Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

I u jako teškim uvjetima radimo i stvaramo

 
 
U okviru Hrvatskog kulturno-umjetničko-prosvjetnog društva „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada nekoliko članova Literarne sekcije izdaje 2009. godine prvu zbirku svojih pjesama pod nazivom Preprekovo proljeće. To su: Jelisaveta Buljovčić Vučetić, Branka Dačević, Bosiljko Kostić, Mladen Franjo Nikšić, Marijan Piljić i Mladen Šimić. Zbirka je imala skromnih četrdesetak stranica, ali je bila prvi veliki korak i začetak onoga u što su se danas pretvorile zbirka i sekcija. Književni klub „Stanislav Preprek“ danas ima dvadesetak aktivnih članova, a u pripremi je deveta po redu zbirka pjesama pod nazivom Peprekovo proljeće, treća po redu zbirka kratkih priča pod nazivom Preprekova jesen, četvrta zbirka pjesama iz Edicije Preprekovi pjesnici i prva knjiga iz Edicije Preprekovi prozaisti
http://www.zkvh.org.rs/images/stories/Foto_za_HR/Foto_br_712/natjecaj_za_kratku_pricu.jpg
Članovi Kluba, inače, do sada imaju preko četrdeset svojih izdanih knjiga, a Književni klub je svake godine tiskao novu zbirka pjesama Preprekovo proljeće sa sve većim brojem autora i sve većom kvalitetom glede sadržaja, opremljenosti i vizualnog identiteta. Prve tri zbirke uredio je Marijan Piljić, druge tri Marija Lovrić, a od 2015. godine to čini peteročlano Uredništvo, kojem se 2016. priključila dr Dragana V. Todoreskov, povjesničarka književnosti i književna kritičarka.
 
Počevši od druge zbirke grafiku za naslovnu stranicu dao je Mladen Franjo Nikšić, a počev od treće, Branimir Miroslav Cakić vrši računalnu pripremu knjiga i uvodi odeljak „Bilješke o autorima“, u kojem su prikazani kratki životopisi svih autora i njihove fotografije, a od 2016. godine računalnu pripremu vrši Ivan Dermanov.
 
U ime nakladnika zbirke, osim prve, potpisuje Marijan Sabljak, a poslednju Ivanka Horvatić, kao predsjednik, odnosno predsjednica Društva. Uredništvo uvodi novu koncepciju zbirke. U prvom, glavnom dijelu knjige, zastupljeni su članovi Književnog kluba, a u želji da uspostvimo suradnju s našom maticom, odnosno s poznatim imenima hrvatske poezije, u drugom dijelu knjige su tri afirmirana autora iz pojedinih gradova ili dijelova Hrvatske. U zbirci Preprekovo proljeće 2015. to su tri pjesnikinje iz Rijeke, u zbirci Preprekovo proljeće 2016. troje pjesnika iz Slavonije, a u pripremi je Preprekovo proljeće 2017. u kojoj će biti zastupljeno troje pjesnika iz Drenovaca, odnosno kraja u Hrvatskoj koji nosi naziv Cvelferija.
 
Promocija zbirki pjesama prerasla je u kulturnu, sada već tradicionalnu, manifestaciju Hrvata u Novom Sadu pod nazivom „Preprekovo proljeće“ i održava se svake godine na dan rođenja Stanislava Prepreka, 16. travnja. Uredništvo uvodi i natječaj za kratku priču na koji svoje radove može slati svatko tko piše na standardnom hrvatskom jeziku. Prva zbirka kratkih priča kao rezultat tog natječaja je Preprekova jesen 2016., sa dvadesetak radova, a u pripremi je zbirka kratkih priča Preprekova jesen 2017., za koju je prispjelo preko četrdeset radova iz cijele Vojvodine i Hrvatske. Promocija prve zbirke kratkih priča upriličena je na jedanaestogodišnjicu osnutka HKUPD „Stanislav Preprek“ 10. listopada 2016. godine u Kulturnom centru Novog Sada, i namjera je da i ova kulturna manifestacija Hrvata u Novom Sadu pod nazivom „Preprekova jesen“ postane tradicionalna.
 
U teškim uvjetima rada članovi Književnog kluba samo svojim entuzijazmom postižu onaj najvažniji cilj, a to je očuvanje i širenje našeg jezika i kulture, uz druženje i suradnju sa svim ljubiteljima lijepe pisane riječi. Time ujedno ukazujemo da na ovom prostoru živi i hrvatski živalj, te tako doprinosimo multikulturalnosti. A hrvatsko kulturno društvo u Novom Sadu, gradu koji je proglašen za Europsku prijestolnicu kulture u 2020. godini, je jedan od segmenata svega toga. Od 2016. godine voditelj Književnog kluba je Branimir Miroslav Cakić, Društvo uvodi internetsku stranicu koju uređuje Ivan Dermanov, a na ovogodišnjoj Skupštini za predsjednika Društva imenovan je Krešimir Tkalac. Uredništvo Književnog kluba počinje rad na Ediciji Preprekovi pjesnici, u kojoj će zbirke svojih pjesama imati članovi kluba, a razmišlja da to bude i šire.
 
Do sada su tiskane tri zbirke pjesama: Refleksija nutrine Ljerke Radović, Gdje je moj dom, Branke Dačević i Pjesme koje treba spaliti Branimira Miroslava Tomlekina.
Književni klub je 2017. godine prvi put samostalno nastupio na Salonu knjiga u Novom Sadu, kao i prvi put na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu (22.-29.- listopda 2017).
Izdanja HKUPD „Stanislav Preprek“ bila su na tom Sajmu izložena na štandu Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine, a jednosatno predstavljanje najnovijih izdanja Književnog kluba HKUP „Stanislav Preprek“ bilo je u maloj sali Sajma „Borislav Pekić“ u subotu 28.10. s početkkom u 11.00 sati. To su:
                  - Preprekovo proljeće 2015. i
                  - Preprekovo proljeće 2016.
                           zbirke pjesama članova Književnog kluba „Stanislav Preprek“;
                  - Preprekova jesen 2016. i
                  - Preprekova jesen 2017.
                           zbirke kratkih priča dobijenih na raspisanom natječaju Knjiže-
                           nog kluba „Stanislav Preprek“;
                  - Refleksija nutrine Ljerke Radović,
                  - Gdje je moj dom Branke Dačević i
                  - Pjesme koje treba spaliti Branimira Miroslava Tomlekina
                           zbirke pjesama članova Književnog kluba „Stanislav Preprek“
                           u Ediciji „Preprekovi pjesnici“, 2017.,
te još osam knjiga članova Književnog kluba „Stanislav Preprek“ bilo je izloženo za sve vrijeme trajanja Sajma:
                   - Buđenje čoveka
                           zbirka pjesama  nedavno preminulog Siniše Božulića, samizdat,
                           Novi Sad 2013. i
                   - Rat prvi, drugi, treći...
                           roman Siniše Božulića, Prometej, Novi Sad 2016.,
                   - Za sve je kriv moj deda,
                   - Godine zaslepljujućih boja i
                   - Kako nastaju anđeli
                          romani Branimira Tomlekina u izdanju Bistrice, Novi Sad 2013.
                          i  2015., odnosno ALFAgrafa, Petrovaradin 2017.,
                   - Pjesme
                           zbirka pjesama Mladena Franje Nikšića u idanju Graph Style,
                           Novi Sad 2014.,
                    - Osmijeh u mokrom kaputu
                           zbirka pjesama Ljerke Radović u izdanju Graph Style, Novi  
                           Sad 2014. i
                    - Među nama rečeno
                         zbirka pjesama Maje Gračan Livada u izdanju Gradske bibl.
                         „Atanasije Stojković“, Ruma

 

O knjigama, Književnom klubu i Društvu na Beogradskom sajmu knjiga govorili su:
               Krešimir Tkalac, predsjednik HKUPD „Stanislav Preprek“
               Branimir Miroslav Cakić, voditelj Književnog kluba i autor zbirke;
     Dr Dragana V. Todoreskov, povijesničarka književnosti i književna
                                  kritičarka te urednica Edicije Preprekovi pjesnici;
               Mr Pavel Domonji, književni kritičar;
               Preč. Marko Kljajić, pjesnik i književnik;
               Branka Dačević, autor zbirke;
               Ljerka Radović, autor zbirke;
 
    Dosadašnji opus Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“:
-                      osam zbirki pjesama Preprekovo proljeće (2009 – 2017);
-                      zbirka kratkih priča Preprekova jesen (2016 i 2017);
-                      tri zbirke pjesama iz Edicije „Preprekovi pjesnici“
 
Dosadašnja izdanja članova Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“:
-                      Siniša Božulić: zbirka pjesama Buđenje čoveka (2013) i roman Rat prvi, drugi, treći... (2016);
-                      Jelisaveta Buljovčić Vučetić: zbirke pjesama Život je tajna (1994), San na Moravi (2009), Orfeji mira (2004), Leteća crkva (2010), Draga sićanja (2010), Treći kod (2012) i Vojvođanski vidik (2013);
-                      Branka Dačević: zbirka pjesama Gdje je moj dom (2017);
-                      Maja Gračan Livada: zbirke pjesama Gdje su nestala sva ta nježna osjećanja (1999), Ima tu nešto (2006) i  Među nama rečeno (2016);
-                      Marija Lovrić: knjige za djecu Lukava koka (1998), Suncokret (2003) i Galeb (2011) i dvojezična monografija Slovenci u Novom Sadu (2013);
-                      Marko Kljajić: zbirke pjesama U istini trećeg dana (1994), Getsemanski plodovi duše (1999), Jesenja snoviđenja (2006) i Rumeni sutoni (2014), monografije Golubinci kroz povijest i Slankamen kroz povijest (1996), Sveti Juraj u Petrovaradinu (2004), Surčin kroz povijest (2010) te kronika Kako je umirao moj narod (1996);
-                      Mladen Franjo Nikšić: zbirke pjesama Pjesme (1996), Poezija trećeg doba (1997) i Pjesme (2014);
-                      Marijan Piljić: dnevnički zapisi Mijovnik (2013);
-                      Ljerka Radović: zbirke pjesama Osmjeh u mokrom kaputu (2014) i Refleksija nutrine (2017);
-                      Mladen Šimić: povijesna monografija Odlazak i povratak Hrvata u Europu (2009), pripovjetke Prohladno vrijeme (2010) i zbirka pijesama Kasno prođoh (2015);
-                      Branimir Miroslav Tomlekin: zbirka pjesama Salauka (2013), četiri zbirke satirično-humorističkih priča Za sve je kriv moj deda, Slatko kod DunjeGaudeamus idi u tur (2013) i Nasukana mornarica (2014), ratni roman Godine zaslepljujućih boja (2014) te kronološko povijesne knjige Hrtkovci, priče o onom što je nekad bilo, Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela, Hrtkovci, priče o staroj kući i o mladosti (2015) iSrem na vetrometini istorije (2016), roman Kako nastaju anđeli i Pjesme koje treba spaliti (2017).
Molimo da posjetite portal HKUPD-a "Stanislav Preprek" www.stanislavpreprek.org
 

Branimir Miroslav Cakić, voditelj Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“

Četiri iseljenička otoka - Korčula, Hvar, Brač i Vis – povezani preko njihovih tradicionalnih recepata i kolača

 
 
Hrvatski pomorski muzej Split i Hrvatska matica iseljenika, podružnica Split, ove su godine pokrenuli projekt istraživanja povijesti iseljeništva Dalmacije, a prvi program je predstavljanje Virtualnog muzeja iseljeništva Dalmacije, koje je održano 7. prosinca 2017. u muzeju u tvrđavi Gripe. Inicijativu je pokrenula  hrvatska dijaspora u Južnoj Americi, što je vidljivo u deklaracijama proizašlim na  sastancima iseljenika u Boliviji i Čileu. O virtualnom muzeju, kojemu je potporu dala Splitsko-dalmatinska županija, govorili su dr. sc. Danka Radić, ravnateljica Hrvatskog pomorskog muzeja Split, dr. sc. Tonći Šitin, povjesničar i  prof. povijesti Ljubomir Radić. 
https://i0.wp.com/www.historiografija.hr/wp-content/uploads/2017/12/Virtualni-muzej-iseljenistva-Dalmacije.jpg?resize=483%2C280
„Kustosi tog muzeja ćemo biti svi mi - mi koji dodajemo u taj muzej materijale, a i iseljenici. Oni već i sada na društvenim mrežama razmjenjuju fotografija svojih djedova. Oni svi žele zauvijek biti u zemlji svojih djedova, odakle su njihovi korijeni“, poručila je na otvorenju Branka Bezić Filipović iz Hrvatske matice iseljenika u Splitu. Krajem 19. stoljeća bolji život daleko od domovine pronašao je i Bračanin Ivan - Huan Ursić Ostoić. O njemu je Branka Bezić Filipović napravila film. Imala je, kaže, i viška materijala, jer Ursić je zadužio Čile, gradeći svjetionike na crnim stijenama Pacifika, u zoni brodoloma. U drugom dijelu večeri predstavljen je program povezivanja Muzeja i Odjela s udrugama koje se bave iseljeništvom i baštinom na srednjodalmatinskim otocima. Prvi takav program pod naslovom „4 otoka/4 mjesta/4 recepta“ povezuje Brač, Hvar, Korčulu i Vis, odnosno mjesta Bol, Stari Grad, Blato na Korčuli i Vis. Svi su ti otoci izrazito iseljeničke sredine, a o njihovom spremaju tradicionalnih recepta govorile su: Maja Duka, osnivačica udruge „Imena“ i autorica knjige „Bračka marenda“, o spari - gastronomskoj baštini vezanoj za otok Brač; Vinka Tudor o starograjskom paprenjaku i njegovoj pripremi, Ivana Sardelić, povjesničarka, o blajskoj lumbliji i njenom povijesnom aspektu, a Anela Borčić, ravnateljica osnovne škole u Visu, o viškoj pogači.
 
„Osmišljavajući ovaj projekt bila nam je želja povezati četiri iseljenička otoka Korčulu, Hvar, Brač i Vis preko njihovih tradicionalnih recepta i kolača. Misao vodilja nam je bila da su to tradicionalni autohtoni recepti četiri mjesta koja povezuje jedna zajednička priča, a to je da su njihovi stanovnici razasuti po cijelom svijetu. Prilikom svojih odlazaka nisu bili u prilici mnogo toga nositi na putovanja, ali uspomene pretočene u mirise su uzeli i na drugom kraju svijeta su se uz pomoć recepata koje bi realizirali u gore navedene tradicionalne slastice na trenutak vratili u svoja rodna mjesta.“, rekla je Branka Bezić Filipović.
 
Kako su dolazile nove generacije, a uz neizbježan utjecaj gastronomije i kulture prostora u kojem su se nalazili recepti su se modificirali i danas se ne rade u većini slučajeva prema izvornim receptima. Projekt „4 otoka / 4 mjesta / 4 recepta „ ima za cilj obnoviti gastro baštinu ovih prostora u njezinom izvornom obliku i kao takvu je dalje promovirati. Veliku ulogu u tome su imale radionice koje su se u petak, 8, prosinca održati u Aspiri. Navedene radionice su snimane i snimljeni materijal će biti postavljen na stranice "Virtualnog muzeja iseljeništva Dalmacije" kako bi se gastro baština zadržala u svom izvornom obliku.
 
Hrvatski migranti, pod kojima podrazumijevam hrvatske iseljenike i njihove potomke, pod utjecajem elektroničkih medija − interneta izgrađuju nove odnose prema Hrvatskoj, jer ona je virtualno blizu, može se svakodnevno 'osjećati' i gledati. Članovi mogu u svakom trenutku diskutirati, participirati međusobno i s članovima drugih iseljeničkih zajednica u svijetu i Hrvatskoj.
 

Nives Matijević

Zapisi istraživača o Hrvatima u provinciji Campobasso

 
 
S druge strane mora Jadranskoga nalaze se Hrvati u talijanskom Moliseu. O tome nam zanimljivo piše Giacomo Scotti (Otokar Keršovani, Rijeka, 1980.). O drugim Hrvatima u Italiji u novije doba iscrpno je pisala dr. Lovorka Čoralić, mi ćemo se ovdje ograničiti na Molise, kojemu sjeverno je pokrajina Abruzzo sa kojom je bio vezan do 1963., južno je poluotok Monte Gargano, nije daleko na sjeverozapadu ni Rim.
http://hrvatskenovine.at/sites/default/files/7-1_56.jpg
Antonio Sammartino iz Mundemitra - neumorni borac za očuvanje Hrvata u Moliseu
 
Hrvati su bili znatno prošireniji u južnoj i srednjoj Italiji, dolazeći u više seobenih valova (ipak najintenzivnije za turskoga prodora u Hrvatsku), danas su ostali jaki u selima Acquaviva Collecroci (Živavoda Kruč), San Felice Slavo (Stifilić) i Montemitro (Mundimitar). Došli su iz Makarskoga primorja, ali i doline Neretve i otoka srednje Dalmacije. Unatoč miješanju sa Talijanima, Albancima, Grcima i drugim stanovnicima toga dijela Italije broj Hrvata je prema filologu Scoli iznosio 1863. godine punih 20.000 ljudi. Josip Smodlaka iznosi 1904. godine broj od 5.000 stanovnika Molisea, od čega je 90 posto Hrvata, a onih 10 posto Talijana je prilično pohrvaćeno!!! U turističkom vodiču Abruzzo e Molise iz 1935. kaže se da "slavenski" jezik u tom kraju govori 4.000 ljudi, dok ih 16.000 izjavljuje da su podrijetlom Slaveni (to su sve Hrvati, osim iz sela Schiavi d/Abruzzo gdje su živjeli Crnogorci, op. G. S.).
 
U danas talijaniziranom mjestu Palata nalazio se natpis na Crkvi Sv. Marije (do 1915. kada je uništen, Italija ulazi u Prvi svjetski rat protiv Austro Ugarske)na latinskom koji kaže da su kastrum naselili ljudi iz Dalmacije 1531. godine. U većini okolnih naselja prezimena ljudi, običaji poput blagdana Zelenog Jurasa koji ubija zmaja na proljeće, tekstila (npr. čipke), imena mjesta svjedoče o hrvatskim korijenima stanovništva; do 1850. nosili su dalmatinsku nošnju.
 
Profesor V. Markotić iz Calgaryja u Kanadi je svjedočio 1970. kako moliške žene rade pokrivače i sagove na starinskim tkalačkim stanovima, te se kao pripadnik trgovačke sjeveroameričke civilizacije čudio da te žene ne žele prodavati svoje rukotvorine. U jeziku Moližana nema turcizama, a mnogi talijanizmi uobičajeni u Dalmaciji kod njih ne postoje; kažu rubac a ne faculet, kažu žrč za vino, dimač za cigaretu itd. Njihov jezik je arhaičan i pravo je blago za filologe. Novinar Matteo Ferrante kazuje: "Moj grad se nahodi unutra jedne vale. U njemu žive Hrvati iz Molise. Svikoliki govoraju hrvatski jezik. Naš dida su došli u ovi grad otrag mnogo godina. Svedni su govorili hrvatski, i nisu ga zabili.." Manuela Concetta dodaje "A svekolicimi govorimo: dobrodošli u naš grad!"
 
Ovo Vam ne ću prevesti (moližanski dijalekt) Gredahu skupa konj i tovar. Tovar biše čuda naperćen e je se uhitia hust za umora. Nonda je molija konja za uhititi zgora njegovo ledo na malo do onoga tereta, inače bi puknija. Konj nije htija slušati. Tovar je zgubija sve moće pa e jepa mrtav. Nonda gospodar je napertija na konja sve teret ke tovar nosiše e još njegovu kožu. Samo nonda konj je razumija ke biše bolje pomoći tovaru.
 
Neka prezimena Moližana
 
Bercicchi, Blascetta, Jacusso, Staniscia, Radi, Radat, Mirco, Papichio, Vetta, Tomizzi, Peca (ovo je primjer zašto ne pokušavam izvesti izvorno prezime; Peca može biti Peko, Pecotić, Pecelj itd.), Miletti, Giorgetta, Giorgetti, Surani, Suriano (Surjan), Lalli, Plescia (ima i Plećaš i Pleština u neretvanskom kraju), Juriscia, Jurizzi...
 
Prezimena Klissa, Zara i Lissa ne bih povezivao sa Klisom, Zadrom i Visom kao što autor čini jer se može raditi o prezimenu Car(ić), Klis, Lise. Povodom prezimena Mirco postoji u Moliseu predaja prema kojoj su naši "didi" došli ovamo pod vodstvom nekog vojvode Mirka. Istodobno, možda slučajno, postoji u dolini Neretve u mjestu Baćina (lijepa jezera u blizini) predaja da su tu ruševine Mirkovih dvora, nekog mjesnog vojvode koji se iselio preko mora sa mnoštvom naroda. U pjesmi Divojka ka svitja si brala (svitja je cvijeće!) kaže se "neka se ženi, neka se ženi, neka mu bide blagozlo". Blagozlo nije neka kovanica za dobro i loše u braku nego izgovorno talijanizirana riječ blagoslov.
 
Vladimir Fajdetić, muzikolog smatra da je ovakva vrsta poezije utjecala na dubrovačkoga renesansnog pjesnika Džore(a) Držića. U pjesmi Mladić tuguje za svojom dragom neka se slova gutaju; 'Di si po´la, lipi sunce?' Di si po'la zvizda moj? Ovi srce biše tvoj. U pjesmi "Lipa Mara homo u ružice" (zabilježio Smodlaka 1904.) djevojka odbija otići sa mladićem jer je strah Ivana Karlovića. Karlović je bio hrvatski ban 1521. - 1524. Moliške pjesme Karlovića i njegove junake spominju sa strahošpoštovanjem, ali Moližani zapravo ništa ne znaju o ličkom knezu. Neki su držali da je to bio bogataš, strogi vladar, drugi hajduk, treći vrag. Ivan Kurjaković bio je sin Karla Kurjakovića i Doroteje (Dore) Frankapan. Nakon očeve smrti naslijedio je naslov krbavskog kneza i obiteljske posjede u županijama Krbavi, Odorju, Hotuči, Lapcu i dijelu Like koje je nastojao očuvati od nasrtaja osmanskih snaga. Ratovao je 1500. protiv Turaka kraj Gradca, a 1506. sudjelovao je na strani Maksimilijana I. u borbama protiv kralja Vladislava II. Jagelovića. Godine 1506. i 1511. privremeno je priznao tursku vlast uz plaćanje harača kako bi spasio svoje posjede od pustošenja. Između 1509. i 1524. sklopio je s Mlečanima više kondotijerskih ugovora, prema kojima je imao braniti njihove posjede u Dalmaciji. Bio je podban i kapetan Hrvatske i Dalmacije u razdoblju 1512.–1513. te je s banom Petrom Berislavićem sudjelovao u pobjedi nad Turcima kraj Dubice 1513. godine. Sljedeće su godine Turci opustošili njegove posjede u Lici i Krbavi te se sukobio s njima u Bosni. U prvom mandatu banovao je od 1521. do 1524. te od 1527. do 1531. Istaknuo se kao organizator obrane hrvatskih zemalja i borac protiv Turaka, ali zbog nedovoljnih sredstava i kraljeve pomoći nije uspio spriječiti pad Knina i Skradina. Godine 1524. odrekao se banske časti.
 
Dirljivo je što Hrvati u Moliseu njeguju književnost,prije svega pjesništvo na "moliškom" jeziku. Zastarjela štokavska ikavica sa puno iskrivljenih talijanizama, bez srednjega roda, sa dočetkom do umjesto posvojnog genitiva i dativa, sa značenjem od i za. Ke se koristi u smislu koja, koji, koje i što. Zanimljiv je oblik hiža za kuću, ili riječ nadug koja znači dalek. "Čujam nostagiju za tebe. Ka' te mislim 'z naduga te vidim. Vidim tvoje hiže, čujam vitar" (ovdje čujem znači i čujem i osjećam - nekad ljudi koriste čujem i za miris!). Molizanske Hrvate je sredinom XIX. stoljeća otkrio pjesnik Medo (Orsat) Pucić, dubrovački vlastelin, mason i začetnik srbokatoličke mode. U Napulju je čuo krojača kako sa mušterijom govori nekim čudnim očito slavenskim jezikom. U kolovozu 1855. Pucić piše pismo G. de Rubertisu, učenom građaninu Kruča (Acquaviva Collecroce). Anton Kazali svoje dopisivanje sa de Rubertisom objavljuje u Zadru 1856. pod "Delle colonie slave...", što izaziva zanimanje učenjaka u Moskvi, Novom Sadu, Frankfurtu koji tekstove pisama prevode. De Rubertis je sebe nazivao Italo Slavo.
 
Autori Hrvate iz Molisea nazivaju Schiavoni (Volpe, 1852.), Slavi (Ascoli, 1863.), Serbodelmate (Vegezzi Ruscala, 1867.), Slavi Sebi (Cristo Kovačić, Ancona, 1884.). V. Makušev i Bugarin M. S. Drinov  došli su u Molise skupljati povijesne podatke i narodne pjesme. Makušev je napisao "O Slavjanach moliszkago grofstva v južno Italiji". Makušev, Vikentij Vasiljevič, ruski povjesničar (Brest-Litovsk, danas Brest, 10. X. 1837. – Varšava, 2. III. 1883.). Nakon studija povijesti na Sanktpeterburškom sveučilištu radio kao tajnik ruskog konzulata u Dubrovniku 1862.–65. Godine 1867. magistrirao temom Istraživanja dubrovačkih povijesnih spomenika i kroničara (Issledovanija ob istoričeskih pamjatnikah i bytopisateljah Dubrovnika). Nakon studijskoga putovanja po Italiji (1868.–71.) radio je kao sveučilišni profesor na Varšavskom sveučilištu 1871.–73. Na osnovi gradiva dubrovačkog i talijanskih arhiva istraživao je povijest Južnih Slavena.
 
Ivan Kukuljević prvi kaže da se radi o čistim Hrvatima, što potvrđuje J. Aranca, Berlin, 1892. Godine 1904. u Moliseu borave Josip Smodlaka, slikar Vidović, svećenik Luger i prof. Josip Barač. Tri godine kasnije dolazi jezikoslovac Milan Rešetar, kojemu su se nažalost pri povratku razbile fonografske ploče. Rešetar je za Bečku akademiju obradio "Die Serbo (?!, op. T.T.) - Kroatischen Kolonien Süditalianien". Spomenimo i radove Gelcicha, Guyona, Baldaccija, Alda Vettu, don Teodora Badurinu, Riharda Orela.
 
Scotti je boravio sa Vladimirom Fajdetićem u Moliseu 1963. godine pri čemu je Fajdetić na magnetofon snimio mnoge moliške hrvatske narodne pjesme. Godine 1964. Bogdan Žižić snima dokumentarac o Moliseu, a dolaze i gosti iz Hrvatske - nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Šeper, predstavnici Matice iseljenika Hrvatske.
 

Teo Trostmann

Anketa

Činjenica je kako Pupovac sa tri srpska zastupnika ucjenjuje Plenkovića. Hoće li mu Andrej udovoljiti?

Subota, 24/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 854 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević