Get Adobe Flash player
Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Pogledajte kako Jelena brani ubojice hrvatskih redarstvenika, a kroz njih...

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Godine 1964. Jugoslavija je objavila da je u Drugome svjetskom ratu...

Srpski

Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

Taško Vasiljev: Partizanska djeca dobro su izbrojila broj ubijenih...

Politika trula – šport zdrav!

Politika trula – šport zdrav!

Čekam dan kada će hrvatska država početi promišljati kako je...

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Nenadana muškost anemičnog Ive, od milja zvanog...

  • Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    četvrtak, 22. kolovoza 2019. 10:04
  • Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:20
  • Srpski

    Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:24
  • Politika trula – šport zdrav!

    Politika trula – šport zdrav!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:16
  • Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:10

Nagrađen prof. dr. sc. Dinko Šokčević iz Mađarske

 
 
Kruna 6. Kliofesta bila je dodjela nagrada povjesničarima u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, kada je nagrada „Ivan Lučić“ za životno djelo uručena prof. dr. sc. Mirjani Matijević Sokol koja je, uz karijeru istaknute sveučilišne profesorice, dvadesetak godina radila kao stručnjakinja za srednjovjekovnu građu u Akademijinu Zavodu za povijesne znanosti u Zagrebu.
https://hrvatskenovine.at/sites/default/files/3-2_77.jpg
Dinko Šokčević
 
Mirjana Matijević Sokol istaknula se svojim prinosom istraživanju hrvatske srednjovjekovne povijesti. Nagrada „Mirjana Gross“ za knjigu godine s povijesnom tematikom dodijelit će se dr. sc. Ivani Horbec za knjigu pod naslovom „Prema modernoj državi. Uprava i politika u Banskoj Hrvatskoj 18. stoljeća“. Ivana Horbec oblikovala je uzornu sintetsku studiju koja se po svojim istraživačkim rezultatima i interpretativno-analitičkim dosezima s pravom može ubrojiti među najvažnije radove s područja hrvatske povijesti ranoga novog vijeka u posljednjih nekoliko desetljeća, kazao je dr. sc. Damir Agičić.
 
Nagrada „Vjekoslav Klaić“ za popularizaciju povijesti  bit će uručena dr. sc. Josipu Mihaljeviću, znanstvenom suradniku Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu, za radijsku emisiju „Povijesne kontroverze“, kao i dr. sc. Vlatki Dugački i dr. sc. Krešimiru Reganu, znanstvenicima i leksikografima iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, za „Hrvatski povijesni atlas“. Nagrada „Ferdo Šišić“ za diplomski rad bit će uručena Luciji Bakšić i Marku Vodopiji.
Nagrada „Jaroslav Šidak“ koja se dodjeljuje inozemnim historiografima ove godine bit će uručena povjesničaru i kroatisti iz Mađarske prof. dr. sc. Dinku Šokčeviću (mađ. Sokcsevits Dénes). Uz karijeru omiljenog sveučilišnog profesora i cijenjenog atašea za kulturu, ostvaruje  kao povjesničar i plodnu znanstvenu karijeru još od doktorata na Sveučilištu u Pečuhu na temu „Slika Mađara kod Hrvata u razdoblju od 1790. i 1918. godine“. Svoj je doktorski rad objavio pod naslovom „Magyar múlt horvát szemmel (Mađarska prošlost – hrvatski pogled)“ u Budimpešti godine 2004. U međuvremenu je proširio istraživanja i na stereotipe koje su Mađari imali o Hrvatima u navedenom periodu te objavio u obliku knjige pod naslovom „Hrvati u očima Mađara, Mađari u očima Hrvata. Kako se u pogledu preko Drave mijenjala slika drugoga?“ (Naklada Pavičić, Zagreb, 2006.). Istaknuo se kao aktivist hrvatske manjinske zajednice u Mađarskoj.
 
Pamtimo ga kao uspješnog prvog ravnatelja novoosnovanoga Mađarskog instituta u Zagrebu i savjetnika za kulturu Veleposlanstva Republike Mađarske u Zagrebu u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2017. Suradnik je Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj te vanjski suradnik Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. Šokčević je trenutačno viši znanstveni suradnik Odjela za Jugoistočnu Europu Instituta za povijest Centra za humanističke znanosti Mađarske akademije znanosti u Budimpešti. Rezultati dosadašnjega rada dr. sc. Šokčevića važni su i zbog njegova zanimanja za povijest bačkih Hrvata i općenito za poznavanje suvremenog položaja hrvatske manjine u Mađarskoj. U svojim je knjigama i drugim prilozima nastojao što više prostora posvetiti upravo tim skupinama koje su se stjecajem okolnosti pomalo našle na margini historiografije. Taj fenomen je još važniji za hrvatsku stranu zbog toga što su se Hrvati u Mađarskoj suočili s naravnim asimilacijskim i akulturacijskim izazovima, što u svakom slučaju zaslužuje istraživačku pozornost.
Najvažnije mu je djelo objavljeno 2011. godine u Budimpešti: bio je to prvi pregled hrvatske povijesti koji je objavljen na mađarskom jeziku („Horvátország a 7. századtól napjainkig, Mundus Novus“, Budimpešta 2011). Istu je knjigu 2016. godine u Zagrebu objavio izdavač Durieux u hrvatskome prijevodu („Hrvatska od stoljeća 7. do danas“). Šokčević je ovim djelom dao fantastičan doprinos poznavanju hrvatske povijesti prikazujući ju iz drugog kuta, bez stereotipa koji postoje o hrvatsko-mađarskim odnosima u razdoblju od 1102. do 1918. kad su dva naroda preko 800 godina živjela u zajedničkoj državnoj zajednici. Ta nam knjiga također omogućuje da bolje razumijemo Hrvatsku u 21. stoljeću. Sažeto, Dinko Šokčević kao Hrvat iz Mađarske oživotvoruje dobre hrvatsko-mađarske odnose, djelujući poput idealnog znanstvenog diplomata - gradeći na nenametljiv način odnose Hrvatske i Mađarske.
 
Prestižni Kliofest, f e s t i v a l a  p o v i j e s t i, što ga tradicionalno organizira inicijator prof. dr. sc. Damir Agičić i Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti s partnerskim obrazovnim i baštinskim institucijama RH pod ovogodišnjim sloganom „Pišem povijest“ trajao je od 14. do 17. svibnja u prostorima Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Ulica Hrvatske bratske zajednice 4.
 

Vesna Kukavica

POGLED IZVANA - Hrvati su dužni Srbima zajamčiti tri mjesta u Europskom parlamentu

 
 
Gdje ja stojim? Jesam li ja kukavica poput onih koji su ubili
        Isusa? Ili, imam li hrabrosti ustati za nacionalne, moralne i
 duhovne vrijednosti iznad svake mjere,
 čak i ako to dovodi do neugodnih posljedica?
 (Glen Argan)
 
Kakva nam je gadna vlada - takav i narod u Domovini, jer su prihvatili abnormalno za normalno. Značenje i pojam ''gadna/no'' ne odnosi se na izgled, nego na osobine osoba, koje su niskog morala, pokvarenjaci, podlaci, kradljivci i veleizdajice; a takve čeljadi ima mnogo u svim razinama vlasti, od predsjedni(ce)ka do portira i poljara, te u svim udrugama, društvima, župama i općenito u puku. Kada zbrojimo činjenice kako se vlasti ponašaju u državi, kakva izrugivanja država dozvoljava i narod odobrava, onda normalan čovjek, koji voli svoju domovinu, mora doći do zaključka: (čast izuzetcima) gad na vlasti i u državi.
http://img.rtvslo.si/_up/ava/ava_archive05/Content/2019/05/11/2019-05-11-071540-SLO1_part6.jpg
Gledamo iz emigracije (iseljeništva) kako stotinjak bivših partizana, četnika, srboslava i njihovih sljedbenika (8. svibnja 2019.) ''paradiraju Zagrebom, baš kao da su u - Beogradu s crvenom petokrakom u povorci nazvanoj 'Besmrtni partizanski odred'. Nosili su fotografije svojih velikana, pjevali jugoslavenske i partizanske pjesme, klicali Titu i partiji, jednom riječju sve je izgledalo kao da smo još uvijek u Jugoslaviji, a ne u Hrvatskoj! A da je živ, Tito bi sugurno pohvalio ovu razdraganu skupinu, ako zbog ničega  drugoga, ono zbog - mladosti... Najstariji među njima tih su godina možebitno navršili 7 - 8 godina, odnosno tek su mogli krenuti u osnovnu školu... Franjo Habulin, predsjednik SABA RH rođen je 12 godina nakon Drugoga svjetskog rata, a njegov zamjenik Josip Milat, imao je tri godine kad je počeo rat.''
 
Je li moguće, da je u Zagrebu ''vaskrsnuo'' Tito, partija i Jugoslavija nako Domovinskom obrambenom ratu, u kojem je perfectum est demoliranavelikosrpska iluzija? Da ruglo bude još gore, (anti)fašisti) su drugog dana organizirali ''svečanu akademiju'' u Koncertnoj dvorani Lisinskog u povodu obilježavanja ''Dana pobjede nad fašizmom i oslobođenje Grada Zagreba''. Na pozornici su bili izviždani Marijana Hrga, izaslanica predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i Olivera Majić, izaslanica gradonačelnika Milana Bandića, i vikali su: ''Vratite Trg maršala Tita''!
   
Tko je ''oslobodio'' Zagreb? ''Tito je u svojoj 'Pohvali' za oslobođenje Zagreba u Vjesniku imenom i izrekom nabrajo sedam visokih oficira i I. i II. armije, od kojih su trojica Srbijanci (Koča Popović, Milutin Morača i Mijalko Todorović), četvorica Crnogorci (Peko Dapčević, Radovan Vukanović, Ljubo Vučković i Blaž Lampar), a nijedan Hrvat(!?). I dok je u Zagrebu i okolici trajao pokolj i ubijanje svih onih koji su smatrani 'neprijateljima komunizma', na glavnom Trgu Srbijanac i rođeni Beograđanin Koča Popović držao je govor i uzviknu 'Govori vam kao sin Srbije'. Navodno je u Zagreb trebao ući X. zagrebački korpus sastavljen od partizana iz sjeverene Hrvatske, ali su bili zaustavljeni i čekali tri dana dok je 45. srpska divizija, u čijem je sastavu bila i 20. srpska brigada, koji su pod svaku cijenu nastojali preuzeli Zagreb i 'ustaško leglo', kako su u Srbiji zvali glavni grad NDH. Jedan od motiva bio je i osveta koja se i dogodila u razmjerima koje normalan čovjek ne može ni zamisliti, a kamo li takva zvjerstva i počiniti. Ta je jedinica formirana tek 1944. na krajnjem jugu Srbije, a veći dio bio je sastavljen od amnestiranih četnika koje je Tito 'pomilovao' u kolovozu 1944. godine.
 
U Zagrebu hodamo po kostima
 
Dr. Andrija Hebrang je zamolio građane Zagreba, da ne hodaju po kostima koje su pod ulicama, koje je nabrojio, na ''Dan oslobođenja Zagreba''. Mi bismo preporučili, da se na taj dan (8. svibnja) svake godine oda počast poginulima s 3 minute šutnje, uz mrtvačke zvuke crkvenih zvona u gradu. Je li to velika žrtva za sve one koji su zvijersku ubijeni samo što su bili Hrvati, kojeg smo i mi dio? Narod koji ne poštuje svoje mrtve, taj je narod osuđen na propast, jer ne zna cijeniti žrtve i nije spreman žrtvovati se za Domovinu. Kukavstvo ne mijenja ljudsko podrijetlo, nego od čovjeka čini ništariju. Jedino što je do sada otkopano, tri su lokacije od 17 postojećih u Gračanima i djelomično u Savskoj. Podatke o skrivenim grobnicama sačuvao je  higijeničar Miroslav Haramija, koji je bio određen provoditi dezinfekciju pobijenih od strane XIII. proleterske brigade pod zapovjedništvom generala Đoke Jovanića. Vukovar je pretrpio 1991. godine, ono što je Zagreb pretrpio 1945. godine od srpsko-crnogorskih četnika i srboslavlja, s razlikom što je u Zagrebu bilo više Ovčara.
 
Bleiburg je sinonim za poslijeratni genocid u Europi
 
Samo za dva dana (11. i 12. 4. 2019.) objavljeno je više od dvadeset osvrta u dnevnim medijima u Hrvatskoj, od kojih većina imaju negativno mišljenje i lažno tumačenje događaja u Bleiburgu, koji predstavlja, kako reče dr. Hebrang - najveći mirodopski pokolj u povijesti Europe. Za taj pokolj Hrvata - najveći mirodopski pokolj u povijesti Europe, Bleiburg je mnogima trn u oku, jer svjedoči o gnjusnim zločinima partizana, četnički i komunista, koje su počinili oni, i njihovih roditelji i rodbina, a nisu u stanju  izbrisati povijesne istinu. Stoga nastoje s optužbama i lažima negirati zločine, u krajnjem slučaju minimalizirati, ali najviše što su neki među mrtvima ostali  na životu da svjedoče o zločinu.
 
Ofenziva partizana i srbokomunista na jurišu je i danas u Hrvatskoj, samo s drugim metodama, ne pucaju iz bacača nego iz antihrvatskih medija na hrvatske branitelje, domoljub, hrvatske svećenike i nacionalne institucije s lažima, podvalama, i obmanama. Sredstva kojim se danas ubija hrvatski narod nisu puška, pištolj ili nož, nego pisana riječ u tisku (Novi list, Jutarnji list, Večernji list i nekoliko stotina portala), te riječi i slike na HRT-u, Novoj TV, RTL-u, N1 TV-u i lokalnim televizijama s regionalnom pokrivenošću, sustavno se ubija moral, vjera i nada u hrvatskom narodu. Srbin Nenad Stazić, SDP-ov zastupnik u Saboru je izjavio: 'Izgleda u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito'. Drugim riječima, pobjednička vojska nije  pobila i poklala sve hrvatske razoružane vojnike i civile, koje su im predali Englezi. Neshvatljivo s koliko kuraži je ovaj zastupnik izrazio svoje duboko žaljenje zbog ''malog broja pobijenih u Bleburgu'' i nije mu ni ''dlaka pala s glave''!? Predstavimo, da je hrvatski zastupnik u srbijanskom parlamentu rekao rekao - ''u travnju 1941. i svibnju 1995. posao nije obavljen temeljito...'' ne bi iznio živu glavu iz Parlamenta.
 
Državno izborno povjerenstvo potvrdilo je 33 liste, dvije nezavisne, a ostale stranačke. Ukupan je broj kandidata 396, koji se natječu za 12 izbornih mjesta u Europskom parlamentu. Među hrvatskim stranačkim listama nalazi se i Pupovčeva SDSS lista, koja bi mogla dobiti jednog ili eventualno dva zastupnika u Europarlamentu. Među stranačkim kandidatima bilo je velikih okršaja oko proslave ''Dana oslobođenja Zagreba'' jer Bruna Esih, koja je često puta bila izaslanica predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, rekla je da je ''Dan oslobođenja Zagreba'' bio - Dan okupacije Zagreba. ''U kontekstu toga što se dogodilo u Zagrebu 8. svibnja 1945., ulazi Jugoslavenska armija, dan nakon toga se Zagreb pretvorio u mjesto masovnih egzekucija, izvukli su iz sanatorija u Brestovcu dvjesto ranjenika i ubili, isto što su radili na Ovčari. U Zagrebu ima na desetke Ovčara.
 
Žele li kandidati na stranačkim listama biti predstavnici Hrvatske u EU-u ili imaju svoje osobne  planove, jer biti član EU-ova parlamenta je prestižna i unosa ''dužnost'' izražena u euro valuti. Stvarno, jesu li kandidati uvjereni u svoju intelektualnu sposobnost i moralnu kakvoću zastupati hrvatski narod u međunarodnoj zajednici kakva je Europska unija? Vidjet ćemo hoće li hrvatski narod i ovoga  puta izabrati pogodne ili sposobne, kao na izborima u Hrvatskoj. S druge strane Hrvati su dužni  Srbima zajamčiti tri mjesta u Europskom parlamentu. Predlažem da se 'građanskoj opciji' zvanoj SDSS izravno zajamči najmanje tri mandata u EU parlamentu - ako je to ikako moguće - tako da ne moramo ionako oskudna stranačka financijska sredstva trošiti na izbrornu kampanju. To bi bilo višestruke koristi za 'region', Srbiju, pa i šire, u tom nema  nikakve sumnje. A općepoznata je stvar da prečega posla za Hrvatsku od toga da Vučića 'progura' u EU, naime. Pogotovu sad, kad mu se drma stolica pod guzicom.
 
Ako, kojim slučajem Pupovac ne bude izabran i na traktoru ne ode u Brussels, onda ga treba deportirati u Beograd ili Banja Luku, jer u Hrvatskoj je već bio poklopac za sve garbage cans.
 

Rudi Tomić, Toronto

Ništa ne bi bilo bez srbijanskih nevladinih udruga

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom članka na portalu „Jutarnjeg lista“ od 6. svibnja 2019. godine pod nazivom „Negiraju se zločini nad Hrvatima u Vojvodini“.
http://www.politika.rs/upload/Article/Image/2019_04/Tomislav-Zigmanov.jpg
Tomislav Žigmanov
 
U Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu u organizaciji Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, a pod pokroviteljstvom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan republike Hrvatske, održan je Znanstveni skup sa temom „Hrvati u Vojvodini nakon 1990-ih“ i povodom toga isti dan navečer je na portalu „Jutarnjeg lista“ izašao članak pod nazivom „Negiraju se zločini nad Hrvatima u Vojvodini“! Iz članka se lijepo vidi da su, osim Fonda za za humanitarno pravo iz Beograda i Vojvođanskog građaskog centra iz Novog Sada, koji se ozbiljno bave onim što se ovdje dogodilo Hrvatima devedsetih godina prošlog stoljeća, posebice srijemskim Hrvatima, ostali akteri ovog „znanstvenog“ skupa, već davno poznati likovi koji samo fingiraju brigu o Hrvatima u Srbiji i od toga imaju osobne koristi (čast izuzecima).
 
Zahvaljujući namjernoj šutnji baš tih plaćenih Hrvata ni ove dvije nevladine organizacije ne mogu poslije 27 godina praktično ništa učiniti, ali kada dogori do nokata, a Vojislav Šešelj se cijelom svijetu ruga svojim Otadžbinskim kongresom Srpske radikalne stranke u Hrtkovcima, „probude“ se i plaćeni Hrvati i organiziraju „znanstvni“ skup o stradanju Hrvata u Vojvodini, obmanjujući i poslije 27 godina Hrvate u Srbiji (i sve Hrvate u Hrvatskoj i cijelom svijetu) da rade za njihovo dobro. Glavni akter i izvođač radova na definitivnom urušavanju hrvatske zajednice u Republici Srbiji i nenadmašni manipulator da od svog negativnog djelovanja napravi osobni uspjeh (i materijalnu korist) je Tomislav Žigmanov, zastupnik ovdašnjih Hrvata u Skupštini Republike Srbije, predsjednik „jedine relevantne“ hrvatske političke stranke, Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, član Međuvladinog mješovitog odbora Republike Srbije i Republike Hrvatske za zaštitu hrvatske manjine u Srbiji i zaštitu srpske manjine u Hrvatskoj, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, glavni i odgovorni urednik svog časopisa za književnost i umjetnost „Nova riječ“, predsjednik Nakladničkog vijeća tjednika „Hrvatska riječ“ i sve i svašta drugo kada je u pitanju politika i kultura ovdašnjih Hrvata.
 
Taj licemjer poslije 27 godina u ovom članku, između ostalog, kaže: „Istina o ovim događajima ne bi smjela, ni na koji način, pasti u zaborav“.Pri tom nikada niti jednom riječju (kao i njegov prethodnik Petar Kuntić) godinama u Skupštini Republike Srbije nije pomenuo te događaje!!! Zatim govori kako Hrvati u Vojvodini imaju zajamčeno pravo na informiranje, ali ono praktično ne postoji.
Hrvati u Vojvodini imaju dvostruku blokadu informiranja jer se i u „hrvatskim“ medijima ne može čuti niti pročitati nijedna disonantna riječ u odnosu na ono što misli i govori Tomislav Žigmanov, jer uz „Hrvatsku riječ“, i svoj časopis za književnost i umjetnost „Nova riječ“, drži monopol i nad uredništvom programa na hrvatskom jeziku na RTV2. A na sva ključna mjesta je postavio svoje poslušnike, uglavnom „bunjevačke“ Hrvate.
 
Godinama sam tražio da „jedini relevantni“ hrvatski list „Hrvatska riječ“ otvori rubriku za kritičke osvrte čitalaca, a onda sam počeo pisati otvorena pisma, jer se smatram intelektualcem koji ne smije šutjeti o ovoj katastrofi hrvatskog naroda ovdje.A suština svih problema je bunjevačko pitanje u Vojvodini, koje ovdje kao rak rana izjeda našu manjinsku zajednicu ravno 100 godina!!! Politolog Darko Baštovanović nagovještava da će i šokačko pitanje u Vojvodini biti uskoro kao i bunjevačko, jer je veliki utjecaj vlasti na stvarnje Bunjevaca (i Šokaca) kao posebnog naroda.
 
Mislim da su Bunjevci i Šokci u Hrvatskoj ponosni Hrvati, ali znam da sa Bunjevcima i Šokcima u Vojvodini to nije slučaj, što je ključna stvar koju Beograd vješto koristi, a Zagreb ne razumije.
Polovica Bunjevaca ovdje kaže da nisu Hrvati (sa Šokcima je slična stvar) i to unosi nemir i nesigurnost među ostale Hrvate, jer su svjedoci kako su prošli srijemski Hrvati! Još kada se vidi da su subotički Bunjevci sve ovdašne hrvatske institucije doveli u Suboticu, u čemu su im zdušno pomagali i Beograd i Zagreb, za Hrvate ovdje stvar postaje beznadežna. Za sve što je ovdje hrvatsko postaje upitno dali je uopće hrvatsko. Iste običaje i isti bunjevački jezik (što se ovdje izuzetno forsira) imaju i Bunjevci i „bunjevački“ Hrvati. Ovi prvi nisu Hrvati, pa po tome onda ti običaji i jezik nisu hrvatski, a potpuno su isti su sa običajima ovih drugih Bunjevaca!? „Dužijancu“, primjerice, svojataju jedni i drugi, što znači da jedna „Dužijanca“ nije hrvatska, a drug, ista takva, treba da jeste! Kako da mi srijemski Hrvati gledamo na to!?
 
Žigmanov u člamku o kojem pišem kaže i „da će u lipnju ansambl “Lado” nastupati u Subotici s ljudima koji su odmetnuti od nas, sa strukturama koje prepoznajemo kao one koje su '90-ih godina bile na drugoj strani". O čemu se radi! Da li je to onaj čuveni “Lado”, koji predstavlja Hrvate u cijelom svijetu, ali, kako kaže Žigmanov, s ljudima koji su 90-ih bili na drugoj strani. Da li je “Lado” hrvatski i kako da mi Hrvati u Srijemu sada gledamo na “Lado”!? Tako Žigmamov unosi razdor u hrvatsku zajednicu ovdje, dijeli nas po svim mogućim i nemogućim šavovima, pri čemu u svemu pravi negativnu selekciju, favorizujući samo svoje poslušnike.
I iz cijele znanstvene parade zvane “Hrvati u Vojvodini nakom 1990-ih” samo će on (i njegovi poltroni) izvući korist. On je, poslije 27 godina, a tko drugi, idejni tvorac likovnog izraza “Rane Srijema” kao spomen obilježja koji će u mjestima u vojvođanskome dijelu Srijema zorno i trajno obilježiti stradanje Hrvata”!!! Eto novog posla za manipulanta i etnobiznismena i njegovog jedinog dizajnera u republici Srbiji! Podijelit će novac hrvatskih i srpskih poreskih obveznika, a sve će biti i sljedećih 27 godina isto kao i do sada. Ako ovdje uopće bude Hrvata. Zašto ne bismo svi bili Bunjevci i živjeli kao bubreg u loju, na čelu s Tomislavom Žigmanovim.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Petak, 23/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1243 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević