Get Adobe Flash player
Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zastupnica Strenja Linić s kulenom napala kolege anesteziologe iz...

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Servilni europski poslušnik i okrutni domaći...

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Hrvatski narode, vadi glavu iz pijeska     Zbog...

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Domoljubnim Hrvatima prijeti onaj koji je uništio Istru i...

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Sve što radi je čista prijevara, obmana, silovanje zdrave pameti,...

  • Zašto nije spomenula krčki pršut?

    Zašto nije spomenula krčki pršut?

    četvrtak, 18. listopada 2018. 16:57
  • Plenković - despot u svilenim rukavicama

    Plenković - despot u svilenim rukavicama

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:22
  • Tko podržava Andreja Plenkovića?

    Tko podržava Andreja Plenkovića?

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:18
  • Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:16
  • Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    četvrtak, 18. listopada 2018. 18:48

Pesimisti strahuju da dolazi migracijski val od kojega smo dosad doživjeli samo početak

 
 
Zar to nikad neće prestati?, pita se konzument medija gledajući slike beskrajnih izbjegličkih kolona koje preko Balkana i Austrije idu na sjever. Koliko ćemo to još moći izdržati? Zar neće konačno doći kraj? Ne, neće prestati. Ne, neće uskoro doći kraj. I da, izdržat ćemo. Jer nam ništa drugo ne preostaje. Ali bit će tješnje. UN-ova agencija za izbjeglice i druge organizacije te vrste u posljednje su vrijeme objavile mnoge studije o migracijskim kretanjima, o onima koja već traju i onima koje treba očekivati u bliskoj budućnosti. Brojke su otrežnjujuće. Imamo najprije postojeće stanje. Trenutačno je u bijegu 60 milijuna ljudi na svijetu. Od 23 milijuna Sirijaca njih četiri milijuna nalazi se u inozemstvu, većina u izbjegličkim logorima u Libanonu, Jordanu i Turskoj. Mnogi od njih ondje žive već godinama u nadi da će se nakon završetka rata vratiti kući. Sada su naravno mnogi tu nadu izgubili i krenuli na put u Europu.
http://diepresse.com/images/uploads/e/2/f/589359/589359/u_Trken_in_Wien_10_Bezirk_Viktor_Adler_Markt_Keplerplatz_Quellenstrae__Photo_Michaela_Bruckbe.jpg
Beč danas. A kakav će tek biti sutra?
 
Čak ni oni koji su neosporno ratni izbjeglice trenutno u Austriji i Njemačkoj ne mogu računati s punim azilantskim statusom.  Mnogi Afganistanci, druga najveća izbjeglička skupina, uskoro bi trebali biti deportirani iz liberalne Njemačke. Je li Afganistan, ili barem neki njegovi dijelovi, siguran? Na jednoj međunarodnoj ranglisti on važi kao jedna od triju zemalja na svijetu u kojima vlada najveće nasilje.  Kamo se ljude može deportirati a kamo ne, trenutačno je jedna od najžešćih tema rasprave.
 
Tu je Eritreja, zemlja iz koje su pobjegli desetci tisuća ljudi. Svaka obitelj, piše New York Times, ima jednog sina koji bi htio otići. Razlog je to što su svi mladići dužni služiti u National Service-u, doživotnoj radnoj službi koju bi se moglo nazvati i ropstvom. Iz Nigerije, koja je sa 174 milijuna stanovnika zemlja s najvećim brojem stanovnika u Africi, 40 posto ljudi rado bi otišlo kad bi moglo. U 30 afričkih zemalja stanovništvo će se tijekom ovoga stoljeća utrostručiti. Od čega će živjeti? A istovremeno se pustinja širi na sjever. Zbog klimatskih promjena raste razina mora, već su sada brojni stanovnici obalnih područja Bangladeša morali napustiti svoja sela i polja. Pesimisti strahuju da se bliži migracijski val od kojega smo dosad doživjeli samo početak. 
 
Današnji su izbjeglice oni najhrabriji, najjači, s najviše inicijative među onima koji bi također rado došli u Europu. Bez obzira na strategiju koju će europske države odabrati kako bi svladale ovu povijesnu seobu naroda – svi se slažu da će se kontinent sljedećih desetljeća iz temelja promijeniti. To važi i za Austriju. Da ona nije useljenička zemlja, kako se sve donedavno tvrdilo, danas više ne kaže čak ni ÖVP. A svađe zbog ograda ili vrata na takvim okolnostima  samo djeluju smiješno.
 

Barbara Coudenhove-Kalergi, Der Standard

Lista HDZ-a dobila 239 glasova!

 
 
Čestitke DSHV-u, HNV-u i ZKVH-u na fantastičnom rezultatu u njihovom sudjelovanju na parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj. Lista HDZ-a za koju su agitirali, od Hrvata u cijeloj Srbiji dobila je 239 glasova (slovima, da ne bude zabune, dvijestotine trideset i devet komada), dok je lista Milana Bandića, u čiju su se izbornu kampanju dan pred izbornu šutnju uključili HNV i ZKVH, osvojila je ništa manje impozantnih - 111 glasova. Povijesni rezultat, nema što. 
https://pbs.twimg.com/profile_images/2988443024/20e1de30a57516155f38485a3b8f37b8_400x400.jpeg
Zvonimir Perušić
 
O izborima, kao i o glasovanju u Srbiji, bilo je riječi u emisiji Radar na Radioteleviziji Vojvodine u utorak  10. 11. 2015. godine u udarnom terminuu 21.00 sat. Emisiju možete pogledati na poveznici ispod. O Hrvatima u Srbiji od 47.50 minute. http://media.rtv.rs/sr_ci/radar/15458
 
Zvonimir Perušić, potpredsjednik Hrvatskoga demokratskog foruma;

https://zvonep10.wordpress.com

Hrvati su manjina u dvanaest europskih država

 
 
Hrvatska država i njezini politički lideri u proteklih 25 godina u različitim kriznim situacijama svojevrsnu zaštitu i pomoć tražili su od “starije braće”. Ovako bismo, naravno, uvjetno rečeno, mogli nazvati Hrvate u iseljeništvu ili, kako to obično kažemo - u dijaspori. Hrvatska je doista kao nedonošče ili dijete koje nije stasalo, jer još uvijek rado prima bilo kakve oblike pomoći od svojih iseljenika diljem Europe ili Sjeverne Amerike. Politički lideri zapravo se ne libe i tražiti u prvom redu financijsku dotaciju.
http://www.hrvati.ch/templates/gk_twn/images/logo.png
Hrvatski iseljenici, prema podatcima Svjetske banke i Hrvatske narodne banke, svojim obiteljima u Hrvatskoj godišnje šalju 1,5 milijardi dolara. Riječ je samo o službenim podatcima, navode nam iz Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, pa se pretpostavlja da se u Hrvatsku, uključujući i neslužbene kanale (tzv. pocket money), iz inozemstva slije još toliko novca. Od 1993. do 2015. na ovaj način je u Hrvatsku ušlo više od 65 milijardi dolara. U ovaj iznos nisu ubrojeni udjeli koje Hrvati izvan RH ostvaruju u turističkom brutoproizvodu, kao ni udjel kojim pridonose u vanjskotrgovinskoj bilanci sa zemljama u kojima oni žive. Hrvatska je, dobro je poznato, izrazito iseljenička zemlja i, razmjerno gledano, prema broju stanovnika ima vjerojatno najveću dijasporu od svih europskih zemalja. Procjenjuje se, prema podatcima Državnoga ureda, kako hrvatsko iseljeništvo, a tu se podrazumijevaju iseljeni Hrvati i svi njihovi potomci, čini tri milijuna ljudi. Hrvata, kao pripadnika manjinskog naroda, u 12 europskih zemalja ima oko 350 tisuća, a u Bosni i Hercegovini, gdje su konstitutivni narod, ima ih oko 570 tisuća.

 

Iz financijskog priljeva vidljiva je briga “starije braće” za one u domovini. No, koliko se matična država brine za Hrvate izvan Hrvatske? Zanimljivo je to pitanje na koje se odgovor može vidjeti u podacima koje ima Državni ured za Hrvatske izvan RH. Za početak valja reći kako je porazna činjenica da za Hrvate izvan domovine do 2011. godine nije postojao zakonski, a do 2012. institucionalni okvir za suradnju. Naime, krajem 2011. godine usvojen je Zakon o odnosima RH s Hrvatima izvan Hrvatske, a polovicom 2012. godine osnovan je i Državni ured za Hrvate izvan RH. Praktično, usvajanjem Strategije i Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske te osnivanjem Državnog ureda za Hrvate izvan RH prvi put u povijesti demokratske Hrvatske odnosi s hrvatskim zajednicama u svijetu temelje se na sustavnom zakonodavnom i institucionalnom okviru. Daria Krstičević, predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan RH, upravo stvaranje te pravne i institucionalne pretpostavke za jačanje suradnje i naših međusobnih veza smatra jednim od najvećih i vrlo važnih iskoraka koje je naša domovina napravila.
 
Državni ured za Hrvate izvan RH, kao nositelj i središnje tijelo za realizaciju državne politike u odnosu na Hrvate izvan domovine, štiti prava i interese svih hrvatskih zajednica u svijetu uvažavajući njihove različite potrebe i položaj. Sukladno tomu i prilagođava svoj pristup specifičnostima hrvatskih zajednica u iseljeništvu, hrvatskim manjinama u inozemstvu te Hrvatima u BiH. U suradnji s nadležnim ministarstvima i drugim institucijama Državni ured koordinira rješavanje statusnih pitanja Hrvata izvan RH, pruža pomoć u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva, u svezi s ostvarivanjem prava iz zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, poreznih olakšica za hrvatske povratnike/useljenike, carinskih povlastica prilikom povratka i useljenja, priznavanja inozemnih srednjoškolskih i visokoškolskih svjedodžbi i diploma te u postupku stjecanja prava vlasništva nad nekretninama u Hrvatskoj.
http://www.hsk.hrvati-amac.com/images/hsi_vrdoljak_1.jpg
Jedna od aktivnosti Državnog ureda je i olakšavanje povratka, snalaženja i integracije iseljenih Hrvata i njihovih potomaka u društveni i državni sustav Hrvatske davanjem konkretne pomoći u rješavanju brojnih pitanja pri njihovom nastanjenju i stupanjem u poslovni odnos u Hrvatskoj. Uz to Državni ured prati uspješnost i rezultate integracije u domovini. Iz Državnog ureda navode kako je interes za povratkom u posljednje vrijeme velik i to unatoč tome što se popularizacijom odlazaka iz Hrvatske stvara negativna medijska slika. “U 2013. se vratilo oko 11 tisuća Hrvata, a tu nisu uračunati oni koji dio godine provode u zemlji kao ni studenti. Broj povratnika u stalnom je porastu, tako da vjerujemo da će za 2014. brojke biti još veće. Vraćaju se pripadnici svih generacija – studenti, umirovljenici, ali ono što najviše veseli je sve veći broj obitelji s djecom. Riječ je o ljudima u zreloj dobi od 30 do 50 godina koji žele da im djeca rastu u Hrvatskoj. Razlog za povratak? Kažu – doma je ipak najljepše. Većem interesu za životom u Hrvatskoj pripomogao je i ulazak u EU”, ističu nam iz Ureda navodeći kako mnogi povratnici otvaraju male obiteljske biznise, no puno ih se odlučilo i za veće projekte – pogotovo u turizmu.
 
Prema podatcima Državnoga ureda najviše se Hrvata vraća iz Njemačke i Austrije, iz SAD-a i Kanade te Australije i Južne Amerike. Posebno su zanimljive južnoameričke zemlje iz kojih u Hrvatsku dolazi treća i četvrta generacija, mladi ljudi zainteresirani za učenje hrvatskog jezika, koji često odluče i ostati.
- Milijuni Hrvata izvan Republike Hrvatske naš su golemi potencijal i bez obzira na to gdje žive, dio su hrvatskog naroda - kaže Daria Krstičević.
 
Odnos Državnog ureda prema Hrvatima u BiH specifičan je i zapravo obrnut od onoga prema sunarodnjacima u zapadnim zemljama, s obzirom na to da su Hrvati u BiH konstitutivan narod. “Trajna skrb i povezivanje s Hrvatima u BiH, potpora u povratku u BiH i ostanku te očuvanje konstitutivnosti i ostvarenje njihove pune ravnopravnosti strateški su interes RH. Stoga Državni ured provodi program financiranja obrazovnih, kulturnih, znanstvenih, zdravstvenih i ostalih programa i projekata koji su od interesa za hrvatski narod u BiH”, navode nam iz Ureda. Ističe se kako su u posljednje četiri godine financirana 122 strateški važna projekta za opstanak, ostanak i povratak Hrvata u BiH, u iznosu od 75 milijuna kuna. Između ostaloga riječ je o financiranju osnovnih i srednjih škola, studentskih domova u Sarajevu i Mostaru, znanstvenih centara u Mostaru, bolnica u Mostaru, Livnu, Jajcu, Orašju i Novoj Biloj, domova zdravlja, staračkih domova, infrastrukturnih objekata, 45 projekta iz područja kulture...
 
Važno područje rada Državnog ureda je nadzor provedbe međunarodnih ugovora o zaštiti manjina, odnosno hrvatske manjine u drugim zemljama. Ured ima program potpore hrvatskoj nacionalnoj manjini u 12 europskih država kojemu je cilj osnaživanje hrvatske manjinske zajednice u ostvarivanju prava. Kroz program hrvatskoj manjini stiže i financijska potpora koja pridonosi čuvanju i njegovanju hrvatske kulture, baštine i jezika te pridonosi jačanju hrvatskog zajedništva. Hrvatska manjina živi u Austriji, Srbiji, Sloveniji, Slovačkoj, Rumunjskoj, Makedoniji, Mađarskoj, Italiji, Crnoj Gori, Češkoj, Kosovu i Bugarskoj. Od 2012. do 2015. financirano je više od tisuću projekata hrvatske nacionalne manjine u tim zemljama.
 
- Hrvate izvan Hrvatske ne treba se i ne smije promatrati samo kroz prizmu novca koji šalju ili ne šalju. Vrijednost i značaj ljudskog potencijala je puno veći i puno značajniji. Mi smo jedan narod, ma gdje živjeli. Kao u jednoj obitelji, važno je održavati i njegovati zdrave odnose, s puno međusobnog poštovanja uvažavajući naše različitosti. Međusobno se i pomagati, ako treba. Vjerujem, da će nam, gradeći takve odnose, bez kalkulacija i pojedinačnih interesa i u cilju općeg dobra hrvatskog naroda, ma gdje živio, biti svima bolje, i našoj Hrvatskoj i Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Kako se lijepo kaže, domovina je majka i sve nas s istom ljubavlju čeka i voli - ističe Daria Krstičević, predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan RH.
 

Igor Mikulić, Glas Slavonije

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Petak, 19/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1120 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević