Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Zagreb nasjeo na najnoviju prijevaru Bunjevaca

 
 
Novo rukovodstvo Hrvatskog nacionalnog vijeća na izbornoj skupštini održanoj 4. studenoga 2018. godine obećalo je da će kontinuirano i transparentno podnositi izvješće o svom radu. Kako to izgleda dovoljno govore i samo dvije stvari:
- prvo, spektakularno izrežirana 23. sjednica HNV-a s elektorima održana 19. prosinca 2019. godine u Velikoj dvorani HKC “Bunjevačko kolo”, o kojoj nas hvalospjevno izvještava “Hrvatska riječ” (br. 871 od 27.prosinca 2019. godine) uz pohvalne izjave četiri elektora i još pohvalnijim intervjuom predsjednice HNV-a i
http://www.ruma.rs/portal2/jupgrade/images/phocagallery/thumbs/phoca_thumb_l_dom%20jna.jpg
Hrvatski dom u Rumi
 
- drugo, važne podatke, prije svega oko novca, s te sjednice nismo mogli nigdje niti pročitati niti čuti.
 
Da je sve šarena laža i spektakl uz trošenje ogromnog novca poreskih obveznika Republike Srbije i Republike Hrvatske (i druge oblike financiranja) i da od toga 57.900 Hrvata u Republici Srbiji nemaju nikakve koristi vidi se i iz još samo par podataka:
- HNV je u ovom sazivu jedva formiran u zadnji čas od 82 elektora, od kojih su 78 s liste “HRvati ZAjedno” (!), odnosno pripadnici političke stranke “hrvatskog Bunjevca” g. Tomislava! Zašto su od 22 nacionalne manjime u Srbiji, uz Makedonce, Ruse i Crnogorce, još samo tako brojna nacionalna manjina, Hrvati, birali svoje nacionalno vijeće putem elektora i to iz jedne jedine minorne političke stranke, je također manipulacija (prijevara) g. Tomislava i njegovih “bunjevačkih Hrvata” iz Subotice (o čemu sam detaljno pisao);
- na spomenutoj spektakularnoj sjednici HNV-a u “Bunjevačkom kolu” 19. prosinca bilo je nazočno samo 19 od 29 članova HNV-a te od pozvanih 82 elektora manje od polovice. Njima je, uz hvalospjevne govore čelnika, rečeno “da će u siječnju biti usvojeno veliko i sveobuhvatno godišnje izvješće” i na kraju im je podjeljeno godišnje izvjeće o radu HNV-a u “skraćenoj verziji u kratkoj formi u knjižici” (tako piše u “Hrvatskoj riječi”);
- HNV je u 2019. godini održao 19 sjednica od kojih 14 “telefonskih”(!?);
- Izvršni odbor HNV-a je održao 28 sjednica od kojih 21 “telefonsku”(!?).
 
Ovo je dokaz da se većina stvari odvija ispod žita (telefonski) u uskom krugu provjerenih istomišljenika g. Tomislava, uglavnom “bunjevačkih Hrvata” iz Subotice i okolice te o bilo kakvoj transparentnosti nema govora. No, u iščekivanju velikog i sveobuhvatnog godišnjeg izvješća o radu HNV-a u 2019. godini, ovog puta pišem o najnovijem projektu ovih “telefondžija”, gradnji “hrvatske kuće” u Subotici, još jedne, najnovije velike prijevare “bunjevačkih Hrvata”! Čelnici DSHV-a, HNV-a i drugi te “Hrvatska riječ” i tzv. “Dnevnik na hrvatskom jeziku” tjekom 2019. godine puni su hvale o izgradnji “hrvatske kuće” u Subotici i hitno su poduzete konkretne radnje: kupljen je plac i u izradi je projektna dokumentacija za ovu “kuću”. A prava pitanja su: zašto je to opet u Subotici, zašto je tolika žurba i zašto se to zove “kuća”?
 
Odgovor je jedan: “hrvatska kuća” se gradi u Subotici iz svih onih razloga o kojima pišem u svojim otvorenim pismima - manipulacijama i prijevarama “bunjevačkih Hrvata” nad Hrvatima u Srbiji, Hrvatima u Hrvatskoj i svim Hrvatima u svijetu. Hrvati su svojim sredstvima još u vrijeme Austro-Ugarske i kasnije, u mnogim mjestima gdje ih je bilo, gradili HRVATSKE DOMOVE, koji su bili kulturni (i mnogo više od toga) centri djelovanja i okupljana Hrvata. HRVATSKI DOM u Rumi je, primjerice, jedna od najljepših i najreprezentativnijih građevina takve vrste i u tom gradu odavno jedan od njegovih simbola. Pod zaštitom je Zavoda za zaštitu spomenika kulture i od velikog je kulturnog i povijesnog značaja za Rumu i cijeli Srijem. Izgradnju je inicirao Hrvatski sokol i na to je Kraljevski sudbeni stol u Osijeku 1909. donio zaključak da nasljednici grofova Pejačević prodaju nekretnine skupini kupaca Hrvata iz Rume. U veljači 1910. godine preneseno je vlasništvo na katastarskoj čestici 161/5 na Društvo za tjelovježbe “Hrvatski sokol” u Rumi. Zgrada je dovršena 1914.godine. Nakon Prvog svjetskog rata gruntovni vlasnici HRVATSKOG DOMA u Rumi postali su: Hrvatski sokol, Hrvatska čitaonica, Hrvatska ratarska čitaonica, Hrvatska seljačka zadrugai HPD “Jedinstvo”. Nakon Drugoga svjetskog rata garnizon JNA u Rumi zahtijeva da mu se ova zgrada ustupi za njihove potrebe i 1957. godine HRVATSKI DOM postaje “DOM JNA”, iako ga svi Rumljani još u vrijeme kada sam tamo pohađao Gimnaziju  (1958.- 1962.) zovu jedino i samo HRVATSKI DOM. Malo je poznato da je čuveni arhitekta iz Zagreba Aleksandar Freudenreich projektirao HRVATSKI DOM u Hrtkovcima, no taj DOM nije realiziran (na slici je perspektiva objekta iz projektne dokumentacije).
 
Za vrijeme socijalističke Jugoslavije skoro svako mjesto je imalo DOM KULTURE i uopće riječ DOM je uvriježena među slavenskim narodima i ima uzvišenije značenje od riječi KUĆA. Ali “bunjevački Hrvati” (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju) sada grade “hrvatske kuće” jer se boje da bi naziv HRVATSKI DOM bio suviše hrvatski, a oni nisu Hrvati i nema potrebe da se izlažu ni ovakvoj potencijalnoj opasnosti, posebice što su tako lijepo izbjegli sudbinu srijemskih Hrvata kada je grmilo! Zato “bunjevački Hrvati” hrvatskim novcem grade “hrvatsku vikendicu”, pardon, “kuću”, tamo daleko kraj mađarske granice. Valjda “etno kuću”, na prijedlog etnobiznismena g. Tomislava, koji tako “HRabro” zastupa interese svih Hrvata u Republici Srbiji! Republika Hrvatska nasjela je i na ovu najnoviju prijevaru Bunjevaca i zdušno daje ogroman novac svojih poreskih obveznika za ekspresnu realizaciju “hrvatske kuće” u Subotici, od koje ovdašnji hrvatski puk nema nikakve koristi, ali će se, s visokim plaćama, zaposliti još mnogi “bunjevački Hrvati” iz donjotavankutskog trokuta!
A rodna kuća bana Jelačića u Petrovardinu, koja bi mogla biti HRVATSKI DOM za sve Hrvate u Srbiji, još uvijek zvrji prazna, hrvatske kulturne udruge uz desetak tisuća Hrvata u Beogradu, oko šest tisuća Hrvata u Novom Sadu i mnoge druge diljem Srbije nemaju svoje prostorije, opremu i novac za rad.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

101 godina bunjevačkih prijevara i izdaje hrvatskog naroda u Vojvodini

 
 
Republika Hrvatska bi konačno morala na znatno bolji, efikasniji i realističniji način riješavati pitanje hrvatske dijaspore. Posebice u tomu mora biti angažiran novi predsjednik te buduća novoizabrana Vlada i novoizabrani Sabor. A jedan od najvećih problema Hrvata u Republici Srbiji je bunjevačko pitanje. 

Savet Bunjevaca: Nismo deo hrvatske manjine

Pri formiranju nacionalnih vijeća i drugih institucija nacionalnih manjina u Republici Srbiji koncentracija hrvatskih krovnih institucija u Subotici je rezultat manipulacije “bunjevačkih Hrvata”, koji su već tada “namirisali” novac, prije svega iz proračuna Republike Srbije i Republike Hrvatske, ali i kroz mnoge druge oblike. Ujedno su im te institucije i taj novac koncentriran u Subotici poslužili za obračun sa svojim rođacima Bunjevcina, ali su time u cijeli hrvatski korpus u Srbiji unijeli rak ranu razdora i velikog nezadovoljstva. Svi Bunjevci žive u Subotici i u nekoliko sela oko nje (donjotavankutski trokut), pa su tako krovne hrvatske institucije (i još štošta) dane u ruke Bunjevcima koji sebe zovu “bunjevačkim Hrvatima” (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju)!
 
Beograd je pritom dobro znao što radi, a Zagreb nije znao što radi jer ne  poznaje stanje u Vojvodini u vezi Bunjevaca. Bunjevci su ovdje priznati kao poseban narod i kažu da s Hrvatima nemaju nikakve veze, naprotiv, tvrde da ih Hrvati silom svojataju i uzimaju im jezik, kulturu, običaje, glazbu i sve drugo. Pozivaju se i na Dekret Josipa Broza Tita iz 1945. godine kojim je zabranjeno Bunjevcima da se izjašnjavaju kao Bunjevci, već moraju biti Hrvati. A činjenica je da se Bunjevci u Vojvodini (Srbiji) nikada nisu izjašnjavali kao Hrvati, no za novac mogu biti i to!
 
U mjesečniku “Bunjevačke novine” br. 173. (prosinac 2019.) piše: »Iako je od Velike narodne skupštine Srba, Bunjevaca i ostali Slovena u Novom Sadu prošla 101 godina, tadašnje odluke narodni prvaka imaju uticaja i na današnje vrime. Upravo je te, 1918. godine, 25. novembra, otvoren put ka realizaciji davnašnje ideje - da svi Južni Sloveni žive u jednoj državi. Med onima koji se s posebnom pažnjom sićaje Velike narodne skupštine jesu Bunjevci, a koliko im je ovaj datum značajan divani i podatak da su 25. novembar izabrali za jedan od svoja četri nacionalna praznika. Tako je i ove godine, baš 25. novembra, u Velikoj vićnici Gradske kuće u Subotici, svečanom akademijom i obilužen nacionalni praznik Bunjevaca - Dan Velike narodne skupštine, u organizaciji Ustanove kulture „Centar za kulturu Bunjevaca”, a pod pokroviteljstvom Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine«.
 
Tu se kaže i da su na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu 1918. godine (radi se o prisajedinjenju Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbiji) od 577 delegata 84 bili Bunjevci, a samo 2 Hrvati, što znači da je na tom prostoru tada živilo najmanje 84.000 Bunjevaca, a samo 2.000 Hrvata, jer se na 1.000 stanovnika birao jedan delegat!
Danas u Republici Srbiji ima 57.900 Hrvata i 16.706 Bunjevaca. Bunjevačkih Hrvata nema!
(Tablica je objavljena u „Hrvatskoj riječi“ br. 855. od 6. rujna 2019.)
 
U Subotici i nekoliko okolnih sela danas ima dvadesetak hrvatskih kulturnih udruga i desetak bunjevačkih kulturnih udruga. Dakle, Subotica sa oko 14.000 Hrvata (od kojih se ne zna koliko je „bunjevačkih Hrvata“) i nekoliko sela oko nje sa još nekoliko tisuća Hrvata (od kojih se također ne zna koliko je „bunjevačkih Hrvata“) ima dva puta više kulturnih udruga od sličnog broja Bunjevaca! Isto tako u cijeloj Srbiji (gdje su i veliki gradovi kao što su Sombor, Novi Sad, Beograd, Niš i dr.) ima još samo dvadesetak hrvatskh kulturnih udruga, koliko ih ima u Subotici i okolici! U subotičkim udrugama su uglavnom „bunjevački Hrvati“ i ovoliki broj hrvatskih udruga u tom malom donjotavankutskom trokutu je umjetno napravljen zbog dodjele novca koji pripada svim Hrvatima u Republici Srbiji!
 
Novac kojim raspolaže Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, NIU “Hrvatska riječ” i dr. u Subotici, u kojima su također u ogromnom postotku zaposleni “bunjevački Hrvati”, sa primanjima pojedinaca koja unazad petnaestak godina kumulativno čine prava bogatstva, samo je još jedna od velikih prijevara Bunjevaca (“bunjevačkih Hrvata”) prema Hrvatima u Republici Srbiji. Još jedan vrlo uočljiv apsurd proističe iz bunjevačkih prijevara već pri samom načinu izbora Hrvatskog nacionalog vijeća. Naime, na neposrednim izborima za nacionalna vijeća, održanim 4. studenog 2018. godine, albanska, aškalijska, bošnjačka, bugarska, bunjevačka, vlaška, grčka, egipatska, mađarska, njemačka, poljska, romska, rumunjska, rusinska, slovačka, slovenska, ukrajinska i češka nacionalna manjina imale su pravo birati svoja nacionalna vijeća neposrednim glasovanjem (jedan čovjek jedan glas), a samo su makedonska, ruska, crnogorska i hrvatska nacionalna vijeća birana elektorskim putem, što je značilo da nemaju dovoljan broj glasača upisanih u poseban birački popis!Da hrvatska nacionalna manjina, jedna od najbrojnijih, nema dovoljan broj upisanih birača u poseban birački popis godinama je sustavno rađeno u Subotici tako što su Hrvati izvan donjotavankutskog trokuta zapostavljeni, čak ignorirani i omalovažavani. Uz ono što su ovdje preživjeli postali su nezainteresirani za bilo što, a što je i bio cilj “bunjevačkih Hrvata”!Na čelu ovog petnaestogodišnjeg sustavnog uništavanja hrvatske zajednice u Srbiji od početka stoji etnobiznismen “bunjevački Hrvat” Tomislav Žigmanov. Unazad godinu dana uspio je eliminirati sve neistomišljenike i na sva ključna mjesta postaviti (ili ostaviti) samo svoje poslušnike, u velikoj većini plaćene “bunjevačke Hrvate”!Budući je on prvi čovjek i u oblasti kulture i u oblasti politike kada su u pitanju Hrvati u Srbiji došlo je do negativne selekcije u svim dijelovima, o čemu sam također detaljno pisao.
 
Hrvatsko nacionalno vijeće je ustoličio g. Tomislav preko elektora iz svoje političke stranke (iako se traži depolitizacija nacionalnih vijeća), pa tako u svom prvom intervjuu medijima u Hrvatskoj novoizabrana predsjednica vijeća kaže da ovdašnji hrvatski intelektualci rade protiv hrvatske zajednice! “Hrvatska riječ” je lokalni subotičko bunjevački tjednik (u kojem je g. Tomislav predsjednik i Nakladničkog vijeća) i Hrvati ne čitaju te novine (Republika Hrvatska donira 25.000 kuna za njihovu besplatnu distribuciju)!
G. Tomislav je izmanipulirao i osnutak i sjedište Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici da bi cijelo vrijeme bio njegov nezamjenjivi ravnatelj. Zavod, pa ni DSHV, politička stranka čiji je predsjednik, ne pokrivaju tzv. cijelu užu Srbiju, što znači i Beograd sa širom okolicom koja je u Vojvodini (!?), što je najbolji dokaz da g. Tomislava Hrvati u Srbiji ne interesiraju, ni po pitanju politike, ni po pitanju kulture! Urednica programa na hrvatskom jeziku na RTV2 u Novom Sadu je “bunjevačka Hrvatica” iz Subotice i najviše priloga je iz donjotavankutskog trokuta o “bunjevačkim Hrvatina”, kojih je inače jako malo! A g. Tomislav sebe u svemu gura u prvi plan pa je tragikomična “nova velika hrvatska kulturna manifestacija u Srbiji” održana na salašu pod đermom u Đurđinu na kojoj je proglašen za jedinog živog velikana hrvatske književnosti! Iza svega je u osnovici novac i osobna korist, pri čemu g. Tomislav ispoljava veliko samoljublje, nedostatak morala i uopće loš karakter kao čovjek.
 
I ako to sve stavimo u drugi plan, a ne smijemo, svi Hrvati u Srbiji, svi Hrvati u Hrvatskoj i cijelom svijetu moraju znati da se u donjotavankutskom trokutu vodi pravi rat između Bunjevaca i “bunjevačkih Hrvata”, koji izuzetno šteti svim Hrvatima. Bunjevci se obostrano optužuju za krađu (i prekrađu) svega i svačega, a najveća bitka se vodi oko jezika (obrazovanja). U već navedenom prosinačkom broju “Bunjevačkih novina” piše, a ne smijemo smesti s uma da iza toga stoji 16.706 Bunjevaca, naroda brojnijeg od polovice nacionalnih manjina u Srbiji (sa stalnom tendencijom porasta tog broja):
»Jednoglasnom odlukom da bunjevački jezik triba zaštitit od svojatanja okončana je sedma, vanredna sidnica Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine. Sazvana je sa samo jednom tačkom Dnevnog reda - tribalo je dat mišljenje NSBNM o dopuni Odluke o mriži javni osnovni škula sa sidištom na teritoriji Subotice. Naime, Hrvatsko nacionalno vijeće osniva Obrazovno vaspitnu ustanovu Hrvatski školski centar „Zadužbina biskupa Budanovića”, koja će se, prema elaboratu, izmed ostalog bavit i izučavanjom bunjevačkog govora. Taki pridlog je, kako je ocinilo svi sedamnajst prisutni članova NSBNM neprihvatljiv. Sidnici NSBNM, održanoj 8. novembra, prithodio je sastanak Odbora za obrazovanje, di je ova tema detaljno razmatrana, a kako je obavistila pridsidnica Odbora Jadranka Tikvicki, stav članova je bio jasan. Tako je na Odboru donet pridlog da se ne da pozitivno mišljenje jel:
1. Nacionalni savit bunjevačke nacionalne manjine je nadležno tilo koje se bavi pitanjom Bunjevaca i bunjevačkog jezika.
2. Bunjevački jezik nije govor, nego jezik čiji su standardi proglašeni Službenim glasnikom br. 19 od 14. 3. 2018.
3. Predmet „Bunjevački govor s elementima nacionalne kulture” je uveden u škule (Službeni list APV br. 2 i 4. marta 2005., Službeni list APV BR.4, a od 16.12.2017.) i postoji ko predmet „Bunjevački jezik s elementima nacionalne kulture” (Prosvetni glasnik br. 18 od 17.12.2018.).
4. Nacionalni savit bunjevačke nacionalne manjine ima svoje stručne kadrove koji ispunjavaju uslove po „Pravilniku o stepenu i vrsti obrazovanja nastavnika i stručnih saradnika u osnovnoj školi” (Službeni glasnik, prosvetni glasnik br. 11 od 2012), ko i nastavni materijal za održavanje nastave.«
Prijedsjednica Bunjevačkog nacionalnog vijeća Suzana Kujundžić Ostojić kaže: »Nemamo ništa protiv tog da se pomenuti Centar osnuje, da se u njem izučava hrvatski jezik, al imamo protiv onog što dalje piše, da će se izučavat bunjevački govor. Mi imamo nacionalni savit, standardizovan jezik koji se trinajst godina uči u osnovnim škulama, sad počinje i u sridnjoj. Već je toliko mišanja u stvari vezane za Bunjevce, da više ne možemo i ne tribamo ćutit. Ponavljam, nemamo ništa protiv drugi, al imamo protiv da se uzima ono što je naše.
Ne možete bit dio dvi manjine, el ste jedno, el drugo. Ako je komegod bunjevački toliko pri srcu, pa nek dođe kod nas, u škule di se već godinama pridaje.«
 
I u svemu je tako! Čija je dužijanca, priskaknje vatre, debo četvrtak, pucanje bičevima, glazba, ruvo…? Što je najgore, da bi “bunjevački Hrvati” dokazali da su, eto, i Hrvati, naturaju bunjevštinu u svakom segmentu kulture i politike svim Hrvatima u cijeloj Srbiji!A svim Hrvatima u cijeloj Srbiji, posebice napaćenim srijemskim, je dosta svega jer vide da ih nitko ne zastupa, nitko ne štiti njihove interese i nitko ne brine o njima! Hrvati u cijeloj Srbiji ne mogu čak ni razaznati tko su Bunjevci, koji nisu Hrvati, a tko Bunjevci, koji su i kao Hrvati. I među jednima i među drugima su brojni Dulići, Kuntići, Kujundžići, Vojnići, Ušumovići, Tumbasi, Tikvicki, Bašići, Sarići…Pored toga u Suboticu se slijeva sve veći i veći novac, u posljednje vrijeme posebice od poreskih obveznika iz Republike Hrvatske, i troši se na netransparentne načine!
 
Hrvatski puk u Srbiji nema od toga nikakve koristi, život ovdašnjih Hrvata se odvija u hrvatskim kulturnim udrugama samo zahvaljujući nekolicini entuzijasta u svakoj od njih. A kuća bana Jelačića u Petrovaradinu još zvrji prazna. Od Republike Hrvatske očekujemo konačno da nam s leđa skinu Bunjevce poslije 101 godine njihovih prijevara i izdaje hrvatskog naroda u Vojvodini. Ne pomažu skupe studije, znanstveni skupovi i okrugli stolovi o tomu tko su i odakle su Bunjevci. Ovo stanje samo koriste “bunjevački Hrvati” i na tragediji ovdašnjih Hrvata (posebice srijemskih) zarađuju veliki novac. U Republici Srbiji ima 16.706 Bunjevaca, priznatih kao poseban narod! To je realnost i Hrvati se prema njima moraju odnositi kao prema svim drugim nacionalnim manjinama u Republici Srbiji.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Treba promijeniti ekipu u Generalnom konzulatu u Subotici

 
 
Čestitka novom predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću
Hrvatski demokratski forum sa sjedištem u Subotici čestita Zoranu Milanoviću na izboru za predsjednika Republike Hrvatske i želi mu da u predstojećem mandatu provede sve inicijative koje je najavio u izbornom programu. Republici Hrvatskoj su potrebne promjene i HDF izražava nadu da će Zoran Milanović, u okviru svojih ustavnih ovlasti i u suglasju s Vladom, uspjeti stvoriti ambijent u kojem su promjene moguće.
Hrvati u Republici Srbiji od novog predsjednika svoje matične države očekuju daleko više sluha, poštenja i razumijevanja u odnosu na ono čemu su svjedočili do sada. Podmirivanje osobnih financijskih apetita lokalnih hrvatskih čelnika u Subotici ne može se izjednačiti s potrebama hrvatske zajednice u Srbiji i HDF poziva novoizabranog predsjednika Hrvatske da se založi da pomoć države bude preusmjerena na projekte koji će pokriti potrebe širokih slojeva Hrvata u Republici Srbiji, a ne samo nekoliko samozvanih predstavnika izabranih na fingiranim elektorskim izborima.
http://www.politika.rs/old/uploads/rubrike/197774/i/1/cetnici-3.jpg
Okupljanje četnika u Subotici
 
Dosadašnji sustav državne skrbi za Hrvate u Srbiji diktirala je hrvatska diplomacija prije svega u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, te je bilo kakvu promjenu nabolje nezamislivo očekivati bez kadrovskih i sistemskih promjena u ovom diplomatsko-konzularnom predstavništvu. HDF smatra da matična domovina mora biti oslonac za sve Hrvate koji žive u Srbiji, a ne samo za onih nekoliko samozvanaca koji su uzurpirali funkcije, novac i kontakte s hrvatskom državom i koji uz pomoć hrvatske diplomacije na terenu grade svoju autoritarnu vladavinu nad napuštenom i sve malobrojnijom hrvatskom zajednicom.
 
HDF se uzda u izjavu Zorana Milanovića danu u pobjedničkom govoru u izbornoj noći, da od njega ne ćemo slušati sladunjave priče o zajedništvu koje Hrvatima u Srbiji do sada nisu donijele ništa dobroga. Rad novog predsjednika ćemo cijeniti isključivo prema onome što bude radio za dobrobit građana Republike Hrvatske i hrvatske manjine u Republici Srbiji, a što će biti mjerljivo svakog dana. Od novog predsjednika također očekujemo da svoj odnos prema ovdašnjim Hrvatima ne će graditi na osnovi savjeta i zahtjeva lokalne hrvatske stranke DSHV koja je i ovoga puta pozvala birače da svoj glas daju kandidatkinji koja je u prethodnom periodu bila oličenje pogrješne politike hrvatske države prema Hrvatima izvan granica matične nam domovine.
 

Zvonimir Perušić, potpredsjednik Hrvatskoga demokratskog foruma

Anketa

Čega se više bojite?

Petak, 03/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1298 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević