Get Adobe Flash player
Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Milan Bandić ima potporu samo 21,33 posto biračkoga...

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Opetovani napad i politički pritisak IDS-a preko Glasa Istre na Katoličku...

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

Traženje istine nije 'revizionizam' nego revizija laži koje se i...

Stalne političke pretumbacije

Stalne političke pretumbacije

Klecala prepuna bivših komunista     Kolo...

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Eeeeeeeej, bre, Milorade, što ti...

  • Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    četvrtak, 21. veljače 2019. 16:47
  • Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    četvrtak, 21. veljače 2019. 12:16
  • HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    utorak, 19. veljače 2019. 06:56
  • Stalne političke pretumbacije

    Stalne političke pretumbacije

    utorak, 19. veljače 2019. 06:47
  • Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    utorak, 19. veljače 2019. 06:42

Rodna kuća bana Jelačića nikako ne smije biti vlasništvo Žigmanovljeve udruge

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom članka „Plodonosne godine vrijednog rada“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 815 od 30. studenoga 2018. godine.
http://tuzlalive.ba/wp-content/uploads/2017/11/thumbs_b_c_446f4c5d3f195c80ff1c6e5b2127f888.jpg
Petrovaradin - rodna kuća bana Josipa Jelačića
 
U više otvorenih pisama tvrdio sam da tamo gdje se politika miješa u kulturu strada kultura. Mi Hrvati u Republici Srbiji, međutim, doživjeli smo tu nesreću, jedini na svijetu, da je sve što je vezano za nas ovdje, i u politici i u kulturi, inkarnirano u jednom jedinom, i to lošem čovjeku, Tomislavu Žigmanovu. Kao takav i sa te pozicije Tomislav Žigmanov uništava sve što mu nije poslušno i s druge strane  uzdiže svoje poslušnike, prije svega po političkoj liniji, bez obzira na njihovu vrijednost. Prevedeno, čega god se, ovako ili onako, lati Tomislav Žigmanov, to se raspada. Danas i cijela naša zajednica ovdje, koja je na posljednim izborima za nacionalna vijeća manjna zauzela posljednje mjesto od 22 manjinske zajednice u Srbiji! Iz članka u „Hrvatskoj riječi“ br. 815 od 30. studenoga 2018. godine pod naslovom „Plodonosne godine vrijednog rada“ vidno je da je 15. obljetnica rada HKPD-a „Jelačić“ pravi odraz naglo silazne linije i ovog nekada zaista slavnog hrvatskog kulturnog društva.
 
Izložba o „Jelačiću“ od nekada, izložba o „Jelačiću“ od nedavno (u još uvijek spornim prostorima rodne kuće bana Jelačića) u Petrovaradinu i program u Studiu M u Novom Sadu to zorno ilustruju. Bogatstvo „Jelačića“ od nekada je fascinantno, „Jelačić“ unazad 15 godina je impresivan, ali program na obljetnici, koji je također dobar, „izvukli“ su drugi, ne članovi HKPD „Jelačić“, a prije svih Muzička škola „Isidor Bajić“ iz Novog Sada i Tamburaški orkestar „Hajo“ iz Subotice. Slavu „Jelačića“ danas nosi nogomena sekcija (!), klapsko pjevanje (1?) i „Petrovaradionica“. Ono što radi „Petrovaradionica“ treba svakako pozdraviti, ali  njeno reprezentativno djelo ne smije biti imbecilni „Skeč o banu Jelačiću“. „Štos“ u skeču je da djeca predškolskog uzrasta (i malo višeg) ništa ne znaju o starim predmetima koje im pokazuje baka iz svoje škrinje sa tavana, ali kada je baka iz nje izvadila sliku bana Jelačića (!) sva djeca do posljednjeg verglaju i najsitnije detalje iz banove biografije!!! Karakteristično je i da „Hrvatska riječ“ u članku navodi da su visoki gosti na 15. obljetnici HKPD „Jelačić“, pored gospodina Ivana Sabolića, opunomoćenog ministra u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu i gospodina Hrvoja Vukovića iz Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici, bili još i Ivan Ušumović i Jelena Tumbas (!), dvoje Žigmanovljevih poslušnika iz Subotice, kojima je ovaj kao svojim Bunjevcima namjestio dobar posao i kojem su oni njemu marionete (kao lutke na kanapu).
 
Tako se nekada zaista slavno i brojno društvo „Jelačić“ danas skoro ne može prepoznati, iako Žigmanov nogama i rukama kopa za njega (bezobrazno ne pominjući da u Novom Sadu ima još tri hrvatske udruge, koje, naravno, treba uništiti, jer nemaju svoje Pilate). A pravi sunovrat HKPD „Jelačić“ počinje upravo ulaskom politike, čitaj Žigmanova, u tu udrugu preko svog političkog favorita Petra Pifata. Društvo se osipa, između ostalog, jer narod jednostavo ne želi politiku u kulturi. Kao član HKPD „Jelačić“ živi sam svjedok kako je počelo: Devastirane prostorije u Petrovaradinu u Beogradskoj ulici br. 7 jedva smo dobili od grada Novog Sada u kasnu jesen 2008. godine.
 
Tadašnji predsjednik HKPD  “Jelačić”, Josip Pokas, moja malenkost i još par entuzijasta tjekom 2009. godine uredili smo te prostorije bez dinara pomoći sa strane. Ja sam kao arhitekt radio svoj dio posla (snimanje prostorija i idejno rješenje) i još štošta drugo, i to ne samo volonterski već sam dao i pristojnu svotu novca da uredimo i opremimo prostorije.
 
U tim prostorijama smo se svakodnevno družili i imali smo za godinu dana (2010.) preko 30 kulturnih manifestacija (bile su čak i slamarke iz Tavankuta, imam suvenir) o kojima nitko ništa nije pisao ili bilo što objavljivao (“Hrvatska riječ”, “Dnevnik” na hrvatskom jeziku i dr.), jer je već tada sve bilo po Žigmanovljevoj diktaturi! Naš rad na osposobljavanju prostorija podržavala je tadašnja konzulica g-đa Ljerka Alajbeg, iako nam i pored toga nitko u ničemu nije pomogao, jer je novac i tada bio u rukama Subotičana.
 
Predsjednik Pokas je o Subotičanima imao isto mišljenje kao i ja i kada je g-đa Alajbeg prestala vršiti dužnost konzulice, njega su oni, onako na bunjevački način (pokvareno, ispod žita) smjenili zbog navodno velikog duga za režije u prostorijama u Beogradskoj 7 (uspostavilo se kasnije da duga nije bilo) i postavili su za predsjednika HKPD „Jelačić“ svog političkog  komesara Petra Pifata, bez izbora među članstvom društva! Pifat od Bačića i Žigmanova dobija novca koliko mu treba (i za „Jelačića“ i za sebe) i dobro vodi Društvo, ali po Žigmanovljevoj direktivi ne surađuje sa ostala tri hrvatska društva u Novom Sadu (“Stanislav Preprek”, “Vlado Štefanović” i “Hrvatski kulturni centar”), jer predsjednici ovih udruga nisu Žigmanovljevi poslušnici, a u prostorije u Beogradskoj ubrzo upadaju neki likovi, sve demoliraju  i  kradu po sistemu Savamale (jedva je svoj glasovir uspio spasiti čovjek koji nam ga je poklonio)! Ja sam tada otišao u literarnu sekciju HKUPD “Stanislav Preprek” u Novom Sadu, od nje napravio Književni klub kao treću izdavačku hrvatsku kuću u Srbiji i počeli smo izlagati naše knjige na Novosadskom  i Beogradskom sajmu knjiga, s namjerom da idemo i na “Interliber” u Zagrebu. To je jako zasmetalo Tomislavu Žigmanovu i tu počinje uništavanje i HKUPD “Stanislav Preprek”
 
Zašto je kasnije „Jelačić“ najuren i iz crkvenih prostorija Sv. Jurja, a Petar Pifat sa Tekija, pa ga sada Žigmanov gura u rodnu kuću bana Jelačića, morate pitati njih dvojicu. No, rodna kuća bana Jelačića, koliko god Žigmanov bio Žigmanov, nikako ne smije biti vlasništvo jedne udruge, već svih hrvatskih udruga, bar onih u Novom Sadu, i ujedno kulturni centar svih Hrvata u Republici Srbiji (sa konzularnim uredom). 
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Bilosnić i Tikulin na izložbi "Poziv na devet"

 
 
Sva događanja vodi dr. Franjo Pajrić, u organizaciji Udruge Hrvati / Hrvati-Horvátok Egyesület, Kópháza-Koljnof, Mađarska, u suradnji sa Čakavskom katedrom Šopron, te Udrugom Etno Kume iz Zagreba, Udrugom 3000 godina Za dar i Udrugom Čehuljica za glago. Knjigu Zmajevich DZA, iz Zadra.
https://rtl-static.cdn.sysbee.net/image/na-izlozbi-poziv-devet-u-madjarskoj-i-dva-zadranina-7de1387f4fbc09e9300e32264385d93b_view_article_new.jpg?v=20
U Domu kulture u Koljnofu (Kópháza) u Mađarskoj  u subotu 1. prosinca 2018. godine  je otvorena izložba slika pod nazivom „Poziv na devet“, na kojoj sa svojim radovima sudjeluje i književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić iz Zemunika. Izložbu je osmislio, organizirao i postavio dr. Franjo Pajrić, pokretač mnogih ovdašnjih kulturnih manifestacija s hrvatsko-gradišćanskim predznakom, kao što su već tradicionalni Međunarodni književni susreti u Koljnofu, mjestu s većinskim hrvatskim, gradišćanskim stanovništvom u zapadnoj Mađarskoj.
 
Izložba „Poziv na devet“ upriličena je u adventsko vrijeme i podijeljena u četiri ciklusa, tako da će se svake nedjelje Došašća organizirati nova izložba od devet slika, odnosno devet autora, uza što će biti upriličeni i drugi kulturni programi. Autori su iz raznih krajeva, kako iz Mađarske i Austrije, tako i Hrvatske. Izlažući drugu slikarsku postavu svake adventske subote, izložba će svakoga puta biti označena i nekim od glagoljskih slova, povezano sa starim nacionalnim simbolima. Brojka devet ovdje je simboličkoga značenja, a u duhu glagoljaškoga kruga, čija je cjelina broj 36, a sastoji se od 4x9; dakle, u ovome slučaju četiri tjedna s po devet novih slika.
 
Kako je Dario Tikulin iz Zadra jedan od moderatora ovog programa, dr. Franjo Pajrić glede ove glagoljaške simbolike, na otvaranju izložbe, između ostaloga je kazao: „Čislovanje nam otkriva magičnu moć ovoga mogli bi  reći svetoga pisma. Nisu se zaman Hrvati držali te pismenosti, ka je još i danas živa, recimo u Zadru, zahvaljujući takvim ljudima kot je, među drugim, i Dario Tikulin, ki za sebe veli da je nastavljač i promotor glagoljice, staroga harvatskoga pisma po predajnoj Yerolimitanskoj bašćini“.
 
Po zamisli autora izlože tako svaki autor zapravo predstavlja jedno glagoljsko slovo, zapravo vrijednost toga slova. Za prvo slovo  A (Az) u redu glagoljice, sliku je naslikao Srećko Perković iz Našica  „Eli, Eli Lama Sabakhtani“, a što jer znak križa. Drugo slovo B (Buky) predstavlja slika Zdenke Jurinec iz Zagreb „Nikola Šubić Zrinski“. Slika prikazuje Zrinskog, velikog Borca, koji Brani, koji je Brat. Treće slovo V (Vidi) je slika Usput (dio Varoši) Jakova Bararona iz  Beča.  Četvrto slovo G (Ghlagole) slika je nepoznatog autora „Gore“ nastala u Šopronu.  D (Dobro) naredno je slovo glagoljice, a predstavlja ga rad „Dinje“ Vladimira Dorogházi iz Kópháze. Zatim dolazi slovo E (Yeszt),  slika Tomislava Marijana Bilosnića „Jantarska Cesta, Postaja  Sopron .“ Sedmo slovo Ž (Xivite) predstavlja slika „Život – podravska idila“ koju potpisuje Branko Žufika iz Molva. Slovo Dz ili Zelo nalazimo u  slici „Koljnofska crkva sv. Martina“ Kristijana Sekulića  iz Koljnofa. Deveto i posljednje slovo (jedinične vrijednosti) Z (Zemgla) predstavlja  slika „Eisenstadt-Željezno“ Tomislava Marjana Bilosnića  (Zadar – Zemunik), a slika je izabrana i iz razloga što  je jedno od 16 oksida željeza zelene boje, dok su riječi željezo i zeleno bliskoga korijena. Simbolika svake slike izvedena je po istome ključu.
 
Sva događanja vodi dr. Franjo Pajrić, u organizaciji Udruge Hrvati  / Hrvati-Horvátok Egyesület, Kópháza-Koljnof, Mađarska, u suradnji sa Čakavskom katedrom Šopron, te Udrugom Etno Kume iz Zagreba, Udrugom 3000 godina Za dar i Udrugom Čehuljica za glago. Knjigu Zmajevich DZA, iz Zadra. (m.h.)

U Zagrebu obilježena 50. godišnjica Praškog proljeća

 
 
U organizaciji Hrvatsko-češkog društva i Češke besede Zagreb, u srijedu 28. studenog u Češkom domu u Zagrebu održana je tribina posvećena 50. godišnjici Praškog proljeća i okupacije Čehoslovačke 1968. te utjecaju koji su ti dramatični događaji imali na daljnji tijek češke i slovačke povijesti, kulture i života, kao i na odnose Hrvata, Čeha i Slovaka.
https://ichef.bbci.co.uk/news/660/cpsprodpb/D409/production/_103118245_gettyimages-183975831.jpg
O političkim događajima u Čehoslovačkoj 1968. govorio je predsjednik Hrvatsko-češkog društva, povjesničar i bohemist Marijan Lipovac koji je podsjetio da je Praško proljeće bio reformski pokret predvođen čelnikom Komunističke partije Čehoslovačke Alexanderom Dubčekom s ciljem demokratizacije i liberalizacije društveno-političkog sustava Čehoslovačke i stvaranja »socijalizma s ljudskim likom«. Pokret je prihvatio velik broj Čeha i Slovaka koji su se nadali da će unatoč podređenom položaju svoje zemlje unutar Varšavskog pakta uspjeti izboriti određeni stupanj slobode u području politike, gospodarstva i kulture. Te nade je međutim ugasila okupacija vojski pet država Varšavskog pakta (SSSR-a, DDR-a, Poljske, Mađarske i Bugarske) u kolovozu 1968. nakon koje su Dubček i čehoslovačko vodstvo bili prisiljeni na kapitulaciju i odustajanje od svojih reformi, iako su neko vrijeme zadržani na političkim položajima. Od planiranih reformi ostvarena je jedino federalizacija Čehoslovačke koja je 1. siječnja 1969. postala federativna država sastavljena od Češke Socijalističke Republike i Slovačke Socijalističke Republike. Uslijedilo je razdoblje tzv. normalizacije koje je potrajalo sve do Baršunaste revolucije 1989. Nepodobni građani izbačeni su s radnih mjesta i hapšeni, a oko 250.000 ih je emigriralo, među njima brojni znanstvenici i kulturni djelatnici, od kojih su najpoznatiji književnici Milan Kundera, Josef Škvorecký i Arnošt Lustig te režiser Miloš Forman. »Kod Čeha i Slovaka 1968. ima veliki emotivni naboj jer to je bila godina velikih nada, entuzijazma i optimizma, ali i godina velikog razočaranja. Praško proljeće i njegov kraj, kao i kasnije protestno samospaljivanje studenta Jana Palacha, vjerojatno je u svijetu najpoznatiji događaj iz češke i slovačke povijesti«, kazao je Lipovac.
 
Spomenuo je da su podršku Praškom proljeću dali Jugoslavija i Rumunjska, budući da je Josip Broz Tito u Praškom proljeću vidio uspjeh svoje koncepcije socijalizma, dok je Nicolae Ceausescu, koji je u Rumunjskoj provodio rigidni režim, branio načelo da svaka država ima pravo razvijati socijalizam kakav želi. Lipovac je spomenuo da je tijekom okupacije poginulo 137 čehoslovačkih građana koji su pokušali pružiti otpor, a oko 50.000 Čeha i Slovaka zateklo se na odmoru u Hrvatskoj te im je zbog zatvorenih granica desetak dana bio onemogućen povratak. »U tom periodu građani i institucije osigurali su im smještaj i svu potrebnu pomoć, čime je još jednom došla do izražaja solidarnost Hrvata, Čeha i Slovaka u teškim trenucima njihove povijesti«, rekao je Lipovac. O pisanju hrvatskog tiska u vrijeme gušenja Praškog proljeća govorila je potpredsjednica Češke besede Zagreb Marina Kolaček Novosel, s naglaskom na reportaže o smještaju čehoslovačkih turista u Zagrebu gdje su građani dobrovoljno nudili smještaj u svojim domovima.
 
O ulozi čeških književnika u Praškom proljeću govorio je dr. Matija Ivačić, viši asistent na Katedri za češki jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je istaknuo važnost Kongresa čehoslovačkih književnika 1967. kao predigre Praškog proljeća. »Književnici su kao prvi dali dijagnozu komunističkog režima koji je bio porozan na svim razinama. Oni su u velikoj mjeri odredili intenzitet Praškog proljeća i sukreirali ga«, rekao je Ivačić. Spomenuo je važnost književnika Ludvíka Vaculíka koji je 1968. pokrenuo peticiju Dvije tisuće riječi sa zahtjevom za intenzivnijim društvenim promjenama. Peticiju je potpisalo oko 200.000 čehoslovačkih građana i ona je postala jedan od manifesta Praškog proljeća. Svoja sjećanja na događanje u Čehoslovačakoj 1968. iznio je potpredsjednik Hrvatsko-češkog društva Miroslav Křepela koji je spomenuo da se u ozračju nade i optimizma nije očekivalo da bi okupacija vojski Varšavskog pakta mogla ugušiti reformske procese.
 
Na tribini su uz članove Hrvatsko-češkog društva i pripadnike češke manjine bili nazočni i zamjenik češkog veleposlanika Slavomír Goga te brojni studenti bohemistike u Zagrebu.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Jesu li hrvatske vlasti dobro postupile što su dozvolile da se u Muzeju Mimara slavio Dan agresorske "Vojske Srbije"?

Nedjelja, 24/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 953 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević