Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

On nikada ni za što ne može biti kriv

 
 
Spektakularni susret predsjednice Republike Hrvatske i predsjednika Republike Srbije u Donjem Tavankutu 20. lipnja 2016. godine u režiji velemajstora manipulacija g. Tomislava rezultirao je asfaltiranjem dva šora u tom „centru hrvatske kulture i politike u Republici Srbiji“ te obnovi tamošnjeg Doma kulture. Tada je obećano da će i drvena ćuprija „Šmaguc“ kod Monoštora također biti obnovljena i time bi uglavnom bili iscrpljeni zahtjevi hrvatske nanjinske zajednice u Srbiji prema državi u kojoj žive!!! 57.900 oduševljenih Hrvata diljem Srbije je primilo ove radosne vijesti, posebice srijemski Hrvati, a g. Tomislav je javno pohvalio predsjednika Republike Srbije da su njegovim osobnim zalagenjem ispunjeni svi zahtjevi Hrvata u Srbiji! Danas je asfalt u šorovima Donjeg Tavankuta vjerojatno ispucao, oko „Šmaguca“ je nešto debelo zapelo, a u jučerašnjem broju „Hrvatske riječi“ (864. od 8. studenoga 2019.) čitamo da je obnova Doma kulture u Donjem Tavankutu završena prije šest mjeseci, ali da zgrada još nije u funkciji!
http://croatia.org/crown/content_images/2014/bozic/bozicnjaci_croatian_culture.jpg
U svom otvorenom pismu od 30. srpnja 2019. godine pod nazivom „Dom smutnje u Donjem Tavankutu“ napisao sam da je suština uzroka smutnje oko ovog doma u tome što je Donji Tavankut mjesto žestokog sukoba dvije sorte Bunjevaca. Naime, sa jedne strane su Bunjevci kao poseban narod, koji u Donjem Tavankutu ima svoju kulturnu udrugu Bunjevački kulturni centar “Tavankut”, a sa druge strane su Bunjevci koji sebe nazivaju “bunjevačkim Hrvatima” (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju), koji u Donjem Tavankutu također imaju svoju kulturnu udrugu HKPD “Matija Gubec”. Prvi ne će da čuju da imaju bilo kakve veze sa Hrvatima, a drugi tvrde da su i Bunjevci i Hrvati (apsurd, kao kada bi netko rekao da u isto vrijeme pripada dvoma narodima). Ove dvije sorte Bunjevaca se nikako ne trpe, iako su skoro svi u obiteljskim vezama!
 
U vrijeme posjeta predsjednice Hrvatske i predsjednika Srbije Donjem Tavankutu u Mjesnoj zajednici su na vlasti bili “bunjevački Hrvati” i g. Tomislav je tražio obnovu Doma kuture isljučivo da bi tu smjestio HKUPD “Matija Gubec”! Međutim, na ovogodišnjim izborima vlast u Donjem Tavankutu su preuzeli Bunjevci (u koaliciji s SNS-om) i oni tvrde da zgrada ima neke tehničke nedostatke, ne otvaraju Dom kulture i u njega ne puštaju članove HKUPD “Matija Gubec”!!! Kuknjavu “bunjevačkih Hrvata” oko toga upravo čitamo u jučerašnjem broju “Hrvatske riječi” u članku “Obnovljen, ali ne i otvoren”, u kojem se ne spominje njihov poraz u vlasti ovog sela (izgubljena je i nastava na hrvatskom jeziku), niti Bunjevci. Članak, odnosno njegov autor/ica u potpisu inicijalima J. D. B., tako obmanjuje svoje čitatelje (što je uobičajena pojava u ovom “informativno-političkom tjedniku Hrvata u Republici Srbiji”). Razlog je i taj što je obnova Doma kulture pompezno najavljena kao veliki uspjeh g. Tomislava, koji se (uspjeh) međutim pretvorio u politički skandal i morat će ga riješavati predsjednik Srbije (i predsjednica Hrvatske)!
 
U zadnjem broju “Hrvatske riječi” osvanuo je i članak koji također sluti na svojevrsnu manipulaciju g. Tomislava. Naime, dok Marko Tucakov nije napisao kako je neadekvatno prezentirana obnova Franjevačkog samostana u Baču nikom nije palo napamet da bilo što kaže o tome. Tek tada, četiri mjeseca od završetka radova, “pobunio” se na svom twitteru g. Tomislav, koji je kao ravnatelj Zavoda za kulturu vovođanskih Hrvata trebao prvi da ukaže na propuste, a autor/ica članka u jučerašnjoj “Hrvatskoj riječi” pod nazivom “Iskrivljena slika pred očima javnosti” kaže da “smo mi (prvo lice množine, kao kod g. Tomislava!) sada odlučili obići Franjevački samostan u Baču” i napisao/la je ono što je Marko Tucakov već napisao! Kako je, također u istom broju “Hrvatske riječi”, objavljen Javni oglas za izbor Glavnog/e i odgovornog/e urednika/ce tjednika i podlistova NIU “Hrvatska riječ” ne će biti čudno ako Z.V. postane Taj/Ta! Tako radi g. Tomislav, on nikada ni za što ne može biti kriv, a uklanja sve one koji mu po bilo čemu ne odgovaraju ili ga ne slušaju! A pred očima javnosti je stalno iskrivljena slika stanja u hrvatskoj nacionalnoj zajednici u Republici Srbiji!
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Odrednica "bunjevački Hrvat" ne postoji pri nacionalnom izjašnjavanju

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom riječi gospodina Bakote na 21. sjednici HNV-a od 29. listopada 2019. godine održanoj u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu.
http://www.diplomacyandcommerce.rs/wp-content/uploads/2019/02/bakota.jpg
Gordan Bakota
 
Sedamnaest godina je trebalo da prođe od osnutka Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji da bi ono održalo sjednicu u Beogradu, glavnom gradu države u kojoj danas živi 57.900 Hrvata, a to je samo nastavak stoljetne prijevare Bunjevaca nad Hrvatima na ovim prostorima, čemu izgleda ipak dolazi kraj! O tomu pišem više godina unazad u svojim otvorenim pismima (uskoro izlazi i knjiga) i ukazujem na pogubnost koncentracije svih ovdašnjih hrvatskih institucija (i novca) u Subotici, gdje se kupuju placevi, objekti i dr. za nekolicinu „bunjevačkih Hrvata“, koji su zaposleni u njima, dok rodna kuća bana Jelačića još uvijek zvrji prazna i dok hrvatske kulturne udruge u Beogradu, Novom Sadu i drugdje nemaju svoje prostorije, kao ni osnovna sredstva za rad!!!
 
Najviše je tome doprinio „bunjevački Hrvat“ Tomislav Žigmanov, koji je, isključivo manipulacijama, za desetak godina unazad uspio uzurpirati sva ključna rukovodeća i druga mjesta kada su u pitanju Hrvati u Republici Srbiji i eliminirati sve svoje neistomišljenike i na taj način u svim segmentima (u oblasti kulture i u oblasti politike) izvršio negativnu selekciju, a sve radi osobnog interesa. Rezultat je nezainteresiranost najvećeg broja ovdašnjih Hrvata, posebice intelektualaca, i kolaps hrvatske zajednice u Republici Srbiji! I onda konačno imamo inicijativu gospodina Gordana Bakote, veleposlanika Republike Hrvatske u Beogradu, da se sjednica HNV-a održi u Beogradu, a na današnjem Dnevniku na hrvatskom jeziku RTV2 čuli smo njegove povjesne riječi na toj sjednici: „Hrvatsko nacionalno vijeće i hrvatska zajednica treba biti u Beogradu i odavde odašiljati svoje poruke o radu jedne zajednice koja je lojalna i želi biti integralna zajednica u Srbiji“. Čuli smo i da samo u Beogradu u odnosu na broj od oko 7000 službeno deklariranih, Hrvata ima sigurno tri puta više, o čemu sam također pisao u svojim otvorenim pismima, a slična je situacija u cijeloj Srbiji. No, dok Bunjevci u donjotavankutskom trokutu ne raščiste u svojim obiteljima tko od njih nije Hrvat (takvih ima 17.000), a tko Hrvat, Hrvata u Srbiji ne će biti. Odrednica „bunjevački Hrvat“ ne postoji pri nacionalnom izjašnjavanju!!!
 
A rak rana naše zajednice u Srbiji je što upravo takozvani „bunjevački Hrvati“ upravljaju njom i sve su odvukli sebi na krajnji sjever zemlje. Za ostale Hrvate ih ustvari nije briga. Čak što više, ignoriraju ih i guše. Zato je zadnji čas da se poslije ovih riječi gospodina Bakote unutar naše zajednice izvrše  korijenite promjene pri čemu bi pojedinci morali, ako ni zbog čega drugog, onda iz moralnih razloga, podnijeti ostavke na svoje funkcije u njoj. 
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Potomak hrvatskih iseljenika Grgurinovića

 
 
Victor Grinich, rođen kao Victor Grgurinović 26. studenog 1924. godine u Aberdeenu (Washington). Umro 4. studenog 2000. u Mountainu Viewu u Kaliforniji. Predavao na Sveučilište Alma mater u Washingtonu, Sveučilište Stanford. Bio je suosnivač tvrtke Fairchild Semiconductor, profesor na Stanfordu i UC Berkeleyu. Ima troje djece Nicholasa P. Grinicha, Anitu Grinich i Philipa Grinicha. Victor Henry Grinich (26. studenog 1924. - 4. studenog 2000.) bio je pionir u industriji poluvodiča i član „izdajničke osmorice“ koji su osnovali Silicijsku dolinu.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/c/ce/Victor_grinich.jpg
Potomak hrvatskih iseljenika, prvotno mu je prezime Grgurinović. Rođen u Aberdeenu u Washingtonu, služio je u mornarici Sjedinjenih Država tijekom Drugog svjetskog rata. Da bi se njegovo prezime lakše izgovaralo tijekom vojnih poziva, službeno ga je promijenio u "Grinich". Grinich je 1946. diplomirao na Sveučilištu Washington, a magistrirao 1949., a potom stekao doktorat. 1951. sa Sveučilišta Stanford. U početku je bio istraživač u SRI International, radio je u seminarskom Shockley laboratoriju za poluvodiče Beckman Instruments, a zatim je otišao s ostalim nezadovoljnim članovima tzv."izdajničke osmorice" kako bi stvorio utjecajnu korporaciju Fairchild Semiconductor. 
 
Među fizičarima, matematičarima i metalurzima iz skupine, Grinich je bio jedini inženjer elektrotehnike. U Fairchildu je postavio pokusni laboratorij i druge elektroničke sustave gdje je bio odgovoran za karakterizaciju uređaja i aplikacije. Njegov odjel prerastao je u važan posao tvrtke Fairchild Instrumentation. Grinich je 1968. godine napustio Fairchild kako bi studirao informatiku dok je predavao elektrotehniku ​​na UC Berkeley. Kasnije je predavao i na Sveučilištu Stanford. 1975. objavio je udžbenik Uvod u integrirane sklopove
 
Godine 1978. imenovan je izvršnim direktorom tvrtke Identronix, tvrtke koja je ušla u vezu s radiofrekvencijskim identifikacijskim sustavima, a koji se danas uveliko koriste u protuprovalnim oznakama. Godine 1985. Grinich je osnovao i postao izvršni direktor tvrtke Escort Memory Systems za komercijalizaciju RFID oznaka za industrijsku primjenu. EMS je Datalogic kupio 1989. godine. Godine 1993. suosnivač je Arkos Design, proizvođača emulatora. Tvrtku je Synopsys kupio 1995. godine. Grinich se povukao 1997. godine, a umro je od raka prostate 2000. godine, tri tjedna prije 76. rođendana.
 

Teo Trostmann

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Srijeda, 20/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1331 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević