U krivini za Rumu, Kod Francuza

 
 
U kavanu Na centru dođi, Braca,
tu će biti samo početak parade,
noćas ja čestim zarad onog placa,
ići ćemo u sve birtije koje rade.
Uz violinu da provedemo večer,
na obali Save i s ribom na žaru,
morat ćemo na večeru Kod Teče,
u tu našu omiljenu kavanu staru.
 
U krivini za Rumu, Kod Francuza,
velika sala, mogu stati svatovi cijeli,
stići ćemo večeras i do tog bircuza,
svega tamo ima, što ti srce poželi.
 
Onda samo preko puta Kod Moćana,
na rakiju, da dobro pokvasimo gušu,
iako najmanja, draga mi je ta kavana,
često sam u njoj ostavlj’o pare i dušu.
 
Poslije ćemo piti preko mjere svake,
a to se najbolje radi Kod Đulinca,
na p’janom jeziku tu mo’š bez dlake,
i, pardon, mokriti o'ma iza svinjca.
 
Kad počne svanjivati i 'vata se rosa,
pjevat ćemo pjesme šorom srijedom,
svratit ćemo još i na piće Kod Bosa,
i lijepo kući odlaziti, polako, redom.
 
A tu me čeka uvijek moja baka stara:
Kol'ko si opet u kavani ostavio novaca?
Moji su digli ruke, samo me ona kara:
Do sad si mog'o kupiti pola Hrtkovaca!
 

Branimir Miroslav Tomlekin (iz zbirke pjesama Pjesme koje treba spaliti)