u bratskom lancu. To su, među ostalima, bili književnik Julije Benešić, dr. Berislav Borčić, Gustav Krklec i Milan Čurćin kojega je Krleža čak i zaposlio. Josip Broz Tito imao je u Zagrebu prijatelja kod kojega je stanovao, komunista dr. Srećka Šilovića, slobodnog zidara, koji ga je informirao što se događa kod kuće i u svijetu. Šilović je htio prije rata istupiti iz „masonstva“, ali ga je Tito zamolio da ostane jer je htio svuda imati svoje ljude. Konkretnih podataka o tome je li Tito bio ili nije bio slobodni zidar – nema. Možda ga je pozvao u ložu Winston Churchill kada je Tito boravio u Londonu, možda ga je samo nagovarao pa ga je Tito odbio. Ostaje činjenica da je njegov CK bio je sastavljen kao utjecajna „komunistička loža“. Godine 1975. objavljeno je pismo generala Ivana Gošnjaka, koje Tito nikad nije dobio, a koje govori o jugoslavenskim slobodnim zidarima. Na tom su popisu svi poznati političari, pisci i umjetnici, članovi lože “Nova Jugoslavija”, koju je do smrti vodio I. Ribar st. a po njegovoj smrti Krleža (!?). Od brojnih imena na tom popisu bili su i pravi slobodni zidari: Ivo Andrić, Krešimir Baranović, Milan Bartoš, Aleksandar Belić, Srđan Budisavljević, Vasa Čubrilović, Filip Hristić, braća Levi (bilo je dvanaest slobodnih zidara s prezimenom Levi!), Hrvoje Macanović, Ive Mihovilović, Moša Pijade, Vladislav Ribnikar – ali ni u jednom trenutku Miroslav Krleža nije bio član ni na čelu bilo kakve slobodnozidarske lože. Razumljivo: Tito i njegovo slobodnozidarsko članstvo ostaje i dalje tajna. Možda ćemo više doznati kada se otvore engleski arhivi i tako napokon dođe kraj svim špekulacijama na staklenim nogama.
 
• U čemu je važnost slobodnih zidara za Hrvatsku?
- Navest ću samo nekoliko slobodnozidarskih misli iz knjige Mudrost, prije toga objavljenih u prijeratnom slobodnozidarskom mjesečniku Šestar: “Cilj slobodnog zidarstva posve je praktičan, kao i moral što je praktični postulat svake konstruktivne ljudske zajednice. Taj se njegov cilj sastoji u tom da oplemenjujući čovjeka unese u ljudsko društvo što više harmonije, zadovoljstva i sreće”. (Veljko Tomić, loža “Ivan Drašković”, 1924.) “Domovina nije u Saboru već u narodu”. (Dr. Oskar Tartaglia, Glasilo val, 1911.) “Mi držimo u tajnosti naše simbole, običaje i obrede, ali samo prema profanom svijetu, a to je potpuno opravdano, jer se mi, slobodni zidari po našim simbolima, običajima i obredima raspoznajemo i mi preuzimamo jamstvo za moralne kvalitete pojedinca koga primamo u naš savez”. (DR. R., loža “Perun”, Zagreb, 1929.) “Bratski lanac je velika, nevidljiva, rekao bih mistička sila koja u nama budi onaj sveti, čisti i divni osjećaj koji nas uzdiže nad profani život i koji nas oplemenjuje. (Lančano slovo, loža “Pravednost”, 1931.) “Budi tvojemu djetetu slika Božanstva, neka te se boji do svoje desete godine, neka te ljubi do svoje dvadesete godine, a do svoje smrti neka te poštuje. Drugim riječima: budi mu učitelj do njegove desete godine, otac do dvadesete, a prijatelj do njegove smrti... (J. Domac, loža “Pravednost”, 1924.)
 
• Kakav je odnos aktualne, ali i drugih novijih, recentnijih hrvatskih vlasti prema masonima?
- To bi trebalo pitati vlast. Mislim da živimo u vremenu kada nitko više ne razmišlja o slobodnom zidarstvu kao o nekoj tajnoj, zastrašujućoj organizaciji koja misli uništiti svijet. Još uvijek se pojavljuju knjige u kojima se slobodno zidarstvo sotonizira, gdje se predstavlja kao najveći neprijatelj Crkve, kao neobjektivna „rukotvorina“ (slobodni zidari „zidaju“ svoj hram svesplošne ljubavi), kao nešto što nije ni politička stranka ni vjerska sekta. Njena uloga je samozatajna. Hrvatski slobodni zidari su s austrijskom braćom godine 1992. omogućili skupini djece iz Vukovara desetodnevno sanjkanje u Austriji. Nitko nije znao tko je platio troškove jer se slobodni zidari s time ne hvale. Za vrijeme rata sakupili su jedan kamion dječjih igrački za neki vrtić u Slavoniji. Jedan od braće nekoliko je godina davao po sto maraka mjesečno djevojčici koju je vidio u koloni izgnanika iz Vukovara. Ta djevojčica, kasnije djevojka, nikad nije doznala od koga je dobivala tu pomoć. Postoji niz sličnih primjera, ali bez javne samohvale.
 
• Koliko ih je danas u Hrvatskoj, kakvih su profesija? Za što se zalažu i koji su im ciljevi?
- Poznato je da su se prije Drugoga svjetskog rata ugasile sve velike lože u okupiranoj Europi pa tako i u staroj Jugoslaviji. Za vrijeme NDH, u Staroj Gradiški završilo je više od četrdeset slobodnih zidara, uglavnom intelektualaca, sveučilišnih profesora, kulturnih radnika, umjetnika. Ta skupina ljudi imala je svaki dan „rad pod otvorenim nebom“. Pripremali su predavanja i tako zadržavali čvrstinu duha, volje i psihofizičku kondiciju. Jedan od braće vodio je zapisnik, protokol o tim predavanjima koji se našao u nekom podrumu tek prije nekoliko godina. To je jedinstveni primjer da je za vrijeme rata „radila“ jedna slobodnozidarska loža. Poslije rata slobodno zidarstvo nije bilo obnovljeno, bilo je zabranjeno: Udba je ispitivala slobodne zidare i tražila njihove veze s inozemstvom. Tek poslije pada Berlinskog zida u srednju Europu vratilo se slobodnozidarsko djelovanje. Na početku su djelovale tri lože u Hrvatskoj, sada ih ima dvanaest u kojima radi 350 slobodnih zidara. Lože rade u Zagrebu, u Rijeci, Varaždinu, Splitu…
 
• Koje su profesije?
- Najviše ima intelektualaca, pravnika, liječnika, novinara, redatelja, arhitekata, znanstvenih radnika i drugih ljudi „na dobrom glasu“.
 
• Koliko ih je u svijetu i u čemu je njihova važnost na globalnom planu?
- U svijetu ih je oko šest milijuna. Najviše u Sjevernoj Americi, gdje je rad loža potpuno otvoren. Tamošnji slobodnozidarski hramovi imaju na pročelju nacrtane slobodnozidarske simbole, pojedine lože grade bolnice za različite, najviše dječje bolesti. U Austriji ih je više od dvije tisuće. Pojedini povjesničari modernog slobodnog zidarstva tvrde, da su kod formiranja NATO-a sudjelovali američki slobodni zidari, da su kod osnivanja EU bili nazočni europski slobodni zidari. U drugoj knjizi Snaga objavljena su imena poznatih slobodnih zidara iz čitavog svijeta, iz različitih društvenih struktura i kraljevskih glava.
 
• Ove godine Europa slavi petstotu godišnjicu reformacije (1517.) i tristotu godišnjicu od utemeljenja prve velike lože u Londonu. Jesu li te obljetnice adekvatno obilježene u nas i u okruženju?
- Na dan sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja 1717. u pivnici „Guska i roštilj“, koja se nalazila u dvorištu katedrale sv. Petra, okupile su se četiri londonske slobodnozidarske lože. Utemeljile su Veliku londonsku ložu, a slobodno zidarstvo brzo se proširilo po Europi kao moderan oblik liberalnog protestantizma. Prva loža u Beču počela je raditi 1742. U njoj su bila i dva Hrvata, starješina lože Sigismund Gundulić i majstor u loži grof Kazimir Drašković. Prije devedeset godina (1927.) utemeljena je u Zagrebu iregularna Simbolična velika loža Hrvatske, a prije dvadeset godina 8. studenoga 1997. u Trakošćanu je utemeljena Velika loža Hrvatske. Danas u Hrvatskoj radi 14 loža, po mišljenju nekih slobodnih zidara učlanjeno je oko 400 „ljudi na dobrom glasu“. Hrvatski slobodni zidari pripremili su više svečanih događaja. Riječ je o knjizi Ivana pl. Bojničića “Povijest lože ‘Ljubav bližnjega’”. Knjiga je izašla prije sto godina na njemačkom, ove godine i na hrvatskom jeziku. Krajem godine izaći će treći dio trilogije povijesti slobodnog zidarstva u Hrvata Mudrost – Snaga – Ljepota. To je leksikon mrtvih slobodnih zidara koji su radili u domaćim i inozemnim ložama, a i strani slobodni zidari, koji su radili u hrvatskim ložama. Urednici su skupili oko dvije tisuće njihovih imena. Svečanosti su se, u povodu obljetnice, održavale i u susjednoj Sloveniji. Tamo su prije nekoliko mjeseci otvorili slobodnozidarsku izlož- bu pod naslovom “Tajnost lože, povijest slovenskog slobodnog zidarstva”. Izložba je zamišljena kao labirint. Dana 16. ožujka 2017. veliki majstor Velike lože Slovenije dr. Marko Bitenc imao je „točno u podne“ u Narodnom muzeju, gdje je postavljena izložba, javnu konferenciju za tisak. Slovenija ima sedam loža, u njima radi oko 300 članova. Veliki majstor Velike lože Slovenije rekao je da je tiskovna konferencija dokaz da žive u demokratskom i slobodnom društvu.
 

Renata Rašović, https://www.vecernji.hr/vijesti/u-hrvatskoj-danas-ima-350-masona-a-tito-je-stanovao-kod-jednog-koji-je-bio-komunist-1250275

Zašto ova pravosudna akcija obuhvaća samo direktore, a ne političare i agencije koje su tvrdile da cvjetaju ruže?

 
 
Brodogradnja nije strateška djelatnost nego spalionica novca, objavio je u srijedu Večernji list donoseći analizu državnih ulaganja u brodogradnju uoči Vladine odluke o stečaju, odnosno sanaciji i restrukturiranju Uljanik Grupe. U Uljanik i 3. maj država je uložila 16,3 milijardi kuna.
https://direktno.hr/upload/publish/132593/brodi-_5b8eb30609d01.png
Velika brodogradilišta pa tako ni Uljanik i 3. maj, nisu poslovala profitabilno, nego je država kontinuirano provodila sanacije njihova poslovanja novcem iz državnog proračuna. Dok čekamo odluku Vlade o stečaju o brodogradnji kao spalionici novca i njenoj budućnosti razgovarali smo s Ivanom Brodićem, urednikom portala EnergyPress.
 
• Do danas smo vidjeli kako brodogradnja nije strateška djelatnost nego spalionica novca. Brodogradilišta, njih pet, od 1992. do danas usisala su 35 milijardi kuna iz proračuna. Zar nisu Vlade mogle i ranije brodogradnju dati u stečaj i tako uštedjeti milijarde u proračunu?
- Ovdje bismo trebali biti oprezni. Europa u današnje vrijeme teško može konkurirati Dalekom istoku u smislu svih sektora brodogradnje, kako zbog jeftine radne snage tako i jeftinije sirovine. Ono što može, to je djelovati u remontnom smislu, poput Kraljevice ili Viktora Lenca, može proizvoditi visokotehnološke proizvode, brodarske ili strojarske, poput Brodosplita ili može služiti kao vojna, mornarička industrija, opet kao primjer možemo navesti Brodosplit. Kada govorimo o strateškoj industriji, valja reći kako bi u ovoj temeljito deindustrijaliziranoj zemlji, oboljeloj od nizozemske bolesti, prevelik udio jedne ekonomske grane u BDP-u, svaka industrija trebala biti shvaćena kao važna i sistemska. Govoreći o prošlosti valja reći kako se svaka vlada, od one Manolićeve, do današnje, na neki način bavila sanacijom brodogradnje i da do pojave Debeljaka u Brodosplitu ni jedno brodogradilište nije davalo ni jednu naznaku kako bi moglo živjeti bez izravne intervencije javnog novca. I onda, umjesto da smo ih zaposlili, dajući im poslove za javne sektore koji se bave zaštitom građana i države, mi smo 'pržili' novac bez ikakvog nadzora. I to zato što smo naslijedili jugoslavenski mentalitet brodogradnje kao gubitaša koji ima zadatak plasirati proizvode iz svih republika. Netko je tim ljudima već trebao 'nacrtati' da je planska ekonomija propala.
 
• Zbog čega Vlade nisu nadzirale novac koji su davale za subvenciju? Kako je moguće da danas političari tvrde da je Uljanik jedino brodogradilište koje nije restrukturirano ako je vlasništvo prešlo u ruke radnika i privatnih kompanija?
- U tom pitanju se krije odgovor zašto nisu išli ranije u stečaj. Naime, radi se o hobotnici upravljača koji su duboko uvezani s politikom, kako s onom lokalnom, a znamo tko je u Rijeci i Istri pretežito na vlasti, tako i s gotovo svim strukturama u vladi, od 1992. do danas. Jer pogledajte, i puno prije privatizacije se znalo da je Uljaniku potrebno restrukturiranje, imali su ozbiljne rupe u bilancama, a brodove dogovarali s gubitkom u stotinama milijuna kuna po brodu. Iz tog je razdoblja poznata jedna rečenica jednog od direktora Uljanika, kojega ne moramo imenovati. Poznato je da se prodaja brodova dogovara u dolarima, a nabavka sirovine u drugim valutama. Tada je taj 'gulanfer' izjavio da on ne koristi instrumente financijskog osiguranja zato što ako bude u plusu neće dobiti bonus, a ako bude u minusu, to će i tako pokriti porezni obveznici. Uostalom, tako se ponašao i Gianni Rossanda, koji je prije više mjeseci u Otvorenom HRT-a rekao "Milijarda kuna javnog novca, vam je gospodine Togonal, poštapalica".
 
I onda se vraćamo na zatvaranje pregovora s Unijom za ulazak, poglavlje 'Brodogradnja'. Vrijeme je vlade u kojoj je ministar Radimir Čačić. Poslušajte pažljivo što je on rekao u emisiji Otvoreno 23. ožujka ove godine. Priznao je da je brodogradilište, sa saniranim gubicima, privatizirao tako što je većinski paket dao tim i takvim direktorima za 10 posto nominalne vrijednosti. Zar to nije subvencija? I to od 90 posto na teret poreznih obveznika. Zar svaka intervencija pokrivanja gubitaka nije subvencija? A u Uljaniku je, prema izračunu kolege Frenkija Laušića, nenamjenski 'sprženo' 1,6 milijardi kuna, što javnog, što otetog novca iz 3. maja. No, to nije sve, ukupna javna sredstva 'spržena' u brodogradnji gotovo su 40 milijardi kuna, kao uostalom i u poljoprivredi, no to je druga tema. Tržišna kapitalizacija jednog od najvećih svjetskih brodograditelja Fincantierija, partnera Brodosplita u poslu oko možebitnog restrukturiranja Uljanik na današnji dan je oko osam milijardi kuna. Koliko smo tim novcem mogli imati jaku brodogradnju da je nismo vodili na načelima planske ekonomije, prosudite sami.
 
Na kraju, vrijeme je velike pravosudne akcije Uljanik. Bolje ikad nego nikad. Ali, postavlja se pitanje zašto u tjednu odluke o Uljaniku i raspisivanja EU izbora, a ne ranije? No niti to nije najgore. Najgore je to što ova akcija obuhvaća samo direktore, a ne i spomenutu politiku. Postavlja se pitanje što ćemo s regulatornom agencijom, koja je godinama vladi i HBOR-u slala izvještaje u kojima je pisalo da svugdje osim u Brodosplitu cvatu ruže? Stvarnost je pokazala drugačije, državna revizija je pokazala da Brodosplit ne treba novac iz proračuna, nego samo jamstva, Lenac i Kraljevica su se pokazali izdržljivim remontnim brodogradilištima, Brodotrogir, čiji je vlasnik radio prvi plan restrukturiranja, htio je uzeti Uljanik bez novca, odnosno za HBOR-ov novac nudio se spašavati Uljanik, a trenutno je završio je u predstečaju. I to mu nije jedini problem, vlasnik ima problem i s regulatorom u Finskoj, a Uljanik je završio u situaciji u kojoj jest.
 
• Istraživanja pokazuju kako su sve sanacije svih vlada dosad kontinuirano dovodile do pada broja zaposlenih i vrijednosti proizvodnje u škverovima. Naravno, dobivanje pomoći pratili su štrajkovi i prijetnje većim sindikalnim akcijama. Iz toga je vidljivo kako su i sindikati i vlade čuvale socijalni mir. Koliko je važna uloga sindikata, čiji su predstavnici sjedili u nadzornim i upravnim odborima, za stanje u brodogradnji?
- Čuvanje socijalnog mira na ovaj način šteti svima, naime to vam je kao da zbog 'šnicle' ubijete stado krava. Nije vam to samo hrvatski specifikum. Postoji odlična knjiga na tu temu 'The Kohler Strike: Union Violence and Administrative Law', autora Sylvestera Petroa. Sindikati obično misle kako bi puno bolje vodili tvrtke nego li menadžment, što je u ovom slučaju vjerojatno istina, jer tako nalaže zdrav razum temeljem poznatih podataka. Međutim, problem sa sindikatima, načelno, nastaje, kada za svoje ideje treba založiti šest ili sedam mjesečnih primanja, kada treba ući u vlasništvo. Pa vidite, oni sada s 47 posto dionica, odbijaju snositi posljedice, jer tvrde da nisu upravljali. No ne treba prema njima biti posebno okrutan, iz nekoliko razloga. Djelomična je istina kako sindikati nisu, izuzev člana u Nadzornom odboru koji je bio u dogovoru, sva je prilika, s nekim drugim, imali utjecaja na upravljanje. I drugo, ovo nije bila klasična tržišna ili strateška privatizacija, nego nešto nalik Ponzijevoj shemi, gdje su politika i upravljači koristili brodogradilište kako bi izvlačili novac u ranije privatiziranu Uljanik plovidbu, dižući kredite na nedovršene brodove, tako da rizik posla, bez ikakvih instrumenata financijskog osiguranja ostane na brodogradilištu u Puli, prethodno pustošeći brodogradilište u Rijeci.
 
Zbog toga su i inzistirali, sve dok to nije postalo neodrživo na jednom strateškom partneru, onome koji je htio likvidirati proizvodnju u Puli i preuzeti Uljanik državnim novcem, a odbili drugog konkurenta, koji je ponudio kupiti 3. maj, 24,9 posto dionica Lenca i dati novac za dokapitalizaciju Uljanika. Obrazloženje je bilo da bi tada morali vratiti pozajmice unutar grupe riječkom škveru. Sve kako bi prikrili svoju shemu. Kako je sve dobilo pravosudni epilog, još će se o tomu razgovarati, a bolji poznavatelji prilika čekaju da se objasni što je u toj Ponzijevoj jednadžbi radila tvrtka registrirana u Liberiji.
 
• Splitsko brodogradilište nakon privatizacije prema svim relevantnim istraživanjima posluje dobro. Je li moguće takvo poslovanje nekako prenijeti na Uljanik i 3. maj?
- Održivo poslovanje uvijek je moguće. Pogotovo ako odustanemo od mesijanskog kompleksa hrvatske brodogradnje. Hoće li to biti nakon likvidacije Uljanika, jer 'rescue aid' je isplaćen, prema pravilima Europske unije tamo mora nastati pustoš, ako se ne ide u restrukturiranje i stečaj 3. maja ili će vlada prihvatiti plan restrukturiranja iza kojega stoje Deloitte, Fincantieri i Brodosplit, vidjet ćemo. Radi se o planu u kojemu se Uljanik grupi daje zadnja moguća prilika. Javni proračun pokriva dugove prošlosti koji su tek nešto veći od cijene restrukturiranja, kroz nekoliko godina, DORH je ušao u škver, to je nakon snimanja bio i uvjet strateških partnera, nadamo se kako će posao obaviti do kraja i dubinski, sve do političkih i regulatornih struktura, a strateški partneri garantiraju posao u deset godina u vrijednosti koja premašuje plaćanje dugova. To bi značilo stvaranje dodane vrijednosti, zadržavanje industrije i višegodišnje poticaje za državni proračun. Vidjet ćemo, naime, u cijeloj je jednadžbi jedan od najvećih svjetskih brodograditelja, koji je srećom u susjedstvu i ima problema s kapacitetima, pa bi mu brodogradilišta u susjedstvu dobro došla. A Fincantieri ima samo jedan problem u svom poslovanju, za Europsku je komisiju prevelik, toliko dobro posluje.
 

Marijan Opačak, https://direktno.hr/direkt/brodic-zasto-ova-pravosudna-akcija-obuhvaca-samo-direktore-a-ne-politicare-i-agencije-koje-su-tvrdile-da-cvjetaju-ruze-151102/

Ulje je bilo i ostalo medij kojim se najlakše i najbolje izražavam

 
 
Akademska slikarica Darija Dolanski Majdak, suvremena je hrvatska likovna umjetnica, autorica je niza vrlo specifičnih ciklusa, izlagala je na brojnim zapaženim samostalnim izložbama.
https://direktno.hr/upload/publish/151572/thumb/darija_5ca21687a7b31_970xr.jpg
• Gospođo Majdak Dolanski, intenzivno radite na novome ciklusu, a koji se jako razlikuje od svih prethodnih.
- Novi ciklus je nova stranica u mojoj slikarskoj karijeri. S geometrijskom apstrakcijom sam se oprostila na mojoj posljednjoj samostalnoj izloži "Slikarstvo – da ili ne?" u Galeriji Razvid u Zaprešiću 2016. godine, gdje je bilo izloženo jedno platno dimenzija 150 x 100 cm, sa kvadratima različitih boja, ali ne strogo geometrijskih, bez vidljivog poteza kistom, već upravo obratno, svaki kvadrat je naslikan tako da se vide potezi kistom – pa tako svaki kvadrat nosi u sebi određenu ekspresiju. Tada je izloženo i jedno prazno platno, također dimenzija 150 x 100 cm, s kojeg su kvadrati "pobjegli sa slike" i raspršili se kao male ekspresionističke sličice po zidovima galerije.
 
• Riječ je o ulju na platnu?
- Da, riječ je o ulju na platnu. Ulje je bilo i ostalo medij kojim se najlakše i najbolje izražavam. Slike su dimenzija 150 x 100 cm i upravo taj format mi omogućuje da se uživim i da uživam u ovoj polufigurativnoj ekspresiji.
 
• Iznimno važan simbol na ovim slikama je oko, pogled iz svemira i u svemir.
- Svaka slika ima jedno oko, bilo ono maleno, gotovo skriveno na pojedinoj slici, a ponegdje, veliko, dominirajuće i hipnotizirajuće. Pogled nije usmjeren na svemir, nego na pogled promatrača slike. Kako promatrač gleda sliku, tako i ona gleda promatrača. Nadam se da sam uspjela u namjeri da slika hipnotizira promatrača.
 
• Boje su vrlo razigrane, slike odaju dojam noćnog neba. Zapravo kolor je žestok.
- Kad sam razmišljala kako početi ispočetka, novim načinom izražavanja, odlučila sam se na dvije važne komponente – nebo i zemlju. Gledajući koloristički, to su vrlo snažne slike, jer upravo kolor mi daje mogućnosti naslikati "snažne", dojmljive slike. A po opredjeljenju, ja sam uvijek bila kolorist, do sada pomalo sputana geometrijskom apstrakcijom, a sada slobodna da uživam u koloru.
 
• Je li ovaj ciklus ustvari dnevnik, razgovora sa svemirom.
Ciklus nije dnevnik, barem ne svjesno. Ali istina je da sam slikala prema trenutnom raspoloženju, pa se ono izražava kroz slike, njihov kolorit, kompoziciju, atmosferu.
http://www.politikaplus.com/img/s/840x490/upload/images/gallery/foto/042019/darija/458315d8bc5eec12d3e4d6fd4d8f74f9.JPG
• Što je bilo ključno za nastanak ovoga ciklusa?
- Ključno je bilo upravo to što sam se na spomenutoj izložbi oprostila od geometrijske apstrakcije  i napokon počela uživati u slikarstvu i slikarskom metjeu.
 
• Također opažam silnu energiju koja kontinuirano struji.
- To je istina. Nakon stroge geometrijske apstrakcije, ja sada uživam u slobodi, koje mi pruža slikarstvo, pa su tako nastale i ove slike, poneke mirne i decentne u izrazu, ali većina nosi tu silnu energiju.
 
• Koliko ste slika u novom ciklusu naslikali?
- Za sada ih je trinaest, ali slikat ću i dalje, s istom idejom i načinom izražavanja i za sada ne mogu reći gdje je tu "kraj". Vjerojatno će me to odvesti do nekog drugog pravca ili motiva, ali ostat ću u ekspresiji i snažnom koloritu. Sigurna sam da će biti još slika koje "gledaju".
http://m.metro-portal.hr/img/repository/2019/03/web_image/darija_dolanski_majdak_1.jpg
• Što je trenutačno još novo u atelijeru?
- Nova su prazna platna, dimenzija 95 x95 cm. Vidjet ću kako ću se snaći u tom formatu, ali vjerujem da će biti još izražajnih očiju.
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
- S ovim ciklusom ću se prijaviti u nekim galerijama za samostalnu izložbu pod radnim nazivom "Slike koje gledaju" ili "Slike koje te vide". Voljela bih da te slike koje gledaju, dođu do promatrača koji će moći direktno komunicirati s njima.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Za koga ćete glasati na predsjedničkim izborima?

Četvrtak, 27/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1269 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević