U kući u Hrtkovcima

 
 
Tad najveća u tom dijelu južnoga Srijema,
naša kuća u Hrtkovcima dva stoljeća stara,
još je puna stvari kojih drugdje više nema,
kao što je i to ogromno ognjište, puno gara.
http://montenegrina.net/wp-content/uploads/2016/01/Ognjiste-Umjetnicki-rad-Biljane-Ristic.jpg
Kada se u kuću uđe, sa gonka ako se gleda,
lijevo i desno se u sobe ide, dvorane prave,
a ispred vas je ogromna niska drvena greda,
u ognjište se može ući samo pognute glave.
 
Na gredi leži jedan zid velikog dimnjaka,
ostala tri su zidana od poda, a svi do neba,
baš zadivljujuće je složena ta opeka svaka,
dolje ko soba, na vrhu je otvor koliki treba.
 
Taj prostor u našoj staroj kući ognjište čini,
u njemu je gorjela našeg doma vječita vatra,
opkoljena zidanim bankom ložišta u sredini,
duša naše kuće, i danas svetinjom se smatra.
 
A veličine ognjišta i ložišta sve goste bune,
skoro tri stope visok banak u obliku kruga,
iz ognjišta se lože i u sobama obije furune,
u dimnjaku vise lanci, verige i ta kuka duga.
 
I danas kraj ognjišta vidim sve svoje stare,
iz velike oranije nad vatrom večera se puši,
ogromni hrastovi panjevi veliku toplinu žare,
nebo viri kroz dimnjak u kojem se meso suši.
 
Djedu u krilu je najdraži unuk, još djece hrpa,
do kasno u noć slušaju njegove čudesne priče,
baka stalno lijevo i desno u furune slamu trpa,
i uz to naše ognjište nitko se ne boji zime ciče.
 

Branimir Miroslav Tomlekin