Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

U čileanskom glavnom gradu, Santiagu, odana velika počast dominikancu, pjesniku i estetičaru

 
 
Na Institutu za estetiku Čileanskog papinskog katoličkog sveučilištu u Santiagu, u četvrtak 23. studenoga 2017. upriličeno je postavljanje i svečano otkrivanje spomen-poprsja Rajmunda Kuparea, hrvatskog dominikanca, književnika i estetičara.  
https://mojahrvatska.vecernji.hr/media/img/c8/9c/169fd7e912f950b4742d.jpeg
Dominikanac, pjesnik i estetičar, Rajmund Kupareo (Vrboska na otoku Hvaru, 1914. – Zagreb, 1996.) zaredio se 1937. godine u Dubrovniku, nastavio je studij u Zagrebu i Češkoj, a doktorirao je na Čileanskom papinskom katoličkom sveučilištu u Santiagu 1951. Upravo na tom uglednom Sveučilištu postigao je zavidnu karijeru kao sveučilišni profesor te utemeljitelj Instituta za estetiku. Kupareo se 1971. godine vratio u Zagreb, gdje je i umro 1996. godine. Zbog njegovih zasluga u rodnoj Vrboskoj postavljena je 2014. godine Kupareova brončana bista koju je suptilno i vjerodostojno izradio najcjenjeniji suvremeni hrvatski kipar Kuzma Kovačić. Sretna je okolnost da se u drugom originalnom odljevu isti portret postavljen na Čileanskom papinskom katoličkom sveučilištu u Santiagu, na mjestu gdje je Kupareo bio cijenjeni profesor.
 
Zbog Kupareovih zasluga Župa sv. Lovre i Društvo prijatelja kulturne baštine Vrboska pokrenuli su inicijativu da mu se u rodnoj Vrboskoj podigne spomenik. Postavljanjem spomenika Rajmunda Kuparea na najljepši se način odaje počast ne samo tom uglednom svećeniku i profesoru, nego i cjelokupnoj brojnoj i utjecajnoj zajednici hrvatskih iseljenika u Čileu, koja je ostvarila bitan doprinos društvenom, kulturnom i intelektualnom razvoju Čilea i Južne Amerike. Hrvati se u Čile intenzivno doseljavaju krajem XIX. i u prvim desetljećima XX. stoljeća. Najveći broj iseljenika bio je iz Dalmacije, u prvom redu s otoka Brača, ali i iz drugih priobalnih krajeva od Boke kotorske do Hrvatskoga primorja. Hrvatska je zajednica od samih početaka bila ugledna u čileanskom društvu ističući se u političkom, gospodarskom, kulturnom, umjetničkom, vjerskom, znanstvenom i intelektualnom životu. U teškim trenucima poslije Drugoga svjetskog rata u Čile se doselio i Rajmund Kupareo, dominikanac, pjesnik, estetičar i glazbenik rođen u Vrboskoj, starodrevnom ribarskom naselju na otoku Hvaru. Njegova je obitelj Kupareo (Kuparić, Cupareo) podrijetlom s otoka Šolte i Splita gdje su određeni članovi stekli i plemićku titulu te je i danas na nekim kućama u Splitu sačuvan njihov grb. Obitelj je dala brojne uglednike među kojima i trogirskoga biskupa Ivana Kuparea (1635. – 1695.).
 
Rajmund Kupareo stupio je u Dominikanski red u Dubrovniku 1930., gdje je završio gimnaziju i studij na Visokoj bogoslovnoj školi 1939. godine. Za svećenika je zaređen 1937., a nakon toga je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu apsolvirao filozofiju 1945. godine. Kako je bio prisiljen emigrirati iz Hrvatske 1947. godine, otišao je u Olomouc u Češku, gdje je 1951. magistrirao teologiju. Potkraj 1947. i tijekom 1948. živio je i djelovao u Španjolskoj, da bi u sljedećem razdoblju, prema odlukama dominikanske zajednice djelovao diljem svijeta. U to vrijeme objavljuje knjigu Pasión de Cristo: Poema sacro en cinco misterios (Madrid, 1949.). Naposljetku, 1950. dolazi u Čile gdje je sudjelovao u obnovi Čileanske dominikanske provincije. Na poziv Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu od 1950. godine predaje estetiku i aksiologiju na tamošnjem Fakultetu filozofije i odgojnih znanosti.
 
Iduće je godine na istom sveučilištu doktorirao disertacijom pod nazivom Ars et Moralis. Na istom je sveučilištu bio dekan (1956. – 1959. i 1963. – 1967.) i prorektor (1963. – 1967.). Predavao je nekoliko predmeta na Papinskom katoličkom sveučilištu: dogmatiku na Instituto Familiar, eksperimentalnu psihologiju u Seminario de Santiago, katoličku kulturu na Arhitektonskom fakultetu i estetiku likovnih umjetnosti na Likovnoj akademiji. Uređivao je časopise El mundo católico i Anales de la Facultad de filosofía y ciencias de la educación, a pokrenuo je časopis za filozofiju umjetnosti Aisthesis. Na Filozofskom fakultetu Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu pokrenuo je 1964. godine Centro de Investigaciones Estéticas, koji danas djeluje pod imenom Instituto de Estética. U Hrvatsku se vratio 1971. godine gdje je do smrti boravio u dominikanskom samostanu u Zagrebu, razvivši vrlo plodnu spisateljsku djelatnost. Kao professor emeritus Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu, istodobno nastavlja na španjolskom jeziku objavljivati radove u čileanskom filozofskom časopisu Aisthesis. Zadnji od tih radova La Belleza y el Arte objavljen je 1995. godine. Od 1985. godine inozemni je član Čileanske akademije za jezik, dok je 1997. dobio najviše čileansko državno odličje strancima. Od brojnih Kupareovih književnih i filozofskih djela navedimo: Pjesme i psalmi, Šibenik – Split, 1939., Baraban, Zagreb 1943., Nad rijekama, Madrid 1948. – Pasión de Cristo, Madrid 1948., Blagoslov zvijezda, Buenos Aires 1961., El Valor del Arte – axiología estética, Santiago de Chile 1964., Creaciones humanas I. La Poesía, Santiago de Chile 1965., Creaciones humanas II. El Drama, Santiago de Chile 1966., Sabrane pjesme, Zagreb 1992., Čovjek i umjetnost: ogledi iz estetike, Zagreb 1993.
 
Projekt je na najljepši način povezao Hrvatsku i Čile, dvije udaljene zemlje, afirmirajući na ovaj način ulogu hrvatskih iseljenika u Južnoj Americi. Projekt je istodobno povezao sveučilišnu i akademsku zajednicu dviju zemalja, ali i dvije duhovno srodne osobe s otoka Hvara, Rajmunda Kuparea i Kuzmu Kovačića.
 

Nives Matijević

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Nedjelja, 27/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1050 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević