Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Djedovo moje

 
 
Još izdaleka me zapahne znani miris po šljivi,
dva bureta prezrelog voća ovdje u vajatu stoje,
i pričinilo mi se kao da su baka i djed još živi,
iako su već dugo govorili da zadnje dane broje.
https://www.penzin.rs/wp-content/uploads/2015/08/Zidan-je-od-blata-iz-inata-A%C5%A1anja-Srem-Slobodan-%C4%8Cavi%C4%87-stara-ku%C4%87a-610x438.jpg
Djed je umro jučer kupeći baš za rakiju šljive,
družicu je svoju za samo desetak sati nadživio,
preksinoć ju je zatek’o mrtvu došavši sa njive,
i sebe je zbog toga, sasvim bez razloga, krivio.
 
Na djedovoj kući zabat do šora srušio se lane,
sa zidova davno je pao kreč, pendžeri se krive,
i odžaka nema više, prokišnjava na sve strane,
ali on i baka nigdje drugdje ne htedoše da žive.
 
Odavno sam ih zvao u grad, u moj veliki stan.
Djedovo moje, nama je ljepše u toj našoj štali,
nigdje ne bismo mogli imati tako blažen san!
Znao sam da djed govori istinu, ali kao u šali.
 
I kad ono ludilo bješe došlo u naše mirmo selo,
kad su ih tjerali iz te kuće da idu nekamo tamo,
nož djedu stavljali pod grlo, baki cijev na čelo,
rekli su takvima da odavde mogu na nebo samo.
 
Ali sada je posljednje ljeto i za taj šljivik stari,
šljive u njemu nema nitko više da trese i kupi,
srušena je taraba, za voćke više nitko ne mari,
u štali je korov, a krov je pao na kazan u šupi.
 
I posljednja komina od šljive džibri u vajatu,
rakijom u ovoj kući neće se više puniti čaše,
po avliji riju neke tuđe svinje, sve je u blatu.
Ugasilo se, tu u Srijemu, još jedno ognjište naše...
 

Branimir Miroslav Tomlekin (iz zbirke pjesama Pjesme koje treba spaliti)

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 677 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević